www.tebe-trazim.com

ADVENTSKI VIJENAC - (ljubičasto je u katoličkom bogoslužju boja došašća) i - najvažnije - u vijenac su okomito utaknute četiri svijeće. One se pale postepeno, po jedna više svaki od četiri adventska tjedna. I tako se čeka Božić! Adventski vijenac nije samo lijepi "cvjetni aranžman" u ogoljeno zimsko doba, nego on na specifičan način, diskretno, okuplja ukućane, angažira ih i upravlja u određenom pravcu. Podsjeća ih da nešto dolazi, potiče da to čekaju.

Stariji će se sjetiti da "kod nas ranije nije bilo toga vijenca". Znatnije se proširio i udomaćio u posljednjih desetak godina. Primili smo ga iz Europe, osobite iz Austrije i Njemačke. Ondje je on u adventsko vrijeme doslovno svudašnji. No i tamo je došao tek poslije prvog svjetskog rata; "prenesen je" iz skandinavskih, protestantskih zemalja kao simbol života (zimzelen), rastućeg svjetla (postepeno paljenje svijeća) i očekivanja božićnog dolaska Kristova (Krist - svjetlo).

Došašće - Advenat
Prvom od četiri nedjelje koje prethode Božiću započinje vrijeme došašća ili adventa. Došašće označava vjeru kako će Isus ponovno doći, a mjesec prosinac razdoblje u kojem se vjernici pripremaju za Božić - blagdan Isusovog rođenja. U vrijeme došašća kršćani preispituju kakav su život vodili u godini na izmaku i donose nove odluke koje će ih približiti Bogu i dobru.

Svakom je kršćaninu posebno drago predbožićno vrijeme - oni najmanji vole ga zbog darova, slatkiša i šarenih kuglica na boru. Oni pak stariji Božiću se raduju jer se tada okuplja obitelj, a često se vraćaju i stare uspomene. Tada svi slave dolazak Krista na zemlju, a posebno za taj blagdan, u našim je krajevima običaj pripremanja trpeze bogate jelom i pićem.

Došašće se počelo obilježavati 567. godine te od tada kršćani iščekuju Božić u molitvi i postu. Kao simbol adventa u tradiciju je ušao adventski vijenac s četiri svijeće. Tako se prve adventske nedjelje pali i prva od četiri svijeća, a ideja o vijencu rodila se 1838. godine u hamburškom domu za siromašnu djecu. Evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern je zabilježio kako je sa svojim štićenicima svakog dana u prosincu palio po jednu svijeću. Tako su u Trošnoj kući djeca palila svijeću tijekom svakodnevne molitve u došašću.

Pastor Wichern je stavljao svijeće na veliki drveni vijenac, na kojem bi se do Božića upalilo 24 svijeće. U svjetlosnom krugu svijetlilo je 19 malih crvenih svijeća za dane u tjednu i četiri velike bijele svijeće za nedjelje došašća. Običaj paljenja svijeća na vijencu brzo se proširio u Njemačkoj, a zatim i na ostale europske i prekooceanske zemlje. Pred kraj 19. stoljeća u običaj je ušlo paljenje samo četiri svijeće za četiri nedjelje došašća.

Jedna od legendi o adventskom vijencu govori kako je prva svijeća nazvana prorokovom svijećom, druga je betlehemska, treća pastirska, a posljednja je svijeća anđela. Nakon što se četvrte nedjelje došašća zapali i posljednja svijeća, kraj adventa označava Badnjak, 24. prosinca.

PRVA ADVENTSKA SVJECA GORI !

Palim prvu Adventsku svijecu...
Dani iscekivanja zapocinju...
Razmisljam o ovom malom svjetlu...
Sta mi zapravo ono govori...
I slusam taj unutarnji glas...
Ja sam svjetlo nade i iscekivanja....
Ocisti svoje srce ovih dana iscekivanja...
zagrli svoje bliznje,poljubi ih...
Sjeti se i onih gladnih i bolesnih...
Sjeti se da nisu svi u toploj okicenoj sobi...
Tebi sam dao da me promatras u ovm plamicku...
Da vidis kako moje srce plamti i za tebe...
Da osjetis radost mog rodenja u svom srcu...
Ja se radam uvijek iznova za tebe i sve ljude...
Cekaj me cista srca-tvoja prva Advenstka svjeca.

Prica jedne cvijece

Zapalili ste me i gledate moje svjetlo,
Radujete se jasnoći i toplini koju darivam.
Veselim se da smijem gorjeti za vas,
da nije tako, ležala bih možda negdje u staroj
kutiji bez ikakve koristi.
Smisao dobivam tek po tome što gorim.
Ali, dobro znam, što dulje gorim,
to kraća postajem, to se više bližim svojem kraju.
- Izgorjela je! – reći ćete,
a ono što je od mene ostalo, bacit ćete.
Znam, za mene postoje uvijek ove dvije
mogućnosti: ili ostajem u kutiji nedirnuta,
zaboravljena u tami,
ili gorim, postajem sve kraća,
dajem sve što imam.
U korist svjetla i topline dovodim sebe kraju.
Ipak mislim da je ljepše i pametnije
ako smijem nešto dati od sebe nego ostati hladna
i ležati u mračnoj kutiji…
- Gledaj, isto je tako s vama ljudima:
ili se povučete, ostanete sami za sebe
i sve je hladno i prazno, ili se približite ljudima
i darujete im od svoje topline i ljubavi
i tek onda dobiva vaš život smisao:
On je ispunjen.
Ali znajte i to da za ovo morate dati
nešto od sebe samih, nešto od svoje radosti,
od svoje srčanosti, od svojega smijeha,
možda i nešto od svoje tuge.
I ne treba bojažljivo razmišljati o tome
kako ćete sačuvati sami sebe.
Mislim da samo onaj koji druge veseli,
postaje još veseliji.
Samo onaj koji je svjetlo drugima,
sam će primati svjetlo.
Što više gorite za druge,
to će svjetlije biti u vama samima.
Mislim da su mnogi ljudi samo zato tmurni i
neraspoloženi jer se plaše biti ovdje za druge,
donositi drugima svjetlo.
Tuže se i neprestano mrmljaju na teška vremena.
Još nisu shvatili: ovo jedno jedino svjetlo koje gori
više je vrijedno nego sva tama svijeta.
Dopustite, dakle, da vas malo
Ohrabrim ja, sitna, mala svijeća.

ADVENTSKI VIJENAC

Adventski je vijenac stari njemački običaj. U nas je postao popularan posljednjih godina. Brojne kršćanske obitelji prakticiraju izradu vijenca. Taj je običaj prepun značenja i lako ga je primjeniti u svakoj sredini. Vijenac može biti vrlo jednostavan, ili s mnoštvom uresa, skuplji, prirodan ili kupljen u dućanu. Načinjen je od zelenila, većih je ili manjih dimenzija. Može visiti sa stropa povezan vrpcama, ili ležati na stolu. Oko njega se obitelj okuplja tijekom jela, ili večernje molitve. Za vijenac su pričvršćene četiri uspravne svijeće, u pravilnim razmacima. Te svijeće predstavljaju četiri tjedna Došašća. Tri su od njih ljubičaste i podsjećaju nas na pokorničku prirodu vremena. Četvrta je ružičasta i pali se u treću nedjelju Došašća (zvanu: Radujte se!). Ona nas podsjeća da se bliži kraj Došašća.
Vijenac treba da je kružan. Krug simbolizira vječnost i podsjeća da Bog nema početka ni kraja. Zelenilo je simbol vječnog života i podsjeća nas da je Bog nepromjenjiv. Izgled vijenca se razlikuje jer svatko ima svoje viđenje. Neke obitelji žele svake godine načiniti nov vijenac, a u to su uključeni svi članovi obitelji.
Svake nedjelje pali se jedna svijeća više. Dobro je djeci, ali i odraslima, posvijestiti njihovo značenje u svjetlu proslova Ivanova evanđelja.
Prvoj svijeći ime je RASVJETLITELJICA jer naviješta da dolazi Isus - Svjetlo. Druga, SVJEDOKINJA, poziva nas da svjedočimo za Isusa - Svjetlo. Ttreća, zvana SLOBODONOSNA, kaže nam da je Isus došao kako bi nas oslobodio od ropstva grijehu, a četvrta, tj. MOĆNICA govori kako nam Isus - ako smo ga primili - daje moć da postanemo djeca Božja, koja nisu rođena ni od volje tjelesne ni od volje muževljeve, nego od Boga (usp. Iv 1,13).

(Sanja Tomić, Proslavimo Boga i srcem i običajima, Rhema br. 24)

Bog dolazi u svakom trenutku. Tako govore mistici. Pitanje je primjećuješ li njegov dolazak. On dolazi k tebi u tihim poticajima tvoga srca. Kuca na tvoja vrata. Želi svratiti k tebi. Ali ti si možda previše zaokupljen sobom i ne čuješ njegovo kucanje. Ako si kod sebe, doma, u dodiru sa samim sobom, moći ćeš čuti njegovo kucanje i pustiti ga unutra. Kad On uđe u tvoje srce, ti si spašen, ti si tada oslobođen svoje otuđenosti, svoje raskidanosti, ti tada na jedan nov način dolaziš k sebi, tada znaš tko si. Vrijeme došašća želi te pozvati da dođeš k sebi da bi i Krist mogao doći k tebi, u svakom trenutku, ali i na kraju vremena kad tvoje vrijeme bude pri kraju i Krist dođe k tebi u svojoj slavi, da zauvijek budeš s njim i sa sobom, da prispiješ na cilj svoje čežnje.

Anselm Grun

Gospodine, hvala ti što me srećom ispunja tvoja prisutnost. Hvala ti za
svaki susret u kojemu mi prilaziš i u kojemu ti se mogu s povjerenjem prepustiti. Hvala ti za susret na Euharistiji, u kojemu me hraniš i daješ mi snage da izdržim. Hvala ti što mogu s povjerenjem i nadom koračati prema posljednjem i divnom susretu, koji nikada neće prestati.

PREKRASNO JE JUTROS BUĐENJE U 5, BUĐENJE MOG MIAHELA (9G) U POLA 6, VEĆ U MENI GORI I PJEVA SVE SVETO, A I POMISAO DA IMAM MOGUĆNOST PRIJE POSLA BITI NA MISI.

HVALA TI BOŽE ZA SVE.

KOD NAS JE OBIČAJ DA NA SVAKU ZORNICU SVAKO DIJETE DO 8 RAZREDA DONESE SLAMČICU SLAME SVAKO JUTRO I DO BOŽIĆA SKUPE ZA CIJELE JASLE. KAKO SU SAMO TA DJECA VESELA KAD SLAMČICU STAVLJAJU PRED OLTAR.

divno,blago tebi...
a meni..meni se sve okrenulo..i užasno sam tužna..jer jučer moja malena nije prvi puta htjela ni prići crkvi..mi na vrata ona u plač..htjela u šetnju...
i jutros se probudile moje cure u 4!!! a nisu već godinu dana!!jedna u plač i probudila drugu..
i dok su zaspale više se nisam stigla spremiti...tako sam bila tužna,veselim se tim zornicama kao dijete!!i moji dečkići su trebali sa mnom..

Zvjezdan Linić - DUHOVNI STUPAC
Treba li se bojati smaka svijeta i što nakon?
Sudnji dan

Kad čujemo za "Sudnji dan" nismo indiferentni. Tako je nekako najavljen svršetak vremena i povijesti. O tome se dosta sluša na završetku crkvene godine, kao i na novom početku, a to je upravo u ovo vrijeme oko prve nedjelje Došašća. Treba li se bojati? Je li dobro na to uopće ne misliti?
Puno toga čovjek ne očekuje, a ono ipak dođe. Često smo zatečeni. Tko nije zatečen potresima i groznim atentatima, o čemu gotovo svakodnevno slušamo? A onda i pitanje koje slijedi: dokle će to trajati i što nas još čeka?
Odlomci evanđelja neprestano nas pozivaju na budnost i na čekanje. Sigurno nikad nećemo moći u svom životu predvidjeti sve događaje i spremno dočekati sve što nam dođe. Ritam života je takav da nas mnogo toga iznenađuje, budući da ne ovisi o našoj slobodi ni o našem izboru. Događa se da nas događaji naprosto zaskoče. Takva iznenađenja mogu biti ugodna ili neugodna.
Na kraju dana dogodit će se i naš konačni susret s uskrsnulim Kristom. Čeka nas to iznenađenje. Čeka nas već sada u osobnoj neizvjesnosti o času naše vlastite smrti i načinu na koji će se ona dogoditi; čeka nas u nepoznavanju tijeka vremena i budućnosti svijeta. Čovjek je u svojoj osobnoj usmjerenosti okrenut prema vječnom životu, a i sve stvoreno čeka svoju preobrazbu, svako rađanje događa se u boli i patnji. Zato Isus govori o strahotama tih dana, predstavlja nam ih u slikama koje zastrašuju. No, one nas ne žele zastrašiti, već nas žele potaknuti na budno čekanje.
Svi mi provodimo velik dio svog budnog života u čekanju. To je često nervozno i nestrpljivo čekanje na red u trgovinama, uredima, bankama i ambulantama, čekanje na tramvaj ili autobus, čekanje da svrši neko predavanje ili propovijed, čekanje da prođe neki ispit, glavobolja i slično. Katkad je ono povezano s nekom nadom: čekamo da netko primijeti naš znak pažnje, da dođe povećanje penzije, da se pojavi poštar sa željenim pismom. Često su tu prisutni strah i strepnja: hoće li doći novo povećanje cijena, hoće li doći još gori dani, hoće li se ponoviti strahote rata? Sva čekanja protkana su i popraćena najrazličitijim osjećajima.
I Isus će doći. Želi da ga dočekamo i poziva nas na budnost. Hoće li to biti protkano strahom i željom da se susret s njim što više odgodi ili će ono biti prožeto čežnjom i ljubavlju? I sam Isus o tome govori u dvije slike: naše čekanje može biti nemirno bdijenje domaćina u strahu da mu tat ne pokrade kuću i sve u njoj, a može biti i radosnim nemirom prožeto iščekivanje zaručnice da dođe njen zaručnik. U ovom posljednjem slučaju riječ je o iščekivanju ljubavi. U takvom iščekivanju drugi Isusov dolazak postaje svrhom i ciljem svega našeg životnog nastojanja i svih nadanja. Ljubav pripravlja put do srca i omogućuje jedinstven susret pred kojim više nećemo strepiti, nego ćemo mu se radovati. Tada će završetak našeg ovozemaljskog života i dovršenje povijesti biti zapravo susret u ljubavi i radosti za svu vječnost.

I.Slika,kako izgleda grancica kada se stavlja u vazu,a II. slika ,kako treba procvjetati za Bozic..

04. 12. Sv. Barbara
Sv. Barbara uvrštena je među 14 velikih pomoćnika u nevoljama, puk ju osobito zaziva kao zaštitnicu dobre smrti, Sv. Barbara je također zaštitnica od nevremena, ali i ljudi s opasnim zanimanjima (vatrogasaca, vojnika, rudara). 04. prosinca pojavljuju se prvi čestitari koji svojim dolaskom najavljuju obilje, a u nekim krajevima se sije pšenica koja dodatno potiče kao primjer prave vjere kao mlada i uvijek zelena livada. Na blagdan Sv. Barbare odereže se grančica trešnje stave je u vodu i na toplo pa grana do Božića procvjeta. Malo toga se pouzdano zna o njenom životu i smrti. Brojna svetičina zaštitništva vuku svoje izvore iz bogato razrađenih legendi o njoj. Bila je kći Dioskorusa bogatog trgovca, da mu je netko ne ukrade dao je sazidati kulu sa dva prozora. Za jednog očevog puta Barbara je dala probiti i treći prozor da je podsjećaju na Presveto Trojstvo, a na prag znak križa da je podsjeća na otkupljenje. Kad se otac vratio pobijesnio je i predao ju je na muke, kako su njene rane iscijelile otac ju je ponovo predao sucima i ubio vlastitim rukama. U likovnoj umjetnosti slika se s mačem i kaležom u ruci te kulom ispod njenih nogu.