www.tebe-trazim.com

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Iv 20,19-31

I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Učenici su u zajednici našli vjeru u uskrsnuloga Gospodina. Zbog nekog razloga Toma nije bio među njima kada je došao Isus. Odvojenu od zajednice, teško mu je bilo povjerovati. Vjera u Gospodina, iako osobna, nije isključivo "privatna stvar". Vjera jednoga može ojačati vjeru drugoga. Odgoj u vjeri za učenike je bilo zajedničko iskustvo - zajedno su učili i pronašli vjeru u Gospodina.

Molitva vjernih

Poput prvih učenika i mi smo počesto uplašeni i zbunjeni. Svoje molbe iskreno izručimo Gospodinu:
- Dođi Uskrsli Gospodine, i pobijedi naše strahove, molimo te.
- Budi Uskrsli Gospodine, središte naših života, molimo te
- Obraduj nas Uskrsli Gospodine, znakovima svoje ljubavi, molimo te.
- Osposobi nas Uskrsli Gospodine, da radost budemo jedni drugima, molimo te.
- Podari Uskrsli Gospodine svojim uskrsnućem naše pokojnike, molimo te.
Gospodine, daj nam snage svoga Duha da vrata našeg srca budu uvijek otvorena za Tebe. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

"...ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo" (2 Kor 5,16).

U vremenu nakon Uskrsnuća mala je zajednica kršćana rasla u Isusovoj prisutnosti, ali u tajanstvenu obliku prisutnosti. Pokazao se kao onaj koji donosi mir, a to je bio i njegov pozdrav. Imajući u vidu beznadan položaj učenika, pomisao na mir činila se kao prazni optimizam - "nada da će sve opet biti u redu". Isusov mir nije te vrste. On zna njegov ishod. Njegov mir ne ovisi o politici, ljudima, mjestu, vremenu; njegov je mir bezgranično suosjećajuća jaka prisutnost. Ponekad je potrebno vrijeme da se prepozna njegova prisutnost: tek nakon što je Isus iščeznuo ispred učenika koji su bili na putu za Emaus, shvatili su kako su njihova srca gorjela. Gospodine, učini me budnim na tvoju prisutnost.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Iv 3,1-8

Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. On dođe Isusu obnoć i reče mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime." Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?" Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.' Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Trenutci molitve su trenutci "ponovna rađanja - odozgor". Ostavljamo po strani sve, i telefon i poruke, i dajemo Bogu da postane stvaran u našemu životu; a kako se Božja milost rađa u nama, rađa se i ljubav. Molitva je svakodnevno vrijeme u kojemu palimo ljubav u nama.

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Iv 3,7-15

U ono vrijeme reče Isus Natanaelu: "Ne čudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.' Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha." Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?" Odgovori mu Isus: "Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni."
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Onaj komu se molimo i s kim se molimo jest Sin Božji, Onaj koji je došao s neba i vratio se u nebo. Molitva je vrijeme u kojemu se uzdižemo u svemir i ekologiju vječne ljubavi. Nova se snaga rađa u nama, ne po našim naporima nego Božjom ljubavlju i snagom.

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Iv 3,16-21

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Isus govori o svome odnosu prema Ocu i životu koji ima. Vjera nas uzdiže u taj svijet. Kada ljubimo Boga i bližnje, živimo u novomu Božjem svijetu. Vjera je opuštanje u otajstvu i svijesti da nas Bog ljubi.

Iv 3,31-36

Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju: što je vidio i čuo - za to svjedoči, a svjedočanstva njegova nitko ne prima. Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.

Što mi želiš reći, Gospodine?

Vjera nas uvodi u novo ozračje života; s vjerom u Isusa već posjedujemo vječni život. Molitva je vrijeme kada se opuštamo u dijeljenju zajedničkoga života s Bogom. Ponekad malo govorimo i samo slušamo dopuštajući tako da Božja ljubav poplavi naše srce i život. To su trenutci kada dopustimo da nas ljubav okruži; ne treba puno govoriti, samo primati.
www.sacredspace.ie

Iv 6,1-15

Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: "Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!" Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

Što mi želiš reći, Gospodine?

Dječak je imao dovoljno hrane samo za sebe; hrana je bila hrana siromašnih - mali kruščić. Dan s ljubavlju, višestruko je umnožen. Kakvo god bilo značenje ovoga čuda, jedna od njegovih pouka jest da Bog od onoga što mu pružimo može učiniti puno više. Naši pokušaji da živimo u njegovoj ljubavi i slijedimo ga ništa su bez njega. Mali dar toga dječaka nahranio je narod; nikada ne znamo gdje i kada će naša nastojanja da ljubimo i pomažemo drugima donijeti ploda.

Pročitala sam današnje Evanđelje nekoliko puta već ujutro i krenula radosno u dan ,misleći kako ću s ljubavlju voditi majku na operaciju oka u bolnicu i pomislih :eto Gospodine hvala Ti što mi daješ šansu da pomognem majci koja vidi jedva nešto malo .no ubrzo kad mi se učinilo da je počela cendrati previše i navezuje se na mene ode moja ljubav i počinje mi ići na živce.A onda jao Bože ,počinje moja grižnja savjesti kakva sam ja to kćerka koja nema ljubavi ni strpljenja za vlastitu majku koja ovisi o meni ,pa onda opet počinjem opravdavati sebe pa ja sam zapravo prekinula vlastito liječenje u bolnici da bih nju vodila jer ja uvijek mislim da ja to još mogu i moram iako me liječnica špota kako opet mislim više na druge nego na sebe i da ću opet klonuti u tešku depresiju jer ću se isforsirati.Ja opet ne mogu pristati da ju sestra spremi u Dom jer majka želi biti kod mene iako sam i ja na rubu snaga ali to bi me dotuklo još više da majka ode u dom .Molite za mene da imam dovoljno ljubavi za majku jer onda ću ju moći i njegovati .Kako da to postignem,u groznim sam mukama i ne mogu više.

Draga Danijela, kad se nađem u teškom stanju, ja sama sebi to ovako objasnim. Sve što nam Bog otac daje, on to daje iz prevelike ljubavi za nas, kad bi bila neka bolja situacija od ove, on bi je dao. Ova je najbolja i Gospodin je daje iz prevelike ljubavi brige i nježnosti prema nama. Molim se draga za tebe, tvoju mamau i sve tvoje u obitelji. Stavit ću vas u moje svakodnevne molitve.

Mk 16,15-20

I reče Isus svojim učenicima: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro." I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.

Što mi želiš reći, Gospodine?

Svatko je na neki način pozvan u Isusovu službu. Pozvani smo da budemo "drugi Krist", ljudi koji će propovijedati ljubav Božju i učiniti je znanom svima te voditi brigu o njegovu narodu diljem svijeta. Možda nikada nećemo znati koliko smo to puta već učinili, ali je dovoljno da činimo ono što možemo. Bog čini nešto što može biti učinjeno i po svakoj osobi. U molitvi molimo da na najbolji način iskoristimo darove i talente i stavimo ih u Božju službu.
www.sacredspace.ie