To i jest tužno kod nas Fran ,imamo toliko puno teologa koji samo pričaju,pričaju.....ali nažalost sve sama teorija ,..
Svaka njima čast i njihovoj pameti ali...
Istina je da ljudima treba iskustvo...
Ne priče o Duhu Svetom nego doživljaj Duha Svetog...
I onda poštovani Adalbert Rebić kaže da je Zlatko psih. bolesnik???
mogu ja razumjeti da se od silne teorije srce stvrdne...
ali majka kojem je dijete bolesno-hoće li tražiti teoretičara ili živog Boga?
branitelj koji je pred samoubojstvom-misliš da će slušati teoriju ili poći k onome koji će mu u ime Isusa pokloniti vrijeme,rame,molitvu??
Zlatka znam, i poslušan je i ponizan i to je na prvom mjestu..on ne priča o Evanđelju on ga živi..
smetaju mi "napadi" na dotične osobe koji sve svoje ulažu da šire evanđelje i pomažu drugima...
Uvijek se volim vratiti na primjer padre Pia-uvijek je bio poslušan iako je bio svjestan da zlo služi i s nekim od svećenika..li znao je da tako treba biti i da je to njegova kušnja..zato je uvijek djelovao u poslušnosti iz ljubavi..ali kada su mu rekli da je "slobodan" i da više ne radi neke stvari odgovorio je da to ne ovisi o njemu..
poslušnost je najvažnija..ali to te ne sprečava da vidiš u što se pretvara Crkva u nas..i to samo radi novca...je li moguće da su se radi položaja toliko kompromitirali na ovim izborima (radi sigurnosti.pa gdje je Providnost??)..i kako će ih vjernici smatrati autentičnima??ako želimo dalje moramo priznati neke istine.
pogledaj što kaže najstariji hrvatski redovnik i svećenik o. Berard Barčić:
Redovništvo se udaljilo od karizme
O komunističkoj vladavini o. Barčić kaže: »Bog koji sve vodi poslužio se komunizmom kako bi Crkvu više približio Bogu. Komunizam koji je progonio Crkvu u isto je vrijeme dar Božji jer se Crkva više približila Bogu, a manje je manifestirala. I danas bi bilo dobro da se više Crkva posveti molitvi i duhovnom radu, a manje manifestacijama. Kad gledam duhovna zvanja i redovništvo, to je jednostavno odraz situacije u svijetu koji se vidi i u našim redovničkim zajednicama. Po mom mišljenju, mi redovnici trebali bismo se više vratiti izvorima. Onda se to može odraziti vani. Duh molitve je jako važan. Jedno je propovijedati, a drugo je darivati živoga Boga ljudima. Ako ga nemaš, onda sve ostane na frazi. Crkvi danas, pa i franjevačkom redu, nedostaje duh molitve. Preko molitve smo povezani s Bogom, i to je kanal prema Njemu. Propovijedanje bez života nije vjerodostojno. Više-manje svi u redovništvu udaljili su se od izvora. Kod nas franjevaca svi ogranci udaljili su se od izvora i ne prepoznaju se. Treba se vratiti izvorima i usvojiti duh molitve, jer preko toga ljudi doživljavaju Boga kojeg moramo usvojiti da bismo ga prenijeli. Isto tako, kad je u pitanju materijalna strana, Bog je dao dobra ovoga svijeta da se njima služimo, ali Isus nas je poučio kako se služiti tim dobrima. Njegova je poruka: Nemojte biti zabrinuti. Tražite najprije volju Božju i na nju se oslanjajte. Glede svećeništva i redovništva, mora se gledati odnos svećenika i vanjskog svijeta, mentaliteta svijeta, kojemu se mi često prilagođavamo. Treba imati u sebi živoga Krista. Govoriti o Kristu a ne doživjeti ga, to je u raskoraku sa životom. Opasno je govoriti o Bogu ako ga se ne doživi.«
(cijeli tekst na
http://www.molitve.info/index.php/20100 ... ozivi.html )
i zato ja se uvijek slažem-dobro sve provjeriti,ali ne odmah odbaciti od straha da nije Božje...
nije mi jasno (ima i kod nas svećenika koji "baš ne vjeruju u te stvari,ozdravljenja,samo će se nasmijeti na to..ili nemaju dovoljno poniznosti da prihvate da netko to može) kako netko posveti čitav svoj život Bogu,a nikad nije pročitao "
svi oni koji uzvjeruju činit će ono što i ja činim,i više od toga...dao sam vam svu vlast..."
I pitam se znači li im išta ta rečenica?? Ne ozdravljenje koje je svrha sama sebi već kao navještaj Kristova kraljevstva,njegove moći i ljubavi. Bez obraćenja to nema smisla..Zato Isus liječi sve tri razine našeg bića.
Pazi,Isus nam ostavlja SVU VLAST U njegovo ime oslobađati ljude od zla!!! jesmo li mi svjesni kao Katolici koju "moć" i zaštitu imamo??
a koristimo li je uopće??
Bog djeluje kroz svoja stvorenja-a ta stvorenja su ljudi,inače bi mahao čarobnim štapićem okolo.zar ne?misliš li da bi razne gatare i lažnjaci imali ovoliko posla da Crkva radi ono što treba??i svi mi naravno?
nemojmo se skrivati iza fraza,svi imamo darove i trebamo čeznuti za njima,to je zdravo ako iza toga leži želja da se proslavi Gospodin ne mi.
naravno,ispred svega poniznost i molitva..
Svatko ,ama baš svatko tko se susreo s Isusom ne može i neće ostati ravnodušan...to je nemoguće.. ( pogledajte kako se ponašamo kada se zaljubimo-i to radi malo bijedne ljudske ljubavi,kako li je tek kad osjetiš Božju neuvjetovanu,čistu,snažnu ljubav,bez kompromisa?)
teorija je potrebna da nas vodi i usmjerava naravno ali...NE SMIJE ostati samo na tome!
meni je nerazumljivo ono što npr drugima nije:kad idem na klanjanje ispred Presvetog svećenik čita neke tekstove..
divno...ALI kad vama netko dođe u posjet čitate li vi ispred njega njegov životopis ili RAZGOVARATE SA NJIM? ispred ŽIVOGA BOGA mi smo već naučili teorizirati,umjesto da mu govorimo,predamo zdravlje,život,usudimo se tražiti ga ono što nam treba-poniznost,ljubav,oslobođenje..
ILI MOŽDA NE VJERUJEMO DA JE ON OVDJE-SADA I ŽIV??