|
Korisnik s preko 1000 postova |
|
Pridružen: 10 lip 2008 20:55 Postovi: 3438 Lokacija: Santa Fe (New Mexico) Podijelio: 0 zahvala Zahvaljeno je: 72 zahvala
|
perokvrzica napisao: Ja mislim da si ti čudak. Eto to ja mislim. I'm a creep, I'm a weirdo, What the hell am I doin' here? I don't belong here.Lol. perokvrzica napisao: Daklem. Ne razmem ovo, jel. Ne razmem. Tako da mi ne preostaje opet ništa drugo nego vjera - da tvoj mozak bolje to kuži od mog i da je ovo: Ovaj tip pod nickom Mihael24 misli da Hegel doista misli da je sve umno zbiljsko, on misli da Hegel ne razlikuje akt i potenciju. To nije točno, kao što vidiš da i sam Hegel demantira. Hegel tom rečenicom niti to ne misli reći. Mi doduše ne znamo jel Crvenkapica i Lucky Luke postoje u zbilji. Zake to ne znamo? Potpuna spoznaja bića moguća je samo neograničenom umu. Za skolastičku filozofiju takav je um Božji um u kojem se i stvarno poistovjćuju subjekt i objekt spoznaje. On je ujedno i stvarateljski um koji u sva bića »upisuje« svoju misao o njima. To potpuno jedinstvo subjekta i objekta u neizmjernom umu zove se ontološka istina kao posljednji cilj svakog spoznavanja. Budući da je ta iskonska praistina ljudskom umu nedohvatna, sam pojam istine jest samo analogan, tj. neadekvatan u svojem ostvarenju. Ivan Macan "Filozofija spoznaje"Dakle, sasvim je moguće da Crvenkapica i Lucky Luke postoje u zbilji, a opet, jednako je moguće da ne postoje. No jedno je sigurno: Crvenkapica i Lucky Luke postoje u potenciji. Zake? Da ne postoje mi sad ne bi pričali o njima. Ako su Crvenkapica i Lucky Luke u našem umu, onda su i u Božejm "umu". Očito je, naime, da je samo Bog svoj bitak (suum esse) kao onaj koji postoji po svojoj biti ukoliko je bitak njegova supstancija, što se o nikom drugom ne može reći. Sv. Toma Akvinski "Quodl., I I , a. 20."
Biće ne može ne biti. Da bi se izbjegla svaka pomutnja, treba odrediti smisao te izreke. Smisao je ovaj: Biće ne može ne biti u zbilji, ili: biće je nužno u zbilji. Ali kako to dokazati? Iz pojma bića svakako ne. Ta iz same formulacije vidi se da predikat gornjeg suda nije formalno sadržan u pojmu bića. Jedno je biti »biće«, a drugo je »ne moći ne biti«. »Ne moći ne biti u zbilji« atribut je bića, njegova vlastitost. Stoga se stavlja pitanje: Kako dokazati da atribut »ne moći ne biti u zbilji« spada na pojam bića kao njegova vlastitost, kao ono što mu nužno i općenito pripada? Mi, naime, ne vidimo unutrašnju mogućnost atributa »ne moći biti u zbilji«. Vidimo, doduše, da u tom pojmu nema protuslovlja, ali pozitivno ne vidimo kako je taj pojam unutrašnje moguć. Naime, »ne moći ne biti u zbilji« znači »nužno biti u zbilji po sebi (a se)«, a to je misterij, tajna u strogom smislu te riječi. Stoga je jedina mogućnost dokazivanja nužne pripadnosti tog atributa pojmu bića sljedeća: Ako biće postoji, prvo biće u zbilji nije moglo biti postavljeno od drugoga u zbilju, budući da prije prvog bića u zbilji nema nikoga (ništa) u zbilji, koji bi ga mogao staviti u zbilju. Prvo je biće u zbilji, dakle, nužno od sebe. S prvim pak bićem u zbilji nuždno su dana ostala bića u zbilji možnošću (possibilia). No, biće je u zbilji. Prema tome: Biće je u zbilji od sebe ili ono ne može ne biti. Rudolf Brajičić "Filozofija i filozofije"To šta ovaj tip laprda, kao što vidiš može vridit samo za Boga. No šta onda Hegel hoće reći sa onom rečenicom? Ideja je Hegelu bit svijeta. Ideja, um, umnost ono je osnovno, bit i bitak svega. To apsolutno, sveobuhvatno, sveopća bit svijesti i svijeta, duha i prirode, subjekta i objekta, razvija se tako da tek na kraju procesa dolazi do svijesti o sebi. Tek na svršetku ono je što doista jest. Spoznaja je moguća, smatra Hegel, tek uz pretpostavku identiteta svijesti i svijeta. Da subjekt spozna i pronikne objekt, te da čovjek u svijetu djeluje svrhovito i smisleno, moguće je jedino ako su subjekt i objekt u svojoj biti istovjetni, ako prirodu i čovjeka prožima ista umna osnova. Umnost i zbilja dakle istovjetni su, jedinstveni u svom temelju. Hegel zato i insistira na tome »da se ono istinito shvati i izrazi ne samo kao supstancija nego i kao subjekt«. Svijet prožima jedinstvena zakonitost. Boris Kalin "Povijest filozofije"
Središnja Hegelova misao je da je cijela stvarnost, sve što postoji, samo ideja koja se razvija. Zato se njegov sustav naziva apsolutni idealizam. Spoznaja je moguća baš po ovomu identitetu misli i svijeta. Misao upoznavajući svijet zapravo upoznaje samu sebe. Glasovita je Hegelova teza: "Što je umno, to je zbiljsko i što je zbiljsko, to je umno." Po Hegelu se jedinke prema onome što je opće ne odnose slično kao kopije prema modelu, nego kao organi prema organizmu. Zato on kaže da je spoznaja moguća jedino kao spoznaja cjeline. Ivan Zelić "Vodič kroz filozofiju"Vidiš sada na šta Hegel misli? Ne da je sve u ljudskom umu doista nužno u stvarnosti. Nego da su umnost i zbilja istovjetni, jedinstveni u svom temelju. A to ga odvodi u bogohulje. Bez svijeta Bog nije Bog. G.W.F. Hegel "Vorlesungen über die Philosophie der Religion III,."
..prigovor, od kojega se Hegel uporno branio, jest tvrdnja da je njegov sustav u konačnici panteistički (od grč. pan = sve i the-os = Bog). Ideja je po Hegelu jedino što postoji, kažu drugi, pa bi zato bilo točnije Hegelov sustav okarakterizirati kao panlogizam (od grč. pan = sve i logos = riječ, um), a ne kao panteizam. Ali ideja je Apsolut, na više mjesta on izričito kaže i Bog, dakle to je ipak panteizam. A što bi u tome bilo loše? Takvo gledište implicira da zapravo ne postoje nikakve samostalne jedinke, pa ni posebne osobe, što proturječi iskustvu. Osim toga, ako se Apsolut mijenja nije savršen, jer mu nedostaje ono što u promjeni dobiva. Ivan Zelić "Vodič kroz filozofiju"
Apsolutna filozofja je ona Hegelova. Religija koju ova filozofija »razumijeva« jeste kršćanstvo, tj. bogočovještvo, čovještvo Isusa Boga. (Za kršćanina Bog postaje Čovjekom; Hegel tumači: Čovjek postaje Bog na kraju svog historijskog razvoja ili, tačnije, on jeste Bog, postajući to cijelinom ovog razvoja. Alexandre Kojève "Kako čitati Hegela"perokvrzica napisao: No, ako misliš da ću ti povjerovati da Mickey Mouse, Šiljo, Pajo patak i njegovi nećaci nisu stvarni - onda se varaš. Ne, ne, ne - nipošto ti to neću povjerovati. Nisan rekao da nisu stvarni.
|
|