www.tebe-trazim.com

Valtortu Crkva nije i nikad neće priznati niti će ikad ići u postupak makar za blaženu.
Ima itekako razloga, no, eto, ima i ona svoje obožavatelje, iako su sve rjeđi.
Sve što se pusti u promet ima svoje fanove, tako je to....

Mary can be called the Second-born of the Father because, owing to the perfection granted to Her and preserved by Her, and to Her dignity of Spouse and Mother of God and Queen of Heaven, She comes second after the Son of the Father and second in His eternal thought... Maria Valtorta "The Poem of the Man-God, Volume 1."


During the time that You will remain on the Earth, and You are second to Peter with regard to ecclesiastical hierarchy, he being the Head and You a believer, but first as Mother of the Church... Maria Valtorta "The Poem of the Man-God, Volume 4."


Lol.

Nisam čitao ovu knjigu, ali ovo je teško za povjerovati. Je li možda to izvađeno iz nekog konteksa?
Naime u vel. katekizmu sv. Pija X jasno piše: 51. P: Umire li ljudska duša s tijelom? O: Ljudska duša nikada ne umire, vjera objavljuje a i sam razum shvaća da je ona besmrtna.
Prema tome, vjerojatno Ratzinger kada govori o egzistenciji ljudske duše ne misli kako ona sa smrću prestaje. Bilo bi dobro kada bi ovdje postao (copy-paste) cijeli pasus u kojem se to spominje tako da se spomenuta izjava može bolje protumačiti.

Šta misliš o ovome Tomatino?! Bi to moglo tak biti kak ova žena piše?!

Mary can be called the Second-born of the Father because, owing to the perfection granted to Her and preserved by Her, and to Her dignity of Spouse and Mother of God and Queen of Heaven, She comes second after the Son of the Father and second in His eternal thought... Maria Valtorta "The Poem of the Man-God, Volume 1."


During the time that You will remain on the Earth, and You are second to Peter with regard to ecclesiastical hierarchy, he being the Head and You a believer, but first as Mother of the Church... Maria Valtorta "The Poem of the Man-God, Volume 4."

Hm, Fran, nisam ti ja baš teološki dovoljno potkovan da bih dao kvalitetan osvrt na ove tvrdnje.
Ovo je jedna od nekoliko spornih točaka ovog djela. U tradiciji imamo brojne lijepe zazive Djevice Marije (npr. u Lauretanskim litanijama) i nigdje se ne spominje da bi bila "drugo-rođena od Oca" tako da ova tvrdnja od Valtorte nije u skladu sa tradicijom i teško je prihvatljiva.


I ovo je neprihvatljivo jer je uloga Djevice Marije kao Majke Crkve posve jasna i stavljati ju u kontekst nekakvog hijerarhijskog odnosa podređenog spram sv. Petra je potpuno strano samom duhu naše vjere i odnosu kojeg imamo prema Blaženoj Djevici Mariji.

Zato jer je stvorena a ne rođena.


Ovome se nama šta nadodati. U pravu si da bolje nemereš biti.


Bonifacije je pomalo sramežljiv, dopusti da to učinim umjesto njega;

Nasuprot dualističkoj koncepciji besmrtnosti kako je izražena u grčkoj shemi tijela i duše, biblijski obrazac ο neumrlosti kroz uskrsnuće želi posredovati cjelovito-ljudsku i dijalošku predodžbu ο besmrtnosti: nastavit će živjeti ono suštinsko u čovjeku, a to je osoba; ono što je u ovoj zemaljskoj egzistenciji tjelovite duhovnosti i produhovljene tjelesnosti dozrelo, to na drugačiji način nastavlja i dalje opstojati. A opstoji i dalje zato jer je pohranjeno i živi u Božjem sjećanju. A kako će i dalje živjeti upravo sam čovjek, a ne neka izolirana duša, u budućnost spada onda i elemenat su-čovječnosti; zato će budućnost pojedinog čovjeka biti dovršena tek onda kad bude ispunjena i budućnost svijeta. Ovdje nam se sada nameće niz pitanja. Prvo glasi: nije li time besmrtnost postala stvar čiste milosti, a zapravo bi morala pripadati samoj biti čovjeka? Ili drugim riječima: nije li ovdje u krajnjoj liniji riječ ο besmrtnosti koja pripada samo onima koji su dobri, pa je onda posrijedi podvajanje ljudske sudbine, što se nikako ne može prihvatiti? Nije li ovdje, teološki govoreći, pobrkana naravna besmrtnost čovjeka i nadnaravni dar vječne ljubavi koja čovjeka čini blaženim? Ne moramo li baš radi čovječnosti vjere zastupati tvrdnju da postoji i naravna besmrtnost, jer bi nastavak ljudske egzistencije koji bi bio shvaćen čisto kristološki nužno poprimio biljeg nečega čudesnoga i mitološkoga? Na ovo posljednje pitanje može se, bez sumnje, odgovoriti samo potvrdno. No to i ne stoji u opreci s našim polazištem. Zato i moramo odlučno reći da besmrtnost — koju smo upravo zbog njezinog dijaloškog karaktera nazvali »uskrsnućem«, a bolje je reći: uskrisenje — pripada čovjeku kao čovjeku, svakom čovjeku, i da ona nije »nadnaravna« u tom smislu što bi bila sekundarno dodata. No onda se ipak moramo i dalje pitati: Što zapravo čini čovjeka čovjekom? I što je njegova konačna specifičnost? Na to moramo odgovoriti: Promatrajući odozgo, specifičnost čovjeka sastoji se u tome što se Bog njemu obraća, što je Božji partner u dijalogu, biće koje Bog doziva. Promatrajući pak odozdo, to znači da je čovjek ono biće koje se svojim mišljenjem može uzdići do Boga, biće koje je otvoreno prema transcendenciji. Nije ovdje riječ ο tome da li se čovjek stvarno uzdiže do Boga i da li je on stvarno prema njemu otvoren, već ο tom da je čovjek, načelno, ono biće koje je za to sposobno, iako možda nije nikada kadar, svejedno radi čega, faktički realizirati tu sposobnost.

Ovdje bi se moglo primijetiti: zar nije ipak mnogo jednostavnije reći da se specifičnost čovjeka sastoji u njegovoj duhovnoj, neumrloj duši? Ovaj je odgovor ispravan, no mi se trudimo upravo oko toga da iznesemo na svjetlo njegov konkretni smisao. Ovo dvoje uopće ne protuslovi, već izriče isto, samo različitim misaonim oblicima. Jer, »imati duhovnu dušu« znači upravo to da je čovjek na poseban način obuzet Božjim htijenjem, spoznajom i ljubavlju; ako kažemo da čovjek ima duhovnu dušu, to znači da ga je Bog pozvao na vječni dijalog i da je zato sposoban Boga spoznati i odgovoriti mu. Ono što u jednom više supstancijalističkom načinu izražavanja označujemo pojmom »imati dušu«, to isto ćemo u jednom više povijesnom, aktualnom jeziku označiti riječima »biti dijaloški partner Boga«. Time nije rečeno da je neispravno upotrebljavati riječ duša (kako se to danas katkada tvrdi pod utjecajem jednostranog i nekritičkog biblicizma); čak je u stanovitom smislu i potrebno da se ta riječ upotrebljava da bi se doista izreklo sve ono ο čemu se tu radi. No s druge strane, neophodno je da se ona upotpuni, ne želi li se opet zapasti u dualističku shvaćanje koje nije u skladu s dijaloškim i personalističkim gledištem Biblije. Joseph Ratzinger "Uvod u kršćanstvo"

Iskreno da ti kažem, ja u ovim riječima ne nalazim hereze, ne nalazi je niti Crkva. Ako pažljivo čitaš, možeš samo pronaći kako Joseph Ratzinger tvrdi da svaki čovjek ima dušu koja nastavla postojati i nakon njegove smrti. Budimo realni, jel itko ikad od Crkvenih pastira tvrdio drugačije?!

Sad vidis,Tomatino,da ja nisam citirao pogresno Ratzingera i da citat nije izvadjen iz konteksta. Ja ti nisam mogao citirati cijeli taj odlomak jer tu knjigu nemam vise pri ruci. Davno sam ju bio posudio u jednoj knjiznici,procito ju i vratio. Iako sam kupio mnoge vjerske knjige,nikad nisam kupio ni jedno knjigu od Ratzingera jer mi ne treba u stanu smece od teologije. Treba mi prava duhovna hrana,a ne modernizam kojeg nam zele podvaliti moderni teolozi. A ako netko u navedenom odlomku ne vidi da je Ratzinger odbacio istinu katolicke vjere da se covjek sastoji od duse i tijela i da je dusa covjekova besmrtna,onda je stvarno ogranicen u svojoj pameti. Fran 26 je toliko odusevljen Ratzingerom i gotovo bih rekao opsjednut njime,da ce radije pogaziti jednu prevaznu istinu katolicke vjere nego priznati da je njegov omiljeni teolog zagazio u herezu. Jer kad bi to priznao srusio bi se za njega jedan cijeli svijet. Kako to uopce probaviti? Onaj kojeg sam drzao za naveceg zivuceg teologa zapravo je notorni heretik. Usput receno da samo od Ratzingera ima 70 knjiga svojoj kucnoj biblioteci. Mozemo razumjeti da covjeku sada nije lagano kad je suocen s gorkom istinom. Naravno da ova Ratzingerova hereza nema veze s dogmom o nepogresivosti pape jer je ta knjiga napisana jos davne 1967.g. dok je Ratzinger bio samo obicni svecenik i malo poznati teolog. Tek se radi ove knjige proculo za njega u Katolickoj crkvi. Ali cak da je ovu knjigu napisao i kao papa Benedikt XVI to ne bi pogodilo dogmu o nepogresivosti pape jer u skladu s tom dogmom papa uziva nepogresivost samo kad govori ex cathedra. Ali nije Ratzinger jedini teolog koji je zagazio u hereze. Gotovo svi moderni teolozi,a isto tako vecina katolickih biskupa i kardinala,danas je vise ili manje zatrovana herezom. Neki ne vjeruju u Sotonu,neki u pakao,neki u besmrtnost duse a neki odbacuju sve to skupa. Ratzinger je samo jedan u nizu kojeg je Sotona zaveo u herezu.

Bonifacije, prestrog si, da ne kažem grub prema papi Ratzingeru.
Prije svega, koliko si njegovih knjiga pročitao? Zaključak o njemu stvorio si na temelju jedne rečenice!? Ako pročitaš pasus koji je Fran podijelio, kao prvo primjetit ćeš da je tekst vrlo složen za razumijevanje i treba ga pročitati više puta da bi se došlo do jasnoće onoga što autor želi reći. Kao drugo, na početku drugog pausa lijepo piše „….zar nije ipak mnogo jednostavnije reći da se specifičnost čovjeka sastoji u njegovoj duhovnoj, neumrloj duši? Ovaj je odgovor ispravan..„ pa je stoga jasno kako Ratzinger ne poriče trajnu egzistenciju ljudske duše. Na kraju, kod ovakvih složenih tekstova pitanje je i samog prijevoda koji bitno utječe na smisao onoga što je napisano. Dodatno, možeš i u ovom tekstu pročitati nešto više od Ratzingera o ovoj temi https://www.bitno.net/academicus/teologija/joseph-ratzinger-sto-dolazi-nakon-smrti/
Zaključno, rekao bih ti onako ljudski, nemoj biti ohol u svojoj vjeri i davati si za pravo da olako kritiziraš nešto što ne znaš dovljno dobro. Papa Ratzinger je samo čovjek i ja sam toga svjestan, ali isto tako svjestan sam i da zaslužuje veliki respekt i kao telogog i kao papa i na koncu kao čovjek za kojeg kažu oni koji su ga upoznali kako su ostali iznenađeni njegovom srdačnošću i toplinom.

Moram priznati,Tomatino,da si me potpuno razocarao u svom odgovoru. Stvarno si pokazao koliko si ogranicen u svojoj pameti. Fran me nije razocarao jer on ne moze biti bolji.Kao sto sam rekao,on je toliko opsjednut Ratzingerom da ce se prije odreci jedne katolicke dogme,nego se odreci svog omiljenog teologa. Od tebe sam ipak malo vise ocekivao,ali si ovaj puta potpuno zakazao. Ali zapravo se ne bih trebao tome cuditi. Jer bludnost kvari covjeka i cini da se sve vidi iskrivljeno. Zato ti i ne mozes jasno vidjeti istinu o M. Valtorti i istinu o J.Ratzingeru. Jer,kako sam vise puta rekao na ovom forumu,bludnost nije dopustena ni u braku i takva bludnost,izvrsena u bracnom krevetu sa vlastitom suprugom,nije nista drugo nego legalna prostitucija. To je glavni problem kod tebe i radi toga si toliko ogranicen u svojoj pameti. A moram priznati da si postao i dosta bezobrazan. Nisam ja zakljucak stvorio na temelju jedne recenice nego sam procitao cijeli Uvod u krscanstvo i jos neka druga njegova djela ili odlomke iz njegovih djela. Ali nekad je i jedna jedina recenica dovoljna da se zakljuci o herezi. Jer,npr.,ako neka osoba kaze:"Ja ne vjerujem da je Isus pravi Bog" onda je ta jedna jedina recenica dovoljna da se zakljuci da je doticna osoba heretik. I nista ne mijenja na stvari ako je ta osoba uistinu ljubazna,ponizna i iskrena kako ti tvrdis za Ratzingera. Hereza znaci odbacivanje jedne vjerske istine i nema veze sa covjekovim moralom. Moze se dogoditi i u praksi se cesto dogadja da su heretici moralno puno bolji nego pravovjerni katolici. Ali to ne porice cinjenicu da su oni stvarno heretici. Drugo je pitanje koliko je u skladu sa zakonom ljubavi proglasiti nekog heretikom. Sigurno nije lijepo nekom u lice reci:"Ti si heretik i ne zelim s tobom imati posla" Ali mi ovdje ne raspravljamo o moralu nego o tome da li je Ratzinger u svojim mladim danima upao u herezu. To je predmet rasprave. A iz navedenog odlomka potpuno je jasno i sigurno da je Ratzinger upao u herezu i to u tesku herezu koja povlaci za sobom i druge hereze. On je kao svecenik koji je studirao teologiju morao poznavati istine katolicke vjere i sigurno ih je poznavao ali nije vise bio u stanju iskreno i ponizno te istine prihvacati. I nije slucajno da je njegova doktorska dizertacija bila odbacena od njegovog mentora kao 'opasni modernizam'. A Rahner u jednom pismu svjedoci da su konzervativni francuski biskupi Ratzingera zvali 'heretikom koji odbacuje pakao'.

Ratzinger doduse vjeruje u besmrtnost covjeka,ali ne u besmrtnost duse. To je razlika koja moze uzrokovati zabunu. To isto vjeruju Jehovini svjedoci i adventisti. Ljudi ce stvarno postati besmrtni ali tek nakon uskrsnuca tijela. Ali u periodu od smrti do uskrsnuca nema svjesnog zivota, nema 'neke izolirane duse' kako Ratzinger kaze. Treba zapaziti da on koristi ovaj izraz 'neka izolirana dusa' i vec je taj jedan jedini izraz dovoljan da ze zakljuci da on ne vjeruje u takve 'izolirane' duse. Za njega je to predmet izrugivanja. Ali vec u prvoj recenici citiranog pasusa Ratzinger je i vise nego jasan. On doslovno kaze: 'Nasuprot dualistickoj koncepciji izrazenoj u grckoj shemi tijela i duse,Biblija nam zeli posredovat cjelovito-ljudsku i dijalosku predodzbu o besmrtnosti." Ispada,dakle,da ova dualisticka koncepcija nije katolicka i krscanska koncepcija,nego je preuzeta iz grcke filozofije,a Biblija navodno priznaje samo besmrtnost tijela nakon uskrsnuca. A u periodu od smrti do uskrsnuca covjek postoji samo ,u Bozjem sjecanju' a ne kao 'neka izolirana dusa'. To je upravo ono sto vjeruju Jehovini svjedoci i adventisti. I ako Ratzinger priznaje da je jednostavnije za reci da se specificnost covjeka sastoji u njegovoj duhovnoj i besmrtnoj dusi,to ne znaci da on to stvarno vjeruje. To je kao kad bi meni jedan musliman rekao: 'Zar nije mnogo jednostavnije reci da postoji samo raj i pakao kako mi vjerujemo. Zasto vi komplicirati stvari i uvodite jos dva boravista mrtvih tj.cistiliste i limb?' Na to mu ja odgovaram: 'To je doduse jednostavnije za reci,ali to nije u skladu s katolickom vjerom. Ponekad i vjera moze biti komplicirana i ono sto je jednostavnije ne mora biti ujedno i ispravnije. I stvarno ne znam zasto je tebi toliko stalo da opravdas Ratzingera kao da je on sveznajuci i nepogresivi covjek i kao da mu je Bog unaprijed udijelio dar nepogresivosti jer je predvidio da ce on nakon mnogo godina postati papa. Ali,kao sto sam rekao,cak da je tu knjigu izdao i kao papa,to ne bi bilo nista cudno jer papa posjeduje nepogresivost samo kad govori ex cathedra. Znamo da je papa Ivan XXII u jednoj knjizi koju je izdao kao papa branio pogresno misljenje da duse blazenih ne gledaju Boga sve do Sudnjeg dana. Ali papa u toj knjizi nije govorio ex cathedra i to se stoga nije moglo koristiti kao dokaz protiv dogme o nepogresivosti na Prvom v. saboru.

Žao mi je što sam te razočarao. Oprosti ako sam te na bilo koji način povrijedio. Trudim se da moja komunikacija na ovom forumu bude dobronamjerna pa i moja opaska tebi da se čuvaš oholosti je izrečena u tom tonu. Oholost je najveći problem svih nas vjernika i najveća prepreka na putu duhovnog rasta.

Trudim se živjeti po nauku Crkve, točnije prema onome što je papa Pavao VI objavio u enciklici Humane Vitae. Ako to nije dovoljno nadam se milosrđu Božjem koje će uzeti u obzir olakotne okolnosti u vidu slabosti moje naravi.

Pa daj me prosvijetli! Ti toliko pričaš o Valtorti a nisi niti jedan citat iz njenih knjiga ovdje objavio!? Neka ti Fran posluži kao primjer; čovjek je na ovom forumu C/P jako puno sadržaja iz različitih knjiga od kojih su mnogi vrlo inspirativni i poučni. Pa daj i ti objavi nešto što je tebe dotaknulo iz djela M. Valtorte. Imaš na ovom linku https://sites.google.com/site/jeshuahdinazareth/home dosta toga za C/P pa daj objavi u osobnom forumu nešto što tebe potiče na duhovni rast. Ja nisam apriori protiv djela M. Valtorte, već s određenim oprezom gledam na to s obzirom na komentare ljudi koji su to pročitali, a koji znaju puno više od mene.

Meni je ovo prvi glas da je Ratzinger pisao heretička djela. Pitam se kako to da o tome nisam čuo ranije, odnosno kako to nitko nije spominjao dok je bio papa? Pretpostavljam kako bi mnogi novinari jedva dočekali da mu nešto zapakiraju, kako što sada rade papi Franje i u svakoj njegovoj riječi traže nešto da mu kasnije 'mast mogu vadit'.
Bez obzira na to Ratzinger je napisao mnoga divna djela, on je papa emeritus i ima moje poštovanje. Uostalom čak i da je u mladosti bio heretik, ja mu to opraštam jer smatram da ja puno više dobra napravio za Crkvu zbog čega zaslužuje određeno poštovanje.