Iz Katekizma Katoličke Crkve
Ne uvedi nas u napast
2846 Ova prosnja seze u korijen prethodne, jer su nasi grijesi plod pristanka na napast. Molimo naseg Oca da nas u nju ne "uvede". Tesko je grcki izraz prevesti jednom rijecju: znaci "ne dopustiti unici u", "ne dopusti da podlegnemo napasti". "Bog ne moze biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga" (Jak 1,13). Naprotiv, zeli nas od nje osloboditi. Mi ga molimo da ne dopusti da krenemo putem koji vodi u grijeh. Ukljuceni smo u borbu "izmedju tijela i Duha". Ova prosnja moli Duha razlucivanja i jakosti.
2847 Duh Sveti nam omogucuje razlucivati izmedju kusnje, nuzne za rast unutarnjeg covjeka, sto vodi k "prokusanoj kreposti" (Rim 5,3-5), i napasti koja vodi u grijeh i smrt. Moramo takodjer razlikovati sto je "biti napastovan" a sto je "pristati" na napast. Konacno, dar razlucivanja razoblicuje varku napasti: prividno, njezina je ponuda "dobra, zamamljiva za oci i pozeljna" (Post 3,6), a, u stvari, plod joj je smrt.
Bog ne zeli nametnuti dobro, on zeli slobodne ljude (...). U odredjenom smislu napast je korisna. Nitko osim Boga, cak ni mi sami, ne zna sto je nasa dusa primila od Boga. To nam otkriva kusnja, i tako nas uci da upoznamo sami sebe i na taj nacin, otkrijemo svoju bijedu, te nas time primorava da zahvalimo za dobra koja nam je napast otkrila. 2848 "Ne uci u napast" ukljucuje odluku srca: "Doista, gdje ti je blago, ondje ce ti biti i srce (...). Nitko ne moze sluziti dvojici gospodara" (Mt 6,21.24). "Ako zivimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo" (Gal 5,25). Tim "pristajanjem" uz Duha Svetoga Otac nam daje snage. "Nije vas zahvatila druga kusnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: nece pustiti da budete kusani preko svojih sila, nego ce s kusnjom dati i ishod da mozete izdrzati" (1 Kor 10,13).
2849 Medjutim, ta borba i pobjeda nisu moguce bez molitve. Svojom je molitvom Isus svladao Napasnika na pocetku i u zavrsnoj borbi agonije. Ovom prosnjom nasemu Ocu Krist nas sjedinjuje sa svojom borbom i agonijom. U zajednistvu s njegovom, postojano se naglasava budnost srca. Budnost je "cuvarica srca". Isus moli Oca da nas "cuva u svom imenu" (Iv 17,11). Duh Sveti nastoji da nas bez prestanka potice na tu budnost. Ova molitva dobiva sav svoj dramatski znacaj u odnosu na konacnu kusnju nase zemaljske borbe; ona moli i ustrajnost do kraja. "Evo dolazim kao tat. Blazen onaj koji bdije" (Otk 16,15).
Tri Kristove kušnje
Lk 4:1-13
Odlomak iz evanđelja
Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom." Isus mu odgovori: "Pisano je: 'Ne živi čovjek samo o kruhu.'" I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje." Isus mu odgovori: "Pisano je: „Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu i njemu jedinom služi!" Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: 'Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju, I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.'" Odgovori mu Isus: "Rečeno je: 'Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!'" Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
Uvodna molitva
"Pronikni me svega, Bože,
srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
pogledaj, ne idem li putem pogubnim
i povedi me putem vječnim."
(Ps 139, 23-24)
Molbenica
Gospodine, nauči nas bdjeti i moliti, da ne dođemo u kušnju.
Uvod
Ovaj odlomak iz evanđelja veoma je poučan. U pustinji je Isus susreo đavla. Duh Božji ga je odveo u pustinju da susretne đavla. Razvija se dijalog. Nižu se tri kušnje. Pisac evanđelja ih sve obuhvaća i prenosi nama. Razmislimo malo o tome tko se skriva iza kušnji, o čemu se radi u kušnjama i kako se Isus nosi s njima.
1. Zašto Bog dopušta kušnje?
Kušnja je mamljenje na zlo od strane naših duhovnih neprijatelja. Sâm Bog nas izravno ne kuša, jer Bog ne izaziva na zlo. Ali dopušta kušanje našim duhovnim neprijateljima, međutim istodobno nas obasipa milostima potrebnim da se odupremo zlu (usp. KKC 2846, 2848). Kušnja je sredstvo kojim si možemo zaslužiti nebesa. Bog želi da zaslužimo raj i da ga zaslužimo kao nagradu. Kušnja koja ugrožava naše ispravno ponašanje zasigurno je jedna od najmučnijih poteškoća. Hrabra borba protiv kušnje uz pomoć milosti spada među najzaslužnija djela koja možemo činiti. A kada kušnju prevladamo s Božjom pomoći, možemo ponoviti skupa sa sv. Pavlom, da smo se hrabro borili. Bog će nas htjeti nagraditi razmjerno našoj ljubavi u prevladavanju kušnje.
Kušnja je također i sredstvo pročišćenja. Podsjeća nas da smo u prošlosti pali radi nepromišljenosti i da se nismo dovoljno trudili. Stoga je to prilika za nov čin pokajanja, za stid i poniženje, a to čisti našu dušu. Istodobno nas obvezuje na ozbiljan i uporan trud da ponovno ne padnemo: možemo prikazati ovaj trud i iskupiti se za raniji nemar i slabost, a to će pripomoći čišćenju naše duše.
Možemo kušnju pretvoriti u sredstvo našeg duhovnog napretka. Ona kreše našu samodopadnost i pasivnost. Podsjeća nas da uvijek moramo napredovati i ciljati malo više, jer inače klizimo unazad.
Kušnja nas uči da ne vjerujemo ni sebi, ni vlastitoj snazi. Pokazuje nam vlastitu slabost kada se oslanjamo samo na sebe. U kušnji intenzivnije osjećamo potrebu za milošću Božjom i zato se usrdnije molimo. Suočavamo se s potrebom da se suprotstavimo svojoj sklonosti prema zadovoljstvu, oholosti, izvoru naših kušnji pa stoga prihvaćamo križeve naše svakodnevnice, da ojačamo.
Potiče nas da se jače uzdamo u Boga, da mu se obraćamo za pomoć, da mu zahvaljujemo za njegovu neiscrpnu milost, da mu se utječemo za zaštitu. On je naš ljubljeni Otac i obraćamo mu se u svim našim kušnjama.
Stoga je kušnja usprkos svemu korisna; zato Bog dopušta kušanje svojih prijatelja.
2. Tri Isusove kušnje
Nestrpljivost, ne čekati na Božje djelovanje, misliti samo na sebe
Nakon dugotrajnog posta, Isus "ogladnje" (još jedna ublažena tvrdnja iz evanđelja!). Đavao mu predlaže da upotrijebi svoju moć i pribavi si hranu, umjesto da pričeka da mu Otac pribavi hranu. "Reci kamenu da postane kruh, nemoj čekati, kruh ti treba sada!" "Ne živi čovjek samo o kruhu" odgovara Isus svom napasniku. Isus čeka na trenutak Božje milosti i uzda se u Boga. Onaj koji hrani ptice nebeske nahranit će i njega. Bog nagrađuje njegovo ustrajanje: "anđeli mu služahu" (Mk 1, 13).
Za nas, ljude, jedna od najvećih kušnji je nestrpljivost. Želimo sve imati odmah, želimo postati sveti odmah. Umjesto toga, trebamo Boga staviti u središte. On ima plan, raspored, svoj trenutak milosti. Moramo moliti i ustrajati u molitvi.
Oslanjanje na materijalne stvari, izdavanje svojih načela
Njegov je Otac htio da se Isus rodi u siromašnoj obitelji i da radi kao tesar-zanatlija, i da ne obiluje materijalnim dobrima. Sada mu Sotona nudi "nešto bolje." Pokaza mu odjednom "sva kraljevstva zemlje": između ostalog i kraljevstvo udobnosti i obilja. Ponudi mu "sva kraljevstva zemlje" - "...tebi ću dati..." – ako mu se Isus pokloni. "Kockaj se zajedno sa mnom, knezom ovoga svijeta", možeš služiti i meni i svom Ocu, naći ćemo načina; možda ćeš morati žrtvovati neke svoje prioritete, ali ne brini, to je sasvim u redu, ne budi fanatik.
Isti nas napasnik nagovara: ako se ne prilagodimo okruženju, ako ne budemo u trendu, ili ako ne budemo imali materijalna sredstva, nećemo ništa moći učiniti. Svijet je bitan a ne Bog. Usredotoči svoje napore na stjecanje "svega toga"; klanjaj se bogu suvremene udobnosti, kupuj uspjeh. Štogod činio, ne utječi se Bogu. On (Onaj koji jest!) nije stvaran; samo je "materijalno" stvarno. "Čovjek, kojeg je kušao đavao, dopustio je da povjerenje u svog Stvoritelja zamre u njegovu srcu. To je prvi čovjekov grijeh [i] sav daljnji grijeh" (KKC 397).
Tamo gdje je Adam podbacio, Krist, novi Adam, pokazuje nam put: "Pisano je: „Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu i njemu jedinom služi!" On je doista, Put (Iv 14, 6), jer ne samo da nam je pokazao kako, on je to učinio za nas (usp. KKC 540).
Privlačenje pažnje
To je slična kušnja. Zapravo, sve tri kušnje proizvode kušnju kojoj je podlegao Adam. Naime, uvijek se radi o "nečemu u što se uzdamo više nego u Boga". Sada je đavao pozvao Isusa da "to sâm učini." Njegova će djela promijeniti stvari. Đavao kaže Isusu da zadivi mnoštvo (i baci se s Hrama). Osvojio bi grad jednim udarcem. Daleko brže i bezbolnije od sporog "uspona u Jeruzalem" da umre na križu.
Za nas se tu radi o kušnji 'brzog uspjeha'. Lakim putem do uspjeha. Prečicama. Puki rad bez molitve. Put do uskrsnuća bez prolaza kroz križ.
A Gospodin nas opet jednako poučava: uzdaj se u Boga i u njegovu riječ. Kontempliraj na nju, i moli za milost da se uvjeriš u njenu istinitost.
3. Plodovi Kristovih kušnji
Kristova patnja zbog đavolskih kušnji daje nam razloga da se radujemo i ohrabrujemo. On želi biti naše svjetlo da jasnije vidimo. Želi nas voditi da ga lakše slijedimo. Krist nas podsjeća da nitko nije moćniji od Boga. Kada se uzdamo u njega, kada povjerujemo da trebamo nositi svoj križ, da uzađemo s njim (na nebo), raspršit će se sav naš strah. Međutim, ipak trebamo proći kroz kušnju. Za to trebamo biti jaki, sjedinjeni s Ocem kroz molitvu i učestalo primanje sakramenata. Gospodine, ne uvedi nas u napast da ne padnemo, nego nas povedi kroz napast da se pročistimo, narastemo u svetosti i pobjeđujemo hvaleći te.
Login
FAQ
Chat
Traži
