Evo još jedne zanimljive situacije vezane uz
Veliki znak koji je "Gospa" trebala ostaviti:
Vicka piše u svome Dnevniku ovo da je "Gospa" govorila za znak:
"Ubzo će" -
treba obratiti pozornost da je ovo bilo 27.8.1981.
"Još malo strpljenja"-
ovo je bilo 29.8.1981.
"Samo još malo strpljenja"
ovo je bilo 31.8.1981.
Fra Tomislav Vlašić, koji je poznat, (op.a.) u svojoj Kronici piše 16.3.1982. :"Vicka kaže da oni znadu dan kad će Gospa ostaviti vidljivi vanjski znak: to je još tajna!"
Zatim postaje zanimljivo jer dolazi prva komisija po nalogu biskupa te želi provjeriti priču o znaku. Ispitali su svo šestero vidjelaca, petero ih se branilo da ne mogu ništa reći, Ivan je pak bio u sjemeništu te mu telefon nije radio pa ga se nije moglo unaprijed obavijestiti o posjeti. Članovi komisije Puljić i Zovkić su došli do njega te su mu postavili pitanja o znaku na koja je odgovorio uvjeravajući članove komisije da mu "Gospa" nije zabranila o tome govoriti.
Izjava je napisana 9.5.1982. u dva primjerka( jedan je odnesena na Ordinarijat a druga ostala Ivanu) a napominjem da je Vicka 27.8.1981. izjavila da će uskoro taj znak biti (Šta je do današnjeg dana sa tim znakom ?op.a(
Sad se priča okreće naime u 3. mjesecu 1984. Ivan je rekao fra Slavku Barbariću
da nije ništa napisao na papir u koverti. Kako mi znamo da je on to rekao, znamo zato što je fra Slavko Barbarić to sam napisao na 9 stranica pod naslovom Slučaj s kovertom Ivana Dragičevića, kopija primjerka je također na Ordinarijatu.
I onda da sve bude bolje je otac Laurentin to napisao u svojoj knjizi "Medjugorje a l"heure de la desinformation" (str. 36.)
A šta je on uopće napisao :
1. Pitanje : Kakav će Gospa dati znak?
Odgovor: "Gospa je rekla da će ostaviti znak taj znak ja vam kazujem i povjeravam znak je: da će biti veliko svetište u Međugorju u čast moga ukazivanja i to Svetište mome liku.
2. Pitanje: Kada će se znak dogoditi?
Odgovor:"Znak će se dogoditi u 6. mjesecu"
E sad priča ide dalje naravno s okretima ovaj put 9.3. 1985. Ivan fra Slavku Barbariću tvrdi:"Trebao sam ti to još prije reći, jer mi je Gospa kazala da su otvorili kuvertu i da su u njoj nešto našli. Ali to nije znak,
to nije ono što je meni Gospa povjerila.Onda je stao govoriti o svojoj drugoj koverti i da u toj drugoj nema ništa, "da je prazna"! Ali nikada te koverte nije uspio naći.
Dakle sada tvrdi drugo opet istom fratru jednu je ispisao lažno, a navodno je druga prazna. Zanimljivo da ta druga nikad nije nađena, ona koja je kod njega ostala.
Da vidimo šta "Gospa" kaže na to: Vicka je imala viđenje 13. ožujka 1985. Evo odgovora:
"Gospa je rekla: Molite, molite, molite. Jedino se molitvom možete
osloboditi Ivanove pogreške koju je učinio, a do toga nije trebalo
doći". Vicka tomu nadodaje svoje tumačenje: Gospin pogled i
nezadovoljstvo govorili su mi da je on ipak pisao: "To nije trebalo
činiti. Trebao je odmah kazati da ne dođe do sumnje među svima
vama".
Dakle Gospa po Vicki izgleda razočarano i to nije smio činiti.
Ali sada se opet okreće priča:Mirjana, koja ima "ukazanja" samo na svoj rođendan (18.
ožujka), provjerila je Ivanovu istinu u svome "viđenju". Ona je
početkom travnja 1985. napisala u svome pismu, adresiranu na fra
Petra Ljubičića: "Zatim sam pitala za Ivana u vezi njegova slučaja
(za to ste sigurno čuli, u vezi tajne, ustvari znaka, onog pisma).
Ona je rekla da svećenici trebaju da budu uz nas, da nam pomognu
jer teško je ona breme stavila na nas i da je boli njihova
107
sumnjičavost. Zatim je rekla da Ivan nije ništa uradio loše. Rekla je
da ga je ona ukorila dovoljno, i da ga više ne treba galamiti.
Da je
dobro što je onako napisao.
Dakle prvo se tvrdi da nije to trebao napraviti, a onda "Gospa" tvrdi da je Ivan dobro postupio, a lagao je. Još jedna zanimljiva zgoda iz Međugorja.
