www.tebe-trazim.com

28. Pon. - SV. ŠIMUN I JUDA TADEJ, Apostoli

Anđeo nosi Svetu Pričest u čistilište - Najprije sam pod Svetom Misom imala duše. Sestra L. zamolila me je neka se zauzmem za njezinoga pokojnoga oca i majku. Pa sam molila. I vidjela sam ih gdje sjede u čistilištu, jedno blizu drugoga,i čekaju na njezine molitve i Mise. Najedanput sam vidjela kako ona za njih moli, i kao da će prikazati Svetu Pričest za njih. A Anđeo u lijepoj bijeloj haljini s Neba nosi Kalež i siđe u čistilište. Prihvati iz Kaleža malu Hostiju i pričesti njezinu majku. Onda nisam znala šta je to. Na to kaže: "Kad ona prikaže Svetu Pričest za svoju majku, onda joj Anđeo donose tamo Svetu Pričest."

Sveta Marija Agredska moli - Iza toga vidjela sam jednu sobu, kao ćeliju. U njoj je klečala i molila sveta Marija Agredska. Redovničko odijelo bilo joj je više sivocrnkasto. I tu je imala ispod plašta ovako nešto... a tu je imala nešto bijelo zamotano.

Sirota u nevolji - Nebesnici pomažu! - Već prije Svete Mise izmolila sam Pedesetnicu za sirotu činovnicu, koja se našla u velikoj neprilici - pa plače jadnica. Uzeli su joj glavni pečat. Pod Svetom Misom opet sam molila na tu nakanu. Onda je nastupilo viđenje. Neki lopovi htjedoše u uredu nešto uzeti iz ladica. Dragi Isus dočekao ih je s kratkim bičem, i tako ih je počeo udarati da su letjeli kao jabuke preko šikarja... Najedanjut vidim p. Pija gdje nosi pečat u ruci, i pokaziva mi ga, i nosi na stol.

- 58 -

listopad 1974.

Zatim dođe Majčica Božja sa Svetim Josipom... I najedanput se ta sirota nađe pred Majčicom Božjom, i Ona je gladi po glavi, i pokrije ju Svojim plaštem.

Kad se o Njoj govori, Ona je u blizini - Kad smo ručali pričali smo o Majčici Božjoj. Onda sam je vidjela u prekrasnim limunastim haljinama, sjajnim kao sunce. Naglo je zasjala... cijeli prostor... i prošla je pokraj nas. (Dn 213)

"Ja sam maramice blagoslovila!" - Jedan duhovni otac imao je dosta San Damianskih maramica. Međutim iskrsla je sumnja, da li su sve bile odnesene u San Damiano da ih Nebeska Majka blagoslovi. Vidjelica se pomolila i onda je imala ovo viđenje. Nebeska Majka stoji u San Damianskom vrtiću. Pred Njom je hrpa bijelih maramica. Nebeska Majka gleda u njih i blagoslivlje ih u znaku Križa. I onda reče: "Ja sam maramice blagoslovila sve!" (Dn 216)

Izdavanje Poruka - Duhovni otac Josip sprema se da izda knjigu o Gospinim ukazanjima. Jednog časa pomislih da možda izdamo u povećoj nakladi. Ali to bi nam donijelo mnoge glavobolje.

"Sine Moj, 1jubimče Moj! Radi za Mene onako kako ti je bolje i vrijeme donosi. Ti znaš okolnosti svojega rada za štampu; čini kako ti je bolje u plaćanju. Bit ću Ja s vama. Svaki rad je sa Mnom započet i dovršen. Ja sam u njemu. U vama ću Ja živjeti za duše Moje na zemlji. I bit ću Ja jakost vaša u mnogim danima. Putovi vaši u Meni, bit će Moji putovi oko spasa duša besmrtnih na zemlji." (Dn 217)

29. Utorak

SVETA OBITELJ PRATI JE NA PUTU KUĆI

Danas se vidjelica napokon vraća svojoj kući. Na početku Svete Mise kad ste molili "Dođi, Duše Presveti", Duh Sveti... Sveto Trojstvo, sve nas je obasjalo.

Poslije, odmah sam se našla na stanici. Najedan-

- 59 -

listopad 1974.

put ide Sveti Josip, Nebeska Majčica i dragi Isus. Idu u zagrebačku stanicu, i ja za Njima. A tko je nosio prtljagu ne znam, nisam vidjela. Sveti Josip i Majka Božja išli su naprijed, a Mali Isus uhvatio me je za ruku i vodio. On me je vodio. A kad se Mali Isus bio odvojio da pođe prema meni onda je rekao: "Odveo sam te u radu Svojemu, dovest ću te domu tvojemu!"

Kad smo došli pred vlak, pred ulaznim vratima vagona stajala su dva velika Anđela, Rafael i Mihael, kao počasna straža. A nad vlakom je bila četica malešnih Anđela. Onda Majka Božja i Sveti Josip uniđu u vagon. A Mali Isus zakorači preda mnom na stepenice, onda se okrene, pa me je za ruku vukao da se lakše uspnem. A Majčica Božja i Sveti Josip rezervirali su mi mjesto na ovoj strani, da mogu gledati i moliti. I onda su Oni sjeli pokraj mene, a dragi Mali Isus, kako sam ja sjela, On se nasloni na mene i metne glavicu na moje krilo. I dragi Isus reče: "Blago vozilima gdje se Ja vozim i Moja Majka i Poočim."

Onda kad smo došli u N. nisam vidjela tko me je sve dočekao. Samo sam vidjela tetinu najmlađu kći. Ona je stajala na stanici. Kad smo najedanput došli pred našu kuću, u dvorište, vidjela sam Damira, njegovu pojavu. I tako se je okrenuo i smije se. A Mali Isus ga blagoslovi tri puta. A ja zamolim:. "Gospodine, blagoslovi ga da Tebi služi, da bude Tvoj i da Te ljubi! A Mali Isus pogleda na mene i nasmiješi se... Naprijed su išli Arkanđeo Mihael i Rafael, onda Majčica Božja i Sveti Josip, onda dragi Isus vodeći me za ruku. A četica malih Anđelala gore u zraku. Jedan od Anđela objesio je nad ulazna vrata jeruzalemsko raspelo koje mi je poklonio fra Sergio, i tako je ostalo. Onda Anđeli opet stanu pred vrata, jedan ovako drugi onako, kao počasno. I kako smo uzlazili po stepenicama, opet me dragi Isus uhvati za ruku i povuče gore. A ona mala četa uletjela je unutra. Onda uđu Sveti Josip

listopad 1974.

i Majka Božja, a tko je nosio prtljagu ne znam. Kad smo došli unutra vidjela sam da je sve doneseno.

"JA SAM PRISUTNA U ŽRTVI!"

Poslije, kad je bilo Podizanje Presvetoga Tijela Isusovoga, bila je prisutna velika Majka BoŽja, nasred Oltara, iza Kaleža, malo u zraku. Imala je prekrasnu nježnoplavu haljinu i bijeli plašt sa zlatnim izradbama, a na glavi veliku krunu, gore široku, a dolje malo užu. Stajala je raširenih ruku (kao svećenik) i malo nagnuta nad Kalež, gledala je u nj. A pokraj Kaleža nisam vidjela Isusa, nego je bila stavljena misna knjiga, i preko nje štola. Onda je Majka Božja ovako rekla, evanđeoski je izgovorila: "Ja sam prisutna u Žrtvi!" A iza Kaleža, kako je Majka Božja stajala, čuo se glas Ozgor: "Ja sam živ u Žrtvi Mojoj na zemlji!"

Dok je Majčica Božja stajala na Oltaru, odnekle je došao p. Pijo, i sa strane promatrao kako služite Svetu Misu.

Poslije me je dragi Isus, obučen u bijelu haljinu, pričestio... ( (Dn 214-5)

Studeni

Isus u zlatnom oblaku - Dok sam jednom molila večernje molitve, zasja cijela soba kao suncem obasjana. Onda se taj sjaj počne uzdizati. Kako sam molila Krunicu zastanem i gledam kuda odilazi sav taj veliki sjaj. Zid od sobe gdje sam bila otvorio se, kao nestao, a ja promatram kako se u zraku, od naše kuće na istočnu stranu, uzdiže prema Nebu, po čistom zračnom prostoru, krasan oblak, sjajan kao sunce. Odjednom taj zlatni oblak, koji je bio velik kao poveća soba, stane u visini do jedan kilometar. Vidjelo se da u njemu netko hoda. Odjednom se na oblaku otvore zlatna vrata, i na čist zračni prostor izađe živi Isus Krist. Hodao je u zračnome prostoru kao po zemlji. Isus pogleda zemlju naokolo, okrene

- 61 -

studeni 1974.

se prema meni, pa mi se nasmiješi. A ja Mu kažem ovako: "Gospodine, a to si Ti bio u tom oblaku sjajnom kao sunce!" Onda je Gospodin pošao zračnim putem prema meni, i kao da bi mi želio nešto kazati. Ali kao da nema mnogo vremena za zadržavanje, vrati se natrag u zlatnu sobu, u oblak. Gledala sam za njim, dok mi nije nestao s vida. (Dn 218, 224-5, 228)

Posjeti Nebeske Majke - Nekoliko puta došla je draga Nebeska Majka s malim nejakim Isusom u naručju. Ponekad bi i sama došla i stajala bi blizu mene, u zraku, nada mnom. Svaki puta je bila drugačijeg oblika. (Dn 218)

"Bez Mene tijelo je svako slabo!" - Jednog dana imala sam za vrijeme molitve takve kušnje, da sam rekla Gospodinu: "Da ništa ne trpim, već tolike smetnje i lupanje po stanu, dosta bi mi bilo za moje slabo tijelo!" Đavao je lupao kao da će sve porazbijati, i mene. Odjednom ugledam dragog Isusa od 12 godina, kako ide od južne strane prema istoku, i smiješi se i gleda na mene. Kada sam Ga zapazila, bio je daleko do 500 metara u zračnome prostoru. Hodao je kao po zemlji. A ja povičem plačnim glasom: "Gospodine, gdje si bio? Pogledaj na mene bijednu, koliko se kušnja oborilo na mene. Nemam više snage da molim." Isus, okrenut prema meni, sasluša moju tužaljku, pa kaže ovako:*

"ZNAM TVOJE TIJELO I SVAKO TIJELO NA ZEMLJI OD LJUDI;

svakoga pojedinoga znam.

Bez Mene, tijelo je svako slabo, neotporno kušnjama.

Sa Mnom i u Meni, svako je tijelo jako

i otporno protiv kušnja na zemlji.

Gdje Mene u tijelu nema, to tijelo se ruši.

Gđje sam Ja, tu je Moja jakost u tijelu

i tijelo je otporno kušnjama na zemlji.

Bez Mene ne možete ništa učiniti.

Sa Mnom ćete sve učiniti, po Mojoj Volji."

I ode Isus u Nebo, prema istočnoj strani. (Dn 218)

- 62 -

studeni 1974.

Kod kuće... - U prve dane po povratku duša mi je radosno pjevala Bogu najsvetije hvalospojeve, i to uvijek drukčije. Naš je stan odjekivao od pjesme - iako sam ustima šutjela. Kad sam tih dana došla u dom Božji, za vrijeme molitve javi se Gospodin i nasmiješen kaže nada mnom: "Doveo sam Ja tebe iz daljina u dom Moj, i u dom tvoj!"

Dok sam kod kuće bilježila ovaj događaj, progovori Gospodin Isus Krist:

"SVE JA MOGU, I NIŠTA NIJE MENI NEMOGUĆE!

Tko izvrši Moju Zapovijed na zemlji,

od sinova i kćeri Mojih,

dobio je više za dušu svoju,

nego što vrijedi sve vidljivo blago na zemlji.

Tko nije izvršio Moju Zapovijed,

koju sam Ja dao pojedinim Mojim sinovima i kćerima na zemlji,

bolje bi bilo onome, ili onoj,

a da se i rodio, rodila, nije na zemlju.

Više vrijedi Moja jedna Riječ,

nego sve blago što ga zemlja ima.

Zato će Moja Mudrost osvojiti srca ona,

koja su poslušna svojemu Gospodaru

i slušaju Glas Moj,

hodajući putovima Moje Mudrosti.

Tko će Meni od stvorova ljudi

da bude sudac Mojih Riječi!?

Ja sam Sudac živih u Meni

i mrtvih pred Mojim Očima.

Na Glas Moj sravnat će se uzdignute visine

i pokrit će velike dubine.

Što imadoh na zemlji,

da Ja u tome ne upravljah?

Ako sam Ja Onaj što jesam,

zašto se vaša srca otvrdnuše, okoriše,

na Glas Riječi Mojih.

Zavaravate tijela svoja udobnošću, uglednošću,

sklonošću razne vrsti, pred smrtnicima,

da vas vide, hvale, cijene.

- 63 -

studeni 1974.

Natjecajući se mnogi među vama

idu žurno u vječnu propast.

Nijesu Moji darovi vama dani,

da ih zlorabite, zloupotrebljavate.

Ja sam dao zemlji darove Svoje,

da se okoristi s njima za svoje dobro,

i za spasenje duša vaših." (Dn 219)

Lucifer prijeti - Kad sam se vratila kući doživjela sam Lucifera i njegove. Ali najedanput ih je nekakova snaga s Neba odostraga zgrabila, i pali su u takovu dubinu, da joj nisam mogla dna vidjeti.

Oklevetana... - Ozloglašena sam po cijelome mjestu i okolo. Jedna je osoba došla u naše mjesto i hodala okolo, te govorila rodbini i drugima svakojake laži i klevete. Po mjestu su se kasnije svađali zbog mene, i još se svađaju. Jedne me brane, a druge govore protiv...

"Ne povjeravajte se ljudima na zemlji..." - Kaže Gospodin, da sve što ste govorili našim svećenicima, kada ste prije našeg putovanja bili kod nas, saslušali su i nijesu vjerovali ništa. Smijali su se od svega, kada su o meni govorili. Zato kaže dragi Isus ovako: "Ne povjeravajte se ljudima na zemlji, dok ne spoznate njihovu ćud i narav!" Ali treba više vremena da se upozna narav pojedinaca, s kojima čovjek dolazi u kontakt. Gospodin je mnogo učenika pozvao, i pošli su za Njim, ali se Gospodinu nijesu svidjeli, jer su bili lukavi i nevjerni, i svakojako se zlo krilo u njima. Ostavili su Gospodina na putu, u službi... (Dn 217-219)

Isus dragi nezadovoljan novotarijama - Pod Svetom Misom uveče, od glavnog Oltara, od Svetohraništa, dođe dragi Isus. U ruci je nosio veliku Hostiju. Bio je zamišljen i kao nezadovoljan radovima u domu Svojemu. Prođe pokraj modernog Oltara i sluge Svoga, koji je na njemu služio Misu, i zaputi se

- 64 -

studeni 1974.

do vidjelice, koja je nedaleko utučena klečala, pa je pričesti. Isus dragi ode opet k Oltaru, uzme još jednu Hostiju veliku, dođe do vidjelice, pa je po drugi puta pričesti. Kad je ponovno pošao do Oltara, uzme ispred sluge Svoga misni Kalež, donese ga do vidjelice i dade joj piti Svetu Krv. Bila je crvene boje, ukusna 1 mirisava, i okrijepila ju je kao najljepša medicina.

"Klečećki Mene primi!" - Isti dan, u istome domu Božjem, desio se je još ovaj prizor. Pred samu Sv. Pričest vjernika, zapovjedi dragi Isus vidjelici: "Pristupi Stolu Mojemu i klečećki Mene primi!" - Ona učini tako. - "Pokaži ljudima, koji su prisutni u ovoj zgradi, kako se prima Moje Tijelo u srca vaša!" I nastavi Gospodin ovako:

"USLAVIŠE SE SMRTNI LJUDI IZMEĐU SEBE,

jedan drugoga,

a ne dadoše slavu Gospodinu svojemu.

Neka vaša usta ne hvale i ne slave sebe

i ono što prolazi,

već neka slave i hvale Onoga koji ih stvori

i sve učini tako.

Mene, Boga svojega, primati stojećke

jest svetogrđe.

Kada na dolazak Mojim slugama

moraš pokleknuti i prsten im poljubiti,

u znak Mojega Imena,

koliko više moraš pokleknuti pred Gospodarom

koji smrtnike stvori.

Ako se slugama Mojim iskazuje tolika slava,

a koliko više se mora iskazivati Onome,

koji je SVE i u svemu.

Svi oni sluge i službenice Moje,

koji izopače Moj Zakon u narodu,

odgovarat će Meni za duše njihove." (Dn 220)

NEBESNICI KLEČE OD SVET SVET DO BLAGOSLOVA - Iza par dana, za vrijeme Svete Mise uveče, nad glavnim Oltarom oživio je sveti Antun Padovanski. Sjaj Ne-

- 65 -

studeni 1974.

beski koji je iza njega prožimao zračni prostor, bio je sad jači sad slabiji. Par puta je od njegove glave tako jako zasjalo, da je cijelo svetište bilo osvijetljeno. Iza svetog Antuna, s desne strane, pojavila se četa velikih Anđela. Bili su u bijelim haljinama, bosonogi, a kose su im prekrivale leđa. S druge strane je došla četa Svetaca u bjelini, bosonogi. Između njih bilo je par Mučenika, koji su stajali naprijed, držeći palmu u ruci. Kada se u Svetoj Misi došlo do Svet Svet, onda Anđeli i Sveci svi do jednoga kleknuše. Ostali su klečati sve dok svećenik nije podijelio blagoslov na kraju Mise. Dok je svećenik oko modernoga Oltara ljude stojećki pričešćivao, Sveci i Anđeli klečali su u strahopočitanju sklopljenih ruku, držeći ih svi uvis. Kada se je Misa završila, Nebesnici se pokloniše Isusu u Svetohraništu, i uzletješe u Nebo. (Dn 220, 224)

Pobožni sluga Božji upita, što mu je činiti da bude dobar. Odgovara draga Nebeska Majčica ovom svećeniku: "Tvoje je ime zapisano u Mojemu Srcu!" Dok je vidjelica ove riječi zapisivala, progovori draga Nebeska Majka: "I tvoje je ime zapisano u Mojemu Srcu!" (Dn 220)

Prosinac

ČETICA ANĐELČIĆA KOD MOLJENJA KRUNICE

Dobili smo novog svećenika. Ne znam odakle je, ali jako je pobožan i duhovan. Svakog dana prije Svete Mise, kod Oltara Majke Božje izmoli najprije svetu Krunicu, koju namjenjuje u razne svrhe: sad za očuvanje mira, sad za obraćenje grješnika, i slično. Pozvao je vjernike da ih što više dođe na to moljenje. Napose želi da dođu nejaka dječica, koja onda zajedno s njim predmole. Ali kako su djeca nestašna - još ni u školu ne idu - koji puta dođu, a koji puta ne. Ni ovaj puta nije bilo nijednog djeteta.

Kad najednom, kako sam klečala naprijed u klu-

- 66 -

prosinac 1974.

pi, ugledam s desne strane, blizu pokrajnih ulaznih vrata, četicu Anđelčića. Bilo je to dvadesetak djevojčica od četiri-pet godina. Jedva koja među njima imala je šest godina. Bile su u bjelini i bose. Na glavama su imale bijele vjenčiće, a na leđima malena krilašca. Anđelčiči-djevojčice pođu najprije do Oltara Majke Božje, gdje se molila Krunica. Četicu je predvodio Anđelčić od jedno 6 godina. Držao je u ruci kalež pun hostija; jedno tri četiri su bile velike kao svećeničke.

Kad je moljenje Krunice završeno Anđeo-predvodnik krene prema glavnom Oltaru. Ostali Anđelčići potrče kao razdragana i nestašna djeca za njim. Kada su došli do mene veselo me, sa smiješkom na licu, opkole. I onako kao naivna dječica nešto su se počeli smijati ti Anđelčići. Nastao je kao žamor među njima. Dotle Anđeo-predvodnik drži kalež s hostijama i gleda na njih i gleda na mene, pa se smiješi. A ja mu, onako klečeći, kažem: "Pa kad imaš hostije, mogao bi ih pričestiti!" On me na to pogleda, nasmije mi se, okrene se Anđelčićima pa im rekne: "Kleknite, da vas pričestim!" I oni svi kleknu.

A kako je i on sam želio kleknuti na oba koljena, da ih klečećki pričesti, malo se je prenaglo sagnuo pa je nagnuo kalež iz kojega je ispalo nešto hostija; i one velike su ispale. Anđelčić se uplaši, ustane, i gleda na mene, šta će sad! A ja mu kažem: "Ne boj se! Pokupi hostije s prstićima i pojedi ih ti sam!" Anđelčič se na to nasmiješi kao da mu je lakše, opet klekne, te pokupi hostije i sve ih pojede. Zatim klečećki pričesti ostale Anđelčiće. Onda kažem Anđelčiću-predvodniku: "Pa kad imaš toliko hostija i mene bi mogao pričestiti!" On me pogleda i odgovori: "Tebe moram pričestiti s Hostijom iz Tabernakula!"

Odu na to pred glavni Oltar, mimoišavši moderni, gdje se pripravljala Misa. Odjednom cijela četica poleti u Nebo.

- 67 -

prosinac 1974.

Što će biti s nama mudrima na oko, a ludima u srcu, kad se s prestupcima razne vrsti nađemo pred Sucem Nebeskim! Anđeli se pričešćuju klečećki, a mi smrtni grješni ljudi stoječki! (Dn 221,223-4)

JER KLEČI SVEĆENIK JOJ ODBIJA PRIČEST

Moleći za vrijeme Svete Mise doživjela je nad sobom veliku prisutnost Presvetoga Trojstva. Kad je došlo vrijeme Svete Pričesti, svećenik zapovjedi da se ljudi kroz crkvenu zgradu svrstaju u dva reda, jer je bilo puno pričesnika. Kako su jaslice bile napravljene na glavnom Oltaru, gdje je Tabernakul, a Presveto uklonjeno na Oltar Majke Božje, trebalo je proći kroz crkvu, kada se je išlo po Svete Hostije za Pričest. Tom zgodom vidjelica je kleknula, i ostala je tako klečati, očekujući Svetu Pričest, jer je bila blizu oltara. Ali mladi svećenik, koji je dijelio Svetu Pričest na ovoj strani, nije ju htio pričestiti, premda je bila prva na redu - jer kleči. Kad su pričešćeni pošli na svoja mjesta pođe i vidjelica. Ali ljudi su vidjeli što se zbilo nad njezinom glavom. Jedni su se smijali, drugi je žalili, a treći se čudili, zašto samo nju nije pričestio. Vidjelica se povukla i Bogu zahvalila za to veliko poniženje.

Poslije svršene Svete Mise pođe k Oltaru, da se zahvali Bogu na primljenim darovima pod Svetom Misom. Dok je još molila, dotrči jedna lijica tome svećeniku i kaže mu podrugljivo: "Nijeste ju pričestili?" Na to će svećenik ljutito: "Nijesam je pričestio, nijesam! Nije ona bolja od onih koji stoje!" Na to će stara cura povlađujući: "Pravo ste imali, velečasni, pravo!"

Došavši svojoj kući vidjelica pozdravi: Hvaljen Isus i Marija - i Sveti Josip s Njima! I još nije skinula ni odjeću, kad u prostoriju u koju je unišla, s južne strane doleti velik Anđeo s Neba. U ruci je nosio Kalež i nad njim veliku bijelu Hostiju. Dođe u blizinu vidjelice, koja je bila kle-

- 68 -

prosinac 1974.

knula, okrene se prema njoj i pričesti je. Zamalo Anđeo poleti u Nebo, otkuda je i došao. Bijele haljine samo su lepršale oko njegova tijela. Bio je bosonog, a kose su mu prekrivale ramena. Kalež je bio ukrašen i zlatan.

Na to se s istočne strane pojavio dragi Isus. Ide u zračnom prostoru ravno k vidjelici. Kada je došao blizu, stane, pogleda ju i nasmiješi se. Vidjelo Mu se živo Presveto Srce. U Njegovome Srcu stajale su dvije bijele Hostije. Odjednom pođe jedna Hostija iz Srca Isusova u njezina usta. Zamalo dođe tako i druga Sveta Hostija. Isus još malo ostane i promatrao je prirodu. Onda pogleda vidjelicu i ode otkuda je došao, u Nebo.

Za nevjernog slugu Svoga govori Gospodin: "Za ovo djelo, što si ga učinio nad glavom Moje službenice, odgovarat ćeš Meni, kada dođeš k Meni. Zar Ja nijesam dostojan Slave od puka Mojega. Svi na prolazu stoje kada Ja prolazim, kao da to nijesam Ja, Bog, koji sam ih stvorio. Uvrijedio si Moje Dostojanstvo i Božanstvo dva puta nad glavom ove žene, sirote i udovice."

Taj mladi svećenik mrzi vidjelice i mističarke. Prije godinu i pol također je nije htio pričestiti, zato što kleči - a ona to čini iz strapoštovanja prema Isusu. (Dn 221-2)

Brat Marko se sažalio nad poniženom vidjelicom - Kada je za ovaj žalosni događaj čuo brat Marko, sažali se nad vidjelicom i poruči joj ovako. Ja tu ženu ne poznam, ali sam čuo o njoj, i žao mi je nje. Pozdravite je puno od mene, i lijepo je molim, da me se sjeti, kad bude u blizini Gospodinovoj. Ja to vjerujem, a što mogu, kada moja brača ne vjeruju u objave.

Na ovu poruku, Gospodin odgovara ovako: "MARKO, SINE MOJ, sluga Moj! Jer si se pouzdao u Mene, nagradit ću dušu tvoju, kada se nađe u blizinama Mojim. Sa Mnom radi, i Ja ću raditi s tobom; veselje duši tvojoj u Meni, neće se oduzeti nikada!"

- 69 -

prosinac 1974.

Eto što znači vjerovati u Božje Riječi! Isus će ga nagraditi za to. (Dn 225)

Govori Gospodin Isus Krist u iste dane, za nevjerne sluge Svoje i kćeri:

"Zapovijed Juliji:

ZATVORI VRATA USTA SVOJIH

pred nevjernim slugama Mojim, sinovima i kćerima.

Slušaju Moj Glas, a ne čuju.

Govore, a ne žive po Mojim Zapovijedima.

Pravdu Istine Moje gaze, a laži uzdižu,

i mjesta im dadoše u srcima svojim.

Hodaju putovima ovoga svijeta,

i Moje sluge progone,

gdje god im se približe.

Mojemu Žiću nema početka, niti je svršetka;

tko će od vas dokučiti Moje putove!

Tražiste Me, a Ja sam s vama.

Pogrdiste Me, a Ja slušam zloću srca vaših.

Ako bez Mene ništa ne učiniste,

a zašto Mene toliko progoniste

nad glavama djece Moje!

TRI SU LJUBAVI:

Prva je ljubiti Mene, Boga svojega,

svim srcem, bićem i umom svojim.

Druga je povezanost u braku,

i oko sebe ljubiti ono,

što diše Mojim dahom.

Treća ljubav je ovaj svijet,

u svojemu sjaju, mamoni, koji ga zarobljuje

u strastima, ljepotama, bogatstvu zamamnom.

Raskošna srca osvajaju mnoge,

da im robuju u tijelu,

a duh je Moj daleko od Njih." (Dn 225)

25. Srijeda - B O Ž I Ć

Slavni Isus - Na prvi dan Božića doživjela sam ovo. Na istočnoj strani pojavio se dragi Isus. Bijaše tako velik, da je zahvatio čitavo Nebo. Na Njemu je bila uskrsna haljina bijela kao snijeg. Vidje-

- 70 -

prosinac 1974.

le su Mu se i Presvete Rane. A Božansko Srce bilo je tako lijepo, da je izgledalo kao prekrasna jarkocrvena ruža. Kako je Isus dragi stajao, lijevom rukom je ogrlio bijeli uskrsni barjak, na kojemu je bio križ.

Trostruka Pričest - Kad sam bila u crkvi, Svetu Misu služio je novi pobožni svećenik. Blizu modernog oltara, sa strane, bio je okićeni bor. Kako sam došla u crkvu, stala sam u blizinu bora. Nisam htjela poći u klupe, jer me je stid, budući da su svašta izgovorili na mene. Ovako sam manje uočljiva, pa manje griješe kad me ne vide.

Na glavnom Oltaru, gdje je Betlehemska štalica oživio je Mali Isus. Slatko se je smiješio i okretao se poput malog djeteta.

Kasnije, odjednom dođe dragi Isus od Svetohraništa. Bio je visok. Na Njemu je bijelo ružičasta haljina s lijepim izradbama. Dragi Isus me pogleda i pođe prema meni, te me pričesti velikom Svetom Hostijom. Zatim pođe k Oltaru i uzme još jednu veliku Hostiju, pa me ponovno pričesti. I opet se zaputi k Oltaru, ali ovaj puta uzme od svećenika Kalež i dade mi piti Presvetu Krv. U Kaležu je bilo do tri prsta Presvete Krvi. Bila je krasne crvene boje, kao najljepša ruža, a tako je divno mirisala kao najfiniji parfemi. Tako mirisavih ruža nema na svijetu. Kad me je pričestio, Isus dragi odnese Kalež natrag na Oltar i stavi ga opet pred svećenika. Malo je još stajao pokraj Oltara, okrenut prema vjernicima. Gledao je više ozbiljno, ništa ne govoreći, a onda najednom iščezne. (Dn 223)

Mali Isus: "Moraš Mi pomoći oko duša!" - Najedanput se otvori Svetohranište. Ugledam dragog Malog Isusa, malešna kao da Mu je tek mjesec dana. Sjedio je na klupici i nešto radio. Izgledao je jako zauzet Svojim poslom. Stalno je nešto kao prebirao i premetao. Onda pogleda na svećenika koji služi Svetu Misu, zatim pogleda na mene, pa mi re-

- 71 -

prosinac 1974.

če: "Moraš Mi pomoći!... Ti Mi moraš pomoći!" Poslije sam se molila i razmišljala, što to znači; "Ti Mi moraš pomoći!" Onda kaže: "Moraš Mi pomoći oko duša!" (Dn 223)

"Idu tamo gdje su prije živjeli!" (Sveta Obitelj) Dok se vidjelica molila opazi Svetu Obitelj u zračnom prostoru, u visini do 500 metara, kako po čistom bijelom putu ide od juga prema istoku. Nebeska Majka i Sveti Josip držali su Malog Isusa, od oko tri godine, svaki za jednu ručicu. Sveti Josip je bio Isusu s desne strane, a Majka Božja s lijeve strane. Bili su obučeni u odjeću kako ih se inače slika. Mali Isus je imao lijepu ručičastu haljinicu. Kosica Mu je bila žućkastosunčane boje i valovita. Svi troje bili su bosi. Gledajući za Svetom Obitelji vidjelica se upita: "Bože moj, kamo ide Sveta Obitelj?" U taj čas zastanu, okrenu se k vidjelici, a nad Njihovim glavama čuo se je odozgo ovaj Glas: "Idu tamo gdje su prije živjeli!" I krenu dalje, kamo su i pošli, a vidjelica je za Njima gledala, sve dok ih je mogla vidjeti u daljini. (Dn 225)

Pouka mladog bogataša - Došla sam na nepoznat teren, na zapadnoj strani, u veliko groblje. Hodajući po groblju i gledajući razne spomenike nepoznatoga groblja, odjednom opazim uglednu grobnicu s lijepim nadgrobnim spomenikom. Grobna ploča bila je odmaknuta. Iz otvorenoga groba izađe mladić od svojih 35 godina, i pođe ravno k meni, kao da me pozna. Ali ja njega nisam prepoznala kao znanca. Mladić stane preda me i ovako prozbori:

"DVOJE JE SAMO POTREBNO ZA ČOVJEKA NA ZEMLJI.

Prvo, da smrtni čovjek živi po Zapovijedima Božjim.

Drugo, da svaki čovjek na zemlji misli,

kuda će doći, kada polazi u vječnost.

To je korisno znati.

Ostalo na zemlji nije važno znati

- što duši ne koristi puno, nego samo za tijelo.

- 72 -

prosinac 1974.

Ja sam u životu svojemu koristio sve želje svoje, i nema što sebi priuštio nijesam.

Sada sam osuđen zauvijek."

Na to se okrene grobnici, koja ga je čekala otvorena, žalostan me pogleda,i ode mlad u grob, da u njemu leži i trune. Kada je unišao, zatvore se za njim vrata groba i sakriju bogatoga mladog čovjeka. (Dn 226)

Sveti Otac tužan i nemoćan - Papa Pavao VI bio je na nekom terenu i nešto je dugo i zabrinuto gledao. Kao da se oko njega nešto neugodno zbiva. Bio je tužan i nemoćan, kao da više nema snage da radi na tome polju, terenu. Vidjelica ga je gledala sa strane, i promatrala je njegove radove. (Dn 226)

GODINA GOSPODNJA 1975.
Siječanj
1. srij. - NOVA GODINA - OSMINA BOŽIĆA

"Što je đavo pogazio... ti podigni!" - Netko me je postavio na veliko polje. Bilo je tako golemo, da mu očima nisam mogla obuhvatiti ni širinu ni dužinu. A jedno šest do sedam stotina koraka ispred sebe ugledam crna đavla. Bio je visok kao čovjek, a debeo kao medvjed. Bio mi je okrenut leđima, jer je daleko na tom polju među redovima uznapredovao. Stajao je i potišten zurio u zemlju, kao da je nešto zastalo u njegovu radu. Na pola puta između mene i đavola dođe Bog Otac. Jako rasrđen na đavla, snažno poviče na njega. Bog Otac je tako jako vikao na njega, da se cijelo tlo treslo. Ali đavao ni da bi se okrenuo. Ponaša se kao da je gluh. I dalje tamo stoji i zuri pozorno u zemlju, u redove, kao da je nešto izgubio.

Nakon što je Otac Nebeski viknuo na đavola, zapitam: "Gospodine, što je moja dužnost, da radim na tom polju, kad je đavao na tom polju, i ja sam na tom polju?" Otac Nebeski, kao ublažen, okrene se prema meni, pa mi zapovjedi: "Ti moraš dići sve što je on srušio! - Što je đavao pogazio na

- 73 -

siječanj 1975.

polju Mojemu, ti podigni!" Na te riječi odgovorim Bogu Ocu: "Hoću, Gospodine, sve da podignem u Tebi!" I od onoga mjesta na kojemu je zastao, đavao nije mogao poći dalje na njivi Gospodinovoj. Ostao je kao pribit uza zemlju. Vidjelica pogleda đavla i kaže mu: "Ja ću tebe stići i prestići na ovome polju Gospodinovom!" Vidjelica je već jedan dio toga polja obradila, ali je ostao još veliki dio da se obradi. (Dn 227, 233-4)

Isus tužan pod modernom Misom - Pred glavnim Oltarom, gdje je Svetohranište, od Poslanice do Evanđelja kretalo se polagano svjetlo Nebesko. Obuzelo je čitavo Svetište. U svjetlu je bio Gospodin Isus Krist. Nešto je promatrao, i gledao je na moderni oltar, gdje se u taj čas služila Sveta Misa. Gledao je na ljude, i bio je tužan. Kada je došao sa strane Evanđelja, iako je još Sveta Misa trajala, uzdigne se u sjaju gore prema Nebu i nestane.

Sv. Josip: "Ne znam što ću... u ovome vremenu!" Za vrijeme molitve, odjednom dođe u moju sobu Sveti Josip. Bio je obučen kao što ga obično slikaju: u zelenkastožutu haljinu, a na nogama je imao obuću od remenja. Potišten i zabrinuta lica potuži se: "Ne znam što ću i kako ću u ovome vremenu. Ništa ne mogu učiniti sa svijetom na zemlji." Jedno vrijeme ostao je uz vidjelicu, kao da se želi uz nju odmoriti, a poslije ode. Vidjelica ništa ne upita Svetoga Josipa, samo ga je svjesno žalosnoga promatrala. (Dn 232)

"Nemojte Boga pokrivati!" - Bila sam gore u visinama, pod samim Nebom, i držala sam Malog Isusa na ruci. Gledam ja, Bože moj, tko me je tu postavio! Kako ću dolje sići! A dolje, pod Nebom, stajali su ljudi. Isus pak, kako je bio malešan, vrtio se amo-tamo. Najedanput mi nekako ispadne... ali kao da je sam poletio dolje. A oni ljudi počnu Ga snijegom pokrivati, zatrpavati... ruke, noge,

- 74 -

siječanj 1975.

glavu, svega... A ja vičem: "Nemojte Boga pokrivati! Otkrijte Ga!" Ali oni su Ga stalno pokrivali snijegom. (Dn 228)

"Brojim duše!" - Došao je svećenik k Svetohraništu, da uzme Svete Hostije za pričest ljudima. Kada je otvorio vratašca, ugledam Nebeski prizor. Svetohranište je bilo ukrašeno kao Nebeski hram. Zidovi su bili od samoga zlata, ukrašeni kao dijamantima i svetim nakitima. I tri klupice su bile u tome hramu. U jednoj je sjedio dragi Mali Isus, od mjesec dana. Bio je u bijeloj haljinici, bos. Kosica Mu je bila valovita i zlatne boje. Oči su Mu sjale kao dragulji. Mali Isus je nešto radio. Oko Sebe je nešto premetao... kao da sortira kuglice. Zauzet Svojim radom, nije polagao važnosti na svećenika, što on tamo uzima. Jer kao da Mu je taj svećenik smetao u radu, nije Mu bio po volji. Odjednom pogleda svećenika kao zauzet, i nagne se iza njega da vidi gdje je vidjelica. Onda me opazi i nasmiješi mi se. A ja Ga upitam: "Što radiš, Gospodine?" Odgovori mi: "Brojim duše! I ti Mi moraš pomoći raditi!" - "Hoću, Gospodine, pomoći ću Tebi oko duša!" A Mali Isus se i dalje zaigrao s dušama, stavljajući ih na svoje mjesto. (Dn 226)

6. Pon. - BOGOJAVLJENJE - SV. TRI KRALJA

Jutros je vidjelica stigla u Zagreb.

Kad sam putovala, vlak je bio tako pun, da sam morala stajati u hodniku. Mnogi su se, naime, nakon Božićnih blagdana vraćali natrag na posao. Kad me je kondukter opazio, pozove me neka pođem za njim. Odveo me do jednog odjeljka u kojem su trojica mladića, jednako obučeni, mirno spavali na klupama. Kondukter zapali svjetlo i kaže im: "Dečki, dignite se! Dajte mjesta gospođi da sjedne!" U toku vožnje, dragi Isus reče za njih: "Ova dječica Moja ne poznaju Mene. Ova djeca ne hodaju putovima Mojim." (Dn 228)

- 75 -

siječanj 1975.

"Sve ću podignuti što god budem mogla!" (Mala Marija) Pod Svetom Misom najprije sam ugledala prekrasnu Nebesku Majku kao Kraljicu, s krunom na glavi. Bila je visoka gotovo dva metra. Haljine su joj bile svečane, široke, a po njima su bile same predivne ruže.

Najedanput velika Nebeska Majka postane kao dijete. Nije mogla imati više od četiri godine. Ne bih joj ni toliko dala. I kao dijete imala je krunu na glavi. Bila je obučena u lijepu široku haljinu, urešenu prekrasnim ružama.

Najednom je veliki dragi Isus tako snažno zasjao s Neba, da je obasjao cijeli ovaj prostor. I vikne oštro da sam se sva stresla:

"Ne rušiti Moje Zakone! Ja ću srušiti one koji u Mojemu Zakonu nijesu!"

Onda je Mala Marija ovako rekla Isusu, koji se bio javio u takovoj slavi:

"Uzdignut ću Tebe u visine sa zemlje!

Sve ću podignuti što god budem mogla k Tebi sa zemlje, tako da se Širi Tvoja Slava nadaleko, naširoko i naveliko..."

Kasnije sam vidjela raspetog Isusa, velikog gotovo dva metra. Najedanput dođe sestra Julijana i stavi svoju glavu Raspetome na noge. I doziva me smiješeći se: "Gdje si?" Neko vrijeme je i sveta Klara promatrala raspetog Isusa. Onda se okrenula prema meni... i nestane i ovaj prizor.

Uskoro dođe lijep velik Anđeo, obučen u bijelu haljinu. Pričestio me je. Kad sam pitala, koji je to Anđeo, rečeno mi je da je to Rafael.

Anđelčić popravlja nabore na haljini - Dok sam klečala, odjednom primijetim, da je na meni neka druga odjeća. I začudi se: Joj, pa ja to nisam obukla! Haljina je bila lijepa, ali je bila široka kao krinolina, kao što to imaju pjevačice, kad si metnu one cirkuse. Iznenada dođe jedan mali Anđeo i stane kraj mene. Gleda me, pa mi se smiješi

- 76 -

siječanj 1975.

i počne na toj širokoj haljini uređivati one nabore. (Dn 228)

7. Utorak

U PRVOM... PA U DRUGOM NEBU...

Najprije Sveta Pričest - Ovaj zid je nestao. I kao da smo na zračnom prostoru, negdje pod Nebom. Došao je dragi Isus i dao mi je toliko velikih Hostija, jednu za drugom, da ih više nisam mogla ni primiti. Jedva sam ih progutala.

U Prvom Nebu - Iza toga bila sam dignuta do Prvog Neba, pred Presveto Trojstvo. Kako sam tamo došla, ne znam. Nešto me je nosilo i stavilo pred Presveto Trojstvo. Otac Nebeski sjedio je kao Vladar nad svima, na onoj Svojoj velikoj svetoj vladarskoj stolici. Sva je bila nečim prekrasnim obilježena i ukrašena. Odjeća Boga Oca bila je prekrasno izrađena i kao sazdana u bojama.

Kažu da na Nebu nema ništa stvoreno, da je sve samo duh. I duhovni otac S. veli da tamo nema materije, da je samo zrak i svjetlo. Ali tamo gdje je sjedio Bog Otac Nebeski, to je bilo tako ukrašeno. Bilo je malo uzdignuto, kao podijum... I to je bilo s takovim prekrito... to nije baršun...ja ne znam što je to... to je tako ukrašeno... nešto stvoreno... To je takova izradba sa zlatom... srebrom... i sa raznim bojama... Ja ne znam šta je .. to po čemu su oni hodali... U Nebu ima tako krasnih ćilima, da vam ja ne znam ni reći što je to... I onda opet dalje se vidi, kako je sve sjajno, i kako je sve uređeno... prekrasno... I cvijeće sam vidjela prekrasno.

Bog Sin... - A uz Boga Oca, malko naprijed i sa strane, stajao je Sin. Bio je velik kao od zemlje do Neba, tako da sam morala gore gledati. Klečala sam tako blizu Isusa, da sam se svojom odjećom doticala Njegove haljine. Bio je krasno obučen. Haljina Mu je bila kao od baršuna... boje cr-

- 77 -

siječanj 1975.

vene, plave, žute, zlatne i bijele... sa izradbama... a dugačka do samih prstiju. Isus dragi bio je bos i nije imao plašta na Sebi.

Bič u ruci Boga Oca - Bog Otac kako je sjedio na vladarskoj stolici, držao je u desnoj ruci velik crn bič, debeo kao moj prst, a dugačak oko dva metra. Na biču su bile napisane latinske riječi, koje nisam znala pročitati. Riječi su bile razdijeljene. Ja sam pročitala samo ono s kraja: "for..." - dalje ne znam. Bog Otac držao je bič uspravno, gledajući pri tom na zemlju, kao da na njoj nešto raspoređuje po raznim zemljama, krajevima. Nad glavom Boga Oca čuo se Glas: "Ovim bičem udarat ću Ja zemlju!"

U Drugom Nebu - Iza toga najedanput doleti iz drugog Neba velik Anđeo u bijelim haljinama. Došao je kao službeno. Donio je neku vijest Bogu Ocu Nebeskome. Zatim je odmah otišao gore i uskoro se ponovno vratio odozgor.

Kako sam klečala, zgrabi me taj veliki Anđeo za desnu ruku i ponese u Drugo Nebo... To je u letenju izgledalo ne kao zračni prostor, nego na pr. tu je jedno tlo, podnožje... a gore je sad taj svod, drugo tlo, drugo podnožje... Ovdje je bilo to Prvo Nebo, a tamo iznad je bilo to Drugo Nebo. Tamo me je odnio i metnuo me je skraja... A bilo je tako prekrasno, da to ne znam ni izgovoriti... Samo sam pogledala u tu širinu... kako je prekrasno... R.: Da li je bilo ljepše nego u prvom Nebu? - I dolje je bilo prekrasno, da to ne znam opisati, ali gore je opet posve drugačije... kako ću reći... kao drukčije smješteno... i tako prekrasno, da vam ne mogu reći na što to sliči... i što je to sve... takova je to izradba...

Prorok - Kad sam to pogledala, kaže Anđeo: "A sad ideš opet natrag!" I kako čekam da me ponese natrag do Prvog Neba - jer je između kao zračni prostor - najedanput vidim kako je s desne strane odnekle došao kao neki pustinjak. Kako je došao

- 78 -

siječanj 1975.

tako je i kleknuo. Imao je na glavi onu kukuljicu kao Franjevci. I gledam... ne poznam ga... Bio je star jedno 70 do 80 godina. Lice mu je bilo iscrpljeno. Imao je gustu bradu i brkove. Brada mu se spuštala onako kao malo zapuštena... kako je već izrasla... A Prorok je bio sav tako Božji, da je iz njega čak izlazila ona prisutnost, kao ono Božansko što je bilo u njemu... onaj duh... Tako je bio svet i skrušen... Gledam ja u njega kako kleči... A gledao je i on u mene, i po Nebu... Onda kažem Anđelu pratiocu, koji je bio tako velik da sam ga morala gore gledati: "A kakav je to čovjek?" Nisam znala da li je svećenik ili nije, jer nije imao na sebi ništa svećeničkog. Izgledao je više kao pustinjak, tako nekako... A Anđeo nije otvorio usta, ali se od njega čuo glas: "To je prorok!" A nije mi rekao koji. Poslije me Anđeo prenese natrag u Prvo Nebo.

Opet u Prvom Nebu. Počasna straža - I čim sam bila spuštena pred Presveto Trojstvo, najedanput vidim kako su za nama iz tog Drugog Neba došla četiri Anđela. I stanu pred Presveto Trojstvo kao počasna straža, sa svake strane po jedan. Imali su prekrasne haljine. Ni ne znam od čega su bile... kao najprekrasnije ruže. A poslije je to izgledalo kao srebro i zlato... kao dijamanti... Ni ne znam što je to... A to je tako nježno... svježe... kao živo... kao ruže izgleda... kao da je život u tome... I to je tako prekrasno, da ja to ne mogu opisati. I ti Anđeli imali su na glavama okrugle kape, kao što ih nose naši Ličani. Ali te kape imale su gore izradbu prekrasno nježnoplavu... kao svila... i ubacite nebeski zlatne zvijezde... Sa strane su visile male rese... Bilo je to tako krasno izrađeno, da ja ni ne znam od čega je to bilo... kao razni dijamanti u bojama... tako je to bilo prekrasno...

Majka Božja - Dok su ti počasni Anđeli stajali, najedanput odnekle dođe Majka Božja kao prekrasna

- 79 -

siječanj 1975.

Djevica. Bila je predivno obučena. Ja gledam... "Pa to... to si Ti Majčice!" Tako je bila prekrasna... Izgledala je kao službena pred Presvetim Trojstvom. Kao da Ona tamo igra neku ulogu...

Na Službu Ocu - A dragi Isus je stajao pred Bogom Ocem, kao da je On Njemu na Službu... Njegovoj Želji... Što god Bog Otac zaželi, On će to izvršiti. Bio je kao Kralj i Vladar, ali kao podložan Ocu. Stajao je pred Njim kao na raspolaganje.

"Pogledaj Isusa!"- Na zadnje, kad sam se već pričestila, doleti Sveti Mihael. Imao je u ruci kratak mač, i spustio ga je prema dolje. Gledao je kako služite Svetu Misu... pogleda sobu... i pogleda brata Ivana i mene... Najedanput, kako sam klečala, zgrabi me za desnu ruku i ponese. Nosio me je daleko... preko neke pustoši... Kao pašnjak je to izgledalo... malo brdovito... A tamo gdje me je donio, bilo je kao malo povišeno. Gledam ja je l' to mali brijeg, što li je... Nije bilo više od ovoga ormara. Ja gledam... Pa to je špilja... Onda kaže Arkanđeo Mihael: "Pogledaj Isusa!" Pogledam unutra i ugledam Svetu Obitelj. Majčica Božja i Sveti Josip sjedili su pokraj Jaslica, a dragi Isus ležao je među Njima na malo udubljene slamice. Haljinice su Mu bile kao samo zlato. Tako je sav odsijevao, da je i sva štalica bila obasjana. Svetom Josipu moglo je biti 35 godina. Špilja je bila duboka do tri metra. Vola i magarca nisam vidjela... Promatrala sam samo ono što mi je bilo dano. (Dn 230-1)

Prije Svete Mise pitala je razjašnjenje za neke stvari:

"Sine Moj, ljubimče Moj, R.!

Imaš podmuklu braću oko sebe,

koji tebi mnogo zla čine i žele.

Ne boj ih se!

Ja sam s tobom svuda,

i u vrijeme kada se za Mene zalažeš.

Sve neprijatelje tvoje

- 80 -

siječanj 1975.

uklonit ću u dan srdžbe Svoje.

Provjeravaju te, kušaju, poštu ukidaju

i čitaju ono što na njih ne spada.

Otac laži živi u pojedinim srcima, u njima,

zato bijesni slušaju Glas Moj iz usta tvojih.

Promotri ih,

i vidjet ćeš zlo u srcima njihovim.

Ide dan kada ću zlo uništiti,

a dobro ostaviti.

Pazi na svoje stvari, zatvori ih,

da ti pregled ne izvrše zla braća;

budi uvijek na oprezu.

Ne povjeravaj se bilo kome,

dok ne spoznaš srce njegovo, što u njemu leži.

Očistiti ću zemlju od truleži njezine,

i zadah smrada nestat će u bezdane.

Puno trpiš poradi Mene,

ali ću Ja podići dušu tvoju u Slavi Mojoj

iznad mnoge braće tvoje na zemlji.

Bit će neprijatelji tvoji postiđeni

pred Očima Mojima, za tebe, odbačeni od Mene.

Radi sa Mnom!

I Ja radim u tebi, oko spasa besmrtnih duša Mojih!

Služi Mi, kako si dosada služio;

Ja sam s tobom zadovoljan.

U tvojim rukama i srcu gledam duše Svoje.

Ja sam Svjetlo stvorenju Svojemu,

koje prodire u Dubine Beskrajne.

Bog sam tvoj, i ti si dijete Moje;

sin si Moj, Duha Mojega, na zemlji,

i u vječnosti, bit ćeš preda Mnom

u Slavi i Svjetlosti Mojoj.

Blagoslov Moj je nad tobom, u tebi, i pred tobom.

Ostani u Meni, Ocu svojemu, Sinu

i Duhu Mojemu, sjedinjen uvijeke.

Razapet sam među Svojima,

i razapinju Mene do vremena,

da ih pravda Moja izbriše sa lica Moje zemlje,

koju sam Ja stvorio. Amen." (Dn 231)

- 81 -

siječanj 1975.

"NESKLAD VELIKI MEĐU DJECOM MOJOM! Svi žele biti prvi na zemlji u radovima Mojim.

Ja sam bio Svojemu stvoru sluga,

koji sam Stvoritelj njegov.

Poniznost je uzrasla na zemlji samo u riječima ljudi,

a u djelima je umrla, mrtva je.

Oni su veliki pred Očima Mojim,

koji su u narodu na zemlji zadnji

i najmanji poradi Mene, u službi Mojoj.

Ne gledam riječi djece Svoje,

već srca njihova!

Prvi na oko ljudi,

bit će zadnji pred Mojim Očima;

a zadnji na zemlji poradi Mene,

bit će prvi u Blizinama Mojim.

Sve je izopačeno na zemlji,

i ono što Mi služi, klonulo je." (Dn 231)

Obite1j bez djece - Jedna obitelj htjela bi svakako imati djecu. Poduzeli su sve moguće, i potrošili svu silu novaca kod raznih specijalista, da dobiju djecu, ali bez uspjeha. Gospodin, međutim, ovako progovara:

"NEKA BUDE TAKO KAKO SAM JA DAO!

Mnogi traže na zemlji isto,

a kada im dodijelim ploda,

ubijaju ga u utrobama svojim.

Bolje je biti i bez roda,

nego kršiti Moje Zakone u braku." (Dn 231)

Jedna osoba nalazila se u velikoj nevolji. Gospodin joj ovako progovara:

"TAKVA SU VREMENA!

Primi kako ti je dano;

ne možeš si pomoći.

Moli Devetnicu Mojemu Srcu,

Mojoj Majci i Poočimu,

da rasvijetlim one

koji ti smetaju u radovima tvojim,

da omekšam srca njihova.

- 82 -

siječanj 1975.

Što je Moje,

trpjet će gdje god bilo, poradi Mene.

Moli kroz devet dana

9 Očenaša, 9 Zđravomarija, 9 Slavaocu

i jedno Vjerovanje,

da ti uklonim i ublažim smetnje

na radnome mjestu.

Ne kloni! - I Ja sam s tobom!

I Ja sam puno pretrpio od stvora Svojega

da ga spasim,

i trpim u sva vremena u Mojim odabranicima,

da spasim

ono što je za Mene određeno duša besmrtnih,

koje hodaju putovima Zakona Mojega.

U Mojemu Imenu podigni glavu svoju,

za Mnom koracaj po Kalvariji,

da stigneš do Mojega Križa,

na kojemu sam bio živ razapet

od stvora Svojega.

Patnja nije lagana!

Blago onima

koji ustraju u mukama za Mene do kraja.

I vidjet će dan Moj

veselje srca njihovih,

u dušama Mojih odabranika.

Ostaj uza Me i sa Mnom, ovčice Moja!" (7.I.)

Vidjelica je otputovala kući veĆ 7. ov. mj.

Kome služiš, taj te i posjećuje - Ovih dana, za vrijeme večernje molitve, došli su vidjelici u posjete sv. Terezija od Malog Isusa, sv. Franjo, sv. Antun Padovanski, sv. Klara, Bezgrješna Nebeska Majčica... Sveta Obitelj. Ovi dragi posjetioci često su uz nju, tako da nije ništa izvanredno za označivati. Kome služiš, taj te i posjećuje. I kao da su željeli biti uz vidjelicu i njezine nevolje... Sestra samoća, mir, šutnja i molitva, njezini su najdraži gosti. Krunica je najuži krug razgovora i najmilija molitva. Brbljarije pak ovo-

- 83 -

siječanj 1975.

ga svijeta su smeće, koje dušu puni... smrad ove zemlje. Kada mi vrijeme oduzimaju prolaznici ovoga svijeta s nepotrebnim razgovorom, onda trpim u duši, i tijelo mi postaje neustrpljivo. Ne možeš svakome tijelu dati ono s Neba, ne prima, i srce mnogih zatvoreno je kao zapečačeni zid. Teško je kroz zid ulijevati med u nutrinju čovjeka. (Dn 232)

O vidiocima - Pa čak s vidiocima i vidjelicama bude mučnih zgoda. Neki su čak grubi u službi Božjoj prema mnogima, dok sami imaju mana koje ne vide. Svaki i svaka smatra se pametnim i pametnom, ali nažalost, često puta se zbude ono što čovjek ne predviđa da će doživjeti... Kaže Gospodin Isus Krist u ove dane, za mnoge vidioce i vidjelice, da samo malo njih, gdjekoji i gdjekoja, idu putovima velike stege i mnogih odricanja od slasti tijela i duše. Mnogi žive naravno, kao i ostali ljudi, samo što više mole.

"LAKO JE VIDIOCU BITI U KRUGU SVOJE OBITELJI,

uz ženu ili muža, i Meni služiti.

Mnogi koraci ovih odabranika zaštićeni su i naknađeni u radu,

da toga napora ne okusiše, iako su sluge Moji.

Takvi nemaju dosta razumijevanja za osobe čiste,

i upregnute tijelom i duhom u radu.

Gledaju svoju odabranu subraću i susestre

s prezirom u srcu;

sebe cijene i uzdižu u službi Mojoj,

poput oholica ovoga svijeta.

Zato će mnogi zaostati od visine duha u Mojim Očima,

poradi hvale i laske ovoga svijeta.

Ako sam Ja dar dao tijelu, a s čime se hvališ?

Zar s onim što Meni pripada?

Nijesu vidioci slavni,

već Onaj koji vidioce učini u Slavi Svojoj.

Ja sam Onaj, koji sam dao zemlji Riječ Moju,

i dajem joj.

Veća milost dana pojedincu,

veća odgovornost pred Mojim Očima.

- 84 -

siječanj 1975.

Što možete da učinite,

ako vam Ja znanje i snagu za taj dar dao nijesam?

Ako su od Mene darovi zemlji dani,

koga će zemlja u znanju i sposobnosti

slaviti i hvaliti, i za svojega Stvoritelja držati?

Mnogi vidioc i vidjelica zavidno gledaju

druge Moje u milosti odabrane vidioce i vidjelice.

Željeli bi veliki biti,

a ništa ne pretrpjeti za Slavu Moju.

Može li se u čašu saliti

ono što stoji u zdjeli jelo?

Ili obratno!

Može li se iz čaše hranom napuniti zdjela,

da bude ista mjera?

Ne može!

Tako je i s odabranicima od Mene.

Kakva je posuda opsega za primanje Mojih darova,

tako je njoj i njemu dano.

Mnogi su veliki u očima ljudi,

a pred Mojim Očima nijesu ne znam šta.

Mnogi su maleni i potlačeni u očima ljudi, i ništa,

a pred Mojim Očima su veliki u službi Mojoj.

Tko je velik pred Mojim Očima,

svijet ga ne pozna mnogo,

i tlači ga i progoni kao najmanjeg na zemlji.

Koga zemlja slavi, preda Mnom nije ništa.

Moji pravi sluge koracaju putovima Mojim,

i bit će im kao Meni,

dok sam vidljivo hodao putovima po licu zemlje." (Dn 232-3)

Mali Isus žalostan zbog iznakažene Svete Mise Dok su za vrijeme Euharistijske Gozbe iz sveg glasa pjevali, otvori se Svetohranište na glavnom Oltaru. Iz njega izađe Mali Isus od godine dana i zaputi se ravno prema vldjelici. Prošao je kroz Svetište, a da se nije ni obazreo na moderni oltar i one koji su bili oko njega zaposleni. Došao je do vidjelice, i kako je klečala, bacio se njoj u zagrljaj. Obujmio ju je Svojim ručicama i glavicu

- 85 -

siječanj 1975.

je naslonio na njezino tijelo, kao da se želi sakriti pod njezin kaput. Oči je odvratio od modernog oltara i Svetišta, da ne gleda sablazni kod moderne Mise. U taj čas bile su u Svetištu i dvije mlađe ženske, u kratkoj nošnji, koje su čitale Poslanicu i ostalo. A vidjelica je uronila u žalosnog Isusa, tako da nije niti čula propovijedi. U sve vrijeme Mise bio je Mali Isus leđima okrenut svećeniku i modernom oltaru. Žalostan, kruto se držao za vidjelicu, kao da ne želi da Ga se dira. Kada je došao čas Svete Pričesti, Mali Isus se ukloni i ode u Svetohranište. Nije Ga zanimala Sveta Pričest primana stojećki. Mali Isus imao je ružičastu haljinicu, kosice valovite i sjajne kao sunce, a očice kao Nebo. Bio je bosonog. (Dn 234)

Veljača
2. NEDJELJA - SVIJEĆNICA

"Što da učinim s ovim modernim svijetom?" - Dok se na modernom oltaru slavilo Euharistijsko Slavlje, dotle je ispred glavnog Oltara hodao živi Isus. Bio je bosonog, a obučen kao nekada, kad je ljude naučavao. Nemiran i uzrujan hodao je od Poslanice do Evanđelja. Oštrim pogledom zaokruži ljude i svećenika koji je služio modernu Misu. Pogled Mu je bio, kao da će Ih sve istjerati iz hrama - kao nekoć Židove.

A nad Isusovom glavom čuo se Glas:

"Da li da ovaj moderni svijet uništim,

11i da ga poštedim i ostavim?

Što da učinim s njime?"

Isus je izgledao sav utučen, kao da je sve u Njemu klonulo. Vidjelica se preplaši i pomisli, da će Gospodin sad izvršiti ono, što je zaprijetio narodu Svojemu na zemlji. Jao nama! Zato upita: "Gospodine, a što će biti s nama?" Isus je pogleda, ali je i dalje šutio. (Dn 234-5)

Ljudi gaze po Svetinjama - U viđenju hodala je zemljom. Prolazila je kroz sela i gradove, preko ravnica i bregova, pokraj rijeka i jezera. Ali sva je zemlja bila oskvrnjena u Očima Božjim. Tlo je

- 86 -

veljača 1975.

bilo prekriveno pobacanim kipovima i slikama Presvetoga Trojstva, Boga Oca, Boga Duha Svetoga, Svete Obitelji, Srca Isusova, Srca Marijina, Svetoga Josipa i raznih Svetaca i ugodnika Božjih. Muško i žensko, ne mareći i ne osvrčući se, bezobzirno je gazilo po tim Svetinjama.

Da spriječi tolika svetogrđa, vidjelica se dade na posao. Ne obazirući se na ljude počne sakupljati svete Likove i stavljati ih na hrpe po časnim mjestima i sobama. Kad je posustala od napornoga svetog rada, zastane da se malo odmori. Onda prozbori Gospodinu: "Bože moj, a tko bi i mogao spasiti to sve od ljudi! Mnogi će propasti bacajući i gazeći Svetinje." A Glas Božji progovori s Neba:

"MOJE LICE I LICE MOJE MAJKE, i Mojih ugodnika,

gaze grješne noge stvora Mojega.

Sav sam pregažen kao crv zemaljski.

Iako sam Stvoritelj svega,

stvorovi Moji Mene mnogi ne poznaju.

Brani Me, štiti Me,

ne gledaj one koji se tebi usprotive poradi Mene!

To Moji nijesu!

Ja u tebi i s tobom radim na duhovnom polju.

Mnogi od mjerodavnih mislit će da služe Meni,

kada se usprotive Zakonu Mojemu nad glavom tvqjom.

Iz usta opakih udarat će mač jezika njihovih,

da ti naškode na tijelu tvojemu.

Ne boj se njih!

Ja sam u tebi i boravim s tobom.

Ja sam uza te do dana Volje Moje.

Obrađuj Moje polje,

da trnje i korov ne uzmu mah,

i ne uzrastu jače, u obilnijoj mjeri." (Dn 235)



Kaže meni Gospodin ovako:

"Zatvori usta i vrata na njima,

Pred nevjernim sinovima i kćerima Mojim!"

Tako i činim. Dostojnima dajem od sebe, a sa zli-

- 87 -

veljača 1975.

ma nemam ništa, pa ni riječi. Kaže Gospodin:

"Bježi od zla čovjeka,

da ti ne zamaže dušu i tijelo!

Oni koji su dobri,

ti Mene traže uvijek i svuda." (Dn 236)



Đavao ne da opsjednutoj u blizinu vidjelice - Na usta opsjednute žene ovako je đavao govorio: "Ljudi sa zemlje podlegli su kušnjama, i od ljudi postadoše đavli. Nisu oni bili đavli prije, u kušnji su pali." I nije dao opsjednutoj da se približi vidjelici, jer da ona ne spada u takove redove. (Dn 236)
7. PRVI PETAK

Na radu kod Velikoga Gospodara - Za vrijeme uobičajenih molitava, koje vidjelica toga dana obavlja za pokojne duše, zbio se je ovakav prizor. Gospodar velike tvornice na zemlji, pobrinuo se za posao za vidjelicu Juliju i duhovnog oca Zvonimira. Dao im je zajednički rad u službi svojoj. S velikom pažnjom, ljubavlju i susretljivošću vodio ih je i učio u radovima Svojim. Dao im je stan da budu uz Njega, ukrašen Nebeskom ljepotom, od tri prostorije. Otac Zvonimir sjedne u te prostorije, i kao domaćin nešto je učio vidjelicu Julku o Gospodaru. Na te riječi ona mu se približi i nešto mu je tumačila. Na to se otvori prva soba i vidjelo se ovo. Te su sobe bile kao ukrašen hram Božji, Nebo. Po zidovima su bili Nebeski nakiti kao ukrasi, svetinja.

Na to vidjelica kaže ocu Zvonimiru: "A gdje ćete sada spavati, kad je vaša soba postala hram Božji. I Anđeli su u njoj... i Sveci... Oltari." Duhovni otac se nasmiješi i odgovori: "Moja će soba biti hram Božji, gdje ću Mise služiti, a u drugoj ću spavati." Na to vidjelica primijeti: "A ja ću spavati u trećoj sobi na podu!"

Odjednom iz prve sobe izađe Mali Isus ususret vidjelici i duhovnome ocu, i pođe ravno u njegovo krilo. Zagrli ga ručicama i Svoju glavicu stavi

- 88 -

veljača 1975.

na njegove grudi. Tako ga je nježno zagrlio, kao najnježnije dijete oca svojega. Nasmiješi se duhovni otac i okrene se vidjelici i kaže joj: "To je naše Nebesko Janje! Moramo paziti što govorimo, da naše riječi usvoji." Mali Isus bio je u dobi od 6 mjeseci. Bio je tako zlatan! Imao je bijelu haljinicu i bos je bio; očice su Mu sjale kao dragulji, kosice zlataste; ustašca su Mu bila kao bonbončić. Ručicama je zagrlio oko vrata oca Zvonimira i nježno ga je gledao. A duhovni je otac volio Isusa, i On je volio Njega. Katkada je Mali Isus bacio dječji pogled na vidjelicu, jer je i nju volio. Na to kaže otac Zvonimir vidjelici: "Mi moramo biti blizu djeteta Isusa, da Mu se što ne dogodi!"

Tvornica je ovaj svijet. Gospodar tvornice je Bog Otac. Posao kod Gospodara jest rad na Viđenjima i Objavama. Stan od tri sobe je Hram Božji, Sveto Trojstvo. Soba koja je postala hram Božji jest duša oca Zvonimira. Svetinja u hramu jesu molitve i duhovna djela.. (Dn 236)

"To su njegove sestre u Duhu!" - U gradu Zagrebu hodale su ženske jedne amo, druge tamo, kao da su službeno zauzete raznim poslovima. Neke su bile starije, neke malo mlađe. Vidjelica je taj prizor gledala i upita: "Gospodine, kakve su to ženske u radu oko duhovnog oca Zvonimira?" - koji je među njima vršio neku ulogu. Odgovori dragi Isus; "To su njegove sestre u duhu!" Otac Zvonimir ih je promatrao, a onda kaže ovako među njima: "Ja ću raditi s vidjelicom Julkom u Duhu Božjem." Dragi Isus zove muškarce braćom, a ženske sestrama - koji Njemu služe. Otac Zvonimir ih je promatrao i nijesu mu se svidjele u duhu. (Dn 237)

"Od takvoga su trnja... Meni krunu spleli!" - Dok je molila večernje molitve, ugleda na sjeveroistoku krasno polje, puno cvijeća i drveća. Uz njega je tekla omanja rijeka. Uzduž nje protezala se ži-

- 89 -

veljača 1975.

vica od trnja. Bodljike su bile velike i svijetlokestenjaste boje. Uz živicu je prolazio dragi Isus. Bio je nešto jako zamišljen. Odjednom opazi vidjelicu gdje Ga čeka u blizini. Isus se razveseli i nasmiješi. Na to Mu ona kaže: "Gospodine, ovo veliko trnje na zelenoj živici isto je kao i ono od kojega su Židovi Tebi spleli svetu Krunu." Isus pogleda to trnje i prihvati: "Od takvoga su trnja Meni Moji stvorovi krunu spleli." Dugo je dragi Isus gledao vidjelicu i smiješio se njoj, okrenut Svojim Licem prema njezinome licu. (Dn 238)

Gospodin Isus Krist govori ovako:

"JA SAM ČOKOT, VI STE LOZE.

Jedne od loza uvenuše, druge istrunuše,

treće zakržljale ne rodiše u divljači svojoj roda,

četvrte se od čokota udaljiše i podivljaše.

Samo gdjekoja loza na Mojem čokotu biše,

od Mojeg čokota snagu crpiše

i dostojan plod Meni donosiše.

Ove loze u Mojemu sladoru sazriše

i Moju Jakost crpiše.

Druge loze - za koje rekoh - otvrdnuše,

u Mojemu Zakonu ne živješe,

Moje slasti u Zapovijedi ne okusiše,

i sve u vremenu danome uginuše,

pred Mojim Očima zauvijek mrtve biše.

U vinogradu Mojemu pravoga roda, divljači ne bijaše.

Tko sa Mnom uzraste u Duhu Mojemu,

bit će velik u Nebu pred Očima Mojim.

Otpadoše loze truleži

i postadoše gnojnica zemlji u zadahu svojemu.

Zakržljale loze Vinogradar i Gospodar ukloni,

da čokotu ne naškodiše, u sokovima svojih korijena.

Može li što uzrasti, a da ne crpi Moju jakost?

Sve Što na zemlji bijaše, Ja u tome jesam.

Ništa bez Mene života me imadijaše,

sa Mnom i u Meni sve odiše.

I Nebo i zemlja, u blagu svojemu,

od Mene je dano sve što ima.

- 90 -

veljača 1975.

Moj vinograd je pravi,

teško onome radniku u radu Mojemu, koji ga iskvari;

račun će Mi dati svaki smrtnik za djela svoja.

Zar u Mojim Djelima zla može biti,

kada u dobru Mojemu sve bijaše?

I svako vrijeme - poradi grijeha ljudi -

nosi svoje breme." (Dn 238)



"Teško je među zlima dobar biti!" - Rastuži se vidjelica misleći u srcu ovako: "Gospodine, toliko si pretrpio za naše grijehe, a na zemlji nikad mira onakvoga, kao što je u Tebi na Nebu!" Odgovori dragi Isus vidjelici:

Ja sam pretrpio gorku Muku za narod na zemlji,

ali patnjama zemlja udarena bijaše,

jer u grijehu premnogi žive.

Da se zadovolji Pravdi Mojoj,

godinama mnogih vremena trpješe oni,

što su im imena zapisana u Mojemu Srcu,

i Srcu Majke Moje - pred Mojim Očima.

Teško je među zlima dobar biti,

poradi nedostataka mnogih na zemlji.

Lako je Meni služiti u dobru,

ali treba u zlu ustrajati!

Budite heroji Mojih legija,

udruženi s Nebeskim Stanovnicima.

Ja sam vam dao primjer kako trebate živjeti

i ustrajati u borbi za Mene i slavu duše svoje

- u blizinama Mojim." (Dn 236)

Veliko stablo sa klonulim lišćem - Mnoga mjesta zahvatila je gripa, i nemoćna tijela ljudska srušila u krevet. I vidjelica oboli od jake gripe. Izgubila je apetit, mučila ju je velika temperatura danju i noću, tako da joj je cijelo tijelo klonulo. Na dan Lurdske Gospe ležala je kao mrtva. Pet dana nije imala ništa u ustima. Kad je krenulo malo na bolje, nastupi veliki kašalj.

U bolesti su mi došle u posjete dvije duše.

- 91 -

veljača 1975.

Jedna od njih ispriča mi što je o meni usnila. Vidjela me je na jednom velikom polju, gdje stojim ispod ogromnoga stabla. Bilo je više od jablana, i lijepo razgranato, a mnogo godina staro. Ona me upita: "Čije je to stablo?" Ja joj odgovorim: "Moje!" Listovi na stablu bili su zeleni, veliki, debeli, i sjajili se. Odjednom lišće klone, ali visoko na vrhu bila je bijela plemenita ruža, s cvjetovima velikim kao zdjele. Onda me opet upita: "Tko je takve krasne ruže na stablo ucijepio, kao da mu iz srca rastu?" Odgovorila sam joj: "Dragi Bog!" Polje je ovaj svijet. Stablo je duhovni život, a ruže su molitve. Za vrijeme bolesti nijesam mogla moliti, osim po koji Očenaš, kada mi je bilo lakše.

Nebeske djevojčice idu ususret bolesnoj vidjelici. Vidjelica ugleda prekrasan velik vrt, kao u Nebu; nešto prelijepo! U njemu su cvale prave ruže u bojama. I onda vidi oveću povorku malih djevojčica od tri godine, kako idu po stazama, kao da su poslane, da nju posjete. Sve su bile u bjelini i bosonoge. Radovale su se kako će obradovati vidjelicu svojim dolaskom, i iznenaditi je bolesnu u krevetu. Kad odjednom vidjelica doleti među njih, i zapodjene s njima razgovor: "Srušilo me je tijelo, ali moja duša voli hodati po Nebu, među vama." Djevojčice je opkoliše, i bile su vesele, što hoda između njih. Gleda vidjelica prelijepi vrt, pa im kaže: "Blago vama, vi ste već u lijepome Nebu, a mi još po zemlji padamo, i gledamo razne nepodopštine." U Nebu vidjelica zaboravi da je teško bolesna. Kada dođe k sebi, vidi da se od nemoći ne može niti okrenuti. Na to bolno uzdahne: "Bože moj, kako je na zemlji teško biti i živjeti!"

Isus bdije i pričešćuje - Viđenje se dogodilo na blagdan Svetog Matije, apostola, 24. II., u pon. Nemoćno ležeći u vrućici probudi se iza kratkoga sna. Bilo je oko 6 sati ujutro. Po običaju pogle-

- 92 -

veljača 1975.

da oko sebe, jer u mnogim časovima ima posjete s onoga svijeta, duše. Kako je svjesno pogledala, vidi da nedaleko nje netko mirno leži, kad da bdije nad njom bolesnom. U prvi se čas uplaši, a onda prepozna svećenika, pa ga zamoli kao dijete oca: "Velečasni, lijepo vas molim vode! Bolesna sam, a žedna, pa nemam tko bi mi dodao." Pošto je svećenik bio budan, odgovori vidjelici: "Sada će biti Sveta Misa gotova! Donijet ću ti Isusa!" Na to se duhovni otac Zvonimir digne i ode u sobu, te odmah donese bijelu Hostiju s kojom je pričesti. Ostane uz nju još petnaestak minuta, a onda se digne, prošeta po sobi, pretvori u Isusa i nestane. Do tog je časa bio obučen u svećenički civil s kolarom oko vrata. Gdje običan čovjek ne može biti na uslužnost duše, Isus uzima tijelo sluge Svojega za službu Svoju. Iza te Svete Pričesti odmah joj je bilo lakše i krenulo je na bolje. Dobila je želju za jelom i počela se krijepiti. (Dn 239)

Ožujak
1. PRVA SUBOTA

"U tebi produbljujem Svoja Djela!" - Kada se je prije Svete Mise pjevalo Duhu Svetome, s istočne strane doletio je veliki Golub. Tri puta je sletio nad Oltar, u zlatnome sjaju, i ostao tako u zraku. I tri puta je dao od Sebe veliki sjaj nad Oltarom. Iza toga se vidjelica nađe u Nebeskim visinama, pred Presvetim Trojstvom. Bog Otac i Sin i Duh Sveti duboko su promatrali vidjelicu, koja je pred Njima klečala. Odjednom se začuje Glas od Duha Svetoga, nad glavom Boga Oca: "U tebi produbljujem Svoja Djela! - U tebi ću Ja produbiti Djela Svoja!" Jedno vrijeme klečala je u toj Prisutnosti, a onda je hodala po Nebeskom terenu.

Žalosna Gospa s mrtvim tijelom sina Svoga - Najedanput u blizinu Presvetoga Trojstva dođe Majka Božja. Sjedne na nešto nisko, okrenuta prema Bogu

- 93 -

ožujak 1975.

u Troj Osoba. Odjednom se u Njezinu naručju nađe Tijelo Gospodina Isusa Krista sa Križa skinuto. I dosta dugo držala ga je tako prigrljena u svom Materinskom krilu, kao da se s njim mrtvim sjedinila. Žalosna Majka Božja imala je na Sebi crninu. Za to vrijeme Anđeli su letjeli oko Presvetoga Tijela Isusova i Nebeske Majke. Svi ti Anđeli, i manji i veći, bili su također u crnini.

Prije Svete Pričesti, došao je na Oltar dragi Isus u bijelim haljinama. Onda je od velikog Isusa postao mali, i ušao je u Svetu Hostiju, i više Ga se nije vidjelo.

Ka molbu teško bolesne sestre Štefice vidjelica stavi u molitvi ovaj upit: "Gospodine, bolesna sestra želi Tvoju milost, da joj pomogneš, ako je Tvoja sveta Volja." U taj čas zasja dragi Mali Isus iz krila Nebeske Majke, i okrunjen Nebeskom krunom (i Majka je krunu imala) ovako progovori: "Što ima, a da Ja ne mogu pomoći, ako hoću!"

Izbor zvanja - Mladič bi želio da u svom životu što bolje Bogu posluži. Gospodin mu govori ovo:

"MLADIĆU, DIJETE MOJE!

Dao sam ti slobodnu volju,

da odlučiš sam od sebe,

kakvim ćeš putem duha Mojega poći kroz život.

Možeš Mi služiti u bračnome životu,

možeš Mi služiti u većem stupnju duha,

u čistoći tijela i duše,

kroz svoj život na zemlji.

Osjetit ćeš silu u sebi,

kakvim češ duhovnim putem poći.

Moli kada možeš i koliko možeš

Duhu Mojemu, Majci Mojoj i Poočimu Josipu,

za izbor zvanja svojega na zemlji." (Dn 240-1)

- 94 -

ožujak 1975.