Nicolai Avancini – Razmatranja kroz Prvi tjedan Došašća
Molitva prije razmatranja.Gospodine Bože moj! Vjerujem da si ovdje prisutan, klanjam se tvojemu Veličanstvu. Kajem se za moje mnoge grijehe, i molim te za tvoje milosrđe i oproštenje. Rasvijetli me svojim Svetim Duhom, da upoznam nauk Isusa Krista Sina Tvoga, te mi po njegovim zaslugama udijeli milost, da se odlučim nasljedovati ga. Amen.
Molitva poslije razmatranja.Zahvaljujem ti Gospodine Bože moj, na svim darovima, kojima si me obdario u ovom razmatranju. Molim Te Gospodine, da kao što si mi rasvijetlio razum, tako mi milostivo učvrsti i volju, da ono što sam, kao jedino dobro i istinito razumom upoznao, također djelom izvršim, i vršeći Tvoju svetu volju, dostojan budem doći u kraljevstvo nebesko. Amen.
RAZMATRANJE PRVO
O vječnom rođenju Riječi.1. U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Bog, bijaše Riječ. [Iv. 1, 1.] Razmišljaj: Sin Božji sam je u sebi Riječ Očeva, On je istobitna Njegova slika, u kojoj se odrazuju bezuvjetno sve njegove savršenosti: vječnost, neizmjernost i t.d., koje se Sinu od Oca priopćuju, zato se Božji rađa spoznajom, kojom Otac u svojem bivstvu upoznaje samoga sebe. Vjeruj ovo tvrdom vjerom – klanjaj se – hvali – veličaj – veseli se – čestitaj – ljubi i t.d. No i ti si stvoren na sliku Božju. Kako je plemenita bila tvoja prvobitna slika! A sada? – Jao! Priznaj, srami se, žali i popravi se! Kao što je nastala slika Božja, na isti način treba da se i druga pokvarena popravi i to spoznanjem Boga i čestim probuđivanjem djela vjere. Nasuprot ako to propustimo, padamo.
2. Sve je po njoj postalo i bez nje ništa nije postalo, što je postalo. [Iv. 1, 3.] Mogućstvom Božje Riječi sve je iz ništa stvoreno i uzdržava se, a bez toga sve bi se u ništa povratilo. Prepoznaj i tvrdo vjeruj, da je sve ovisno o Bogu, pa i ti sam. Veličaj i hvali Njegovu moć, i na to nukaj stvorenja Njegova, kao što i ona tebe na to sile. Koliko je mogućih stvorova bilo pušteno u svojem ništavilu, a tebe je, jadni grješniče, Bog pridignuo iz ništa. Gle, što sve može da bude od tebe Božjom pomoću, – a kako si ništetan po sebi. Ponizi se, jer ništa ne možeš bez Boga. Uhvati svojom rukom svemoguću Njegovu ruku, kojom jedinom sve možeš, pa velikodušno preziraj sve poteškoće, samo da dohvatiš vječnu nagradu.
3. U njoj bijaše život. [Iv. 1, 4.] Vrati se od stvorova k Bogu. Promisli, da se sve, što je stvoreno nahodi u Bogu u odličnijem stupnju, gdje prima neku božanstvenost i življenje. I ti si bio u Božjoj Riječi i postao život. A živi li i sada još u tebi božanski život? Što na to vele tvoja djela, po kojima se može zaključiti, kakav ti je život? Imaš za što da budeš Bogu zahvalan, da ga hvališ, ljubiš, a i da se kaješ, zasramiš i poniziš, a možda ćeš i štogod naći, što će ti uliti pouzdanja.
RAZMATRANJE DRUGO
Stvorenje i svrha čovjeka.
1. I stvori Bog čovjeka na sliku i priliku svoju. [Gen, 1, 27.] Spoznaj svoga Stvoritelja: vječnoga u svom bivstvu, svemogućega u stvaranju, predobroga kad nam se očituje, premudrog u vladanju... Hvali i slavi svog Tvorca: On je, koji te podignuo iz ništa; sav si dakle Njegov, ali koliko si mu se puta otuđio! Ustani, kako veli sveti Lav, te se pun kajanja, ljubavi i samozataje povrati Bogu u vlasništvo. Predao ti je svoju sliku, kad te je stvorio, zahvali mu. Svoju ti je sliku dao zato, veli sveti Bazilij, da postaneš sličan Njegovoj slici. Usporedi se ovoj praslici, i vidi, kako si još daleko od toga, da joj budeš nalik. Nastoj svim silama da nadoknadiš ono, u čemu još nisi uspio! Moli milosti! i t.d.
2. A stvori Bog čovjeka od praha zemaljskoga i udahnu u lice njegovo duh životni. [Gen. 2, 7.] Plemenitoj duši dade Bog tijelo od praha zemaljskoga, kako se ne bi ni radi duše uzvisivali ni radi tijela podcjenjivali. Ako si tako plemenit, zašto se upuštaš u nedostojnosti, a ako je tijelo tako neznatno, čemu mu daješ toliko važnosti? Svoje tijelo čuvaj, ali ga ne mazi, što ga ide, neka bude prema potrebi, a ne prema nasladi, Radije se sam svojevoljno ponizi, nego da budeš silom bačen u prah i satrven.
3. Gospodinu Bogu svome klanjaj se i Njemu jedinomu služi. [Mat. 4, 10.] Ovo je svrha za koju si bio stvoren. Prepoznaj ga za Boga i Gospodina svoga, pa eto ti uzroka da mu se klanjaš i da mu služiš svim moćima duše i tijela, Sve moći, koje si od Boga primio, sve su njemu obvezane. Promisli, kako si se do sada malo obazirao na ovu dužnost, te si svoje moći zlorabio. Kaj se, žali, odluči... Promisli kako je visoka svrha, koju postižeš kad Bogu služiš. Slavi Boga, koji ti sam sebe daje za nagradu, zahvali Mu, za Njim čezni i moli od Njega milosti...
RAZMATRANJE TREĆE
Sredstva da se postigne ova svrha.1. U početku stvori Bog nebo i zemlju. [Gen. 1, 1.] Koliko je tu poredanih stvari, što tebi služe! Jedne su naravske kao: nebo, zemlja, sva počela i njihove savršenosti, ljudi, znanost i umjetnost, krjeposti. Druge su vrhunaravske: Krist posrednik, Njegove zasluge, sakramenti, milosti, Anđeli, svetci, sveto Pismo, naučavanja, razni redovi i t.d. Čudi se, koliko je Bog učinio za te nezahvalnika i buntovnika. Hvali Bogu u svim Njegovim djelima i spoznaj veliku ljubav, koju ti je iskazao. Promisli, koliko je tek za te pripravio na nebu, kad te je već tolikim dobrima obdario u ovom progonstvu!
2. Sve si podložio njegovim nogama. [Ps. 8.] Promisli način i čuvstvo, s kojim te je Bog svim ovim stvarima nadario: on se veseli, što ti može učiniti dobra: darežljiv je: daje nesamo potrebno, nego i ono, što te razveseljuje: Svojom providnošću izvrsno sve raspoređuje, a mudrošću i ono, što ti se čini, da ti škodi, obraća na tvoju korist, svoju blagodat ne uskraćuje nezahvalniku. Hvali, slavi, uzvisuj Ga, zahvali mu i reci: Gospodine, nisam dostojan! Nauči se i ti biti velikodušan spram Stvoritelja i žali, što do sad nisi bio.
3. Jer što je na Njemu nevidljivo od stvorenja svijeta, razabire se opaža po stvorenjima. [Rim, 1, 20.] Razmatraj, da su ti sva ova sredstva dana zato, da postigneš svrhu, radi koje si stvoren. Pomažu tijelu, jer ga hrane, odijevaju, liječe i krijepe i t.d.; a dušu: što nas poučavaju, rasvijetljuju znanjem i vode k spoznanjo uma, gaje krjeposti jačajući moć volje. Osim toga nam pomažu da vrhunaravnim načinom upoznamo Božje svemogućstvo, mudrost, providnost i dobrotu, te da si stvorimo dostojnu sliku o Bogu. Žali, što si se do sad nemarno posluživao ovim sredstvima. Boj se, da ona ne budu na dan sudnji protiv tebe svjedoci i tužitelji. Zahvali za milosti i da ti se ne upiše u grijeh tvoja nemarnost. Uzdaj se u Božju dobrotu i nastoj da primijeniš ova sredstva u onu svrhu, za koju su ti dana.
RAZMATRANJE ČETVRTO
Dobra uporaba stvorenja i ravnodušnost prema njima.1. Tada pogleda Bog sve, što je stvorio, i bješe veoma dobro. [Post. 1, 31.] Sve stvari, čim su stvorene, obzirom na poredak ovoga svijeta, nijesu mogle biti bolje, a da njima uzmogneš polučiti svoju svrhu. Dobro je dakle zdravlje i bolest, čast i prezir, bogatstvo i siromaštvo, veselje i žalost i t.d. Kako ćeš se poslužiti ovim stvarima, to je tebi prepušteno. Kako si se time služio do sada? Da se oholiš, da se naslađuješ na svoju propast, Skrivio si Bogu, jer si svrhu stvorenja izopačio, skrivio stvorenjima, jer si ih zlorabio za zablude i grijeh, skrivio samomu sebi, jer si ih izrabio na svoju propast. Sagriješio si. Zastidi se, pokaj se, moli, popravi se, pouzdaj se u Boga i moli Ga za pomoć.
2. Blago čovjeku, koji u Boga stavlja pouzdanje svoje, a ne mari za ništavilo niti se priklanja idolima. [Ps. 39, 5.] Razmišljaj način, kako ćeš se u životu dobro poslužiti stvorenjima. Način je ovaj: 1. Stvorenja nesamo općenito, nego i u pojedinosti rabi na čast Božju, a ne za ispraznosti; 2. Pazi, u čemu i kako ti može koja stvar poslužiti ili škoditi spasenju; 3. Pazi osobito, kakvo ti je čuvstvo, odnosno želja spram koje stvari, tražiš li u njoj Boga, sebe ili ispraznost? Kako je bilo s time u prošlosti? Ravnaj se za budućnost, jer je vrlo potrebito, da se tako stvorenjima služiš, kako ćeš postići svoju posljednju svrhu. Usadi si duboko u srce ovu istinu.
3. Ne skreći ni nadesno ni nalijevo. [Priče 4, 27.] Neka te čuvstvo ne zanese da više želiš bogatstvo i časti, negoli siromaštvo, bolesti i prezir, jer i jedno i drugo može jednako voditi k tomu, da Boga spoznaš, ljubiš i slaviš. Uravnoteži se: štogod te zadesi, na Boga upravi, Moraš istisnuti onu ljubav spram sebe i stvorova. Ovo je zamka, u koju si se nažalost toliko puta uhvatio. Žali i boj se Božjeg suda. Preziraj ugodno ako škodi, uzljubi gorčinu ako koristi. Stvaraj odluke i moli milosti.
RAZMATRANJE PETO
Pad čovjeka.1. Čovjek, kad bje u časti, ne razumje; on je kao bezumna stoka, njoj upravo sličan. [Ps. 48, 21.] Naši su praroditelji bili izagnani iz raja samo radi jednoga grijeha; ovo je vjerska istina: Promatraj: 1. Na kojem je stupnju bio čovjek prost od nutarnjih nesuglasica, bolesti i poteškoća postavljen u raj. Priznaj i hvali Božju darežljivost. 2. Promatraj čovječju nezahvalnost. Čovjek je strogoj Božjoj zapovjedi pretpostavio volju, da jede zabranjeno voće. Usporedi s ovim svoju nezahvalnost i mrzi je. 3. Što je slijedilo? Sve nevolje, bolesti, pobuna strasti, tama razuma, izopačenje volje i t.d. Kolika je težina grijeha! Neka ti je mrzak i oduran.
2. Svi su zastraniti, svi su se do jednoga pakvarili. [Ps. 13, 3.] Promišljaj, da je taj jedan grijeh prešao na sve ljude izuzevši Blaženu Djevicu Mariju, svi su postali sinovi srčbe i Božji neprijatelji. A što znači ostati bez milosti i biti Bogu oduran! Što može obraniti čovjeka od Božje srčbe? Odvrati se od grijeha, koji unilazi u sva tvoja djela i uništava sav krjepostan život.
3. Jer je plaća za grijeh smrt. [Rim. 6, 23.] Smrt vremenita i vječna. Po grijehu dođe na svijet smrt i grijeh je sazdao pakao. Bio bi vječno sretno živio, da nijesi sagriješio, no jer si sagriješio, umrijet ćeš jednom, a moguće i drugom smrću. Promatraj zla prve, koja su ipak prolazna, ali smrt duše je vječna. Uvidi stoga, koliko je zlo grijeh. Straši se, žali, odreci ga se, moli oproštenje...
RAZMATRANJE ŠESTO
Odluka i uzrok da se čovjek spasi.1. Ne ću smrti bezbožnika, nego da se vrati bezbožnik sa svoga puta i da živi. [Ezek. 33, 11.] Mi smo po grijehu sinovi vječne smrti. Žalosna li pada s tolike visine u tolik bezdan! Promisli, odakle si pao i kamo! Usporedi prvotno stanje sa stanjem grijeha; ono što si izgubio, s onim, što te je snašlo. Ipak Bog ne će tvoje smrti. »Ne ću smrti grješnika.« Kad bi te, recimo, vodili na stratište, a ti da čuješ ove riječi, koje kralj za tebe progovara, kako bi se veselio! Kako bi mu zahvalio! Što sve ne bi kralju obečao, makar bilo i teško izvršiti. Ovako postupaj i s Bogom.
2. Uzljubih te vječnom ljubavlju. [Jer. 31, 3.] Promatraj, da je ljubav uzrok ovako nježnoga Božjeg čuvstva spram nas. Što sve ne može kod Boga ljubav! A čime smo tu ljubav zaslužili? Ničim, ta On nas je uzljubio, dok bijasmo grješnici. Kako bi ti postupao sprarn svoga neprijatelja? Ti bi još mnogo gore zaslužio. A Bog te ljubi i ako si Ga uvrijedio. Tvrda li si srca, ako ne uzljubiš Boga, kad je On tebe ljubio dok si ga ti vrijeđao.
3. Zato pomilovavši te privukoh te k sebi. [Jer. 31, 3.] Drugi uzrok Božje odluke, da nas spasi, jest Njegovo milosrđe. Adam je bio sagriješio i svima naškodio. Svi smo mi morali umrijeti. Nije Bog htio, da bude sav ljudski rod promašio svoju svrhu. Adam bijaše sagriješio, ali krivnjom Sotone, koji je Boga mrzio. Bog se zauzeo za čovjeka, kao da se radi o Njegovoj časti. Imaj pouzdanja, da će se Bog vazda za te zauzeti, kada ti budu prijetile sotonske napasti.
RAZMATRANJE SEDMO
Odluka da se Sin Božji uputi.1. Razmisli, da je Bog mogao spasiti čovjeka na neizmjerno mnogo načina. Ali On je odlučio da to učini na način, kojim bi mu bila dana dostojna zadovoljština. Takve Mu nije mogao dati stvor, koji ne bi bio ujedno Bog, jer inače zadovoljština ne bi bila neizmjerna, a uvreda bijaše neizmjerna. Odatle upoznaj, kako je silna bila ta uvreda, zgražaj se. Bude li Bog tražio od tebe zadovoljštinu, čime ćeš udovoljiti?
2. Bog je mogao da se spoji s anđeoskorn naravi i zadovolji za čovjeka, ali se je spojio radije sa čovjekom, da tako pobijedi Sotonu u nižoj naravi, te nam bude vidljivi Spasitelj, koga možemo nasljedovati. Odatle slijedi, da je lako čovjeku svladati Sotonu, kad je čovjek u vezi s Bogom: drži se Boga i zasramit ćeš moguće. Priznaj Spasitelja svojim učiteljem i uzorom. Jesi li mogao takova što iščekivati? Pazi, da ne zalutaš!
3. Razmišljaj, iz koje je neuglednosti nevolje i na kakovu čast uzvišen čovjek. Cijeni to, čestitaj si, ljubi, hvali i t.d. Bilo bi se pristojalo, da si živio također prema tolikom dostojanstvu, budući da si postao dionikom Božje naravi. Ali jao! Što si učinio? Srami se, i nek ti je žao, da si toliko zastranio.
[vrelo: Nicolai Avancini, Život i nauka Isusa Krista, Naklada prevodioca, Tipografija, Zagreb, 1929, 14-25]