www.tebe-trazim.com

Čudesna izlječenja


Talijanske novine izvijestile su o navodnim čudima pripisanim papi Ivanu Pavlu II., te se pridružuju spekulacijama da bi Ivan Pavao uskoro mogao biti proglašen svecem. Jedno od mogućih čuda je slučaj neimenovanog američko-židovskog milijunaša s tumorom na mozgu, koji je bio na misi s Ivanom Pavlom 1998. godine u Papinoj ljetnoj rezidenciji izvan Rima. Dopisnik talijanskog dnevnika La Stampa naveo je da mu je taj slučaj 2002. godine opisao osobni tajnik Ivana Pavla, nadbiskup Stanislaw Dziwisz. Prema La Stampi, nekoliko tjedana poslije mise Dziwisz je obaviješten da je tumor "potpuno nestao u roku od nekoliko sati".

Drugi slučaj je onaj Hosea Herona Badilla, koji je imao četiri godine kada je Ivan Pavao 1990. godine posjetio njegov rodni grad Zacatecas u Meksiku. Dječak, koji je bolovao od leukemije, bio je izabran da kao dio ceremonije na aerodromu drži bijelu golubicu u pozdrav Ivanu Pavlu II. "Papa mu je rekao, pusti golubicu! Zatim ga je zagrlio i poljubio u čelo," rekao je meksički kardinal Javier Lozano Barragan u intervjuu objavljenom u listu Corriere della Sera. Kardinal, koji je pod Ivanom Pavlom bio na čelu vatikanskog ureda za zdravstvena pitanja, rekao je da za dječakovo ozdravljenje koje je uslijedilo nema medicinskog objašnjenja. "Predvidjeli su da mu je preostalo još samo nekoliko dana života," rekao je u intervjuu.
Još jedno neobjašnjivo izlječenje objavio je kardinal Francesco Marchisano tijekom svoje homilije na misi zadušnici za Ivana Pavla II. Marchisano je rekao da nakon operacije grla više nije mogao govoriti. "Papa je dodirnuo dio grla gdje sam bio operiran i rekao da će se moliti Gospodu za mene," rekao je. "Nakon nekog vremena ponovno sam mogao normalno govoriti."
(Izvor: Associated Press)



Željezničko čudo

U željezničkoj nesreći koja se dogodila 26. travnja u blizini japanskog grada Kobe poginulo je 107 ljudi, a ranjeno ih je gotovo petsto. Nakon nekoliko minuta mjestu nesreće počeli su se približavati drugi vlakovi. Strojovođa superbrzog vlaka koji se mjestu nesreće približavao iz suprotnog smjera ugledao je uključeno crveno svjetlo upozorenja. Zaustavio je vlak i bez da je znao što se dogodilo poslao upozorenja drugim vlakovima koji su se približavali. Što je uključilo svjetlo upozorenja ostaje tajna, jer u blizini nije bilo ničega što bi ga moglo uključiti. (Izvor: asahi.com)

Novinar lista Mainichi bio je u prvom vagonu vlaka koji iskočio iz tračnica i bio potpuno uništen. Jedan je od rijetkih putnika iz toga vagona koji je preživio. Dok se stojeći držao za rukohvate, osjetio je udarac i kao usporenom snimku vidio kako vani kližu drugi i treći vagon. Ostalog se ne sjeća. Kada se vratio svijesti, našao se kako lebdi u zraku i još uvijek drži rukohvat. (Izvor: Mainichi Shimbun)

Jedan drugi izvještaj prenosi da je na postaji nakon koje se dogodila nesreća u vlak ušla mlada žena. Iznenada ju je iz vagona izvukla starija žena pogrbljenih leđa koja joj je rekla da ne bi smjela biti u tom vlaku. Nedugo zatim, dok je stajala na peronu, čula je obavijest o nesreći. Vjeruje da joj je starija žena spasila život. (Izvor: Tokyo Sport News)

Čudesni kipovi u Australiji

Nekoliko kipova Isusa i Marije te drugih vjerskih predmeta u jednoj australskoj dvorani vijetnamske kršćanske zajednice počelo je liti suze od ružinog ulja i krvariti ga. Nakon što su se proširile vijesti o nekoliko kipova, raspela, stolnjaka i krunica koji izlučuju ružino miomirisno ulje, stotine ljudi posjetile su dvoranu vijetnamske zajednice u blizini Crkve svete Marije u Brisbaneskom predgrađu Inala. Predmeti su postavljeni iza stakla u dvorani gdje čekaju crkvenu istragu. (Izvor: Reuters)

Kip Gospe oživio

Kip Gospe u malom gradiću u južnoj Italiji viđen je kako pomiče svoje udove, a gips od kojeg je napravljen kako se pretvara u "krv i meso". Preko vikenda 23. i 24. srpnja 2005. godine posjetitelji crkve sv. Petra u gradiću Acerra, u blizini Napulja, vidjeli su kako dijelovi gipsanog kipa Bogorodice "poprimaju ljudski oblik od krvi i mesa", kako se njezina koljena pomiču i križ koji joj se pojavio na prsima.
"Jučer uvečer vidjela sam da se njezina ušna resica povećala i postala prokrvljena, baš kao i nos, koji je dobio blago ružičastu boju," kaže Marija, jedna od svjedoka. Halja joj se pretvorila u plašt, pokazujući noge." Drugi svjedok, Domenico (45), izjavio je: "Noge su postupno postajale sve istaknutije, a koljena su se pomicala prema naprijed sve dok nisu ispravila nabore njezine bijele halje. To nije bila moć sugestije. Mnogo nas je to doista vidjelo."
Sto šezdeset centimetara visok kip od gipsa i mramora bio je posebno izrađen za prigodu otvaranja nove crkve u prosincu 2004. godine. Smješten je na pijedestal pokraj oltara, a prikazuje Gospu koja drži krunicu i odjevena je u bijelu halju. Čistačice su već ranije bile vidjele kako se kip pomiče, međutim nisu ništa rekle iz straha da im nitko ne bi vjerovao.
Neki su svjedoci snimili pojavu kamerama na svojim mobitelima, a vjeruje se da postoji i video-snimka. Slike tog čuda prikazane su na televizijskim vijestima širom svijeta. Čini se da obične kamere, međutim, nisu snimile preobrazbu. Fotografije su poslane lokalnom župniku koji je i dalje skeptičan te razmišlja o osnivanju komisije koja bi trebala procijeniti je li se doista dogodilo čudo.
Gradonačelnik Acerre — član strogo nereligiozne stranke Rigondazione Communista (obnovljene komunističke partije) — vjeruje da je "čudo" znak Gospine tjeskobe nad terorističkim napadima i poziv na mir. (Izvori: timesonline.co.uk, Velika Britanija; www.ansa.it, Italija)





Jedna gospođa iz New Jerseya fotografirala je grm uz cestu na kojem je vidjela vrlo lijepe cvjetove. Na razvijenoj fotografiji cvjetovi nisu vidljivi, međutim vidljiv je lik Marije.




Pronađen raritetni pečat s likom Isusa

Pri arheološkim iskapanjima u starom gradu Tiberijasu u Izraelu u studenom 2005. godine pronađen je rijedak pečat s likom Isusa na jednoj strani, a na drugoj strani pečata je natpis "Christos". Pronašli su ga dobrovoljci zaposleni u američkom i britanskom veleposlanstvu. Profesor Yizhar Hirschfeld s jeruzalemskog sveučilišta koji je vodio iskapanja smatra da je pečat morao pripadati nekom visokom predstavniku crkve. "Crkva je ovdje bila mnogo jača nego što smo mislili. Ovo pokazuje i da su se Judaizam i Kršćanstvo ovdje susreli i živjeli zajedno, u harmoniji," istaknuo je.
(Izvor: Haaretz Daily, Israel)

Ovo sam cula. Mislim da je pravoslavna crkva priznala ta ukazanja.

Vidjelo ih je 250 000 ljudi.

Čudo "čovjeka u bijelom"

Kao nov dodatak mnoštvu čudesnog znamenja sada se u SAD-u i Meksiku pojavljuju fotografije na kojima se može jasno vidjeti lik u bijelom koji dolazi iz bijelog stupca svjetlosti (kliknite na fotografiju za veću).
U travnju 2005. godine vjernici u crkvi Fountain of Living Waters u San Juanu, u američkoj saveznoj državi Texas, pronašli su novu nadu i radost kada im je jedna članica kongregacije pokazala fotografiju "Isusa". Članica kongregacije iz McAllena u Texasu koja je željela ostati anonimna fotografirala je zraku svjetlosti, međutim nakon što se je fotografija razvijena na njoj se pojavio lik "Isusa". Prema velečasnom Danielu Villarealu, ta fotografija povezana je s više ozdravljenja i uslišanih molitvi.
Prvi događaj o kojem je izviješteno zbio se oko Božića 2001. godine u blizini Meksiko Citya. Vidjevši vrlo intenzivnu zraku svjetlosti, putnik u autobusu iz Puebla za Veracruz zamolio je vozača da zaustavi autobus kako bi fotografirao pojavu. Kada je film razvijen, fotografije su prikazivale čovjeka koji izlazi iz svjetlosne zrake.
O sljedećem slučaju ovog fenomena izviješteno je na web-stranici Labyrinthina.com. U noći 8. studenog 2003. godine svećenik iz Novog Meksika bio je među stotinama ljudi koji su bili svjedoci traku svjetlosti koji je dolazio iz neba. Očevici su putovali autobusom iz Kalifornije u Novi Meksiko kada je, između Holbrooka u Arizoni i granice Novog Meksika, intenzivna zraka svjetlosti došla iz neba i dodirnula tlo. Zraka je bila vidljiva oko deset minuta i svi su izašli iz autobusa jer vozač nije želio proći autobusom kroz nju. Druga vozila na cesti također su se zaustavila. Kada su očevici snimili fotografije te "neobične zrake svjetlosti" na njima nije bilo ništa neobično, međutim kada su razvijene, na njima se mogao vidjeti lik u bijelom koji iz svjetlosti odlučno korača prema promatraču. Prema izvještaju, o svjetlosnoj pojavi izvijestile su radijske i televizijske postaje "od Santa Fea do Albequerquea." (Izvor: Labyrinthina.com; Valley Morning Star, McAllen, Texas, SAD)

Hvala ti Joakime za ovakve divne postove..zivi dokaz..
da nam jos uvjek vjere nedostaje,prave i jake vjere....

Slika lica otkrivena na poleđini torinskog pokrova

Talijanski znanstvenici otkrili su na stražnjoj strani torinskog pokrova sliku čovjekova lica koja odgovara slici na prednjoj strani platna.
Stražnja strana pokrova bila je skrivena pošto je 1954. godine, nakon što je pokrov pocrnio u vatri, prekrivena dodatnim slojem tkanine. Podstava je prvi put uklonjena 2002. godine kada je pokrov restauriran. Neuvježbanom oku površina stražnje strane plašta nije pokazivala gotovo ništa osim jedinstvenog šava kojeg Mechtild Flury-Lemberg, švicarski stručnjak za tkaninu koji je izvodio restauracijski rad, prepoznao kao karakterističnog za razdoblje prvog stoljeća poslije Krista ili prije.
Kod restauracije 2002. godine stražnju površinu detaljno je fotografirao monsinjor Giuseppe Ghiberti i fotografije su objavljene u knjizi. Giulio Fanti, profesor mehaničkih i termičkih mjerenja na Sveučilištu u Padovi, rekao je: "Dok sam gledao slike u knjizi, obris blijede slike na stražnjoj površini pokrova privukao je moj pogled. Pomislio sam da se tamo možda skriva mnogo više od onoga što je vidljivo ljudskom oku."
Fanti i njegov kolega profesor Roberto Maggiolo proučavali su fotografije te upotrijebili matematičke i optičke tehnike kako bi procesirali slike. Te sofisticirane metode za procesiranje slika na stražnjoj su površini otkrili sliku čovjekovog lica. Slika na stražnjoj strani u obliku, veličini i položaju odgovara onoj na prednjoj strani. Fanti je izjavio: "Iako ke slika vrlo blijeda, jasno su vidljive značajke kao što su nos, oči, kosa, brada i brkovi." Grafičko procesiranje nije otkrilo cijelu sliku tijela kakva se nalazi na prednjoj strani nego samo lice i, vjerojatno, ruke.
Prema prof. Fantiju, "Na obje strane slika lica je površna, obuhvaća samo krajnja lanena vlakna. Kada se napravi poprečni presjek tkanine, iznad i ispod pojavi se jedna ekstremno površna slika, no u sredini nema ničega. Ekstremno je teško krivotvoriti takva svojstva."
(Izvor: Discovery News, SAD; Reuters, Velika Britanija)



Torinski pokrov stariji nego što se smatralo

Prema novom istraživanju, Torinski pokrov mnogo je stariji nego što su pokazala mjerenja starosti s radioaktivnim ugljikom provedena u 1980-ima. Raymond Rogers, kemičar koji je 1978. godine bio član skupine kojoj su dozvolili proučavanje malih komadića tkanine, kaže da njegovo nova studija i kemijski testovi pokazuju da je materijal upotrijebljen u analizi s radioaktivnim ugljikom 1988. godine izrezan iz srednjovjekovne zakrpe u pokrov ušivene kako bi se popravilo oštećenje od vatre. Prema Rogersu, taj je materijal odgovoran za to što je pokrovu pripisana pogrešna starost. "Uzorak za ispitivanje radioaktivnim ugljikom posjeduje potpuno drugačija kemijska svojstva od glavnog dijela relikvije", istaknuo je.
U istraživanju je Rogers analizirao i usporedio uzorak upotrijebljen u testovima iz 1988. godine s drugim uzorcima tkanine. Njegova nova analiza otkrila je prisutnost kemikalije po imenu vanilin u uzorku ispitivanom metodom radioaktivnog ugljika i srednjovjekovnoj zakrpi, ali ne i u ostatku pokrova. Vanilin, prisutan u platnu od lanenih vlakana koja se koriste za njegovo tkanje s vremenom nestaje iz vlakana i to se vrijeme njegova nestajanja može izračunati, istaknuo je Rogers. U skladu s tim proračunima, srednjovjekovna tkanina trebala bi imati 37 posto vanilina. Međutim, u uzorku pokrova koji je Rogers analizirao vanilina praktički više nema, što prema znanstvenikovu izračunu znači da je pokrov star između 1500 i 3000 godina — daleko stariji nego što su pokazala ranija ispitivanja radioaktivnim ugljikom. (Izvori: BBC News, Associated Press)

Arheolozi pronašli špilju sv. Ivana Krstitelja

Arheolozi istražuju špilju za koju neki tvrde da bi mogla biti povezana s Ivanom Krstiteljem. "Ivan Krstitelj, biblijska osoba, sada je oživio," rekao je britanski arheolog Shimon Gibson koji je vodio iskapanja u blizini Jeruzalema.
U pećini, koja se nalazi približno 4 km od Krstiteljevog rodnog sela Ein Kerem, nalaze se stepenice koje vode do podzemnog bazena koji se vjerojatno upotrebljavao za krštenja. Zidovi špilje prekriveni su rezbarijama koje, kako arheolozi kažu, prikazuju život biblijske osobe. Iskapanje je otkrilo i kamen što se vjerojatno koristio za obredno pranje nogu te približno 250 tisuća krhotina lončarije koje su vjerojatno ostaci malih židovskih vrčeva za vodu koji su se upotrebljavali tijekom obreda krštenja.
Pa ipak, James Tabor, profesor religijskih studija na sveučilištu u Sjevernoj Carolini u SAD-u, je skeptičan jer u špilji nisu pronađeni nikakvi zapisi. I Gibson i Tabor vjeruju da rezbarije na zidovima pećine prikazuju život i djelo Ivana Krstitelja, budući da prikazuju muškarca koji u ruci drži palicu i odjeven je u životinjsku kožu. Postoje dokazi koji sugeriraju da su rezbarije u četvrtom ili petom stoljeću napravili redovnici kako bi počastili prostor koji lokalna tradicija povezuje s Ivanom Krstiteljem.
Gibson smatra da rezbarije, kamen za obredno pranje stopala, drugi artefakti i činjenica da se pećina nalazi blizu Krstiteljevog rodnog mjesta dokazuju da je pećinu mogao koristiti Ivan Krstitelj.
Rezbarije su negdje između 800. i 500. godine prije Krista napravili Izraelićani koji su bazen vjerojatno koristili za obrede krštenja. "Bazen je očigledno pripadao Ivanu Krstitelju koji je tražio primjeren prostor gdje bi mogli obavljati obrede povezane s njegovim idejama krštenja," rekao je Gibson. (Izvor: Associated Press)

Piše: mr. Andrija Kopilović
TORINSKO PLATNO SVJEDOK KRISTOVE MUKE I USKRSNUĆA!?




Što se platna tiče, osim evanđeoskog izvještaja, štovanje platna kao kršćanske relikvije tijekom cijelog prvog milenija kršćanstva prekriva šutnja.

Njegovo se štovanje zapravo javlja tek u 12. stoljeću u francuskoj opatiji Lirey gdje je zapisano da se u posebnom relikvijaru složeno čuva platno u kojem je bilo povijeno Isusovo tijelo kod sprovoda.

Kasnije, točnije 1300. godine, platno se nalazi u francuskom gradu Chamberey, odatle prelazi u vlasništvo kraljevske talijanske kuće u Torino, gdje se u tamošnjoj katedrali gradi posebni relikvijar duljine razvijenoga platna.



U srebru i staklu je platno godinama bilo izloženo na glavnom oltaru s tim da se u određenim danima prekrivalo zavjesom.
U vrijeme korizme i pogotovo u vrijeme jubilarnih godina platno se otkrivalo i pokazivalo na štovanje vjernicima.

Nažalost, dva puta je pretrpjelo požar, tako da je na presavijenim mjestima vidljiva paljevina što očituje i točan način presavijanja platna.

Ta relikvija je u kasnom srednjem vijeku, bez ikakve sumnje da li je autentična, u Torinu štovana i postala je metom brojnih hodočasnika. Mnogi su hodočasnici častili to platno, a slikari i pjesnici nalazili inspiraciju za svoja djela.




Učenjake je na poseban način ovo platno počelo zanimati u 19. stoljeću nakon pronolaska fotografije.
Naime, posve slučajno kada je platno fotografirano i kada je napravljen negativ, na slici se pojavio lik muškarca s točno određenim crtama lica i tijela, prepoznatljiv i vidljiv jer je platno u stvari prepoznatljiv i vidljiv otisak tijela kako bi to bilo u negativu.
Negativ fotografije je u stvari pozitiv lika na kom je prepoznatljiv lik mrtvoga čovjeka. Nakon tog otkrića je nastala čitava znanost, nazvana ”sindologija” (prema grčkom sindon = platno).



Crkva je dopustila nekoliko znanstvenih istraživanja najprije sveučilištu u Torinu, kasnije Francuskoj i Americi.
Ta istraživanja traju već preko sto godina sve do naših dana i urodila su mnogim zanimljivim saznanjima.
Tako je na pr. po peludu koji se nalazi na platnu određena točna putanja platna kako se je ono selilo iz mjesta u mjesto.
Potječe iz Jeruzalema, iz vremena Kristove muke, zatim se nalazi u Edessi u Maloj Aziji, pa par stotina godina u Carigradu, onda u Ateni te u opatiji u Lireyu.


Ova istraživanja otkrila su na platnu lik čovjeka koji je u njega bio umotan.

Radi se o muškarcu, starom nešto preko trideset godina, istočnjaku, koji je bio jako mučen (na leđima je registrirano preko stotinu udaraca bičem), trnjem okrunjen, otvorena boka, oguljene bedrene kosti, smrskana koljena...




Iz platna se dade zaključiti njegova starost, visina, težina, krvna grupa (nulta). No, svi ti podaci još nisu garant, barem ne za vjeru Crkve, da se radi o Isusu, makar su podaci iznenađujući.



Učenjake je, međutim, podijelilo u nekoliko podgrupa. Problem je otiska na platnu.
To nije otisak krvnih fleka, nije otisak ulja, makar se točno naziru i krvne fleke i ulje, nego je otisak najsličniji paljevini.
Ta je tajna bila glavni problem nevjerice prema tome platnu sve do naših dana.

Prije nekoliko godina završeno je tzv. treće veliko ispitivanje u kojem su sudjelovali svjetski stručnjaci na čelu s američkim stručnjacima atomske fizike i tada se došlo do jednog izvanrednog podatka.

Kod eksplozije atoma gdje nije postojala mogućnost sagorijevanja, pokazao se na sličnom platnu sličan otisak kao na torinskom platnu.

Učenjacima je to dalo naslutiti da se možda radi o jednom nama dosada nepoznatom fenomenu.

To je otisak nastao u času Isusova uskrsnuća kada njegovo tijelo postaje uskrslo i slavno koje izmiče zakonima naše fizike.
Tako bi prema najnovijim pretpostavkama učenjaka to platno bilo otisak Isusovoga tijela u času uskrsnuća.
Ta najnovija pretpostavka je i dalje predmet proučavanja, ali je na razini današnje znanosti jedna od najuvjerljivijih jer se dosadašnjim istraživanjima nije moglo točno utvrditi porijeklo tako divnog otiska u negativu cijeloga tijela mučenika. Ako je ova pretpostavka istinita, onda stvarno raspolažemo s najvrednijom relikvijom koja nam je od Isusa ostala.



Što se tiče stava Crkve, ona je uvijek kao brižna majka najkritičnija.


Ne suprotstavlja se pobožnom štovanju, niti naređuje ili izriče sud o stvarima koje nisu tako bitne za spasenje, nisu izričita objava.


Crkva bi bila najsretnija kada bi se sa svim znanstvenim metodama uspjelo do kraja dokazati da je to stvarno baš to platno.

Zato Crkva na ovo istraživanje ne stavlja točku, makar se čini da je sadašnji čas istraživanja za neko dulje vrijeme završen.

Činjenica da je ovom Platnu hodočastio i papa Pavao VI. i dva puta Ivan Pavao II. i da je u godini Otkupljenja i u godini Jubileja platno bilo izlagano cijele godine na javno štovanje vjernicima, pokazuje sklonost vjerovanju da se radi o stvarnoj relikviji.

No ono što je u štovanju važnije jest istina da Crkva u toj relikviji štuje otajstvo Kristove muke i uskrsnuća.