OSNOVNA NAČELA
Katolici pisu malim slovom crkva, a kad se misli na vjernike onda velikim
slovom Crkva...
Socijalno učenje Crkve je oblikovalo tijekom povijesti određena načela kao smjernice za konkretno djelovanje na raznim područjima života. Ta načela žele biti putokaz kršćaninu, ali i svakom čovjeku dobre volje. Riječ je o temeljnim postavkama koje se mogu pronaći u raznim socijalnim dokumentima Crkve.
To su slijedeća načela: dostojanstvo ljudske osobe, ljudska prava, princip općeg ili zajedničkog dobra, supsidijarnost, solidarnost, sudjelovanje, povlaštena briga za siromašne.
Dostojanstvo ljudske osobe
Danas se u svijetu puno govori o dostojanstvu čovjeka, bilo da se ono poštuje, bilo da je riječ o kršenju dostojanstva čovjeka. Slično je i kod nas u Hrvatskoj. Ne samo u medijima, već i među pučanstvom, u poduzećima, u različitim većim ili manjim skupinama, često je u središtu zanimanja čovjek koji je ugrožen u svojim pravima ili pak ne može živjeti dostojno čovjeka. Sve je veća nezaposlenost u svijetu i kod nas, otežano školovanje; sve je više problema u hrvatskom zdravstvu čije posljedice najvećim dijelom osjećaju obični ljudi.
Od pape Lava XIII. i njegove socijalne enciklike "Rerum novarum" (1891. godine) socijalno učenje Crkve se bavi čovjekom i njegovim odnosima prema drugima, osobito se bavi čovjekom u društvu, gospodarstvu, kulturi, obrazovanju, politici....
Kao primjer spomenimo: u središtu zanimanja pape Lava XIII. je čovjek radnik druge polovice 19. stoljeća. U centru razmišljanja pape Pija XI. je čovjek s kraja 20-ih i početka 30-ih godina našega stoljeća, koji je razapet između opasnih ideologija dospio u tešku gospodarsku krizu.
Papa Ivan Pavao II. u središte svojih razmišljanja stavlja čovjeka u odnosu na rad, gospodarske sustave, državu, demokraciju. U enciklici "Centesimus annus" Papa razmišlja o dostojanstvu čovjeka nakon povijesnih promjena u bivšim komunističkim zemljama Srednje i Istočne Europe.
Temeljno načelo društvenog nauka Crkve jest dostojanstvo ljudske osobe.
Dostojanstvo ljudske osobe temelji se na činjenici da je čovjek stvoren na sliku Božju. Za tog i takvog čovjeka, za svakog čovjeka treba se zauzimati Crkva na socijalnom području. Zbog čovjeka se Crkva bavi socijalnom problematikom.
Ivan XXIII. je u dokumentu "Majka i učiteljica" (1961. godine), u br. 219 ustvrdio: "čovjek pojedinac nužno je temelj, uzrok i cilj svih društvenih ustanova, čovjek ukoliko je po naravi društveno biće uzdignuto u nadnaravni red".
Drugi vatikanski koncil u GS, br. 12 kaže: "Po gotovo istom uvjerenju vjernika i nevjernika sve na zemlji treba biti uređeno prema čovjeku kao svom središtu i vrhuncu".
Čovjek kao razumno i slobodno biće, kao subjekt prava i dužnosti je prvi princip i možemo reći srce i duša socijalnog nauka Crkve. To je načelo koje u svojem antropološkom sadržaju čini izvor drugih principa koji konstituiraju socijalni nauk Crkve. Čovjek kao osoba je subjekt i centar društva.
Zbog toga Crkva neumorno inzistira na dostojanstvu ljudske osobe protiv svih izrabljivanja i manipulacija koje su na štetu čovjeka ne samo na političkom i gospodarskom polju nego i na ideološkom, kulturnom i drugim područjima života. Postavlja se pitanje kakvog čovjeka i kakav je njegov odnos prema društvu?
Osoba je shvaćena u ODNOSU prema drugima. Jer, čovjek je "po svojoj najdubljoj naravi društveno biće i bez odnosa s drugima ne može ni živjeti ni razviti svoje sposobnosti" ("Gaudium et spes", br. 12).
Traži se poštivanje ljudske osobe, poštivanje drugoga i drugih, a osobito nemoćnih, napuštenih i potrebnih. Koncilski dokument govori o tome kako se poštivanje i ljubav moraju "protegnuti i na one koji drukčije od nas misle i rade u društvenim, političkim ili vjerskim pitanjima. Jer, sa što više čovječnosti i ljubavi prodremo u njihov način mišljenja, lakše ćemo moći s njima zapodjenuti dijalog" ("Gaudium et spes", br. 28).
Ljudska osoba teži zajedništvu s drugim ljudima. Ta ljudska društvenost je temelj svakog oblika društva i svih etičkih težnji koje iz toga proizlaze. Čovjek ne može biti dostatan sam sebi da bi dostigao svoj puni razvoj. On treba druge i zajednicu, društvo.
Ljudsko društvo je predmet socijalnog učenja Crkve zato što se Crkva ne nalazi izvan ili iznad ljudi koji su međusobno povezani, nego egzistira isključivo u njima pa stoga i za njih. Tu se postavlja kao bitno pitanje odnos osoba - društvo.
U odnosu 'osoba - društvo' socijalni nauk je uvijek stavljao naglasak na centralnost osobe. Drugi vatikanski koncil izriče tradicionalno shvaćanje Crkve: "Iz društvene naravi je očito da su rast ljudske osobe i razvoj samoga društva ovisno jedno o drugome. Počelo, naime, subjekt i svrha svih društvenih ustanova jest i mora biti ljudska osoba, jer ona po samoj svojoj naravi u svemu ima potrebu društvenog života. Društveni, dakle, život nije čovjeku nešto pridodano. Zato on u povezanosti s drugima, uzajamnim uslugama i dijalogom s braćom razvija sve svoje sposobnosti i može odgovoriti svome pozivu" (GS, br. 25). Upravo zato što je u socijalnom nauku Crkve "osoba" u središtu, to učenje je u suvremeno vrijeme često izricalo kritičko-proročko viđenje s obzirom na neka društva i društvene poretke, kao i s obzirom na organizaciju rada, politike, gospodarstva... U tom kontekstu zanimljivo je vidjeti slijedeće dokumente II. vatikanskog koncila: GS, br. 64, 65; PP, br. 14,42; RH, br. 15-16; LE, br. 12-13.
U odnosu osoba-društvo postavlja se pitanje o ustrojstvu društva!
Biblijski izvještaj govori o ljudskom rodu kao o jedinstvenom, upravo kao o obitelji. Ljudska zajednica je od Boga pozvana da postane obitelj. Drugi vatikanski sabor slijedećim riječima sintetizira Božji plan o ljudskom suživotu: "Bog, koji se očinski brine za sve, htio je da svi ljudi tvore jednu obitelj i da se međusobno susreću kao braća. Svi su, naime, stvoreni na sliku Boga, koji je 'izveo ljudski rod od jednoga čovjeka i nastanio ga po svoj površini zemaljskoj' (Dj 17,26), te su svi pozvani k jednom te istom cilju, k Bogu samomu" ("Gaudium et spes", br. 24). Iz ovog teksta možemo zaključiti kako Božji plan ne gleda samo odnos Boga i čovjeka nego i odnos čovjeka prema čovjeku i prema svim ljudima.
U biblijskim izvještajima ne nalazimo neki unaprijed utvrđeni ljudski poredak.
Ti izvještaji su prije svega apel da se ljudski poredak ustanovi prema Božjem planu. Ali, se s obzirom na poredak ropstva i tlačenja traži (proroci i psalmi) sloboda i oslobođenje. Prema tome ljudski odnos dominacije jednih nad drugima su suprotni Božjoj zamisli.
Isus Krist propovijeda Kraljevstvo Božje. To je nadnaravna stvarnost koja se pokazuje kao sud o zemaljskim kraljevstvima. Prema odnosima u tom Kraljevstvu trebaju se urediti odnosi u ljudskim društvima. Tako, Isus Krist proklamira nova blaženstva - novi poredak (Mt 5, Lk 6). Crkva je u svojem propovijedanju i pastoralnoj praksi blaženstva odviše interpretirala u religioznom i moralnom smislu. S pravom se pitamo, nije li se u tom tumačenju zapostavio socijalni i politički vid blaženstva, a previše naglašavao individualni vid trpljenja čovjeka. Novozavjetna poruka jest poruka ljubavi i to primat ljubavi. Za ostvarenje te ljubavi traži se na zemlji adekvatni socijalni poredak i novi odnosi među ljudima. Prema tome kršćani se moraju postaviti kritički prema trenutnoj situaciji na zemlji, a ne se prilagođivati određenim sustavima.
Potrebno je više pozornosti posvetiti socijalnim strukturama i institucijama u svijetlu etičkih i moralnih principa. Čovjek živi u društvu, u zajednici. Njegovo mijenjanje vezano je i uz mijenjanje zajednice. Nažalost u kršćanskom ambijentu se još uvijek najviše naglasak stavlja na ono loše u pojedincu a zanemaruje se zlo u određenoj socijalnoj strukturi ili općenito u društvu. Misli se da je dovoljno promijeniti pojedinca. Treba staviti naglasak i na nepravedne strukture.
U tom kontekstu valja spomenuti da papa Ivan Pavao II. po prvi puta u jednom socijalnom dokumentu (1987. godine) govori o "strukturama grijeha" (usp. "Socijalna skrb", br. 37).
Treba naglasiti da je za obnovu-promjenu na bolje potrebno mijenjati kako strukture tako i čovjeka pojedinca.
Danas se veliki naglasak stavlja na promjenu "struktura", a zaboravlja se "promjena" čovjeka-pojedinca..
(oprosti, ovo sam ti kopirala)
|