Isus pere noge svojim učenicima. Ovim činom počinje drugi dio Ivanova evanđelja (gl. 13-20): Isus se objavljuje prijateljima. U prvom dijelu (gl. 1-12) Isus se objavljuje Židovima. Ali "k svojima dođe i njegovi ga ne primiše". Sada se objavljuje "onima koji ga primiše", i njima "podade moć da postanu djeca Božja" (Iv 1, 11 s.).
Počevši od prizora pranja nogu, evanđelist koristi topliji ton, pun srdačnosti i nježnosti. Razgovor s učenicima postaje intimniji, prisniji, pun povjerenja. Govori im kao svojim prijateljima. Dok u prvom dijelu Ivanova evanđelja imamo toliko osporavanja, nerazumijevanja, neprijateljskog stava prema Isusovoj riječi, sada sve teče mirno, bez velikih napetosti. I ako nadođu neshvaćanja, Isus ih rješava smireno, s puno ljubavi i obzira.
Ivan ne govori o ustanovi euharistije. O tome je govorio u besjedi u Kafarnaumu (gl. 6). Pranjem nogu učenicima želi istaknuti kakvo mora biti raspoloženje u sudjelovanju i u primanju euharistije, da ona bude istinita, radosna, plodna.
"Primjer sam vam dao!" (Iv 13, 15)
Ima u ovom Isusovu činu nekih izričaja koje je teško shvatiti. Tako: Isus "ustade od večere" da učenicima opere noge. Zbilo se to za vrijeme blagovanja. Obično se noge peru prije blagovanja. Želio je učenike nekako uznemiriti. Isus pranjem nogu, po židovskom shvaćanju, vrši uslugu najnižeg sluge. U učenicima ovaj čin stvara sablazan - kao i križ. Ono što židovski učitelj svojim učenicima ne bi nikada učinio, baš to Isus čini. Želi u njima ispraviti krivu sliku koju imaju o Mesiji, i da prihvate sliku istinitog Mesije, kojeg su proroci navijestili i kojeg prva Crkva na svojim sastancima slavi: "On (Isus), trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni (kenosis ) uzevši lik sluge..." (Fil 2, 6 s.)
Teškoće stvara i izjava: "Koji se okupao ne treba drugo da opere, nego noge - i sav je čist" (Iv 13, 10). Teško se to može shvatiti. Ima u rukopisima bar sedam inačica koje bi htjele bolje osvijetliti ovaj tekst. Tako Sinajski kodeks (iz 4. stoljeća) ima: "Tko je okupan nema potrebe prati se."
Nije lako shvatiti smisao pojedinih izričaja. To je uostalom način pisanja svojstven evanđelistu Ivanu. On na taj način potiče na poniranje dublje u događaj koji nam na prvi pogled izgleda dosta jasan.
Jasan je teološki smisao: "Ako dakle ja, Gospodin i Učitelj, vama perem noge, treba da i vi jedni drugima perete noge." (13, 14) Što znači "jedni drugima". Stara je predaja to doslovno shvatila i uvela u liturgiju Velikog četvrtka. Za udovice, da bi bile pripuštenu u službu u Crkvi, traži se da "svetima peru noge". Možemo shvatiti da je u toj izreci uključeno kako moramo prihvatiti i one ponižavajuće, odbojne, odurne čine u služenju braći. Tako su to shvatili veliki apostoli ljubavi prema bijednima, zaraženima neizlječivom bolesti.
No pranje nogu ima i drugi smisao. Isus je taj čin obavio samo jednom. Stoga stvara zbunjenost i čuđenje kod učenika. Očito je da Isus pranjem nogu ne želi da ga naprosto u tome slijede. Htio je ovim činom dati "proročki" znak svoje ljubavi "do kraja", pružiti učenicima ključ razumijevanja njegova života i smrti.
Isus ovaj čin počinje uvodom koji je vlastit evanđelistu Ivanu: Otac mi je sve predao. Od Boga je izišao i k Bogu ide. Očitovao nam je Očevu ljubav. Stoga ovaj čin (ponižavajući i ropski za svakoga židovskog vjernika), postaje objaviteljski. U tom činu otkriva se otajstvo utjelovljenja, njegove smrti i uskrsnuća, kao i smisao naše euharistije. Isus se stavlja nama na raspolaganje, u naše ruke, kao naša hrana, da bude s nama Bog, za nas i u nama.
Ovaj nam čin ne kazuje samo što je Isus za nas, nego što je Bog za nas. I evo, Isus nam otkriva Boga kao Onoga koji se stavlja u službu čovjeka; da shvatimo što to znači da je Bog "Ljubav" i da je toliko ljubi svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca, da se svijet spasi po njemu.
Otkrivamo u tome činu i dostojanstvo čovjeka. Po Božjoj Riječ "sve postade", po Riječi koja je život za nas. Otkrivamo da smo stvoreni i ljubljeni od njega, te da možemo sebe u punini ostvariti samo u služenju drugima, u prihvaćenju drugoga.
"Primjer sam vam dao, da i vi činite kao što ja vama učinih." Ne u smislu da oponašamo taj čin, nego da "činimo" ono što je Isus činio cijelog svoga života, posebno u svojoj muci, smrti i uskrsnuću; da budemo svojim činima objava Boga koji je ljubav; da budemo kao sv. Franjo koji ljubi gubavca, kao sv. Vinko Paulski, kao sv. Kamilo... kao Majka Terezija iz Kalkute, i nebrojeni drugi apostoli ljubavi, dobri Samarijanci; da shvatimo da je ljubav-karitas bitna oznaka kršćanstva.
Pranje nogu ukazuje na ozračje euharistijskog slavlja, na ozračje ljubavi i zajedništva. "Najveći među vama, neka je najmanji, a predstojnik kao poslužitelj!" (Lk 22, 26)
|