Uvod ..........Čitao sam polemički tekst: kategorički se tvrdi da je pakao samo stanje, nikako i mjesto. Onda je to i raj? Možda, glavno da je duša uz Boga, pa bilo to blaženo stanje bez mjesta, ionako vanvremena. I izvan nama poznatih dimenzija.
Nedavno vođeni razgovor me uvjerio da tzv. katolici čak ne vjeruju u zagrobni život, a u postojanje anđela pogotovo. I to me ponukalo da potegnem za svojom starom brošutom i "izvučem" srž.
.
Elektroni jure velikom brzinom oko jezgre atoma. Pošto je Bog Mudrost, Milosrđe, Ljubav,...imena su Mu sve moguće pozitivnosti, a On je stvorio svemir iz ničega, je li On i Izvorište? Dakako! Ali zar i potrebne sveopće energije svim elektronima koji ne kopiraju sunčeve sisteme diljem svemira - planeti oko njih će se jednom zaustaviti, usporit će svoje kruženje...ali elektroni NE, dok to Bog ne odrediti! Onda, je li Bog i IZVOR te energije?
.
Povećajmo jezgru atoma na 1 cm, elektron će biti točkica naoštrene olovke, a "jurio" bi putanjom 5 km udaljenom od jezgre atoma. Užasno velika praznina - zašto? Unatoč njoj, jezgra ipak svojim pozitivnim nabojem privlači negativno nabijen elektron. Jurnjava elektrona oko jezgre je započela kad je Bog stvorio svemir. Kako?
.
Ima više teorija. Najpoznatija je ona o big-bengu, velikom prasku. Navodno je sva "materija" u obliku fine prašine (koja to još nije bila u obliku kakvom ju danas poznajemo) bila koncentrirana na jednome mjestu. Masa tih čestica bez ikakvog naboja i svojstava je bila ogromna, pritiskala je središte koje se zgušnjavalo, ali i povećavalo temperaturu. Znači da je Bog, još prije nego je stvorio svemir MORAO postaviti svoje Zakone - ovdje gravitaciju - i odnos mase i temperature ovsne o pritisku. Vidjet ćemo zašto je "morao".
Kad je temperatura dosegla jednu, samo Stvoritelju poznatu točku, središte te ogromne lopte je eksplodiralo. I to je "rođendan" svemira. U tom trenutku počinju djelovati svi ostali prirodni(Božji)Zakoni.
.
Odakle je jezgri budućeg helija došla čestica koju danas nazivamo elektron? Problem je još dublji: "+" i "+" se odbijaju. Različito nabijene čestice privlače, pa ako je prvobitno bio kaos, može li itko zamisliti munjevito pridruživanje elektrona jezgri? Nije postojao nikakav korak-po-korak da se to dogodi! Pa...koja bi onda teorija stvaranja svemira bila ispravna? I...zar je to nama bitno?
Nije li cijeli problem u tome što mudraci u znanosti nastoje otkriti Božji naum(ne samo djelovanje i međuodnose unutar Prirodnih zakona)? Znanstvenici, zapravo, paralelno ističu svoje umove, po čemu kao i svi ljudi i jesu donekle slični Stvoritelju, slični da, samo donekle...kao nekakva blijeda sjena.
.
Neki znanstvenici tvrde da s preciznošću mogu locirati mjesto velikog praska, jer odande, u ogromne radioteleskopske antene dolazi velika količina zračenja, kakvo je moglo nastati samo pri jednoj takvoj eksploziji kakva je morala biti pri velikom prasku. Pa, ako je procijenjena starost svemira između 13-15 milijardi godina, a elektromagnetski valovi, kao i svjetlost putuju brže od materije(cca 300.000 kn/sec), tko je onda prvi stigao do prostora gdje se sada nalazi Zemlja?
Materija ili zračenje? Zemlja je na rubu naše galaksije, a znanstvenici još "osjećaju" IZVOR enerhgije nastao pri eksploziji prije 13-15 milijardi godina...ja to ne kužim, a vi?
"Stvar" je u tome, da je lokacija nastanka svemira udaljena oko spomenute brojke 13-15 milijardi godina. Nije li Bog prvo stvorio sav svemir, a tek tada "stisnuo štopericu - vrijeme kreni"?
.
Jesmo li svjesni da je BOG U RAJU odlučio stvoriti ovaj materijalni svijet? Raj je ono "nešto" tamo je gdje je Bog, a On je posvuda, u prošlosti, tu s nama, u 4.000-toj, jer je van vremensko biće. Jesmo li onda i mi u raju...barem okruženi njime, ali ranjeni Istočnim grijehom to nam je onemogućeno spoznati niti poimati? Pa, duše, koje su uz Boga, također su u tome vanvremenskom, nematerijalnome…prostoru ili samostanju...a kad im se molimo kako to oni mogu znati ako je raj negdje daaaleko? Gm...Zar je sve to uopće bitno?
.
Je li moj Anđeo čuvar stvoren kad i svi ostali anđeli; je li on u nekakvom samo-stanju dok je uz mene? Bog mi ga je dodijelio već STVORENOG. Sigurno ga nije stvorio tek kod mog rođenja. A da će biti baš moj, to je odredio dok nije bilo ničega, ni svemira, pošto je prvo stvorio duhovna bića - anđele.
.
Ako anđeo ne može umrijeti jer je duhovno biće, a čovjek, mada (i) materijalno biće, nakon smrti nastavlja živjeti (valjda svi ovdje vjerujemo u zagrobni život) - što čini anđeo čuvar toga ljudskog bića kad čovjek umre? Nema potrebe ikuda "ići", jer je (volim reći navodno) sve samo STANJE. Kaže li on Bogu: "Gospodine, evo Ti ga! Ja sam svoje izvršio, što ću sada"?- doista me ne zanima.
|