visnja napisao:
Kakav je subjektivni osjećaj smrti i što kaže znanost o tome?
Većina znanstvenika koji se bave parapsihologijom, tvrdi da su fenomeni telepatije, vidovitosti, prekognicije izraženiji kad je osoba s paranormalnim sposobnostima u stanju hipnoze, odnosno u hipnotskom transu. Izmijenjena stanja svijesti su još uvijek nedovoljno poznata, premda se neke osnovne postavke već naslućuju. Ta stanja predstavljaju, zapravo, suženo stanje svijesti, kad je svijest koncentrirana na određene predmete i pojave, dok druge zanemaruje. Osoba u hipnotskom transu doživljava raznovrsne fenomene kao što su telepatija, jasno viđenje, vantjelesno iskustvo.
Dobna regresija
Od fenomena koji se mogu navesti u ovom stanju zanimljivo je spomenuti dobnu regresiju. To je sposobnost hipnotizera da čovjeka vrati u neki raniji period postojanja. Tada se on može sjetiti i najsitnijih detalja nekog davno prošlog vremena. U nekim eksperimentima se išlo tako daleko da se osoba ne samo vraćala u, na primjer, trenutke rađanja, nego je vraćana u neke ranije inkarnacije. Ima dosta psihologa i psihijatara koji kojima je uspjelo, bilo uz pomoć hipnoze, bilo uz pomoć jedne halucinogene droge (LSD 25), vratiti se u neke ranije periode vlastitog života. Osobe u hipnotskom transu ili pod djelovanjem LSD 25, koje su vraćene u trenutke rađanja, davale su mnoge pojedinosti, niz detalja, koji su se odigravali u operacionoj sali za vrijeme porođaja.
Provjerom je kasnije utvrđivano da su do najsitnijih detalja opisali događaje, pa čak i likove liječnika, babica i ostalog osoblja koje je sudjelovalo u porođaju. To dokazuje tvrdnju da svaki događaj kroz koji čovjek prođe tokom života ostaje trajno zabilježen. Potrebno je samo naći pravi način da se on probudi a onda se čak može dobiti i vizualna slika. Postoji mnogo svjedočanstava o ljudima koji su bili u kliničkoj smrti i u njoj 'doživjeli' razne zanimljive fenomene. Koliko takve situacije, odnosno 'doživljaji tik do smrti' mogu potaknuti pojavu paranormalnih fenomena?
Klinička smrt
Ne mora se raditi samo o kliničkoj smrti. Kad se čovjek nađe u situaciji opasnoj po život, on je u stanju u jednoj sekundi vidjeti svoj život kao na filmskoj traci. Taj fenomen je dobro poznat i opisan u psihologiji pod nazivom 'panoramsko viđenje'. Osobe su tada u stanju doživjeti i vantjelesno iskustvo, to jest njihov duh. Uvjetno rečeno, on napušta tijelo i tada promatra svoje materijalno tijelo i sve što se oko njega dešava. To je u svojoj knjizi 'Život poslije života' dobro obradio američki stručnjak Raymond Moody. U toj knjizi mnogi ljudi koji su bili u kliničkoj smrti, najčešće opisuju dugačak tunel kroz koji su se 'kretali'. Na kraju tog tunela vide jedno svjetlo. Polako mu se približavaju i kada dođu do njega, time se sve završava, odnosno vraćaju se u život.
Psihičke ekskurzije
Godine 1982. okupila se grupa entuzijasta različitih profesija: liječnici, psihijatri, psiholozi, astronomi, fizičari, kemičari. Njihovi glavni rezultati ostvareni su 1984. U strogo kontroliranim uvjetima evidentirane su paramedicinske sposobnosti dijagnostike dr. Anatolija Gavrilovića Dzuceva iz SSSR-a. Više puta je vršeno ispitivanje pokušaja prenošenja telepatskih poruka medija u hipnozi koje je dalo vrlo dobre rezultate. Izučavanja vjerojatnosti za slučajan ishod rezultata apsolutno su dokazala nemogućnost slučajnog ishoda dobivenih rezultata. Također, u kontroliranim uvjetima, kod više medija je dokazana sposobnost viđenja bez očiju (jasno viđenje ili vidovitost). U nekim eksperimentima su vršene psihičke 'ekskurzije' kroz prostor i vrijeme. Tada su mediji bili u stanju mehanizmima vidovitosti, telepatije i prekognicije vrlo precizno opisati događaje u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Kasnijom provjerom je utvrđeno da su se svi događaji zaista i ostvarili.
U parapsihološkoj literaturi se često spominju mnoga slavna imena službene nauke koja su se povremeno ili čak konstantno bavila parapsihologijom. 'Zabranjenom naukom' su se bavili i najveći umovi, kao što su Einstein, Tesla, Freud, Jung, a danas se i mnogi nobelovci zanimaju za ovo područje. Međutim, ima mnogo znanstvenika koji to kriju. Jedan od razloga je svakako i strah da će biti odbačeni od strane 'ozbiljnih' kolega.
(misterije.org)