(nastavak)
Dodatna poruka svećenicima
"Želim dodati još i ovu poruku za svećenike. Njihova je odgovornost o svim ovim zbivanjima obavijestiti svoje župljane, podariti im snagu i obraćenje i reći im neka se ne boje. Njihova je dužnost prenijeti poruku dalje i ne bojati se proslijediti je, budući da je ta poruka već prije objavljena brojnim svetim ljudima, te više ne možemo gubiti vrijeme zanemarujući je. Potrebno je da oni sav naglasak stave na poučavanje ljudi kako se obratiti, kako se moliti u Duhu Svetom. Trebali bi ih učiti također i da se odveć ne opterećuju materijalnim stvarima, novcem, snagom, poslom, itd., jer one toga nisu vrijedne.
"Jednako bi tako trebali propovijedati kako se pripraviti za smrt. Važno je propovijedati o posljednjim stvarima koje se tiču ljudi: smrti, sudu, Raju i paklu. Propovijedajte izričito o svijesti grijeha, a napose smrtnoga grijeha, sa svojim smrtonosnim posljedicama. Gospodinu je draže da se obratimo iz ljubavi, ali, ako je potrebno, možemo se obratiti i iz straha od suda. On će u svakom slučaju obraćenje prihvatiti i primiti, jer nas ljubi i želi naše spasenje. Bilo to iz ljubavi ili iz straha, jedino što je važno jest da Mu se predamo. Svećenici imaju obvezu voditi narod, nadasve svojim životima pružajući primjer potpunoga predanja Kristu."
Veliki znak
"Prije velikoga stradanja, pojavit će se znak. Na nebu ćemo ugledati veliki crveni Križ, i to u dan kada će nebo biti plavo i bez oblačka. Crvena boja označava krv Isusa koji nas je otkupio, kao i krv mučenika što ih je Bog odabrao za dane tmine. Križ će ugledati svi: kršćani, pogani, bezbošci, itd., kao i svi koji su na to pripravljeni (pritom je važno shvatiti da pripravljeni nisu samo kršćani, jer ima ljudi koji nikada nisu čuli Radosnu vijest, već svi oni koji slušaju Božji glas kroz svoju savjest), a koje će Bog povesti putem Kristovim. Oni će primiti milost tumačenja značenja Križa."
Kako je brat David ipak naposljetku
zapisao ovu poruku
"Djevičinu sam poruku zapisao 11. rujna /1987./, dok sam se gotovo mjesec dana bio tome opirao. Tražio sam ljude koji bi me obeshrabrili oko pisanja ove poruke, ali ih nije bilo. I tako sam se obratio svom duhovnom vođi, te mi je i on rekao da je zapišem, ali ja to ipak nisam učinio.
"Dana 11. rujna, pošao sam u San Antonio u Teksasu. Krenuo sam nekoliko dana ranije, kako bih se pripravio za posjet Pape Ivana Pavla II. Moji su me prijatelji poveli do jedne kapelice u mjesto Czestochowu, u kojoj sam se pomolio pred Presvetim Sakramentom koji je bio izložen u kapelici. Oko 11 i 40 prije podne, osjetio sam kao da mi Gospodin govori da se premjestim u glavnu crkvu (kapelica u kojoj je izloženo Presveto nalazi se sa strane glavnoga dijela crkve). I tako sam pošao tamo i počeo moliti krunicu pred kipom Djevice Guadalupsdke. Bilo je 11 i 45 kada sam, bez ikakva razloga, podigao oči i primjetio kako je kip oživio. Kip mi je tada otkrio neke osobne stvari o mojim prijateljima i svratio moju pozornost na činjenicu da još uvijek nisam učinio ono što je ona od mene zatražila. Potom mi je kazala. 'Želim da zapišeš poruku koju sam ti dala u Međugorju prije no što je zaboraviš, te da je potom odneseš biskupu, kako bi je potvrdio.' I tako sam pomislio, 'Ako je istina ono što mi je rekla za moje prijatelje, zapisat ću poruku, a u protivnom to neću učiniti.' Razgovarao sam sa svojim prijateljima o onome što mi je Djevica otkrila o njima, i sve se pokazalo istinitim. I tako, budući da nisam imao više izgovora, odlučio sam je zapisati.
"Dva tjedna kasnije, pošao sam do biskupa Fitzpatricka /biskupa Brownsvillea u državi Teksas, sada u miru/ i pokazao mu što sam napisao, u nadi da neće povjerovati i da se neće složiti. To se, međutim, nije dogodilo. Rekao mi je, 'David, ove mi riječi nisu nove. Ova poruka nije tvoja i ne smiješ je zadržati za sebe. Ona je namijenjena čitavome svijetu. Neću te spriječiti da objaviš ove riječi, ali, budi oprezan, jer ne žele je svi niti prihvatiti niti razumjeti. U svakom slučaju, u njoj nema nikakve doktrinalne, duhovne, niti moralne pogreške. (Bratu Davidu je vrlo stalo do toga da shvatimo kako biskup Fitzpatrick nije službeno potvrdio ovu poruku)."'4
Vrhunac kazne
Jesu li tri dana tame vrhunac kazne? Već nekoliko godina, svijet prolazi kroz razdoblje pročišćenja, te će se sa svakom novom godinom razaranja pojačavati, ako su mistici diljem svijeta u pravu. U većini dijelova svijeta vladaju ratovi, glad, gospodarske i društvene poteškoće, dok se svakovrsni problemi samo nižu jedan za drugim. Velika kazna nastupa kada je kaos koji nas okružuje uzrokovan nevoljama na globalnoj razini. Pročišćenje nas vraća natrag k Bogu. Uzmimo primjer Filipina. Proteklih su godina bili izloženi jakim poplavama, snažnom potresu, erupciji vulkana na brdu Pinatubo, kao i još nekolicini događaja katastrofalnih razmjera. Danas su crkve na Filipinima ponovno pune.
Postojeće je stanje na Balkanu pokazateljem nečega što će se s vremenom proširiti. Brojni vidioci vjeruju kako će kraljevstvo Isusa Krista u punini Njegove slave biti uspostavljeno odmah nakon tri dana tame. Zasad je još nejasno hoće li to biti "samo" Euharistijsko ili uistinu i Tjelesno kraljevstvo. Glasovi iz prošlosti govore nam o tim događajima. Kao što je biskup napomenuo bratu Lopezu, "te riječi nisu nove." U nastavku navodimo još neke Svece i vidioce koji su govorili o navedenim događajima.
Mudrost stoljećâ vezana uz kaznu
Riječi Blažene Majke upućene sestri Eleni Aiello, časnoj sestri iz Kalabrije, koja je bila utemeljiteljicom jednog redovničkog reda, i koja je nosila Rane Kristove: "Oblaci iz kojih će sijevati vatrene munje i vatrena oluja proći će preko čitavoga svijeta, te će kazna biti najstrašnija ikad zabilježena u povijesti čovječanstva. Trajat će sedamdeset sati. Zli će biti satrveni i uklonjeni. Brojni će biti izgubljeni, jer će tvrdoglavo ustrajati u svojim grijesima. Potom će osjetiti snagu svjetlosti nad tamom. Časovi su tame blizu."
Blažena je Majka majci Eleni Leonardi kazala sljedeće: "Nepredvidiva će vatra sići nad svu zemlju i uništiti velik dio čovječanstva. Bit će to vrijeme očaja za bezbožnike: povicima i sotonskim svetogrđem, oni će moliti brda da padnu na njih i pokušati pronaći spas u spiljama, ali uzaludno. Oni koji preostanu, pronaći će Božje milosrđe u mojoj snazi i zaštiti, dok će svi koji se odbiju pokajati za svoje grijehe naći svoj kraj u vatrenome moru!"
Sveti Gašpar del Bufalo (1786-1837,): "Smrt progonitelja Crkve koji se ne pokaju dogodit će se za vrijeme tri dana tame. Onaj tko preživi tamu i strah tih triju dana, mislit će da je sâm na svijetu jer će čitav svijet biti prekriven truplima."
Blažena Marija od Raspetoga Isusa iz mjesta Pau, zvana "Malena Arapkinja", (u. 1878.), proglašena blaženom 1983. od strane Pape Ivana Pavla II, utemeljiteljica karmelićanskoga samostana u Betlehemu.5"Za vrijeme tame koja će trajati tri dana, ljudi predani zlu će nestati, tako da će preživjeti samo četvrtina čovječanstva."
Blažena Ana Marija Taigi znala je posve sigurno sudbinu mrtvih. Njen je pogled dopirao sve dqo krajeva zemlje i tamo otkrio ljude koje nikada prije nije vidjela, prodirući pritom u dubinu njihovih duša. Jedan je letimičan pogled bio dostatan; na što bi god usmjerila svoje misli, to joj se razotkrilo i bila bi joj data spoznaja o tome. Vidjela je čitav svijet onako kako mi gledamo pročelje neke zgrade. Bilo je jednako i s pojedincima i s narodima; vidjela je uzrok njihovih nevolja, kao i lijek kojim se one mogu ukloniti.
Zahvaljujući ovom trajnom i nesvakidašnjem čudu, siromašna je supruga Domenica Taigia postala teologinjom, učiteljicom i proročicom. To je čudo potrajalo punih četrdeset i sedam godina. Siromasi ovoga svijeta su, jednako kao i velikani i prvaci Crkve, dolazili k njoj tražeći savjet ili pomoć. Našli bi je zauzetu kućanskim poslovima, a nerijetko i bolesnu. Nikada im nije odbila niti zadnju koricu kruha niti najdragocjeniji trenutak svoga vremena, dok bi, s druge strane, odbijala svaki poklon ili hvalu.
Najmoćniji je prijatelji nisu mogli nagovoriti da im dopusti neka njenoj djeci pruže bolje uvjete od onih u kojima su rođeni. Kada bi se našla na kraju sredstava za život, rekla bi to Bogu, i On bi joj poslao sve što je trebala. Smatrala je kako je dobro živjeti od danas do sutra, poput ptica. Jedna joj je kraljica, izagnanica u Rimu, željela dati novac. "Gospođo," rekla je ona, "kako ste smiješni! Ja služim Bogu, a On je bogatiji od vas."
"Doticala bi bolesnike, i oni bi ozdravljali; upozoravala bi druge na kraj koji im se bliži, te bi oni umirali svetom smrću. Podnosila je teška trpljenja za duše u Čistilištu, te bi joj duše, jednom oslobođene, dolazile zahvaljivati... Trpila je na tijelu i u duši... Shvatila je kako je njena uloga ispaštati grijehe drugih, da je Isus združuje Svojoj žrtvi. Evo nekih od njenih proročanstava:
"Bog će poslati dvije kazne; jedna će biti u obliku ratova, revolucija i drugih zala, i započet će na zemlji. Druga će biti poslata s Neba. Čitavu će zemlju prekriti velika tama koja će potrajati tri dana i tri noći. Ništa se neće moći vidjeti, a zrak će biti ispunjen pošastima koje će biti usmjerene uglavnom na neprijatelje vjere, ali ne samo na njih. Za vrijeme će trajanja te tame biti nemoguće koristiti bilo kakvu čovjekovom rukom stvorenu rasvjetu, izuzev blagoslovljenih svijeća. Onaj tko iz znatiželje otvori prozor i pogleda van ili napusti svoju kuću, na mjestu će pasti mrtav. Za vrijeme ta tri dana, ljudi treba da ostanu u svojim kućama, mole krunicu, te vape Bogu za milosrđe...
|