/edit: Vedra, 11. prosinca 2010. radi pojednostavljevanja čitanja ovog dugačkog posta kroz npr. upotrebu boje, stavljanja razmaka.../Potaknut razgovorom s jednom sestrom s TT-a neću joj spominjat ime napisat ću samo inicijale (K,J)
i čitanjem jednog njezinog posta da je "mlaka" kad je u pitanju čitanje Biblije možda nebi bilo loše da malo pišemo o tome.
Većina nas čita svakakve štampe i gluposti:"moja tajna,moja sudbina,sportske vjesti,arena" itd drugim riječima čitamo "trla baba lan da joj prođe dan".
Čitamo li Bibliju - ono što je najvažnje?
Post se zove zašto čitati Bibliju pa se odmah sjetim jedne propovjedi koja govori otprilike ovako u "zemaljskim okvirima" kad bi otac napisao pismo svojoj dijeci i poslao im a djeca ga nebi htjela čitat zar nebi otac bio tužan? A zar nije Otac naš nebeski dao da ljudi vođeni Duhom Svetim napišu Sveto pismo da ga čovječanstvo čita?
Pa nije Biblija napisana radi Boga nego radi nas ljudi da znamo kako treba živjeti pa da li ju onda čitamo? Pošto je nemoguče napisat ovaj post da se ne pozivam na citate iz Biblije,mada se nekima na TT-u ne sviđa baš "pretjerano" citirati Sveto pismo ja mislim da nisu u pravu jer Sveto pismo je riječ Gospodnja a tko ima veči autoritet nego Bog?
Sv Jeronim kaže da onaj koji ne poznaje Sveto pismo ne poznaje Isusa Krista, a opet vlč.Tomislav Ivančić kaže da je Sveto pismo "apoteka" za sve bolesti unutra je lijek samo ga treba potražiti ili da je Sveto pismo
"rudnik zlata" samo treba kopati da se dođe do zlata. Gospodin nam govori da
Mt 24,35 Nebo i zemlja proći će, ali riječi moje neće proći, opet apostol Petar govori
Iv 6,68 Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!Nebudimo kao nevjernici koji se zavaravaju kako nam govori Knjiga mudrosti:
Mudr 2,1-2 Jer oni krivo misle i ovako mudruju: Kratkovijek je i tužan život naš i nema lijeka kad čovjeku dođe kraj i još nije poznat tko bi se iz Podzemlja izbavio. Mi smo djeca pukog slučaja i kasnije ćemo biti kao da nikad nismo ni bili, jer samo je dim ono čime dišu naše nosnice, a misao je tek iskra od kucaja našega srca.Gospodin nas poziva da čitamo i slušamo njegovu riječ kad kaže:Iz 55,1-3 O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na on[i]o što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela. Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjeti[/i].
Isus na nas strpljivo čeka dan i noć kaže:
Otk 3,20 Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.Često puta se brinemo poradi gluposti i sitnica pa da zaboravimo to bavimo se raznim stvarima samo ne čitanjem riječi Božije jer
Mt 4,4 Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.Sve nam je Isus objavio samo ga trebamo slušati čitati pamtiti njegove riječi
Iv 15,15 Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.Kada dođu nevolje, tjeskobe, životni problemi,zdrastveni problemi koliko će nam biti lakše kad se sjetimo što nam je govori Gospodin jer obečao nam je Isus kad kaže:
Iv 14,26 Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.Svećenik Pavao Markač kaže kad je u glavi stotine problema stotine misli kako ćemo šta ćemo? kako dalje? a pomaže samo jedno sjetiti se Isusa Krista i sjetiti se njegovih riječi
Ps 119,105 Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka svjetlo mojoj stazi. Ne dopustimo da Zli lažac sije kukolj kako nam govori prispodoba
Mt 13,24-25 Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode.Zli lažac je taj koji sije strah,nepovjerenje,laži spalimo kukolj i ostavimo dobro sjeme u svojem srcu riječ Božju.
Isus nam obećaje:
Iv 15,7 Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam.Budimo mudri i slušajmo:
Mt 7,24 Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zamolimo Isusa i poslat će nam Duha Svetoga da nas poučava Mt 7,7 tražite i naći ćete kao što molimo u litanijama Duhu Svetome: Duše sveti naš božanski Učitelju.
Ali kako počet čitati Bibliju?
Evanđelist Billy Graham kaže da oni koji su još "duhovna dojenčad", a mislim da nas takvih na TT-u ima dosta, da bi bilo najbolje počet s
evanđeljem po Ivanu.
Naravno da se Biblija ne čita kao druge knjige da jedan dan pročitamo pedeset stranica i od toga nemamo pojima šta smo čitali, nego čitati polako odlomak dva pokoji psalam i tako polako nek nam Duh Sveti otkriva riječ Božju.
Naravno ništa neče biti krivo ako počnemo čitati i evanđelje po Luki ili Marku, nema to sad veze, ali ne moramo se mučiti teškim djelovima Biblije kao što je Otkrivenje ili rodoslovljima u knjizi Ljetopisa ili težim djelovima ipak je najbolje početi nekim evanđeljem i to čitat odlomak po odlomak polako.
Nemojmo skrivat talente koje nam je Gospodin dao kao što nam piše:
Mt 25,25-26 Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!' A Gospodar mu reče:Slugo zli i lijeni! Proučavajmo, iskoristimo talente koje nam je dao Gospodin da kako kaže Isus:
Iv 15,1-2 Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese.Otvorimo se Duhu Svetome da nas u svemu poučava i ne budimo lijeni sluge nego dobri radnici u "vinogradu"da rod stostruki donosimo.
Poučavajmo jedni druge i na TT-u jest takvo ozračje, ali sad se sjetih vlč.Tomislava Ivančića kad citira i spominje iz Pjesme nad pjesmama
Pj 1,6 postavili me da čuvam vinograde;a svog vinograda, koji je u meni,nisam čuvala.Tuđe vinograde na TT-u čuvamo što nije naravno loše da se brinemo jedni za druge ali kako kaže vlč.Tomislav Ivančić kako ćemo se za druge brinuti ako smo zanemarili sebe ako smo duhovno nezrelji od onog za koga se želimo brinuti,pa ne dozvolimo si da svoj vinograd zanemarimo.
Eto za kraj sam se sjetio jedne prispodobe iz Biblije o kojoj već razmišljam tjedan dana - jedna od najlijepših prispodoba:
Mt 13,44 Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.Svaki je od nas njiva u kojoj je skriveno blago - treba ga samo potražiti, a blago možemo naći u riječi Božjoj.
evo i nešto teksta na tu temu koji sam našao na internetu:
Kako čitati Bibliju – da mi ona nešto značiPoznato mi je", "To sam već čuo", "Ja to znam" – česte su reakcije ljudi kad čuju koji biblijski ulomak. Ali kad te priče, izreke, prispodobe treba objasniti, reći o njima koju riječ drugima da im ona nešto znači, onda se ostane bez teksta. Jer i sami čitamo, ali često puta ne razumijemo. I ono što nam se činilo da znamo, kad to treba drugima prenijeti, uviđamo da zapravo ne znamo. Zato veli Isus:
Pazite KAKO slušate. Doista onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema, oduzet će se i ono što misli da ima. Ove se Isusove riječi odnose upravo na razumijevanje Svetog pisma. Kako slušati riječ Božju da mi ona nešto znači? Za one koji su to postigli veli Isus:
To su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti (Lk 8,15).
Srce označava dubinu razumijevanja. Ono naime što čovjek srcem voli oko toga se više i trudi, pa to bolje i prihvaća i poznaje.
Razmotrimo četiri raspoloženja srca koja ga čine plemenitim i dobrim terenom za prijam Božje riječi, i koja čovjeka uvode u dublje razumijevanje onoga što je čuo ili pročitao u Bibliji. Na tom putu pomoći će nam iskustvo ljudi koji su to na svojoj koži isprobali.
a) Poniznost ("Središte – to nije moj JA") Same intelektualne sposobnosti nisu dostatne da bi "ušli" u biblijski tekst. Pa čak ni sv. Augustinu. U intelektualne sposobnosti jednog od najvećih svjetskih pisaca i govornika zaista nitko ne može sumnjati, ali u vrijeme prije obraćenja, sam priznaje da mu nisu dostajale za dublje razumijevanje: Stoga sam se odlučio usmjeriti na proučavanje Svetog pisma, da vidim kakvo je. I evo što vidim: to je nešto što nije shvatljivo oholima, a nije jasno ni djeci. Zdanje je to s niskim ulazom, no unutra je visoko i ovijeno otajstvima. A ja nisam bio takav da sam mogao ući u nj sagnuvši šiju da se prilagodim takvu hodu... Moja je naime nadutost bježala od njezine skromnosti, a moja oštroumnost nije prodirala u njezine dubine. Ona je bila takva da je rasla s malenima, no meni je bilo ispod časti da budem malen."
(Ispovijesti III, 5, 9)
Tko god se upusti u dublje poznavanje Svetog pisma, prije ili poslije otkriva u njemu Onoga koji po njemu progovara. Ulazak u Bibliju nije ulazak u tisućljetni muzej koji na prašnjavim policama svoga depozita skriva tajnovita i dosad nepoznata značenja poznatih nam tekstova. Ulazak u Bibliju, ulazak je u prostor Božje prisutnosti i susreta s Onim od koga je sve i za koga je sve, Onoga koji je potpuno drugačiji, i kojemu dugujemo sve. Prignuti glavu pred njim, znači priznati njegovo gospodstvo i čast i vlast, i priznati svoju istinu – da nismo bogovi, nego samo njegova stvorenja kojima je povjerio brigu za svijet koji je on stvorio. To je istina o nama samima s kojom se susrećemo kad smo ponizni, kad svoj pogled svrnemo k zemlji od koje smo sazdani. U tom smislu poniznost je temeljni stav, kojim pred Bogom zauzimamo mjesto koje nam stvarno po istini pripada. Kao što voda teče s višeg položaja na niži, tako se i riječi Božjeg zakona ne zadržavaju doli kod onih koji su ponizna duha.
(Rabbi Šanina ben Idi, Ta'anit 7a)
b) Obraćenje / askeza: na putu trajnog obraćenja Kad Gospodina Boga stavimo na prvo mjesto, sve ostale stvari dođu na svoje pravo mjesto. Tako se u životu postaviti – to je obraćenje: životni stav (ŠTO). Askeza (od grč. askeuo = vježbam) je konkretan način postupanja kojim taj stav aktualiziramo: životni stil (KAKO). Stoga askeza u kršćanskom smislu nema smisla ukoliko ne odgaja za obraćenje, rekli bi stari za čistoću srca. I opet konkretan život mjerilo je dubine na kojoj smo zahvaćeni Riječju Božjom.
Tko ne nastoji živjeti prvenstvo Božje u vlastitom životu ("Ne moja, nego tvoja volja neka bude") taj će bježati od njegove riječi, ili će ju banalizirati (obezvrijediti, učiniti beznačajnom), ili će ju tako uzvisiti da ona postane nedostupnom ("To je samo za svece") – na ovaj ili na onaj način, dobro će se čuvati da ga ona ne zahvati. Tko želi upoznati Pisma ne treba trošiti svoje snage na čitanje tumačenja, nego ponajviše usmjeriti aktivnosti svoga duha i pozornost svoga srca na čišćenje od grešnih navika. Kad su one otjerane, odmah nestaje prepreka i oči prirodno motre otajstva Pisma.... Nema više potrebe od tumačenja, poput tjelesnih očiju koje ne treba nitko podučavati kako će gledati.
(Kasijan, Cenobitske ustanove V,34)
Prvi korak nije dakle u čitanju komentara, nego u prihvaćanju teksta, kojega ne možemo razumjeti ukoliko naš život nije u skladu s Riječju. Biblija nas potiče na poboljšanje života, ali i tome susljedno stvarno poboljšanje u životu pomaže nam bolje razumjeti Bibliju. Stoga je razumijevanje Biblije usko povezano s time koliko živimo ono na što nas ona potiče.
Da naš osobni život utječe na razumijevanje Biblije, i sv. Augustin slikovito potvrđuje:
Srca bezumnih još ju nisu u stanju prihvatiti (Riječ Božju), jer im je teret grijeha zapreka da ju vide. Neka takvi ne misle da nema svjetla, samo zato što ga oni ne uspijevaju vidjeti. Ako su u tami, to je zbog grijeha... Zamislite, braćo, slijepca pod suncem: sunce je njemu prisutno, ali on nije suncu. Tako je s bezumnima, pokvarenima i onima koji zlo čine: njihovo je srce slijepo; mudrost je tamo prisutna, ali u susretu sa slijepcem, u njegovim je očima kao da je nema...
(Komentar na Ivanovo evanđelje 1,19)
Iz toga proizlazi da nije svejedno kako živimo, ali i da naše obraćenje treba biti trajno, stil življenja. Kršćansko se obraćenje, naime, nikad ne događa samo jednom, pa za sva vremena, nego čovjek na putu obraćenja treba napredovati i s obzirom na vrijeme, i s obzirom na intezitet. S tim onda u vezi i naše razumijevanje Pisma na tom putu trajnog obraćenja s vremenom napreduje i u intenzitetu. Rekli bi stari: Scriptura crescit cum legente.
c) Molitva Dva su razloga zbog kojih je molitva potrebna za bolje razumijevanje Svetoga pisma. Prvi je neizravan, a odnosi se na naš život o kojem je već rečeno da ovisi naše razumijevanje. Zadatak trajnog obraćenja i života u skladu s Božjom riječju nije moguć ukoliko se oslonimo samo na našu dobru volju i vlastite snage.
Srce koje vidi Boga je srce čisto, iz kojega ne proizlaze opake misli, ni ubojstva, ni preljubi, ni bludništva, ni krađe, ni lažna svjedočanstva, ni ogovaranja, ni ružni pogledi, niti ikakva druga zloća.
Nije dostatna naša volja da bi nam srce bilo potpuno čisto: potrebno nam je jedno novo stvaranje s Božje strane. Tko je shvatio ovu istinu, moli ovako: 'Srce čisto, stvori mi, Bože.' (Origen, Protiv Celsa 7,33) Drugi, izravan, razlog nužnosti molitve odnosi se na samo razumijevanje teksta, i najbolje je označen izrekom: Pomoli se da bi shvatio. Ne pristupaj otajstvenim riječima Svetoga pisma bez molitve, bez traženja Božje pomoći. Reci: 'Gospodine, podaj mi da shvatim njihovu snagu.' Spomeni se da je molitva ključ za otkrivanje istine u Pismima. (Izak iz Ninive) Kad čitaš riječi božanskih Pisama, najprije se pomoli da Bog otvori tvoje srce, da se ne zadovoljiš samo ponavljanjem onoga što si pročitao, nego da to provedeš u život.
(Ivan Zlatousti) Zašto je molitva nužna za razumijevanje biblijskog teksta?
Čitanje ... treba biti praćeno molitvom da bi se mogao razviti razgovor između Boga i čovjeka, jer kad molimo govorimo Njemu, i Njega slušamo kad čitamo božanske riječi.
(DV 25, navodeći sv. Augustina) Sve ono što ne razumijemo, pitajmo Onoga koji s neba podjeljuje svoje darove: mi smo smrtnici i ne možemo si puno pomoći, ukoliko nam ne pomogne Onaj koji nije samo čovjek.
(Sv. Augustin) Samo Onaj koji je nadahnuo svete pisce može nadahnuti i njihovog tumača... Stoga će i vjernik (propovjednik / vjeroučitelj) biti prvenstveno osoba molitve.
(Origen)
d) Ljubav Ljubav je po svojoj naravi takva da čezne upoznati onoga koga ljubi: kad nekoga zaista volimo, mogli bi s njime prevesti sate i sate, dane i dane slušajući s nesmanjenim žarom priče njegova/njezina djetinjstva i mladenaštva. Kad nekoga volimo, onda imamo želju njega ili nju i što bolje upoznati. Pa i u školi smo učili neusporedivo više i kvalitetnije predmete koje volimo.
Za razumijevanje Božje riječi, ljubav je stoga potrebna kao raspoloženje kojim joj pristupamo.
Tko je ikad razmišljao potražiti tumačenje dubokih i nejasnih Aristotelovih knjiga od nekoga tko mu je suprotnog mišljenja?
(Sv. Augustin)
Jer sam Bog je ljubav (1 Iv 4,16), i njegova riječ je riječ ljubavi upućena čovjeku. Ako joj čovjek sa svoje strane ne pristupi s ljubavlju, ostaje neuzvraćena i – neshvaćena. Ljubav se ljubavlju uzvraća!
Ljubav je dakle uvjet za razumijevanje Božje riječi. Ali i jedini kriterij za njeno tumačenje. Mt 22,36-40: "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?" A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci." Isus ne ostavlja druge mogućnosti za razumijevanje Svetog pisma: dvostruka zapovijed ljubavi je poput klina o kojem sve druge zapovijedi i propisi vise ili padaju.
Stoga će i svako ispravno razumijevanje Svetog pisma voditi k povećanju ljubavi prema Bogu i bližnjemu: Tko vjeruje da je shvatio božanska pisma, pa makar i neki najmanji njihov dio, a s tim shvaćanjem ne izgrađuje ljubav prema Bogu i bližnjemu, koja je jedna i neodvojiva, još ništa nije shvatio od Pisama.
(Sv. Augustin)
Pravo shvaćanje Svetog pisma je ono koje potiče čovjeka na ostvarivanje istinskijih i dobrohotnijih odnosa prema Bogu i prema bratu čovjeku. Tako je raspoloženje ljubavi neophodan uvjet za razumijevanje Pisama i upoznavanje Boga: Jer ako se Mudrost i Istina ne žele svom dušom svojom, nikako se ne mogu naći... Pita se s ljubavlju, traži se s ljubavlju, u ljubavi se naposljetku prebiva kad se nađe ono što se tražilo.
(Sv. Augustin)
Na taj način pristupajući Svetom pismu, može se reći da je Biblija kuća velikih osjećaja, a jedini jezik koji se u njoj govori da je jezik ljubavi. Zaključak Biblija nije monolog, nego dijalog. Dijalog koji za nas postaje to izazovniji i zahtjevniji – ali i nadahnjujući – što se više upuštamo u njega. Taj dijalog nije toliko arheološki o vremenima koja su prošla, koliko egzistencijalni za naš život i vrijeme u kojem živimo. U Bibliji Bog i danas govori, i još uvijek, danas, očekuje naš odgovor na svoju riječ. Naš odgovor je naš život. Posljednje stranice Biblije nisu one Knjige otkrivenja, nego one ispisane našim vlastitim životom. Priča se da je monah Nil iz Rossana (10. st.) uživao reputaciju vrsnog poznavatelja Svetog pisma. Redovnici iz Monte Cassina, tražeći kvalitetne materijale za molitvu razmatranja, obratili su mu se sa željom da bi dobili kakav njegov spis ili knjigu. Samo im je odgovorio: "Ja Bibliju tumačim svojim životom." Stoga, pazite KAKO slušate. Budete li joj pristupali u svijesti poniznosti pred Onim koji u njoj boravi i po njoj progovara, sa željom da zaživite (poslušate) ono na što vas riječ Božja potiče, otkrivajući u molitvenom ozračju Božji naum ljubavi s čovjekom i čovječanstvom, onda će vam Bog otkrivati i dublje tajne o istini života i ljubavi od onih do kojih budete do tada dospjeli. Tada će i vaša riječ imati snagu ne samo za vaš osobni život, nego i za život onih kojima je budete uputili, koje vam je Bog povjerio. Najkraće rečeno: "pazi kako živiš – možda budeš jedina Biblija koju će neki ljudi ikada pročitati."
Login
FAQ
Chat
Traži
i puno toga u zivotu mi postane jasnije, jednostavnije, lakse!