Ćubela napisao:
Jovan napisao:
Ćubela napisao:
Da se ne zanesemo, idalje smo kod teme "pranja nogu" (znak poniznosti).
Imadem jedno pitanje za vas,
što mislite o izjavi poput ove:"Ponizan da, ali otirač nigda!"
Hvala na suradnji.
Smjerno u Kristu Ćubela
NEODRŽIVA !Poštovani Jovane,
kako je tebi neodrživa, pozivam te, a i sve ostale ako žele, da pročitaš tekst iz Dj 16,37-40, s posebnim naglaskom na ovoj rečenici: "
Nipošto! Već neka sami dođu i neka nas izvedu!"Prokomentiraj mi ovaj podatak i ponašanje (odgovor pun dostojanstva i ponosa kršćanskoga) Pavlovo, ako želiš. Hvala!
Božji blagoslov ti želim iz Paradisa.
Smjerno, kao i dosad, u Kristu brat Ćubela
Poštovani Ćubela, povodom tvog upita o komentaru Dj 16,37-40, koji , navodno, pobija moj stav o neodrživosti teze „Ponizan DA, a otirač NIKADA!“, želim ti reći samo to kako nisam siguran da bi ovakav pristup Pavla i Sile imao također i naš Gospodin Isus. Probaj ga zamisliti u istoj situaciji. Bi li i on ovako reagirao ili bi možda rekao „Ma pusti! Nije potrebno!“. Moj dojam je da je Pavlova reakcija u dobroj meri neprimerena , a znamo kako ni njegove sve ili pak Petrove u određenim situacijama nisu bile na 100 % -tnoj visini. Zato mislim kako i ova njihova reakcija nije bila baš na zavidnoj razini, nego da je ona bila više govor iz rane i izražaj povređenog ponosa, budući su znali da ih i zakon štiti. Osobno mislim kako si malo pogrešno postavio tezu, a pogotovo kad si rekao „...otirač NIKADA!“. Jer što reći za jedno od blaženstava „Blago progonjenima zbog pravednosti“ ili „Blago vama kad vas zbog mog imena prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite jer su to isto činili i prorocima pre vas.“ Bolje bi , možda, bilo da si u prvi plan izbacio reč ponos , koji se istina može također dvojako shvaćati, zavisno od kontesta u kojem se nalazi (pozitivni-koji se također na više mesta spominje u Djelima apostolskim, a naročito kod Pavla i negativni- koji je oblik oholosti). Zapravo pravi tok ovog posta bi trebao ići kroz raspravu o ljudskom i kršćanskom dostojanstvu. A čisto sumnjam da to tebi, kao teologu, nije poznato ili se igramo „masnih puteva“, skliskog terena, pa tko izleti izleti. Ali, bolje da ne duljim jer ispast će opet na vidjelo neka moja predrasuda, a uostolam pa što zar ima nešto skrovito o čemu se neće pričati s krovova.
Ali budući nema baš puno komentara na ovaj tvoj post, dopusti da prognoziram kamo bi nas on odveo u konačnici : Do rasprave o suotkupiteljskoj ulozi čoveka u povesti spasa , a usko vezanom uz Augustinovu „Drugi ste Kristi!“. A to bi nas pak dovelo do „jedinog posrednika između Boga i čoveka“, te tumačenju tog pojma i na ovaj i na onaj način. Mislim da razumeš što hoću reći .
Smerno u Hristu!
Ups, opet ja izletih pred rudu. Bit će da je sklizak teren.