Discipula Domini napisao:
Dakle, radi se o ovome:
...
ovo su ipak dvije krajnosti, a u većini naših krajeva prevladava nešto između, koliko sam uspjela primjetiti.
nego, je li važnije kako se misa izvodi, kako je okrenut svećenik, kako se pjeva, da li ljudi stoje "pobožno" ili plješću, ili je tu ipak važnije nešto drugo?
ja osobno nikada nisam doživjela misu na način kao što sam ju doživjela kod fra Ive Pavića - tamo sam prvi put u životu osjetila na svojoj koži prisutnost živoga Boga. a pod misom je svirao bend s popriličnim ozvučenjem, ljudi su pljeskali, skoro i plesali. mene je cijela atmosfera tamo (i fra Ivo također) povela na način da sam otvorila svoje srce kao nikad do tada.
i bez obzira što bi sve to nekom drugom više ličilo na cirkus nego na misu, osjetila sam strahopoštovanje, i svetost, ali i neizmjernu bliskost s Bogom.
nekom drugom ta atmosfera ne bi odgovarala. pod ovim "odgovarala" ne mislim na to da li se nekome sviđa ili ne, nego je li nekome ta misa uspjela dotaknuti srce, da doživi ono što je bitno, i zbog čega se misa i slavi.
na jedno pitanje bih voljela imati odgovor, kako se netko može više uživjeti u misu na latinskom jeziku, kojeg niti ne govori, niti razumije, nego na materinjem?