"OSVRT 12: NEKI PROBLEMI U KATOLIČKIM KARIZMATSKIM POKRETIMA
Ovaj tekst prenosimo sa stranice
http://www.katolici.org. Tekst je napisao Mladen Faraguna:
Na spominjanje imena karizmatskog pokreta obi čno ljudi nisu ravnodušni. Jedni ce
se svrstati u skupnu gorljivih pobornika dok će druga skupina ljudi brzo
odmahnuti rukom i nazvati ih karizmanijacima. Kako uopće vrednovati
karizmatski pokret? Ovaj tekst se osvrce na neke negativne stvari koje se
događaju unutar hrvatskog karizmatskog katoličkog pokreta.
Riječ karizma dolazi od grčke riječi charis koja znači milost ili dar, a taj se
termin u Bibliji koristi za opis različitih nadnaravnih događaja. Posebno su za
karizmatsku zajednicu bitni događaji opisani u 1 Kor 12-14.
Pod velikim utjecajem pentekostalizma, katolički karizmatski pokret svoje
početke ima na američkim katoličkim sveučilištima kao što je Notre Dame krajem
60-ih godina. Pokret je snažno podržao kardinal Leo Suenens koji je slovio kaovodeći liberalni kardinal. Pokret su kasnije podržali pape Pavao VI. i Ivan
Pavao II.
Čudesna ozdravljena na seminarima
Okruženje koje se stvara na karizmatskim susretima je jedna od bitnihkarakteristika karizmatskog pokreta. To okruženje uključuje molitve nabijene
emocijama, a posebno je česta molitva u jezicima. Također se često spominju
čudesna ozdravljenja. P. Mijo Nikić u svom članku “Psihologija sugestije i
snaga vjere” kaže kako je moguće da se radi o čudesnim ozdravljenjima, ali se
najčešće se radi o privremenim ozdravljenjima zbog moći sugestije karizmatskog
voditelja ili autosugestije bolesnika. Budući da se promjena događa pomoću
sugestije ili autosugestije, ona nije trajna jer se nije promijenio stil životaili životna filozofija koja je dovela do bolesti.Na karizmatskim seminarima se stvara atmosfera koja je pogodna za vjeru,nastavlja p. Nikić, ali pogodna i za sugestiju i autosugestiju. Stvara se
okruženje u kojem se pjeva, pleše, daje se oduška molitvama u jezicima, čime
progovara čovjekova sputana podsvijest u kojoj se nalaze bolne psihotraume čime
se uklanjaju simptomi vezani uz njih. Ali ovo nije definitivno rješenje. Ako seosoba bitno ne promijeni, te dalje na ovakav način nastavlja rješavati probleme
tako da ih potiskuje, simptomi psihosomatskih bolesti opet će se javiti i osoba
će ponovno biti bolesna, završava p. Nikić.
Ovdje vidimo mogući mehanizam zašto postoje skupine ljudi koje stalno idu na
seminare napuniti baterije. Zapravo su možda ušli u začarani krug iz kojeg ne
vide izlaz jer nisu izašli iz jednog uskog okvira razmišljanja gdje će vjerom
čudesno ozdraviti, a misle da to ozdravljenje dobivaju na karizmatskim
obnovama.
Promoviranje ideje naslijeđenih prokletstava
Velik utjecaj protestantskog pentekostalizma i njegove teologije vidljiv je na
karizmatskim zajednicama koje se sakupljaju u Hrvatskoj. Jedna od najpoznatijih
karizmatskih zajednica jest i Dobri pastir. Tako se u Dobrom pastiru promovira
ideja naslijeđenih prokletstava. Osnovna pretpostavka je ta da negativni
postupci naših predaka uzrokuju patnje budućih generacija što se naziva
naslijeđeno prokletstvo.
U članku vlč. Dražena Radigovića se može pročitati: “...Tako uzrok tvojim
problemima mogu biti grijesi koje je Bog osudio, a učinili su ih tvoji preci,
pa možeš biti svet, dobar i plemenit, često ići u crkvu i primati sakramente, a
usprkos svemu imati probleme, neprestane nevolje i nesreće u životu...”.
Naravno, ova tvrdnja je potkrijepljena odgovarajućim citatom iz Biblije (iz SZ,
naravno) što je tipično za sektaška tumačenja. Ovakvu rečenicu bi očekivali da
čitamo nekakav ezoterijski časopis, a teško bi je očekivali iz usta jednog
kršćanina, a pogotovo katoličkog svećenika. Ovu ideju osim vlč. Radigovića
promovira i poznati hrvatski karizmatski svećenik fra Smiljan Dragan Kožulj te
poznati strani katolički karizmatici Robert DeGrandis i James Manjackl.
Kao što je to u mnogim drugim idejama, spomenuti karizmatici ovu ideju nisusmislili sami nego je do njih došla iz jednog izvora. Izvor ideje o liječenju
obiteljskog stabla potječe od liječnika Kennetha McAlla.
Što se tiče katoličkog pogleda na liječenje obiteljskog stabla, liječenje
obiteljskog stabla ima velikih problema. P. Mihály Szentmártoni u svom članku
“Liječenje obiteljskog stabla” spominje sljedeće teološke poteškoće.
Generacijsko liječenje odbija katoličko naučavanje o sakramentima krštenja i
ispovijedi. Generacijsko liječenje niječe slobodu volje. Ako osoba i protiv
vlastite volje može stajati pod utjecajem svojih predaka, a isto tako se možeosloboditi čak da za to ne zna (tako tvrdi McAll), onda je to nijekanje osobne
slobode. To znači da osoba nije odgovorna sa svoje čine i ponašanje – što znači
da nije potreban ni sakrament ispovijedi.
P. Mihály Szentmártoni također upozorava na ezoterijske elemente koje se nalaze
u liječenju obiteljskog stabla. Voditelji izlječenja su uvjereni da imaju
posebno znanje o uzročniku nekog zla, mogu jasno prepoznati pretka koji je
izvor zla te imaju viđenja o njemu. Tako da čak Robert DeGrandis govori o
“novoj karizmi” koju naziva “viđenje”.
Faith movement
Još jedan pokret koji je snažno utjecao na domaću karizmatsku zajednicu Dobri
pastir jest pokret faith movementa. Neki od poznatih svjetskih predstavnika
ovog pokreta jesu Kenneth Copeland, Kenneth Hagin, Paul Crouch i Benny Hinn.
Dio nauka je snaga pozitivnog priznavanja. Rhematologija (teologija izgovorene
riječi) je poznata kao pozitivno priznavanje. Naglašava snagu vjere koja se
iskazuje kroz riječi i misli. Naša budućnost ovisi o tome što izgovorimo ili
kako dobro upotrebljavamo duhovne zakone (u duhovnim borbama, naravno). Dio nauka pokreta faith movementa je i evanđelje zdravlja i bogatstva (The
Gospel of Health and Wealth). Nijedan vjernik ne smije ikada biti bolestan nego
mora proživjeti cjelokupni život na zemlji i konačno zaspati u Isusu (prema
Haginu). Svakoga kršćanina treba pratiti financijski blagoslov. Svi nam ti
blagoslovi pripadaju kao djeci Božjoj (samo ih trebamo uzeti kroz vjeru). Onogakoga ne prate ova obilježja živi izvan Božjeg plana. Ne možemo reći da se cjelokupni nauk faith movementa izravno provodi u
zajednici Dobri pastir, ali očigledan je jak utjecaj dijelova nauka tog pokreta
koji su ovdje spomenuti. Tako u Rhemi br. 12 u članku “Živjeti svoje
kršćanstvo” vlč. Dražen Radigović piše u zaključnom poglavlju teksta: “To da
sam krštenjem postao Božjim djetetom i baštinikom neba, znači da je Bog moj
Otac. Ako je on moj Otac, a ja njegovo ljubljeno dijete, znači da se za mene
brine. Sve što mi treba da budem sretan, uspješan i blagoslovljen, želi midati. I daje mi sve što mi je potrebno. Tako: sve što Bog ima moje je! Ja sambaštinik neba! I želim se već sada koristiti svojom baštinom, već sada imati
stostruko od svega što mi je potrebno (po Isusovoj riječi), da budem sretan i
da svojim životom proslavim Boga! Pitanje je: Ako smo baštinici Božje sile iblagoslova, zašto živimo tako siromašno? Zašto nam je život pun poraza ineuspjeha? - Zato što se nismo do kraja predali Kristu i jer nismo svjesnoprihvatili svoje krštenje.”Ovo razmišljanje je praktički prekopirano iz faith movementa. Ne treba ni
govoriti da se radi o vrlo opasnom tumačenju Biblije koji nije u skladu s
naukom Crkve. Vjera jest neka ezoterijska sila, a materijalno stanje jest znak
Božjeg blagoslova. Čim se pojavi neka nevolja ili neuspjeh objašnjenje je
nevjerojatno jednostavno: nisi imao dovoljno vjere. Zapravo je strašnopomisliti što se događa s psihički nestabilnijim osobama kada potpadnu pod
ovakav nauk. A takve osobe upravo bivaju privučene ovakvim stvarima.
Nakon obraćenja odmah mistika?
Današnje društvo je društvo u kojem prilično jako vlada uzrečica “Želim sve i
želim sada”. Tako se i u karizmatskim zajednicama žele odmah skočiti na neke
stupnjeve duhovnosti koje dolaze kao kruna nakon dugotrajnog i mukotrpnog rada
koji nije uvijek lagan i zahtijeva odricanje. Poznato je da u duhovnom životupostoje neki stupnjevi od kojih je prvo obraćenje, a tek je posljednji korak
mistika. Kod karizmatskih pokreta se stvara dojam da se preskaču srednji
koraci, te nakon obraćenja odmah slijedi mistika. I sve je puno nekakvih
mističnih iskustava. Jesu li to stvarno mistična iskustva? Rasprava na ovu temu
obično rezultira time da je čovjek koji želi ukazati na ovaj problem previše
razuman u očima karizmatika.
Treba li nam karizmatska obnova unutar Crkve? Kao što je spomenuto ranije utekstu, karizmatski pokret su podržali pape Pavao VI. i Ivan Pavao II., što namdaje potvrdan odgovor na pitanje koje smo postavili. No iz konkretnih primjeraiz karizmatskih susreta i karizmatskih zajednica ovdje u Hrvatskoj jasno je dapostoje određeni problemi za koje ne možemo reći da su zanemarivi.
Mladen Faraguna
O JEDNOJ OD NAJČEŠĆIH ZABLUDA KARIZMATSKOG POKRETA U NAS, O TZV. NASLIJEĐENOM PROKLETSTVU I "LIJEČENJU OBITELJSKOG STABLA" GOVORI I GLAS KONCILA PA I TAJ TEKST PRENOSIMO:
Nema prokletih ljudi, niti prokletih obitelji. Ono što Vam je rekao ispovjednik je zastrašujuće i nije nikakvo čudo da ste bili prestrašeni i izbezumljeni. Bog, Isus Krist nije nikada osuđivao i proklinjao čovjeka, nego njegov grijeh. Isto bi to trebalo isticati i danas.
Kada je riječ o »izlječenju obiteljskoga stabla«, isusovac dr. Mihály Szentmártony ističe da »liječenje obiteljskog stabla nije duhovni pokret, nego jedan oblik alternativne terapije koja upotrebljava religiozne pojmove, pomiješane s ezoterikom«. Ezoterika nikada nije bila, niti može biti, pokladom i baštinom katoličke vjere. To bi konkretno značilo da liječenje obiteljskog stabla polazi od pretpostavke da preci mogu »izravno« utjecati na ponašanje svojih potomaka. I to bilo u obliku obiteljskog stila, bilo u obliku izravne patologije, a sve zbog toga jer nisu umrli pomireni s Bogom, pa je onda potrebno da ih njihovi potomci »predaju Bogu«. Kako objašnjava dr. Szentmártony, teološki gledano postoji poteškoća, jer Crkva uči da je grijeh osoban i da je svaki čovjek za njega osobno odgovoran. I zato postoji stvarna opasnost od miješanja elemenata koji ne pripadaju katoličkoj vjeri, već ezoteriji. Ispravan odnos prema pokojnicima je onaj koji je izrečen u »Katekizmu Katoličke Crkve«, a sastoji se u našoj molitvi za pokojnike: »Crkva je, od prvih vremena, častila spomen mrtvih i za njih prinosila molitve, poglavito misnu žrtvu, da bi, očišćeni, mogli prispjeti k blaženom gledanju Boga. Crkva također preporučuje milostinju, oproste i djela pokore u korist pokojnika: Pružajmo im pomoć i obnavljajmo im spomen. Ako su Jobovi sinovi bili očišćeni žrtvom svog oca, zašto bismo sumnjali da će naši prinosi za pokojne tim pokojnicima pružiti neku utjehu? Ne oklijevajmo pružati pomoć onima koji su preminuli i prikazivati za njih svoj molitve« (KKC, 1032).
Utjecaj pokojnika na žive - kako to naučavaju teoretičari liječenja obiteljskog stabla - spada u svijet ezoteričnih vjerovanja. Neki čak smatraju da je svaka bolest i ljudska tragedija posljedica istočnoga grijeha, pa bi se moglo govoriti o »povezanosti« grijeha predaka i bolesti potomaka. No, ni teološki ni crkveno nije se opravdano pozivati na istočni grijeh. O. Raniero Cantalamessa - koji je teolog i propovjednik Papinskog doma - jasno tvrdi: »Liječenje obiteljskog stabla nema nikakvih biblijskih temelja.« O. Szentmártony dodaje pak da »liječenje obiteljskog stabla nije po sebi religiozni pokret, nego jedna od alternativnih psihoterapija koja uz ezoterične upotrebljava i religiozne pojmove i sredstva« kao što su molitve, polaganje ruke, i slično. Isto tako, teološka poteškoća s kojom je Vaš ispovjednik kao teolog morao biti upoznat tiče se i činjenice da je »generacijsko liječenje« nespojivo s katoličkom naukom o sakramentu krštenja. Sakramenti su Crkvi najsvetiji, a u sakramentu krštenja moli se molitva otklinjanja. Osim toga, generacijsko liječenje uključno niječe slobodu volje, jer bi preci bili krivi za sadašnje stanje svojih potomaka. A to pak znači da nema mjesta ni za osobnu ispovijed. Zašto bi se onda, kao vjernici, uopće ispovijedali ako bi iz grijeha bila »isključena« naša slobodna volja i naša odgovornost za počinjeno?
Osim toga dosada, napominje o. Szentmártony u »Kvarnerskom vezu«, »nije jasno što se događa za vrijeme jednoga duhovnog izlječenja. Gotovo svaki iscjeljitelj ima svoje vlastito tumačenje, ali čini se da je zajednički element neka vrsta izmjene energije između iscjelitelja i bolesnika«. Bez obzira na tumačenje same »naravi stvari«, središnju ulogu u procesu liječenja igra sam iscjelitelj. Dakle, nije bolesnik onaj koji je su središtu, nego je u središtu druga osoba - iscjelitelj i njegove čudotvorne moći. Tako se kaže da kod liječenja obiteljskog stabla iscjelitelj »ima viđenja«, on organizira molitve i euharistije, on postavlja dijagnoze i nalazi te predlaže »terapije«. Ti iscjelitelji često naglašavaju važnost prijateljskih odnosa između sebe i pacijenata pa dr. Szentmártony upozorava da »većina od njih zahtijeva slijepo, bezuvjetno povjerenje«. Na planu duhovnoga ozdravljenja ili iscjeljenja ističe da ideja o božanskom ozdravljenju u sebi sadrži i pomisao da će ono stići onima koji »dovoljno mole«.
Ta je tema bila prevladavajuća 80-ih godina prošloga stoljeća u većini pentekostalnih pokreta. U nekim ekstremnim verzijama ideja je poprimila oblik da ići liječniku zapravo znači da se nema vjere. Jedan autor - Charles Finney - išao je tako daleko da je ustvrdio da se sv. Pavao nije oslobodio svoga trna zato što »nije molio u vjeri«. No, svakome je jasno da ta stajališta nisu prihvatljiva i da ona nisu dio katoličkoga ispravnog nauka."
izvor
http://www.srce-isusovo.com/index.php/o ... etima.html""Iz tame u svjetlost" Marina Restrepa. Ispričavam se što je pisano velikim slovima. Tako je u originalu na stranici sa koje sam to kopipejstao. Kako nismo obavezni vjerovati u privatne objave ovo stavljam samo za razmišljanje...
"...ČINJENICA DA U SEBI NOSIMO PODATKE O POVIJESTI TIJELA JOŠ OD ADAMA I EVE, VODI SOTONU KROZ PUTOVANJE PROŠLOŠĆU KAKO BI NAM POKAZAO SVE ŽIVOTE U TIJELU(opaska: ovdje se objašnjava kako je došlo do zablude reinkarnacije). MNOGI LJUDI VJERUJU DA SU TO ŽIVOTI ISTOG DUHA, A TO SU NAŠI PRETCI,KOJI SU SJEDINJENI S ISTIM STABLOM ČOVJEČANSTVA. GOSPODIN MI JE POKAZAO KAKO SMO SVI JEDNO STABLO, A SVATKO OD NAS JE GRANA KOJA RASTE JOŠ OD DOBA PRVIH PREDAKA. KROZ TU GRANU,ZAHVALJUJUĆI DOBRIM DJELIMA NAŠIH PREDAKA,PRIMAMO BEZBROJ BLAGOSLOVA . ISTOČNJAČKI POGANI TO NAZIVAJUKARMOM. MI PRIMAMO I PROKLETSTVA,KOJA SE ODNOSE NA OGRANIČEN BROJ NARAŠTAJA. GOSPODIN MI JE POKAZAO RIJEKU KOJU JE USPOREDIO S TIJELOM. URONIMO LI RUKU U AMAZONU KOD IZVORA U PERUU,DODIRUJEMO ISTU VODU KOJA TEČE KROZ KOLUMBIJU. TAKO JE I S LJUDSKIM TIJELOM. BESKRAJNA RIJEKA GRJEŠNOGA LJUDSKOGA TIJELA TEČE OD SVOG IZVORA- ADAMA I EVE. GOSPODIN MI JE OBJASNIO KAKO ON UZIMA LJUDSKO TIJELO, UJEDINJUJE ČOVJEČNOST S BOŽANSTVENOŠĆU, URANJA GA U RIJEKU GRIJEHA,PRIBIJA GA NA KRIŽ, USKRISAVA GA I PREKO NJEGA ODUZIMA ČOVJEKOVE GRIJEHE OD TRENUTKA ROĐENJA PA SVE DO POSLJEDNJE KAPI KOJA PROTEKNE DO NJEGOVA PONOVNOG DOLASKA. DANAS GOLEM BROJ LJUDI DOLAZI NA SVIJET KAO PLOD BLUDA, A NE LJUBAVI.MILIJUNI DJECE BIVAJU ZAČETI U NAJSTRAŠNIJEM GRIJEHU. VELIKU VEĆINU TE DJECE MAJČINA UTROBA ODBACUJE, A NA MILIJUNE NJIH BIVA POBAČENO. DJECA DONIJETA NA SVIJET BEZ LJUBAVI NOSE TERET NE SAMO ISTOČNOGA GRIJEHA, NEGO I GRIJEHA SVOJIH RODITELJA. ISTINA JE DA NASLJEĐUJEMO BLAGOSLOV KRŠTENJA U KRISTU I DA NAS SE TIME OSLOBAĐA SVAKE VEZE S NAŠIM PRETCIMA I S NJIHOVIM GRIJESIMA. TAKODJER JE ISTINA DA, KAD DOSEGNEMO RAZUMNU DOB I POČNEMO GRIJEŠITI, GUBIMO TU MILOST I VRAĆAMO SE KORIJENIMA ZLA U KOJEMU SMO ROĐENI, GRIJESIMA KOJI SAMI ČINIMO BIVAMO VEZANI U DODATNE LANCE. GRIJEHE SE NE MOŽE NASLIJEDITI, JER NAM JE DANA SLOBODA IZBORA IZMEĐU DOBRA I ZLA. ALI BOG JE REKAO DA NASLIJEĐUJEMO POSLJEDICE TOGA GRIJEHA GOSPODIN MI JE S TUGOM POKAZAO KAKO JE ČOVLEČANSTVO DOŠLO VRLO BLIZU RUBA VLASTITOG PONORA KOJI VODI U VJEČNU PROPAST. VEZA IZMEĐU STVORITELJA I ČOVJEKA NESTAJE U TRENUTKU KADA ČOVJEK POVJERUJE DA IMA VLAST NAD SVOJIM ŽIVOTOM. DUH SVETI OBAVIJA NAŠU DUŠU AKO SMO NA BOŽJEM PODRUČJU..."
izvor
http://www.katolicki.info/forum/viewtop ... f=15&t=399"Obećanja Presvete Majke Marije moliteljima krunice
(što ih je ona dala blaženom Alanu de la Roche)
ღ Svima koji budu molili moju krunicu obećajem svoju najveću zaštitu.
ღ Krunica će biti najmoćnije oružje protiv pakla, uništit će mane, raspršiti grijehe i pobiti krivovjerja.
ღ Tko se krunicom bude preporučio, neće propasti.
ღ Tkogod uz razmatranja otajstava bude pobožno molio svetu krunicu, obratit će se ako je grešnik, porasti u milosti ako je pravednik i postati dostojan života vječnoga.
ღ Svaki dan iz čistilišta ja izbavljam duše koje su pobožno molile moju krunicu.
ღ Prava djeca moje krunice uživat će veliku radost na nebesima.
ღ Što budeš zaiskao moleći krunicu, dobit ćeš.Promicateljima moje krunice priteći ću u pomoć u svakoj nevolji.
ღ Pobožnost svete krunice veliki je znak preodređenja.
ღ U povijesti svetih zabilježena su katkada nadahnuća i obećanja za koja su oni smatrali da su nadnaravna.
ღ Crkva prepoznaje znak vremena i dopušta širenje krunice na dobrobit duša."
izvor Međugorje Facebook
Prosudite sami........
"otkupljen sam, ali se spašavam...
slušam don Damira, predivna rečenica,
"legla " na temu..