www.tebe-trazim.com

1 Kor 15,54-55 A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?

Otk 21,1-5 I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: "Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu." Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: "Evo, sve činim novo!" I doda: "Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite."

Molim Vas, ako znate da mi napišete gdje na webu mogu naći svjedočanstva o kliničkoj smrti, tunelu, vrtu... Razmišljanja o postojanju života nakon života. Hvala unaprijed

www.tebe-trazim.com :: Pogledaj temu - KLINIČKA SMRT

Ako ti ovo nesto znaci...BtB.Pod temom Vjerska iskustva..

Čitamo o , navodnim, brojnim iskustvima ljudi koji su bili klinički mrtvi a zatim su se opet vratili među žive. Neki od njih tvrde da su se našli "s one strane", da su putovali kroz tunel u čijoj je daljini bilo svjetlo i gdje su ih čekali davno umrli dragi ljudi. Pri tome su se osjećali blaženo, spokojno i bilo im je žao ponovno vratiti se u svoje tijelo.
Voljela bih da je to istina no iskreno govoreći - ne vjerujem u to ni najmanje.

Kakav je subjektivni osjećaj smrti i što kaže znanost o tome?

Postoje ljudi koji
su doživjeli stanje
vrlo slično smrti i
zatim ispričali
svoje doživljaje o
najčešće vrlo
ugodnom iskustvu
na vratima onoga
što se naziva
smrću. Njima je to
dokaz o životu
poslije smrti, dok
većina
znanstvenika drži
ta iskustva
običnim
halucinacijama
koje navodno
stvara umirući
mozak...

Većina znanstvenika koji se bave parapsihologijom, tvrdi da su fenomeni telepatije, vidovitosti, prekognicije izraženiji kad je osoba s paranormalnim sposobnostima u stanju hipnoze, odnosno u hipnotskom transu. Izmijenjena stanja svijesti su još uvijek nedovoljno poznata, premda se neke osnovne postavke već naslućuju. Ta stanja predstavljaju, zapravo, suženo stanje svijesti, kad je svijest koncentrirana na određene predmete i pojave, dok druge zanemaruje. Osoba u hipnotskom transu doživljava raznovrsne fenomene kao što su telepatija, jasno viđenje, vantjelesno iskustvo.

Dobna regresija
Od fenomena koji se mogu navesti u ovom stanju zanimljivo je spomenuti dobnu regresiju. To je sposobnost hipnotizera da čovjeka vrati u neki raniji period postojanja. Tada se on može sjetiti i najsitnijih detalja nekog davno prošlog vremena. U nekim eksperimentima se išlo tako daleko da se osoba ne samo vraćala u, na primjer, trenutke rađanja, nego je vraćana u neke ranije inkarnacije. Ima dosta psihologa i psihijatara koji kojima je uspjelo, bilo uz pomoć hipnoze, bilo uz pomoć jedne halucinogene droge (LSD 25), vratiti se u neke ranije periode vlastitog života. Osobe u hipnotskom transu ili pod djelovanjem LSD 25, koje su vraćene u trenutke rađanja, davale su mnoge pojedinosti, niz detalja, koji su se odigravali u operacionoj sali za vrijeme porođaja.

Provjerom je kasnije utvrđivano da su do najsitnijih detalja opisali događaje, pa čak i likove liječnika, babica i ostalog osoblja koje je sudjelovalo u porođaju. To dokazuje tvrdnju da svaki događaj kroz koji čovjek prođe tokom života ostaje trajno zabilježen. Potrebno je samo naći pravi način da se on probudi a onda se čak može dobiti i vizualna slika. Postoji mnogo svjedočanstava o ljudima koji su bili u kliničkoj smrti i u njoj 'doživjeli' razne zanimljive fenomene. Koliko takve situacije, odnosno 'doživljaji tik do smrti' mogu potaknuti pojavu paranormalnih fenomena?

Klinička smrt
Ne mora se raditi samo o kliničkoj smrti. Kad se čovjek nađe u situaciji opasnoj po život, on je u stanju u jednoj sekundi vidjeti svoj život kao na filmskoj traci. Taj fenomen je dobro poznat i opisan u psihologiji pod nazivom 'panoramsko viđenje'. Osobe su tada u stanju doživjeti i vantjelesno iskustvo, to jest njihov duh. Uvjetno rečeno, on napušta tijelo i tada promatra svoje materijalno tijelo i sve što se oko njega dešava. To je u svojoj knjizi 'Život poslije života' dobro obradio američki stručnjak Raymond Moody. U toj knjizi mnogi ljudi koji su bili u kliničkoj smrti, najčešće opisuju dugačak tunel kroz koji su se 'kretali'. Na kraju tog tunela vide jedno svjetlo. Polako mu se približavaju i kada dođu do njega, time se sve završava, odnosno vraćaju se u život.

Psihičke ekskurzije
Godine 1982. okupila se grupa entuzijasta različitih profesija: liječnici, psihijatri, psiholozi, astronomi, fizičari, kemičari. Njihovi glavni rezultati ostvareni su 1984. U strogo kontroliranim uvjetima evidentirane su paramedicinske sposobnosti dijagnostike dr. Anatolija Gavrilovića Dzuceva iz SSSR-a. Više puta je vršeno ispitivanje pokušaja prenošenja telepatskih poruka medija u hipnozi koje je dalo vrlo dobre rezultate. Izučavanja vjerojatnosti za slučajan ishod rezultata apsolutno su dokazala nemogućnost slučajnog ishoda dobivenih rezultata. Također, u kontroliranim uvjetima, kod više medija je dokazana sposobnost viđenja bez očiju (jasno viđenje ili vidovitost). U nekim eksperimentima su vršene psihičke 'ekskurzije' kroz prostor i vrijeme. Tada su mediji bili u stanju mehanizmima vidovitosti, telepatije i prekognicije vrlo precizno opisati događaje u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Kasnijom provjerom je utvrđeno da su se svi događaji zaista i ostvarili.

U parapsihološkoj literaturi se često spominju mnoga slavna imena službene nauke koja su se povremeno ili čak konstantno bavila parapsihologijom. 'Zabranjenom naukom' su se bavili i najveći umovi, kao što su Einstein, Tesla, Freud, Jung, a danas se i mnogi nobelovci zanimaju za ovo područje. Međutim, ima mnogo znanstvenika koji to kriju. Jedan od razloga je svakako i strah da će biti odbačeni od strane 'ozbiljnih' kolega.

(misterije.org)

JE LI SMRT KRAJ Iskustva ljudi koji su doživjeli kliničku smrt
ŽIVOT POSLIJE SMRTI ILI
halucinacije umiruæeg mozga
Lidia ČERNI Kako zapravo izgleda
umiranje? Veæina
nas se u manjoj ili
veæoj mjeri boji smrti.
Postoje ljudi koji
su doživjeli stanje
vrlo slièno smrti i
zatim isprièali svoje prièe o najèešæe
vrlo ugodnom iskustvu na
vratima onoga što se naziva
vratima onoga što se naziva
smræu. Onima koji su doživjeli
tzv. klinièku smrt, ali i drugima,
to je dokaz o životu poslije smrti,
dok veæina znanstvenika ta
iskustva drži obiènim halucinacijama
koje navodno stvara
umiruæi mozak i koje nisu ništa
drugo nego vrlo živi snovi.
Što je onda istina? Je li iskustvo
kojeg se sjeæaju ljudi koji su
doživjeli tzv. klinièku smrt prelazak
u život poslije smrti ili je
to posljednje iskustvo koje imamo
prije vjeènog poèinka? Najvjerojatnije
ni jedno ni drugo.
Ta iskustva nisu dokazi o životu
poslije smrti, misle znanstvenici,
ali su mnogo interesantnija
od snova i mogu se razumjeti
tek dubokim shvaæanjem neurokemije,
psihologije i fiziologije.
Ona su vrlo živa i ljudima koji
su ih proživjeli obièno su potpuno
promijenila život, a da bi se
shvatila potrebno je zaroniti dublje
u podruèje uma i same prirode
svijesti, kažu struènjaci.
U jednom novijem amerièkom
istraživanju utvrðeno je da
je mali broj pacijenata, tek desetak
od 1000, koji su imali zastoj
srca i preživjeli, kasnije isprièao
da su imali neku vrstu
»neobiènog iskustva« - svi su isprièali
gotovo identiènu prièu o
ulasku u tunel i svjetlosti koja
ih je privlaèila k sebi, osjeæaju
izuzetne topline, mira i blaženstva,
o tihom, ali jasnom glasu
koji ih je zazivao do susreta i
komunikacije s dragim osobama
koje su veæ prije umrle.
To je iskustvo kod ljudi bilo
vrlo živo, a pogled izvan tijela
izgledao je potpuno stvarno,
kao da su se nalazili iznad svih i
gledali što se to dolje dogaða s
njihovim tijelima koja su beživotno
ležala u postelji ili na cesti...
Nitko od njih nije mislio da
je halucinirao ili maštao, da je
otišao u raj ili da je imao tek neki
lijepi san, svi su bili potpuno
uvjereni da je to što im se dogaða
stvarno. Struènjaci koji se
bave tim fenomenom postavljaju
pitanje može li èovjek imati
slièna iskustva i bez bliskog dodira
sa smræu? Može li nešto
slièno doživjeti i u nekim drugim
stanjima, poput dubokih
meditacija, pod djelovanjem
odreðenih lijekova i droga ili
pak zbog izuzetnog umora i
stresa?
Istraživanje je pokazalo da je
više od 50 posto preživjelih vjerovalo
u dušu, odnosno da su
duše, a ne samo tijela, da je pojam
odlaska iz tijela najnormalnija
stvar u trenutku kad dolazi
smrt. U ranijim istraživanjima
znanstvenici su koristili tzv. medije
koji su tvrdili da mogu »otiæi
« iz tijela i gledati sebe i svijet
»odozgo« i pri tome imati osjeæaj
blaženstva i mira jer znaju
da se uvijek mogu vratiti natrag
u tijelo. U drugim pak eksperimentima
vršena su mjerenja ljudi
koji umiru kako bi se pokušalo
otkriti odlazi li duša iz njihova
tijela i može li se to nekako
»izvagati«, odnosno na temelju
podataka o gubitku težine izraèunati
je li duša izašla iz tijela.
U jednom istraživanju u Indiji
ustanovljeno je da duša teži 30
grama?! U novijim eksperimentima
korišteni su sofisticirani
detektori koji ipak nisu uspjeli
zabilježiti ništa neobièno.
Pitanje koje su istraživaèi postavili
je što bi mogao znaèiti
prolazak kroz tunel. Zašto se,
primjerice, u svim iskustvima
spominje tunel, a ne vrata, zašto
je uvijek svjetlo na kraju tunela,
zašto je duša iznad tijela, a ne
ispod? Tuneli se, naime, ne pojavljuju
samo u stanjima bliskim
smrti, èesto se doživljavaju i
kod napada epilepsije, migrene,
tijekom ulaska u san ili uslijed
djelovanja nekih droga i kemikalija
poput LSD-a i meskalina.
Mozak obièno djeluje tako
što neke stanice inhibiraju druge,
pa kad se smanji inhibitorna
aktivnost nastaje stanje pretjerane
aktivnosti mozga, što se
može dogoditi i tijekom tzv. klinièke
smrti zbog nedostatka kisika.
Pretjerana aktivnost mozga
koja se prenosi na vizualni
korteks može proizvesti svojevrsnu
iluziju da vidite nešto slièno
tunelima.
Jedna od novijih teza je da
mozak ima tendenciju zamuæivati
crtu izmeðu sna i budnog
stanja i da je to biološki uzrok
iskustva koje neki ljudi imaju
kad zapadnu u tzv. klinièku
smrt. Ljudi koji su svjedoèili o
takvim iskustvima imali su tzv.
REM upade, kad se aspekt sna
prenosi u trenutke buðenja. To
je veæ zabilježeno u praksi, kad
se ljudi zapravo osjeæaju paralizirano
ili imaju vizualne i zvuène
halucinacije kad padaju u
san ili se pak iz njega bude. Naime,
tijekom REM faze sna, vizualni
centri u mozgu su vrlo
aktivni pa se mogu stvoriti vizije
svjetla i smrti koja je blizu.
Pokušalo se odgovoriti na pitanje
kako mozak doprinosi pojavi
iskustva klinièke smrti, no
istraživanja nisu dala znaèajniji
odgovor.
Stoga iskustva ljudi koji su
doživjeli izlazak iz tijela ili tzv.
klinièku smrt možda ipak imaju
uporište u teoriji da je duša suptilni
entitet odvojen od tijela, fizièkog
organa potrebnog da bi
se živjelo u fizièkom svijetu kakav
je naš, i da kad prièa s tijelom
završi, odlazi u svoj pravi
dom, baš preko tunela koji svi

Znanost nam najviše dokazuje iskustva ljudi sa susretima sa smrću,tj. kliničku smrt.Takvi ljudi koji su bili u dodiru sa smrti,govore o svejtlosti na kraju tunela prema kojem su koračali,no nitko nije vidio što je kraj tunela.
Klinička smrt je stanje u kojem prestaju raditi srce i respiratorni organi, ali ne i mozak. Traje u rasponu od tri do pet minuta, jer mozak ne tolerira više, pa u tom vremenu aparati mogu ponovno registrirati aktivnost i ljudi se vratiti iz mrtvih. Svako duže oživljavanje je bezuspješno i vodi prema definitivnoj smrti. Ukratko, onoliko koliko mozak može podnijeti, toliko traje klinička smrt.
Sličnosti iskustva kao što je izdizanje iznad tijela i promatranje 'odozgo', ulazak u mračni tunel, svjetlost u daljini, osjećaj savršenog mira i, na kraju, ponovni povratak u tijelo, činjenica je koja najviše intrigira znanstvenike jednako kao i svećenike. Znanost njihove doživljaje objašnjava kao svojevrsne halucinacije uzrokovane lijekovima, kemijske reakcije u mozgu tijekom krize ili kao prijašnja davno zaboravljena iskustva.

Njihovom se objašnjenju suprotstavljaju iskustva kao što je iskustvo djevojčice koja je u trenutku kliničke smrti mogla vidjeti što radi obitelj kod kuće te večeri, pa čak i o čemu razgovaraju. Drugi su do u detalje mogli opisati predmete u sobi i izvan nje. Tako je jedan muškarac savršeno detaljno opisao tenisicu medicinske sestre na krovu bolnice koju prije nikako nije mogao vidjeti. Ovakvi doživljaju ne dokazuju postojanje pakla ili raja, već odvajanje duše od tijela i njezinu svjesnost i nakon smrti.

Znanstvenici će svoju istinu tražiti u dokazima, a vjernici su svoju već pronašli.Možda je lijepo vjerovati da se nećemo pretvoriti u prah ili da nećemo istrunuti pod zemljom i da će to biti naš kraj, ali možda je još ljepše ne zamarati se time, već postupati u ovom životu što bolje možemo, ne božjeg suda radi, nego radi ljudi koji nas okružuju i sebe samih

hvala svima