Sveta Filomena
grčka princeza, djevica i mučenica (10.1.291.-10.8.304)
Kip sv. Filomene koji se nalazi u molvarskoj crkvi jedini je kip te svetice u Hrvatskoj. Sv. Filomena je zaštitnica mladih, a posebno čistoće i djevičanstva.
U molvarskoj Župi kip sv. Filomene bio je godinama zatvoren u podnožju pokrajnjeg oltara koji je posvećen sv. Antunu. Kip je 1900. godine nabavio tadašnji župnik vlč. Blaž Tomašić koji je iz Tirola naručio uz kip svete Filomene još četiri kipa ostalih svetaca iz prvih kršćanskih vremena (sv. Lucija, sv. Barbara, sv. Florijan i sv. Rok).
Nakon 1965., kada je sveta Filomena uklonjena iz kalendara, i oltar koji se nalazio u Molvama bio je zatvoren i zaboravljen. Tako je ostalo sve do 2005. kada je fr. Ivan, dok je radio u školi, dovodio djecu u crkvu i objašnjavao im o oltarima, svecima i slikama koje krase našu crkvu. Slučajno i malo radi znatiželje otvorili smo oltar u kojem se nalazio kip sv. Filomene u ležećem položaju. Nakon toga sve se brzo odvijalo. U župu je došao novi župnik fr. Martin koji se također zainteresirao za sveticu te je skupa s fr. Ivanom odlučio da oltar otvorimo i damo vjernicima na štovanje.
Dana 26. veljače 2008. godine molvarski župnik fr. Ivan Poleto je iz talijanskog grada Mugnana dell Cardinale u kojem se nalazi Bratovština sv. Filomene i njezino veliko svetište, donio relikvije sv. Filomene te je nabavljen za Župu i novi relikvijar. Od relikvije smo dobili komadić ostatka iz sarkofaga u kojem se čuva tijelo svetice, a koji se danas čuva u njenom svetištu u Mugnanu dell Cardinale. Relikviju njezine kosti dobit ćemo kada čuvar svetišta u Mugnanu don. Giovanni Brachi posjeti Molve.
Kratak životopis sv. Filomene
Sv. Filomena je kći jednog kralja koji je vladao u maloj državi u Grčkoj. Majka je bila kraljevske loze. Bili su pogani. Kako nisu mogli imati djece, prinosili su žrtve raznim poganskim bogovima, no nisu ništa postigli. U njihovoj je palači stanovao jedan pokršteni liječnik iz Rima. Potaknuo je kralja i kraljicu da se krste obećavši im potomstvo. Oni su prihvatili kršćanstvo i ispunila im se želja. Kćer su dobili 10. siječnja 291. pos. Kr. Kod rođenja su joj dali ime Lumena, da bude simbol vjere koje je bila plod. Na krštenju su je nazvali Filomena, jer je toga dana postala dijete vjere. Odgojena je od najranije dobi u kršćanskoj vjeri. U dobi od pet godina prima prvu svetu pričest. I od tada je svakodnevno na svetoj misi pod kojom prima redovito svetu pričest. Rastući u dobi i milosti učini zavjet čistoće i djevičanstva – darujući sav svoj život Isus Kristu. Često je u pobožnosti promatrala Isusovu Muku.
Kad je Svetoj Filomeni bilo 13. godina, bilo je to 304. godine, njezini su roditelji bili pozvani u Rim na audijenciju kod cara Dioklecijana. Baš nešto prije toga je car Dioklecijan dao ubiti svoju vlastitu ženu, sv. Serenu, koja je postala kršćanka. Grčki kraljevski par poveo je sa sobom i svoju kćerku, princezu Filomenu. U Rimu, očekujući termin audijencije, grčka kraljevska obitelj je potražila kršćane i bila na svetoj misi te su primili svetu pričest.
Kada su došli na red za prijem kod cara Dioklecijana stupili su pred njega u strahu da car ne objavi rat Filomeninom ocu. Dok je Filomenin otac iznosio razloge svojih opravdanja i isprika, car Dioklecijan je zapazio i promatrao samo mladu Filomenu. Na kraju prijema car Dioklecijan je izjavio: Dajem ti svu moć mojega carstva, i ne tražim drugo nego ruku tvoje kćeri. Roditelji su s radošću prihvatili carev prijedlog te su tražili od Filomene da i ona prihvati Dioklecijanovu prosidbu. No, Filomena je rekla da to nikako ne može prihvatiti. Rekla je roditeljima: Zar želite da zbog ljubavi jednog čovjeka prekršim zavjet koji sam prije dvije godine dala Isusu Kristu? Moje djevičanstvo je posvećeno Bogu i ja više ne mogu raspolagati sobom. Otac joj je to osporio: Ti si tada bila premlada da učiniš takav zavjet. Uz strašne prijetnje otac je naredio Filomeni da prihvati ponudu.
Hrabra djevojka nije se pokolebala. Tada su je roditelji molili na koljenima: Dijete naše, smiluj se svojem ocu i svojoj majci, smiluj se svojoj domovini i našim precima. Kći im je odgovorila: Ne mogu, djevičanstvo koje sam zavjetovala Bogu nadvisuje vas, domovinu, nadvisuje sve ostalo. Maja domovina je Nebo. Očajni roditelji odveli su je pred cara. Car ju je htio pridobiti obećanjima, laskanjima pa potom i prijetnjom. Bačena je u tamnicu u lančane verige. Car bi ju posjećivao i nagovarao u tamnici da mu postane ženom. No ona je ostala postojana u svojoj odluci i žarka u molitvi Isusu i Blaženoj Djevici Mariji. Sedmog, a potom i tridesetog dana zatočeništva, doživjela je viđenje Bogorodice u nebeskom sjaju kako u naručju drži Božansko Dijete. Gospa je rekla: Trpjet ćeš još tri dana u ovoj tamnici, a nakon zatvora od četrdeset dana napustit ćeš ovo mjesto patnje! Budi hrabra kćeri moja! Ti znaš da te ja posebno ljubim. Ime si primila kod svetoga krštenja, dokaz da si slična mom Sinu i meni. Ne boj se, bit ću uz tebe. Kad je Nebeska Majka otišla, ostao je u tamnici nebeski miris.
Da prisili svetu Filomenu na popuštanje naredio je Dioklecijan i javno mučenje. Naredio je da joj se skine sva odjeća te da ju golu svežu na stup. Bičevanje se izvodilo pred dvorskim odličnicima. Krv je tekla iz cijelog tijela koje je postalo jedna rana. Od teških ozljeda kod mučenja Filomena je izgubila svijest te su ju polumrtvu ponovno zatvorili u tamnicu. Očekivali su smrt. U tamnici su se pojavila dva anđela te izlili na mučenicu balzam. Čudesno ozdravljena osjećala se osnažena. Cara su izvijestili da je djevojka ozdravila. Kako Filomena nije pristala na nove ponude, car je naredio da se djevojci veže sidro oko vrata te ju bace u rijeku Tiber. To je i učinjeno pred velikim mnoštvom. No u času izvršenja kazne, dva anđela su odriješila konop. Sidro je potonulo, a anđeli su Filomenu prenijeli na obalu. Nakon ponovnih muka uslijedilo je ponovno ozdravljenje. Nije uspjelo ni pogubljenje strijelama u dva navrata. Zato su joj odrubili glavu.
Relikvije sv. Filomene
Tijelo sv. Filomene bilo je pokopano u rimskim katakombama svete Priscile na cesti Solaris. Crkva taj mučenički dan spominje 10. kolovoza. A bilo je to godine 304. Punih 1.500 godina bila je u tami, a onda 9. kolovoza 1802. izlazi na svjetlo. Župnik župe mjesta Mugnano dell Cardinale, u blizini Napulja, krenuo je u Rim po relikvije jednog sveca da bi ih stavio u oltar crkve koja je trebala biti blagoslovljena i posvećena, jer je tada trebalo imati relikvije sveca u oltaru. Kad je stigao u Rim, gdje su se čuvale relikvije, zastao je kod jednih i baš njih tražio. O relikvijama nisu puno znali osim da je ranokršćanska mučenica. Uzeo je relikvije i krenuo prema Mugnanu. Molio se da bar nešto dozna o toj mučenici. Trebao je stići 8. kolovoza u Mugnano, ali to nije bio i Božji plan. Uz probleme na putu stigao je 9. kolovoza 1805. navečer. Ujutro je trebalo početi slavlje i posveta. U toj noći tri osobe na tri različita mjesta imaju objavu mučenice. Objavila je svoj život, ime, kao i način mučenja i smrti.
Objasnila je da je u Mugnano stigla baš tada, jer je 10. kolovoza bio njezin dan prelaska u nebo. Od tada su počela čuda, ozdravljenja, obraćenja na njezinu oltaru.
Štovanje sv. Filomene
Tih godina, kada se vratila u svjetlo dana, na zemlji je živio i djelovao Ivan Maria Vianney, poznatiji kao sveti arški župnik, koji je sv. Filomenu vrlo štovao i, kako je zapisano u njegovim spisima, sva čuda pripisivao je njezinu zagovoru i poticao narod na njezino štovanje. Mnogi tadašnji svećenici, a danas sveti i blaženi, po njegovu su poticaju u problemima zazivali njezin zagovor. Papa Lav XII. posvetio je jednu crkvu u njezinu čast, papa Grgur XVI. imenovao ju je zaštitnicom živuće krunice, papa Pio IX. zahvaljuje na njezinu zagovoru prilikom izbora za papu i kao zahvalu proglašava je zaštitnicom Marijine Djece, papa Lav XIII. njezinu bratovštinu u svijetu uzdiže u nadbratovštinu, odobrava pojas i daje oproste 15. prosinca uz obične uvjete, kao i za sve potpune oproste, za one koji ga nose kao i one koji su u bratovštini. Papa Pio X. nadbratovštinu uzdiže u Univerzalnu nadbratovštinu sv. Filomene i kao zaštitnika imenuje arškog župnika, kao i zaštitnikom svih župnika, a Filomenu proglašava suzaštitnicom.
Osim arškog župnika štovali su je: sv. Anthony Mary Claret, sv. Euphrasi a Pelletier, sv. Francis Xavier Cabrini, sv. John Neumann, sv. Madeline Sophie Barat, sv. Peter Chanel, sv. Peter Julian Evmard, Blažena Anna Maria Taigi, Blažena Pauline Jaricot, Blaženi Damian Devasteur, kao i mnogi drugi.
Mnoge su crkve i oltari podignuti u njezinu čast. Kod nas su 1912. kapucini iz Rijeke izdali molitvenik Ave Marija u kojem imaju misu u njezinu čast. Sluga Božji biskup Stadler za Uskrs piše njezinu poslanicu, a poljanu kod Sarajeva i u Bosanskoj Posavini naziva poljanom sv. Filomene, gdje se izgrađuju samostani Služavki Malog Isusa.
Njezino štovanje raste sve do 1961. kad se upleću sile zloga koji je usmjeren da to uništi, a nakratko i uspijeva. Dovodi se u pitanje i njezina vjerodostojnost. Slavila se 10. kolovoza, a od 1965. ispisana je iz kalendara što je stvorilo pomutnju među vjernicima.
Neki sklanjaju njezine oltare, neki su ih zazidali u crkvama, pogotovo u komunističkim zemljama. Međutim sv. Padre Pio rekao je za nju da je ona Svetica Svjetla trećeg tisućljeća, a papa Ivan Pavao II. je na pitanje o njoj rekao: Zbrka je djelo Sotone, a Filomena je u raju. Nastavite moliti i štovati sv. Filomenu i ne unosite zbrku među pukom. Kao što je rekao Padre Pio, sv. Filomena se opet vraća. Tako se ponovno vratila i u naše mjesto.
|