www.tebe-trazim.com

...

Pranje nogu jest znak poniznosti, znak služenja. Poniznost je plod Duha Svetoga...
U 13-om pogl. Iv počinje se s ljubavlju, potom gestom Isusovom pranja nogu, polemika s Petrom, učenje o čistima i nečistomu, prelazak na bozanske atribute (Gospodin, Učitelj, "Ja jesam"), primjer kako služiti jedan drugoga itd...




Dragi Ćubela,
prije svega želim ti reći kako mi je drago zbog ove teme koju si započeo. I istina je sve što si rekao glede ove teme o Pranju nogu. Zapravo, to je tema koja me u poslednje vrijeme posebno zaokuplja. Mislim da bi smo svi trebali dosta raditi na sebi u vezi s ovom , hajdemo reći problematikom , jer to ona zapravo i jest, a mogli bi smo joj možda i dati naslov, npr. : "Kako što kvalitetnije služiti u Crkvi?" Mislim da je to pitanje koje bi se trebalo postavljati što češće od strane "beskorisnih slugu". Koliko je naše služenje doista služenje, a u kojoj mjeri je ono pokušaj gospodarenja, nadomjestak za prikriveni osjećaj manje vrijednosti, težnja za kontrolisanjem ljudi i događanja, stjecanje moći ...itd!? U 13 pogl. Evanđelja po JOvanu (koje navodiš) vidimo Isusa kako "odlaže svoje haljine,uzima ubrus i opasuje se, nalijeva vodu u praonik, te potom pere i briše noge učenicima", što će reći 1. odlaže status 2. uzima narav sluge 3.čini to s ljubavlju u poniznosti. Petar je zbunjen jer još ne shvata u čemu se sastoji prvenstvo, to jest da tko hoće biti prvi mora biti najmanji, svima poslužitelj. Na žalost svi znamo da mnogi Apostoli, gledano kroz istoriju, nisu bili svi u potpunosti čisti i da im nije bilo dovoljno oprati samo noge, međutim ono što me na poseban rastužuje jeste činjenica da zbog onih koji (navodno) nisu bili do kraja čisti (Juda), isto tako mnogi sebi uzimaju za pravo da sude i postavljaju se iznad Isusa koji je na ovaj način pokazao kako služiti. Vidimo jadnog Judu kako se sav daje u aktivizam (oslanja na svoje snage) umjesto da se pouzda i preda kroz vjeru. Vidimo ga kako se on grčevito bori za uspostavu Carstva Božjeg na pogrešan način, sociološki, izvanjski. Juda je revolucionar, reformator koji je razočaran u "pasivno" Isusovo držanje. On je taj koji nije bacio novac na način na koji je to učinio npr. sv. Franjo. Juda reformator misli kako on ne izdaje Isusa, nego misli da ga on prisiljava na to da čini prave stvari. On ne polazi od sebe, nego od drugog ; drugi ne valja. Njegov temeljni stav je "neću ti služiti na tvoj , nego to želitm činiti na način na koji ja smatram da je ispravan". Juda želi Isusa iskoristiti za svoje, naoko, ispravne i hvale vrijedne ciljeve. Želi zauzimati istaknuto mjesto u "Njegovom" Carstvu po njegovom modelu. Na žalost znamo posljedice tog modela, kome je otac Dijabololos i čije je carstvo razjedinjeno, carstvo koje kao takvo ne može opstati u jedinstvu s drugim, nego radije izabire smrt i raspadanje (cepanje). "Ako dakle ja-Gospodin i Učitelj-vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što i ja vama učinih." - pokazuje nam Isus jedini ispravan model. "Budući članovi Crkve podnose mene ovakvog kakav jesam dužan sam i ja podnositi sve njene članove onakve kakvi jesu"- reći će Erzamo Roterdamski na upit šta on više čeka, te zašto ne napusti Crkvu.
Dragi Ćubela, upoznao sam mnoge svećenike, sveštenike i pastore koji su se "slomili" jer su svoje stado mislili usmjeravati na neke druge načine, a ne način na koji je to Isus predstavio i o kome čitamo u ovom 13 Jovanovom poglavlju. Nije sluga veći od Gospodara, niti poslanik od onoga koji ga posla, zato Bogu hvala na tebi i na svima onima koji promišljaju iskrena srca o služenju u ljubavi i poniznosti, koji ne drže do svoga statusa i časti i koji se opasuju uzimajući narav sluge. Crkva je stup i uporište istine (Fil) i "opšti sakramenat spasenja" i znak ovom svetu, zato tko god nju prezire, prezire i onoga tko je posla. Potrudimo se što više da naš govor bude izraz poštovanja i bratske ljubavi, kako bi svet vidio da smo jedno, da smo Hristovi. I ne smatrajmo se višima od drugih. Imati više znanja nego ljubavi ponekad je velika opasnost, jer nas odvodi od služenja Bogu i čoveku.
Smerno u Hristu,
Jovan

Imati više znanja nego ljubavi ponekad je velika opasnost, jer nas odvodi od služenja Bogu i čoveku.

Jovane lijepo rečeno.

.ako znanje nije pod kontrolom duha,
.uglavnom završava u oholosti ..

"Jer sve je znano , samo nije obznanjeno"

.znanje je dar..koje koristimo u službama svojih staleža
..ako to znanje koristimo . bez ljubavi..
..svi će to primjetiti..u stilu..

" Gle onog kako je hladan i proračunat"

..a služenje Bog-u.. događa se u služenju ..čovjeku..
..a služba je topla , zbog ljubavi..
..a ne ..znanja..

mir svima

Naggare

..Magnificat anima mea Dominum, et exultavit spiritus meus in Deo salvatore meo, quia respexit humilitatem ancillae suae. Ecce enim ex hoc beatam me dicent omnes generationes, quia fecit mihi magna, qui potens est, et sanctum nomen eius, et misericordia eius in progenies et progenies timentibus eum. Fecit potentiam in brachio suo, dispersit superbos mente cordi sui; deposuit potentes de sede et exaltavit humiles; esurientes implevit bonis et divites dimisit inanes. Suscepit Israel puerum suum, recordatus misericordiae, sicut locutus est ad patres nostros, Abraham et semini eius in saecula. (Lc 1, 46-55)

-------

Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice Svoje. Odsad će Me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime Njegovo! Od koljena do koljena dobrota je Njegova nad onima što se Njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu Svoga, kako obeća ocima našim. Spomenuti se dobrote Svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka. (Lk 1, 46-55

.Odsad će Me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

.tebi je lakše zvati jer si ..bliže..

mir s tobom

Prelijepi Avanđeoski hvalospjev.
Rasvijetli , Gospodine , dobrostivi ovu noć . Daj da mi , djeca tvoja , usnemo u miru te u tvoje ime radosno ustanemo na svjetlost novog dana .
Za one koji rade u noćnoj smjeni blagoslovi njihov rad i čuvaj ih ove noći.

Moram još nešto nadodati.Jeste li se ikada možda zapitali,Bože moj pa da meni najbolji prijatelj se sagne i kaže negdje u birtiji,čuj imam neodoljivu želju d a ti operem noge i na taj način pokažem koliko te volimi koliko mi je stalo do tebe kao prijatelja,mislim d a bi se srušili sa barskog stolca i doživjeli veliki šok!Eto vidite ,ja vjerujem d a su apostoli razgoračili oči kada im je to Isus rekao,On koji je njihov učitelj,auktoritet,njihov Gospodin u svakom smislu,pa da im pere noge,mislim da su doživjeli i više od šoka.Osobno smatram da će ova gesta Isusova za sve vijeke, u svakom vremenu biti i ostati provokativna gesta mnogima.Dok svi skupa u današnjem društvu i načinu života,želimo u dubini svoje duše da nas drugi poštuju,cijene,dok želimo svake vrste priznanja a s time neminovno idu i razne usluge i protuusluge,naš Isus lijepo nas zove na poniznost!Poziva nas da služimo.I uvijek iznova i "tisuću" puta nam to govori,a to je u biti i Evanđeoska logika,tko želi biti prvi,tko želi biti neka veličina,tko želi ostvariti svoj život,dostići vrhunac ovozemnog života-neka to lijepo omogući onima pokraj sebe!Ha, što sad kazati dragi moji?I nemojmo se zavaravati kao što mnogi znaju kazati,da je to Isus hijerarhijski učinio,apostoli,biskupi,svećenici,a ne,ne dragi moji,iako je to svećenikova služba,ipak je Isus to ostavio i pokazao svim članovima svoje Crkve,i taj znak doista jest znak svima nama u Crkvi,da se jedino smijemo natjecati isključivo samo u poniznosti,odnosno poniznom služenju.Sve drugo je samo mrtvo slovo na papiru i ne pije vodu,i dok u nama ne bude spremnosti na ponizno služenje,to je isto kao da nam mjed zveči,a cimba ječi.Zato Isus i govori i pokazuje nam sve što god činimo,konkretno poniznost,činimo to s velikom ljubavlju,nježnošću,On će uvijek biti s nama,iako za nas kao što u uvodu iskarikirah možebitnu "ludu"situaciju,nemojmo da nam u svakodnevnom životu poniznost bude samo gestom i znakom,dozvolimo da u nama raste i buja ljubav i natječimo se i dičimo poniznošću i ljubavlju prema bratu svome,ne u doslovnosti "barske stolice"ali ako bi i to zahtijevalo iskazivanje prave i istinske ljubavi prema Bogu i bližnjemu-nemoj se snebivati,naučimo biti ponizni sluge,iako beskorisne,ali budimo ponizni sluge,jer tako ćemo bolje shvatiti Isusov nauk!

Molim vas svakoga, javno,sjetite me se u svojim molitvama i molite da mi Gospodin udijeli dar poniznosti i služenja,jer tada ću biti sav Kristov!

Isus pere noge svojim učenicima. Ovim činom počinje drugi dio Ivanova evanđelja (gl. 13-20): Isus se objavljuje prijateljima. U prvom dijelu (gl. 1-12) Isus se objavljuje Židovima. Ali "k svojima dođe i njegovi ga ne primiše". Sada se objavljuje "onima koji ga primiše", i njima "podade moć da postanu djeca Božja" (Iv 1, 11 s.).

Počevši od prizora pranja nogu, evanđelist koristi topliji ton, pun srdačnosti i nježnosti. Razgovor s učenicima postaje intimniji, prisniji, pun povjerenja. Govori im kao svojim prijateljima. Dok u prvom dijelu Ivanova evanđelja imamo toliko osporavanja, nerazumijevanja, neprijateljskog stava prema Isusovoj riječi, sada sve teče mirno, bez velikih napetosti. I ako nadođu neshvaćanja, Isus ih rješava smireno, s puno ljubavi i obzira.

Ivan ne govori o ustanovi euharistije. O tome je govorio u besjedi u Kafarnaumu (gl. 6). Pranjem nogu učenicima želi istaknuti kakvo mora biti raspoloženje u sudjelovanju i u primanju euharistije, da ona bude istinita, radosna, plodna.

"Primjer sam vam dao!" (Iv 13, 15)

Ima u ovom Isusovu činu nekih izričaja koje je teško shvatiti. Tako: Isus "ustade od večere" da učenicima opere noge. Zbilo se to za vrijeme blagovanja. Obično se noge peru prije blagovanja. Želio je učenike nekako uznemiriti. Isus pranjem nogu, po židovskom shvaćanju, vrši uslugu najnižeg sluge. U učenicima ovaj čin stvara sablazan - kao i križ. Ono što židovski učitelj svojim učenicima ne bi nikada učinio, baš to Isus čini. Želi u njima ispraviti krivu sliku koju imaju o Mesiji, i da prihvate sliku istinitog Mesije, kojeg su proroci navijestili i kojeg prva Crkva na svojim sastancima slavi: "On (Isus), trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni (kenosis ) uzevši lik sluge..." (Fil 2, 6 s.)

Teškoće stvara i izjava: "Koji se okupao ne treba drugo da opere, nego noge - i sav je čist" (Iv 13, 10). Teško se to može shvatiti. Ima u rukopisima bar sedam inačica koje bi htjele bolje osvijetliti ovaj tekst. Tako Sinajski kodeks (iz 4. stoljeća) ima: "Tko je okupan nema potrebe prati se."

Nije lako shvatiti smisao pojedinih izričaja. To je uostalom način pisanja svojstven evanđelistu Ivanu. On na taj način potiče na poniranje dublje u događaj koji nam na prvi pogled izgleda dosta jasan.



Jasan je teološki smisao: "Ako dakle ja, Gospodin i Učitelj, vama perem noge, treba da i vi jedni drugima perete noge." (13, 14) Što znači "jedni drugima". Stara je predaja to doslovno shvatila i uvela u liturgiju Velikog četvrtka. Za udovice, da bi bile pripuštenu u službu u Crkvi, traži se da "svetima peru noge". Možemo shvatiti da je u toj izreci uključeno kako moramo prihvatiti i one ponižavajuće, odbojne, odurne čine u služenju braći. Tako su to shvatili veliki apostoli ljubavi prema bijednima, zaraženima neizlječivom bolesti.

No pranje nogu ima i drugi smisao. Isus je taj čin obavio samo jednom. Stoga stvara zbunjenost i čuđenje kod učenika. Očito je da Isus pranjem nogu ne želi da ga naprosto u tome slijede. Htio je ovim činom dati "proročki" znak svoje ljubavi "do kraja", pružiti učenicima ključ razumijevanja njegova života i smrti.



Isus ovaj čin počinje uvodom koji je vlastit evanđelistu Ivanu: Otac mi je sve predao. Od Boga je izišao i k Bogu ide. Očitovao nam je Očevu ljubav. Stoga ovaj čin (ponižavajući i ropski za svakoga židovskog vjernika), postaje objaviteljski. U tom činu otkriva se otajstvo utjelovljenja, njegove smrti i uskrsnuća, kao i smisao naše euharistije. Isus se stavlja nama na raspolaganje, u naše ruke, kao naša hrana, da bude s nama Bog, za nas i u nama.

Ovaj nam čin ne kazuje samo što je Isus za nas, nego što je Bog za nas. I evo, Isus nam otkriva Boga kao Onoga koji se stavlja u službu čovjeka; da shvatimo što to znači da je Bog "Ljubav" i da je toliko ljubi svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca, da se svijet spasi po njemu.

Otkrivamo u tome činu i dostojanstvo čovjeka. Po Božjoj Riječ "sve postade", po Riječi koja je život za nas. Otkrivamo da smo stvoreni i ljubljeni od njega, te da možemo sebe u punini ostvariti samo u služenju drugima, u prihvaćenju drugoga.



"Primjer sam vam dao, da i vi činite kao što ja vama učinih." Ne u smislu da oponašamo taj čin, nego da "činimo" ono što je Isus činio cijelog svoga života, posebno u svojoj muci, smrti i uskrsnuću; da budemo svojim činima objava Boga koji je ljubav; da budemo kao sv. Franjo koji ljubi gubavca, kao sv. Vinko Paulski, kao sv. Kamilo... kao Majka Terezija iz Kalkute, i nebrojeni drugi apostoli ljubavi, dobri Samarijanci; da shvatimo da je ljubav-karitas bitna oznaka kršćanstva.

Pranje nogu ukazuje na ozračje euharistijskog slavlja, na ozračje ljubavi i zajedništva. "Najveći među vama, neka je najmanji, a predstojnik kao poslužitelj!" (Lk 22, 26)

.Isus je svojim učenicima , oprao noge..

.a Poncije Pilat..je oprao :svoje ruke...

.eto kako je velika razlika ..
.u djelu..

..ljudskom

.ili SINA ČOVJEČJEG..

mir svima

"Sve je znano, samo nije sve obznanjeno." - dobro reče Naggar dragi Speranza, samo još nije da je Celestin prešao u Međugorje.