www.tebe-trazim.com

Vidiš dragi naggar,po pitanju grđevine,stvar je u ukusa i sukusa.Ti si možda suptilniji po tim pitanjima i nosiš u sebi više afiniteta prema umjetnosti,te i tvoj sud opet ne mora biti svima "priznanje" za ili protiv.Dapače,uopće ne sumnjam da ti svoje talente ne prepoznaješ i koristiš za dobro svoje i brata svoga(vidljivo iz tvojih upisa),no ipak kome je više dano-od njega će s e i više tražiti!Svako čini i radi po svojoj savjesti,samo i savjest, nažalost može biti deformirana.A što onda dragi naggare?

S poštovanjem,
joakim

Naggare i Joakime ljubljena braćo

Neka vam ovaj dan bude pun ljubavi i blagoslova Božjeg

..što se tiče građevine, ne radi se o ukusu..
..o njenoj duhovnosti i tome , što o na predstavlja..
..a tome dosta za sada, jer sam obećao da neću pričati..

..a što se tiče savjesti..
..eto molimo se za " duha raspoznavanja" stvarnosti

.i eto ja tebe , pitam što preporučuješ..
..šutnju ili..
..ukazivanje.. bez osude..

mri s tobom

..pozdrav tebi , draga međugoranko..
..Međugorje :lipo naše malo misto..
..a ostalo znaš..samo ti..


.mir s tobom

BISKUP ŽANIĆ POD PRITISKOM RATKA PERIĆA




Od samih početaka Gospinih ukazanja u Međugorju (24./25. lipnja 1981.), Međugorje je za jedne «luka spasa», a za druge «kamen spoticanja». Do dana današnjeg ono ostaje «znak prihvaćanja» i «znak osporavanja». Sva ta različita gledanja na Međugorje ne umanjuju ono što Međugorje jest, nego pozivaju na još ozbiljniji i intenzivniji istraživalački put u samo njegovo «središte».


Pred događajima u Međugorju mnogi su ostajali zbunjeni. Zbunjeni su prvi dan bili vidioci; zbunjeni su bili međugorski fratri i narod; zbunjen je bio mostarski biskup Pavao Žanić i Ordinarijat; zbunjena je bila ondašnja komunistička vlast. Kod nekih je ta zbunjenost ubrzo prešla u radost, a kod drugih u otpor koji traje sve do danas.


OD ZAGOVORNIKA DO PROTIVNIKA

U knjizi «Još jednom istina o Međugorju», autora dr. Ljudevita Rupčića-dr. Viktora Nuića, koja je objavljena u Zagrebu 2002., o prvotnom stavu mostarskog biskupa Pavla Žanića glede Gospina ukazanja u Međugorju, stoji slijedeće:


Biskup Žanić je, kako sam kaže, već 21. srpnja 1981. pohodio Međugorje i razgovarao s vidiocima koji su prije toga prisegli da će mu govoriti istinu. Nakon toga je na blagdan zaštitnika međugorske župe sv. Jakova apostola, 25. srpnja 1981., održao propovijed u kojoj je rekao: «Duboko sam uvjeren da nitko djecu, koja kažu da su vidjeli Gospu, da nitko tu djecu nije podgovorio. Da se radi o jednom djetetu, moglo bi se reći: Ma taj ima neku tvrdu glavu, pa ne može ni policija iz njega ništa izvući. Šestero nevine, jednostavne djece kroz pola sata bi, kada bi ih netko nagovorio, kazala sve. Nitko od svećenika, ja jamčim i garantiram, nije imao tu nikakve namjere niti udjela da bi djecu na nešto nagovorio… Također sam uvjeren: Djeca ne lažu! Djeca govore točno što je u njihovim srcima… Sigurno je: Djeca ne lažu.»
No već u jesen 1981., u vrijeme krivičnih sudskih postupaka fra Jozi Zovku, fra Ferdi Vlašiću i fra Jozi Križiću, biskup Žanić mijenja svoj stav. UDBA I POPOVI


Dva su ključna momenta utjecala na taj obrat biskupa Žanića: (a) prijetnje na Republičkoj komisiji i (b) pritisak svećenika «petrovaca» (popova) predvođenih popom Ratkom Perićem i popom Lukom Pavlovićem. O tom je biskup Pavao Žanić u više navrata pričao međugorskom župniku fra Jozi Zovki. O čemu se zapravo radi piše dalje:


Kad se vratio iz zatvora, fra Jozo je 18. veljače 1983. posjetio biskupa Žanića koji mu je tom prigodom opširnije pričao o svom susretu na Republičkoj komisiji u Sarajevu: kako su vršili na njega pritisak i prijetili mu, ako ne promijeni svoj blagonaklon stav prema Međugorju, da ga mogu zatvoriti; kako je sa suzama dodao da se on više ne može eksponirati; kako ga je na povrtaku u Mostar dočekala skupina od dvanaest dijecezanskih svećenika koji su mu ozbiljno prigovorili i zamjerili što se toliko zalaže za Međugorje jer su se bojali da bi eventualno prihvaćanje međugorskih ukazanja povećalo prestiž franjevaca u odnosu na dijecezanske svećenike; kako se on zbog svega toga nije moga više eksponirati i dodao «Što sam mogao drugo? Nisam mogao ići u zatvor zbog Međugorja, ni od biskupa postati seoski kapelan.»

Na čelu te skupine od dvanaest dijecezanskih svećenika bio je - nitko drugi nego dr. Ratko Perić! Tom prigodom biskup Žanić je rekao za njega da je veoma utjecajan u Vatikanu!

LUPANJE ŠAKOM

Pop Ratko Perić znao je Žanićeve slabosti, i obilno ih je koristio. Prisilio je Žanića da promijeni svoj pozitivni stav o Međugorju i počme govoriti i pisati toliko laži, koje će on kada dođe za biskupa u Mostar samo ponavljati. Žanić je bio ucijenjen i osjećao se nemoćnim pred razgoropađenim Perićem. Ni njegov biskupski naslov nije mu bio od velike koristi. O tom svjedoči i slijedeća zgoda:


Nekako u isto vrijeme biskup Žanić je bio službeno u Rimu na nekoj sjednici pri nekoj kongregaciji, na kojoj se radilo o nečemu što nema veze s Međugorjem. Nakon sjednice posjetio je Hrvatski papinski zavod sv. Jeronima i pred svima, uključujući tu i studente, s oduševljenjem pričao o međugorskim ukazanjima. Ravnatelj Zavoda, dr. Ratko Perić, ljutio se protiv njegova izlaganja i protestirao protiv njega čak lupanjem šakom po stolu! To svjedoči jedan od onih koji su tu bili nazočni, sada visoki crkveni hijerarh.


Ova dva primjera pokazuju kako je dr. Ratko Perić, mnogo prije nego što je postao biskup Perić, i te kako, možda i odlučujuće, utjecao na Žanićevu promjenu stava prema Međugorju – od žarkog zagovornika međugorskog fenomena i zaštitnika franjevaca, vidjelaca i hodočasnika, do ljutog protivnika i, makar neuspješnog i stoga tragičnog, zatornika samoga međugorskog fenomena, kao i klevetnika vidjelaca, borca protiv hercegovačkih franjevaca do njihova istrjebljenja («istrage») i protivnika svih, službenih i privatnih, hodočašća u Međugorje.



MEĐUGORSKA KAZNA

Perić je, što se tiče njegova obračuna s Gospom i Međugorjem, iskoristio Žanića i njegove slabosti. Dok je u Splitu bio u mirovini i teško bolestan, Žanić je očajnički i jadikujući znao govoriti: «Ovo mi je dala Gospa Međugorska!» Nije li to možda njegov povratak

evo nešto sa stranice http://www.exdeo.com/medjugor/pSmiljan/indexh.php u vezi poteškoća sa izdavanjem knjige p. J.Bubala " Tisuću susreta s Gospom"
spominju se i kard.Rtazinger, papa I.Pavao II:

Ja sam Pater Smiljan-Dragan Kožul, koji sam bio profesor na Papinskom Sveučilištu Antonianum u Rimu, kada su započela ukazanja u Međugorju.

Inače, bio sam od 1972. do 1988. u Vatikanu u službi, što znači 16 punih godina.

1977. sam postao branitelj ženidbenog veza u sudištu pri Kongregaciji za svete Sakramente.

Upravo u vrijeme kada su započela ukazanja u Međugorju ja sam trebao prevoditi neke materijale za Svetu Stolicu u vezi s tim ukazanjima.

Od prvih ukazanja Franjevac Pater Janko Bubalo intervjuirao je djecu vidioce. Tako se nakon tri godine skupilo preko 300 stranica dijaloga sa djecom, što je on želio objaviti u Jugoslaviji.

Onda je Gospa rekla da tu knjigu treba najprije prevesti na talijanski jezik i objaviti u Italiji, a onda će nakon toga biti objavljena na mnogim drugim jezicima. Dapače, Gospa je dodala u tom trenutku, dakle u tom istom ukazanju, da Profesor Pater Smiljan to treba prevesti na talijanski.

Ja sam to onda i učinio. Naime, kad su mi Vicka, Marija i Janko prenijeli tu Gospinu želju, ja sam se zajedno sa časnim sestrama Kćeri Milosrđa u Rimu koje su bile nastavnice po talijanskim školama dao na prevođenje. Kad je prijevod dovršen, tekst sam pokazao Don Gabrielu Amorthu, Papinom egzorcistu i velikom mariologu, te uredniku najpoznatijeg talijanskog marijanskog časopisa Madre di Dio, da ga dotjera i da ga ponudimo nekoj katoličkoj izdavačkoj kući u Italiji.

Tada smo doživjeli veliko iznenađenje, jer ni u Italiji nijedna izdavačka kuća se nije usudila na prvi trenutak tu knjigu objaviti,tumačeći to time da je biskup Žanić zabranio svako objavljivanje u vezi Međugorja. -->
onda smo vezom došli do Kardinala Ratzingera, prefekta Kongregacije za nauk vjere. Kad je Kardinal Ratzinger čuo da postoji takav jedan intervju s djecom, on je rekao "To je trebalo već davno objaviti." i dodao da se slobodno pozovemo na njega pri ponudi izdavaču.

Ja sam tada, budući da sam inače bio dosta povezan s konventualcima franjevcima svetišta Svetog Antuna u Padovi, i s njihovom izdavačkom kućom Messagero, njima javio da Kardinal Ratzinger daje preporuku da se odmah objavi ova knjiga intervjua s vidiocima i već sutradan su oni došli iz Padove u Rim po materijale.

Knjiga je nazvana, prema jednom mom nadahnuću, Tisuću susreta s Gospom, "Mille incontri con la Madonna", jer sadržava preko tisuću intervjua o susretima s Gospom.

Knjiga je objavljena i prvi primjerak je predan Papi preko njegovog osobnog tajnika Stanislawa Dziwisza u travnju 1984. godine..

Papa mi je zahvalio za tu knjigu s napomenom da ju je rado i s velikim interesom pročitao. -->|

Ovo je prvi nastavak, a u sljedeća dva ostatak transkripcije doslovnog govora O. Smiljana. Planira se (jedino s Kraljičinom, i vašom pomoću...) postavljanje čitave audio snimke koje je transkript s lijeva samo dio, u mp3-formatu, na www.exDeo.com.

jednom je netko pitao, zna li se zašto je Gospa izabrala međugorje
evo jedan članak koji ima neke veze, od vidjelice Mirjane:

MEĐUGORJE – “Zapamtite, djeco moja, to vas moj sin blagosiva.Nema puta bez moga sina - prenijela je Gospinu poruku vidjelica Mirjana Soldo u Međugorju. Mirjana nam je mogućila da za vrijeme ukazanja stojimo tik uz nju. Pjesmu prekida ispruženim dlanovima prema nebu. Sva izvanzemaljska blagost i ljepota prekrili su joj lice. Govori, a mi je ne čujemo, tek osjetimo val blagosti i shvatimo da nakon njezina klimanja glavom i radimo što i Mirjana, brišemo suze s lica. Odakle suze i zašto ne možemo odgovoriti ni sebi niti drugima. “U tome trenutku čovjek se osjeti kao pred majkom” pokušala nam je Mirjana objasniti.

“Jedan put Gospu smo pitali zašto je nas šest izabrala. Odgovorila nam je: '’Zato što trebam vas šest takvih kakvi ste’’. Kad smo je upitali zašto je upravo Međugorje izabrala za svoja ukazanja kazala nam je: '’Ovdje sam našla molitvu’’, to je i dokazano u prvim godinama kad smo proganjani, a iza nas su stali svi u Međugorju” ispričala je Mirjana.

“Jutros je Gospa rekla: “Ne možete graditi sreću bez moga sina”, vidite kako je to veliko. Meni su odmah misli potekle na Europsku uniju. Gradimo budućnost, Europu u koju mi želimo što prije ući. Što ćemo tu dobiti bez Isusa, bez mira? Poruku sam shvatila kao “Mirjana, počni moliti za obraćenje Europe” - završila je vidjelica.

tko hoće preko weba pročitati ili si isprintati jednu od najboljih knjiga o svjedočenju samih vidioca ,evo jedne:

http://www.exdeo.com/medjugor/medj1000/indexh.php

bvb+

Hrvoje vrli, Bozji ti blagoslov poradi truda i svakodnevne borbe zelim. Ljubav, mir, blagost, pouzdanje, moltvu i vjeru pronosimo jos jace i jos vise.

27. lipnja 2005.
VJERA I ZNANOST FRANCUSKI NEUROLOG dr. PHILIPPE LORON
NAKON ISPITIVANJA OBAVLJENIH U SUBOTU
NA DVOJE MEĐUGORSKIH VIDJELACA

Ne znam koga vidioci vide, ali s njima nitko ne manipulira jer su odvojeni od svijeta

SVIJET ZA SEBE
U trenucima kad kažu da imaju ukazanje vidioci uistinu doživljavaju nešto autentično. Znanost, međutim, ne može kazati koga oni vide i s kime razgovaraju. Potpuno su odvojeni od vanjskoga svijeta i u tim trenucima ne reagiraju ni na vizualne ni na zvučne podražaje. Uperilo im se jako svjetlo pred oči, odnosno puštala buka na uho, no oni na to uopće nisu reagirali - pojasnio je Philippe Loron
pišu Marijan SIVRIĆ
Ivo ŠĆEPANOVIĆ

Ispitivanja međugorskih vidjelaca u trenucima kad kažu da imaju ukazanja Gospe potvrđuju kako su tjelesno i duševno zdravi - istaknuo je u Međugorju na 24. obljetnicu ukazanja ugledni francuski neurolog dr. Philippe Loron.
Pariški stručnjak u subotu je sa svojom peteročlanom ekipom u Međugorju obavljao znanstvene testove nad vidiocima, pokušavajući znanstvenim metodama dokučiti zbivanja koja već gotovo četvrt stoljeća privlače milijune hodočasnika u Hercegovinu.

Mjeri se reakcija mozga
Testiranje se odvijalo u relativnoj tajnosti, pa je francuski stručnjak ostao i podalje od fotoaparata. Očito se htjela izbjeći dodatna gužva, jer su hercegovačko svetište ionako tijekom vikenda posjetili deseci tisuća vjernika.
- Za Međugorje sam čuo sredinom osamdesetih, ali više sam se znanstveno zainteresirao tri godine poslije, kad sam pregledao videokasetu koju je za istraživačke potrebe s međugorskim vidiocima snimao znanstvenik Henri Joyeux - izjavio je dr. Phillipe Loron s pariške klinike Salpetriere, napominjući kako se njegovom znanstvenom metodom mjeri reakcija mozga prije i za vrijeme ukazanja.
- Aparati koji mjere aktivnost mozga pokazuju kakva zračenja emitiraju tijekom ukazanja. Zanimljivo je da su oni za vrijeme kad tvrde da imaju ukazanja aktivni, drže otvorene oči, a mozak im emitira valove koji nisu tipični za takvo stanje. Istodobno potvrđujemo izostanak bilo kakve patologije, odnosno bolesti. Isključuje se bilo kakva epilepsija ili druga živčana bolest - dodao je dr. Philippe Loron, čiji su članovi znanstvene ekipe u subotu ispitivanja obavili na dvoje vidjelaca, Mariji Pavlović-Lunetti te Ivanu Dragićeviću.

Tko vjeruje, vjeruje

Prema Philippeu Loronu, njegovi sofisticirani aparati i takozvana elektroencefalografska mjerenja aktivnosti mozga pokazuju kako vidioci "doživljavaju nešto autentično".
- Ovakva snimanja mozga opovrgavaju sve one koji sumnjaju da vidioci manipuliraju ljudima oko sebe. Oni u trenucima kad kažu da imaju ukazanje uistinu doživljavaju nešto autentično. Znanost, međutim, ne može kazati koga oni vide i s kime razgovaraju. Potpuno su odvojeni od vanjskoga svijeta i u tim trenucima ne reagiraju ni na vizualne ni na zvučne podražaje. Uperilo im se jako svjetlo pred oči, odnosno puštala buka na uho, no oni na to uopće nisu reagirali - pojasnio je Philippe Loron.
Tek je manji broj hodočasnika u subotu ispred crkve svetog Jakova čuo za ispitivanja. Neki od njih su, istina, bili pomalo i ljutiti čemu tolika testiranja, u stilu "ako netko želi vjerovati, neka vjeruje, a ako ne vjeruju, neka puste vidioce na miru".
Ivan Dragićević, jedan od šestero međugorskih vidjelaca, potvrdio nam je vijesti o novim istraživanjima koja su u tijeku, no nije bio nestrpljiv.

Testiranje samo ako se Crkva slaže
- Ovo su prva ispitivanja nakon nekoliko godina stanke. Najintenzivnija ispitivanja imali smo od 1984. do 1998. godine. Istraživanja su bila orijentirana na medicinska pitanja, ali bilo je i teoloških ispitivanja. Za ovaj test s francuskim neurolozima rekli smo da ćemo ga napraviti ako to Crkva traži i ako to nešto znači za Crkvu. U suprotnom ne bismo željeli biti pokusni kunići - smireno je Ivan Dragićević govorio za Slobodnu Dalmaciju.
Potvrdio je i to da jedna kopija rezultata najnovijih testova ide u Vatikan, pravo Papi Benediktu XVI.

- I Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. dali su zeleno svjetlo francuskim stručnjacima za ovakva ispitivanja. Stavili su nam na glave neke uređaje nalik na mrežu te nas testirali prije, tijekom i nakon ukazanja. Malo sam negodovao čemu testiranje baš na obljetnicu ukazanja, no uspjeli su me uvjeriti kako im je to važno baš toga dana - nastojao je pojasniti Ivan Dragićević.
Tek na naše inzistiranje priznao je određenu zasićenost svim testovima napravljenim od trenutka kad su još kao djeca progovorili o ukazanjima 1981. godine.
- Ponekad nam je teško nakon svih tih pustih testova, no uvijek ponavljam, ako Crkva to traži, mi moramo biti strpljivi - rekao je Dragićević. Otkrio nam je i da će francuski stručnjaci nakon zbrajanja rezultata ispitivanja napisati i knjigu o međugorskim ukazanjima, i to s medicinskog stajališta.


Caviezel usvojio bolesno dijete iz Kine

Međugorski vidjelac Ivan Dragićević potvrdio je istinitost informacije o nedavnom susretu s hollywoodskim glumcem Melom Gibsonom. Dragićević je dobar prijatelj s glavnom zvijezdom filma "Pasija" Jimom Caviezelom, pa je s njime otišao na susret s Gibsonom. O vijestima da bi Mel Gibson mogao snimiti i film o međugorskim ukazanjima, Dragićević je prokomentirao:
- Nije bilo govora o tome. Ali, možda bude vremena i za takve stvari — s pomalo zagonetnim smiješkom odvratio je Dragićević. Više je govorio o Jimu Caviezelu, koji je sa suprugom Kerri u nekoliko navrata posjećivao Međugorje.
- Jim Caviezel je svjetla točka Hollywooda. On i supruga nedavno su usvojili trogodišnjeg dječaka iz Kine kojemu je trebao biti odstranjen tumor. Svjesno su uzeli bolesno dijete, jer su mu željeli pomoći - naveo je Dragićević o glumcu koji je u Gibsonovoj "Pasiji" igrao lik Isusa.

Mozak im je u stanju duboke relaksacije

Neurolog Philippe Loron stanje vidjelaca tijekom ukazanja opisao je i sljedećim riječima:
- Za vrijeme te njihove ekstaze mozak je zaokupljen posebnom percepcijom. Mozak im je u stanju usporedivom s dubokom relaksacijom, bez obzira na to što su oni u tom trenutku aktivni i drže oči otvorenima. Ratzinger bio u Međugorju?

Je li sadašnji Papa Benedikt XVI. svojedobno kao kardinal Joseph Ratzinger uistinu boravio u Međugorju, kako se nagađalo po medijima? - još je jedno od pitanja na koje smo odgovor potražili od Ivana Dragićevića.
- Spekulira se o tome, međutim, sve je to na razini rekla-kazala. Crkva nema evidenciju o tome. Istina, i ja sam čuo o Ratzingerovu navodnom privatnom boravku u Međugorju, a o tome su mi govorili i neki od svećenika. Navodno je to bilo 1986. godine - zaključio je Dragićević.

Ukazanja još traju

Na naše izravno pitanje vjeruje li da će Vatikan jednoga dana priznati međugorska ukazanja, Ivan Dragićević je izjavio:
- Kao prvo, ukazanja još traju. Dok god ona traju, Crkva ne daje svoj sud. Crkva prati poruke i ispituje sve, a mi moramo biti strpljivi.


26. lipnja 2005.
24. OBLJETNICA UKAZANJA
100 TISUĆA VJERNIKA U SVETIŠTU KRALJICE MIRA
Međugorske vidioce testira ekipa dr. Lorona iz najveće pariške bolnice
napisao i snimio Marijan SIVRIĆ

MEĐUGORJE - “Dvadeset i četiri godine s Gospom su godine milosti, radosti, mira i nema riječi čovjek da to usporedi s nečim, taj uistinu veliki događaj”, riječi su četerdesetjednogodišnje vidjelice Vicke Ivanković -Mijatović koja je kao sedamnaestogodišnja djevojčica, zajedno s još pet svojih vršnjaka, prije 24. godine, posvjedočila da je vidjela Gospu, Blaženu Djevicu Mariju, na Podbrdu u Bijakovićima, u župi Međugorje.
- Vrijeme prođe. Meni je bilo važno da svo ovo vrijeme budem na služenju Gospi i da izvršavam ono što Gospa od mene traži. Nisam razmišljala o tome koliko će mi se Gospa ukazivati, ali, zasigurno, nisam mislila da će ovako dugo biti sa mnom. Ali, eto, u našim očima je to možda dugo, a u Božjim nije - kazala nam je Vicka.
Inače, više od sto tisuća hodočasnika u petak i subotu proslavilo je tradicionalnom hodnjom mira, euharistijskim slavljima, propovijedima, pričestima, molitvama i pjesmama ovu, 24. obljetnicu Gospina ukazanja.
U subotu navečer, u vrijeme ukazanja, peteročlana francuska znanstveno-medicinska ekipa na čelu s dr. Philippeom Loronom, neurologom iz najveće pariške bolnice, trebala je obaviti novo testiranje vidioca. To nam je potvrdio i vidjelac Ivan Dragičević.
U procesiji je bilo više tisuća hodočasnika iz mnogih zemalja svijeta. Hodočasnici su nosili transparente s natpisima Međugorje, te Isusove, Gospine slike , kipove, zastave svojih zemalja... Na čelu hodnje mira bili su vidjelica Vicka Ivanković- Mijatović i fra Božo Milić koji su predmolili. U Međugorju pred župnom crkvom sv. Jakova hodočasnike je dočekao međugorski župnik fra Branko Radoš i toplo ih pozdravio u ime župne zajednice.
Tijekom noći između petka i subote mnoštvo hrvatskih hodočasnika uputilo se pješice iz Gruda, Ljubuškoga, Tomislavgrada, Livna, Posušja, Širokog Brijega , Mostara, te Metkovića, Vrgorca, Ploča, Imotskoga... Kolone i kolone autobusa i vozila stizale su iz Hrvatske i BiH i inozemstva. U Međugorju su se mogli vidjeti autobusi iz Zagreba, Splita, Osijeka, Varaždina, Dubrovnika, Rijeke, Zadra ...


Slobodna Dalmacija

25.06.2005 22:29
NA 24. GODIŠNJICI UKAZANJA U MEĐUGORJU
Vidioci podvrgnuti medicinskim ispitivanjima
Autor Lucijan Boban
Jučer su na 24. godišnjicu ukazanja gospini vidioci iz Međugorja podvrgnuti novim medicinskim ispitivanjima. Petero vrhunskih specijalista neurologa predvođenih Francuzom dr. Philippeom Loronom promatrat će, prije, za vrijeme i poslije ukazanja, reakcije vidjelaca.
Potvrdu novih medicinskih istraživanja dao je i vidjelac Ivan Dragičević, a njegove riječi potvrdili su i u župnom uredu. No, nešto više o tom događaju nisu željeli govoriti, pa nije jasno je li tom testu prisustvovalo svih šestero vidjelaca ili samo oni kojima se još uvijek svakodnevno i na sam dan ukazanja ukazuje Međugorska Gospa.

Naime, svakodnevno ukazanje još uvijek imaju Vicka Ivanković Mijatović, Marija Pavlović Lunetti i Ivan Dragičević, a na godišnjicu ukazanja i vidjelica Ivanka Ivanković Elez. Vidiocima Jakovu Čoli i Mirjani Dragičević Soldo Gospa se ukazuje jednom godišnje i to u različito vrijeme.

Troje vidjelaca koji imaju svakodnevno ukazanje Gospa se ukazuje točno u isto vrijeme i to u večernjim satima dvadeset minuta prije 19 sati ma gdje se u to vrijeme zatekli.

Inače, posljednje stručno medicinsko ispitivanja njihova stanja prije, za vrijeme i poslije ukazanja imali su prije 13 godina. Najtemeljitija istraživanja obavljena su u razdoblju od 1984. do 1989., a medicinska dokumentacija čuva se u župnom uredu i brojnim klinikama čiji su se specijalisti do sada bavili tom problematikom.

Francuskog neurologa dr. Philippea Lorona zaintrigirali su video zapisi testova i znanstvenih ispitivanja vidjelaca koje je 1986. završio prof. Henri Joyeux. To ga je potaknulo da dođe u Međugorje i nastavi tamo gdje je njegov kolega stao.

Taj francuski neurolog u razgovoru za radio Mir Međugorje spomenuo je i to da su materijali s međugorskih ispitivanja vidjelaca poslani sadašnjem Papi a tadašnjem kardinalu Josefu Ratzingeru.

Rezultati tih istraživanja, prema njegovi svjedočenju, utjecali su da se u to vrijeme ne donese “prebrz nagativan zaključak o događajima u Međugorju.

Večernji list





24. lipnja 2005.

NAJPOZNATIJA ŽUPA U SVIJETU
IKO SKOKO
Mjesto Međugorje spominje se prvi put u povijesnim dokumentima 1599., zatim na mostarskom sudu 1633.134. godine.
Po popisu biskupa fra Pavla. Dragićevića na području međugorske župe 1743. godine živjelo je 30 obitelji, a 236 vjernika.

Godine 1892. od stare župe Brotnjo (Gradnići) osniva se samostalna župa Sv. Jakova s pet mjesta, Međugorje, Bijakovići,
Vionica, Šurmanci i Miletina. Oni koji su tada odredili za patrona župe zaštitnika hodočasnika sv. Jakova nisu mogli ni sanjati kako
će stoljeće poslije kroz tu župu dolaziti i prolaziti milijuni hodočasnika iz cijelog svijeta.

U povijesti ove župe bilo je velikih događaja i datuma. Međutim, posebno će ostati zabilježeni datumi 24. i 25. lipnja 1981. Tih dana
su Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Marija Pavlović, Ivan Dragićević i Jakov Čolo obznanili kako im se ukazala
Gospa, koja se predstavila kao Kraljica mira. Ta poruka mijenja ne samo tu župu i njezine vjernike, nego ima veliki duhovni utjecaj na
milijune osoba diljem svijeta.

Trenutačni život u župi

Župa Sv. Ja.kova danas ima 1150 obitelji u kojima živi oko 4300 vjernika. Prošle godine kršteno je 59 djece, vjenčano 29 parova i
pokopano 59 osoba. Prvu pričest primilo je 83 djece, a krizmano 93 mladih.

Nedjeljom i svetkovinama slavi se sedam svetih misa na hrvatskom jeziku. Četiri u župnoj crkvi; a po jedna u filijalnim crkvama u Šurmancima, Vionici i Miletini.

U župi rade župnik fra Branko Radoš, fra Zoran Ostojić, fra Viktor Kosir, fra Petai Vlašić, fra Svetozar Kraljević, fra Ljubo Kurtović,
fra Tomislav Pervan, fra Mario Knezović, fra Karlo Lovrić, fra Bože Milić i fra Josip Marija Katalinić, te časne sestre s. Slavica
Kožul, s. Auksilija Ivanković, s. Adrijana Hrkać, s. Blaga Kraljević, s. Petra Bagarić, s. Nera Glavaš i s. Stojka Alilović.

Župnik fra Branko ističe veliku pomoć i svećenika iz susjednih župa, samostana, Hercegovine i ostalih krajeva, te onih koji dolaze s hodočasnicima iz inozemstva, posebno za sakrament svete ispovijedi.

Gradnja
Prvu župnu crkvu sa župljanima je počeo grad župnik fra Nikola Šimm 1695. godine.
Dovršena je za dvije godine. Na žalost ta crkva nije mogla biti trajnije rješenje jer je podignuta na trusnom zemljištu.
Njezini ostaci uklonjeni su 1979. godine.

Gradnja današnje lijepe i velike župne crkve započela je 1935. dolaskom župnika fra Radovana Petrovića.
Gradnja župne crkve nastavlja se 1966. godine. Crkvu je blagoslovio 19. siječnja biskup mons. Petar Čule.
Više puta je uređivana i obnavljana. Godine 1976. uređen je pod. Nabavljene su drvene klupe 1980.
Vitraji umjetnika Branimira Dorotića postavljeni su 1987.

Iste godine pred crkvom postavljen je kip Kraljice mira umjetnika Dine Felicija. Povećanje broja hodočasnika iz godine u godinu
iziskivalo je uređenje okoliša i prostora oko crkve. Vanjski oltar podignut je 1991.


Postaje Križnog puta Pina Saccia postavljene su 1991 godine. Nove ispovjedaonice postavljene su uoči Božića
2000. godine. Stara filijalna crkva u Šurmancima podignuta je 1969. Gradnja nova crkve uz Neretvu započela je
2000. godine,završena 2002. godine. Filijalna crkva u Vionici podignuta je 1969. Renovirana je uređena
osamdesetih godina prošlog stoljeća. Crkva u Miletini podignuta je 1970. godine. Prva župna kuća podignuta je
1890.192. Preuređena je 1961. Proširela je i obnovljena potkraj osamdesetih i početkom devedesetih godina
prošlog stoljeća.

Duhovna zvanja Medugorska župa poznata je i po duhovnim zvanjima. Iz župe je rodom sedamnaest svećenika i
petnaest časnih sestara. Svećenici su fra Augustin Barać, fra Vlado Buntić, fra Ivan Čilić, fra Mate Čilić, fra ,
Marko Dragićević, fra Vinko Dragićević, fra Mate Dragićević, fra Kornelije Kordić, fra Zoran Ostojić, fra Slavko Soldo,
sadašnji provincijal, fra Miro Šego, fra Kvirin Vasilj, don Marko Kozina, don Zlatan Sušić, fra Jozo Vasilj i fra Stanko
Dodig. Časne sestre su s. Anastazija Primorac, s. Danijela Čilić, s. Dragana Dragićević, s. Valerija Ilić, s. Marina
Ivanković, s. Zdravka Tadić, s. Emilija Vasilj, s. Inocenta Vasilj, s. Vendelina Vasilj i s. Komelija Kordić, s. Željka
Jovanović, s. Marija Jovanović i s. Daria Jovanović.

Pričesti

Župa Međugorje postala je svojevrstan fenomen 1981. Milijuni hodočasnika prošli su tom župom. Tisuće
molitvenih grupa nastalo je diljem svijeta, koje svakodnevno mole međugorski molitveni program po svojim crkvama,
kapelicama ili obiteljskim kućama. Mnogi su se tu ispovijedili nakon više godina.
Čak i mnogi pravoslavci i protestanti naučili su moliti krunicu. Neki nevjernici naučili su svoje prve molitve.
Nemoguće je nabrojati sve plodove. Neki se mogu i statistički pokazati. Prošle godine je u Međugorju podijeljeno 1.224.000
pričesti. Statistike pričesti se vode od 1985. Od te godine do kraja 2004. podijeljeno je 17.774.572 pričesti.
Od 1985. vodi se statistika i svećenika koji slave svetu misu.Prošle godine koncelebriralo je na misama
28.166 svećenika, a od početka vođenja statistike od 1986. do kraja 2004. točno 381.759 svećenika.

Što se pohodi?
Tri su točke koje svaki hodočasnik u Međugorju pohodi. Župna crkva za slavlje euharistije i sakramenta pomirenja. Molitveni program u crkvi počinje svaki dan u 17 (1 sati.
Brdo Križevac za molitvu križnog puta i Podbrdo, koje hodačasnici i župljani nazivaju "Brdo ukazanja" za molitvu
krunice. Tu treba spomenuti i grob dr. fra Slavka Barbarića, Majčino selo, Vrt sv. Franje i Cenacolo. Križevac je brdo
iznad mjesta Međugorja. Na njemu su župljani podignuli zavjetni betonski križ visok 8,56 metan 1934. godine.
Posebno se na njemu moli Križni pu petkom u 15 (16) sati u; brončane postaje, rad talijanskog kipara Carmelo
Puzzola iz Firenze, koje su postavljene 1988. Svečane se slavi sveta misa na Križevcu na 2. nedjelju u rujnu mjesecu.
Na Podbrdu se moli krunica posebno nedjeljom u 14 (15 ili 16) sati, uz brončane reljefe koji prikazuju otajstva.
Reljefi su postavljeni 1989. Također su rad talijanskog kipara Puzzola.


Večernji list (www.vecernji-list.hr)