"amadeus Duh – duša – tijelo
Citat:
Ponajprije duh nije svojstvo čovjekovo, niti njegovo vlasništvo, kao u slučaju duše. Duh (ruah, pneuma, spiritus) ima svoje ishodište u Duhu Gospodnjem, kojim je sve stvoreno i po kojemu sve biva
.
.koji duh.."duh" Sveukupnog bića čovječeg..
..ili duh duše..čovječje..
..ili D.Sveti... baštinik Svetog Trojstva..
..
Citat:
Duh u čovjeku odsjaj je Duha Božjega, kao sunčevo svjetlo koje se reflektira na ostalim planetima. Duh Božji je Život kao što je za biljku život sunčevo svjetlo. Ona bez njega ne može živjeti.
..a što je onda duša..i gdje je sloboda..
.. a tko pečati ..čovječje biće..
..slobodom izbora...
Citat:
U našem slučaju prosjaj Duha Božjega nije samo uvjet da bismo živjeli, nego njegovom snagom sebe spoznajemo. Drugim riječima, domena Duha je čovjekova svijest, um i razum.
..sada opet prevrat...duh koje nije svojstvo čovjeka..niti njegovo vlasništvo..postaje domena svijesti , uma i razuma..
Citat:
Jasno, da nam je permanentna prisutnost duha nužna, ali mi ne možemo reči da je to moj duh u smislu posjedovanja, kao što ni zraka sunca koja me grije nije moje vlasništvo.
..sada opet...mjenja se domena..opet..napušta čovjeka..
Citat:
Sasvim je druga situacija s dušom. Premda za vijeke, ona je s čovjekom od Boga stvorena, ona je nosilac svih njegovih atributa koji ga čine čovjekom i odgovornim pred Bogom.
..isti opis je ..dan , na drugi način ..za duh...
Citat:
Duša je sljubljena s tijelom u jedno biće i tek ih smrt rastavlja.
..kako je duša sljubljena..ako je stalno u konfrotaciji s čovječovom
..griješnošću...i borbi s čovječjim "duhom duše"
Citat:
Da je duša vječna i nakon čovjekove smrti odlazi u domenu duhovnog svijeta svjedoči sam Isus i izričito naglašava da je Bog Abrahamov,
I
..ako je tako...zašto onda ima ..palih duša...
..ako duh nije svojstvo čovjeka..
..čovjek nema odgovornosti..
..ako ne postoji
"duh duše"..koje APSOLUTNO VLADA IZBOROM....danom čovjeku...po onom " stvoren na sliku Gospodnju"
..duša je KONAČNO DEFINIRANA FORMA..
...s svojim VJEČNIM IZVOROM NAPAJANJA..iz Božjeg sebstva..
..Božjim dahom..što nije sinonim za D.Sveti..ali je iz njega..
...proizašao..
Citat:
Istina jest, da je duša slivena s tijelom i tjelesnim osjećajima. Ne kaže se badava: boli me duša, ili ovaj čovjek nema duše…
..što je to ..što duši zadaje bol..a nije čak ni tjelesna bol..
..niti osjećajna..?
..a istina ne može bit ni ovo "čovjek nema duše"
..jer ..ne postoji čovjek bez duše..
Citat:
Domena duše je duhovni svijet koji slabo poznajemo, a u koji spadaju anđeli i druga duhovna bića i energije
,
..tu su i pravu...
.ali ne i za energije..
.."Energije " ne postoje u duhovnom svijetu..
...Energije su oblik manifestacije...Kreacijskog spektra zvanog..
..MATERIJALNI SVIJET...
..DUHOVNA BIĆE U VJEČNOSTI EGZISTIRAJU BEZ " energija"..( o otkrivenju piše..da neće biti zvijezda..i da će nas Obasjavat Gospod BOG..a fizici..sve energije potiču od ZVIJEZDA i senzacije u svezi glede toga. onda nema zvijezda= nema energija)
Citat:
što sve ima i onu tamni stranu iz koje proizlazi zlo i ''lažni duh'', odnosno ''otac laži'' koji želi varkom prigrabiti čovjekovu dušu, a sam se stavlja na mjesto Duha Božjega koji je u nama
….
..i opet prevrat..sada Duh Božji prebiva u nama..
..a u početku ..tumačenje. pisalo je ." duh nije svojstvo čovjekovo"
..i eto..završno.." sotona se stavlja na mjesto Božjeg duha..sam tak..
..kako on hoće..i grabi dušu kak hoće..
..pa eto zvuči " Da je mog Gospodin, slab Bog "
..duša je slobodna u eteru...moš je uzet kak hoš..
..duh...malo je u čovjeku..malo nije..
..samo zbog malo " nespretne terminologije" koja je trebala zasjeniti....svojom oštroumnošću..
..a ono što treba priznati...da je
"duh duše" ..taj koji pečati
...dušu dobrom ili zlom..i odvodi je u raj ili pakao..
..i tu
jest Gospodin..nemoćan...
...U NAMA U NAŠEM IZBORU..i darovanojh slobodi...
..a ne "
Sam po sebi.."
.pred tim "duhom duše.." nemoćan je i D.Sveti..
..to je naše sebstvo..slave ili propasti..to je naš dar slobode..
..ali i eventualna strašna kob..
..DA reći Bogu...
.ili reći NE I odbaciti ga..zauvijek..
..to jest
SMRT DUŠE...jer u trenu KONAČNOG ODBIJANJA BOGA..
..dah Božji..napušta dušu..
..i ona ostaje...opečaćena "duhom duše svog vlasnika"
..čovječjeg bića..
..zadržava svoj identitet..
.. i dalje egzistira...ali u vječnom ognju..
..jer je
KONAČNO STVORENA NEUNIŠTIVA..
...ali neuništivost i VJEČNA SLAVA..nisu isto..
..eto da se malo priključim u raspravu s amadeusom..