lyra1
Već neko vrijeme namjeravam napisati svoje malo svjedočanstvo o Marijinoj krunici. Ustvari, bolje bi bilo da kažem svjedočanstvo o jakosti te molitve. Već sam nešto i pisala ali kad su milosti toliko obilne onda se uvijek čini da se o njoj premalo govori…
Najprije moram reći da sam kroz dugi niz godina,unatoč svemu pročitanom o njoj, imala neku odbojnost prema krunici, ni sama ne znam objasniti zašto, smatrala sam ju dosadnom a da ju ustvari nikad nisam ni pokušala moliti. Kad god bih planirala molitveni dan krunica tu nije bila uključena, i tako godinama…čitala sam o njenoj snazi ali me nije dovoljno dotaklo da ju stvarno uzmem u ruke i počnem moliti. Ali Bog je bio uporniji i navodio me upravo prema njoj jer kad Bog nešto želi ,On uvijek nađe način.
Posve slučajno sam tako jedan dan, tražeći neku stvar što sam zagubila, našla nešto puno vrijednije. U ladici ormarića koju inače ne bih nikad otvorila našla sam listić Pokreta krunice za obraćenje i mir s objašnjenjem kako se moli krunica sa svim otajstvima. Uz njega je stajala i knjižica Krunica izvor snage Dr. Herberta Madingera iz 1998. Kako još nisam bila pronašla stvar koju sam tražila nastavila sam prekopavati po kući i našla dvije čudotvorne medaljice( nisam imala pojma da ih imam u kući) i hrpu Marijinih sličica…interes mi je postao sve jači jer čovjek ne može baš toliko ignorirati nešto što ga toliko očigledno prati… kao mene Marija… 😆 Počela sam nositi čudotvornu medaljicu i čitati knjižicu. Bila sam“uhvaćena u mrežu“. Tako živi dojmovi, tako meni bliski…počela sam moliti krunicu svaki dan i ubrzo mi je upravo ona postala najljepši dio dana. Napasti su se smanjile. Prvi put mogu reći da uz njenu pomoć prelazim iz molitve koja je nalikovala mom monologu s Bogom (ja pričam a ti Bože sad slušaj) prema slušanju onog što On ima reći meni. Tišina, mir, jasnoća, povjerenje u Boga… Knjižicu i dalje čitam i postaje mi sve jasnije da njen autor ima itekakvog pojma o čemu piše. Poseban je osjećaj oduševljenja kad iza tolikih rečenica možeš reći „da! To je to ,identičnu stvar doživljavam i ja!!“
Ima jedna rečenica iz knjižice koju posebno shvaćam jer sam ju doživjela u više navrata:
Citat:
„Ove Božje inspiracije katkad su „nadahnjujuće“, oduševljavajuće, poneki puta kao dah i utjeha, mir i jasnoća, kadšto potiču i zahtijevaju, ali su uvijek pune dubine i duševne snage.“
Ovo bih mogla potpisati! Od mira, utjehe, poticaja pa sve do posebnih nadahnuća. Mogla bih do sutra pisati o svakome ali ipak ću se sad zaustaviti jer bi trajalo u nedogled. Možda nekom drugom prilikom kad ne budem bolesna pa mi bude lakše slagati misli… 
Spomenut ću samo jedno koje smatram najvažnijim. Vjerujem da su ta Božja nadahnuća vrlo specifična za svaku osobu i ne mogu se generalizirati. Bar u mom slučaju mogu reći da me dotaknuo baš u dno duše da mi osvjesti Njegovu ljubav prema meni a to mi je oduvijek bilo teško prihvatiti svim srcem. Nadam se da razumijete što želim reći. Kad u glavi shvaćaš i vjeruješ da je Bog ljubav i da te voli ali imaš neki problem da to personaliziraš u svoju konkretnu osobu. Međutim,Bog zna što svakom od nas treba i to nam tako rado daje kad molimo.
Nedavno sam čula da je Marija veliki stražnji ulaz prema Kristu. Čvrsto vjerujem da je to tako i iskusila sam njenu pomoć. 😀
