www.tebe-trazim.com

Danas se u mnogim krugovima razgovara a neki i zagovaraju tezu, da su neka apokrifna evanđelja imala utjecaj na katoličku misao.No d a li je baš tako?Evo npr."Jakovljevo evanđelje", vjerojatno iz sredine drugoga stoljeća, koje je prepisivano i stoljećima čitano u crkvama, imalo je velik utjecaj na kršćanski opis Marije jer nam maštovito pripovijeda o njezinu životu prije Gabrielova navještenja. Otud znamo i imena Marijinih roditelja Joakima i Ane. Otud je i pripovijest o Marijinu prikazanju u Hramu u ranoj dobi – prikazanje koje je postalo blagdan u Katoličkoj crkvi i nadahnuće mnogih umjetnika čije slike krase umjetničke galerije. Otud je i opis Josipa kao starijeg čovjeka koji nosi ljiljan jer je, kažu, njegov štap procvao u znak da je on taj koji je zavrijedio dobiti Mariju za ženu.
Spomenimo i da nam Marijino prikazanje u Hramu nudi priliku da razmislimo o vrijednosti takvih popularnih apokrifnih evanđelja.Vidite, žensko dijete poput Marije ne bi bilo moguće dovesti velikom svećeniku da živi u Hramu do puberteta, kako to iznosi Jakovljevo evanđelje. Ipak, to je maštovit način isticanja istine koju je već Luka dao u kanonskom evanđelju. Anđeo Gabriel obraća se Mariji (Lk 1,28. 30) kao onoj koju je Bog već "izabrao" (prošlo vrijeme), Marija o sebi govori kao o službenici Božjoj (1,38. 48). I kada je Bog podario Mariju svojom najvećom milošću da je začela Sina Božjega, podario je ženu na kojoj je već Božja milost bila na djelu. Zašto? Jer je ona sebe već prikazala Bogu kao službenica. Marija nije prvi put, barem u svom srcu, kod Navještenja rekla: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj" (Lk 1,38). Jakovljevo evanđelje naglasilo je tu činjenicu opisujući Mariju kao osobu koja je bila od najranijeg djetinjstva posvećena Bogu. Interesantno zar ne?

da, jako, jako, evo i malo citata o tome:

U uvodnoj bilješci Časoslova Božjega naroda čitamo, naime, ovo: "Na današnji dan (god. 543) posvete crkve Svete Marije Nove, podignute pokraj jeruzalemskoga hrama, zajedno s istočnim kršćanima slavimo posvetu, kojom se od djetinjstva posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrješnom Začeću."
O Marijinu prikazanju ne govori nam nijedna knjiga Svetoga pisma, no zato o njemu opširno pišu apokrifi, oni tekstovi koje Crkva ne priznaje kao nadahnute pa ih zato nije ni uvrstila u svoj službeni popis svetopisamskih knjiga.

Kao zanimljivost navodimo kratko što apokrifi pišu o Marijinu prikazanju. Prema njima taj je čin bio veoma svečan. Popratili su ga čudesni događaji. Mariju su roditelji obećali Bogu i doveli je u hram kad su joj bile tri godine. Bilo je to u pratnji velikog broja hebrejskih djevojčica koje su u ruci nosile zapaljene baklje. U svečanosti su sudjelovale hramske vlasti, pa i sami anđeli, koji su vršili službu pjevača. Od radosti su pjevali. Do ulaza u hram bilo je 15 stepenica, kojima se Marija sama uspela, premda je bila još tako malena. Apokrifi govore još da se Marija u hramu hranila neobičnom hranom, koju su joj donosili sami anđeli te da nije stanovala s ostalim djevojčicama, već u samoj svetinji nad svetinjama.

Sve su to samo pobožna i neutemeljena razmišljanja apokrifnih pisaca. Ipak, kao neka književna vrsta mogu imati neko značenje. Ono bi bilo u tome što se želi na izvanjski, osjetan način, opisati, dočarati onu stvarnost koja je nevidljiva, stvarnost da je Marija od prvoga časa svoga postojanja bila puna milosti, da je bila predodređena za dostojanstvo Bogomajke, kojim nadilazi i same anđele. Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina, svetinjom nad svetinjama, u koju se spustio i nastanio Najsvetiji, Sin Božji. Ona je po svome odabranju prikazana, posvećena Bogu, određena za velike stvari, za ostvarenje Božjega plana o spasenju čovjeka. Kad čitamo one nadahnute tekstove Svetoga pisma, koji govore o Mariji, onda nam i današnji spomendan postaje tako jasan, rječit.

ja..kad o tome razmišljam.. uvijek me iznova duboko dira ta slika...malene djevojčice od 3 godine i njen hod po tim stepenicama... preteško za trogodišnje dijete..15 stepenica.. vidim.. kako se sa suzama na licu okreće na zadnjoj i još uvijek vlažnim pogledom traži oca i majku, u strahu...od nepoznatog.. zar neće tata i mama s njom...ali ide dalje prema velikom svećeniku sa takvom odlučnošću i znanjem o odabranju,,...da ti dah zastane...
blagoslovljena mala Marijo...ti koja svojim hodom po stepenicama...pokazuješ nama kakvom odlučnošću i ustrajnošću...trebamo ..hoditi... ka ...tvome Sinu.. Velikom Svećeniku!

joskime, zaboravio si napisati 'hocemo li nastaviti', pa molim lijepo, nastavimo

joj, sory što sam ja uletila s citatom i svojim nekim mislima, al nisam mogla odolit, joakime...samo ti nastavi...

Sigurno ste u raznim razgovorima čuli kako neke ljude vjerojatno sablažnjava kad čuju da se sve što piše u Bibliji nije doista i dogodilo?No,
pretpostavljam da su mnogi, zahvaljujući obrazovanju dobivenom u osnovnoj i višim školama, već shvatili kako dijelovi Biblije nisu doslovan povijesni izvještaj. Sablažnjava li ih to kad se kaže u crkvi ili u razgovorima, vjerojatno ovisi o načinu na koji se kaže?
Meni je osobno bilo grozno i mučno kad netko stane na propovjedaonicu ili u društvu objavi kako se ovaj ili onaj biblijski izvještaj nikad nije dogodio.Još "gori" primjer lošeg ukusa, loše pedagogije i možda loše teologije jest kad netko u crkvi objavi: "Mudraca nije bilo". Dobro svi znamo da postoje valjani razlozi za sumnju u autentičnost povijesne istine o dolasku mudraca u Matejevu izvješću o Isusovu djetinjstvu. Ipak, izjaviti s apsolutnom sigurnošću da mudraca nije bilo prelazi okvire onoga što biblijska znanost može dokazati. Jako je teško dokazati takvu apsolutnu negaciju i to nitko, pa ni na znanstvenoj osnovi, ne bi smio izjaviti. Pedagoški se vidi kako takva negativna izjava može biti od duhovne pomoći onima koji čitaju i upijaju svaku riječ iz Biblije, a u konačnici, svrha govora u crkvi trebala bi biti pomoć ljudima u poznavanju Boga.Zar se ne možemo upitati kako će se približiti Bogu znajući da nije bilo mudraca? Teološki takva negativna izjava skreće pozornost od pravog značenja izvještaja te ostavlja dojam kako su s njim u vezi najvažnije činjenice.
Propovijedati ili poučavati o mudracima u religijskom okružju znači upoznati ljude s prekrasnom pozadinom iz Staroga zavjeta o mudracima koji dolaze s Istoka donoseći Božju objavu o Izraelu,( ovdje neću ulaziti u pojedinosti te pozadine, ali ona je u središtu izvještaja o Balaamu u Knjizi brojeva.) jer tako možemo razumjeti Matejevu poruku o tim nežidovima koji su se, oslanjajući se na znanje kojim su raspolagali, a to je čitanje zvijezda, došli pokloniti Bogu čak i ako im je još bila potrebna pomoć hebrejskoga Svetog pisma da bi našli mjesto gdje je rođen kralj židovski. Kad čovjek objasni ljudima do koje mjere Matejev izvještaj o Isusovu djetinjstvu simbolički prepričava starozavjetne događaje, tada oni mogu vidjeti kako izvještaj o mudracima nije povijesni događaj.N a takav način je puno lakše razumjeti,jer u tom slučaju nije naglašeno kako izvještaj nije povijesna istina i ne odvraća se pozornost od teološke vrijednosti izvještaja. Dopustite mi da naglasim što znači samo pitanje u naslovu? Katkad će neki, zbog straha od sablazni, reći kako je bolje nepovijesne izvještaje obrađivati kao povijest i tako ne stvarati probleme. To je vrlo opasno pogrešno shvaćanje. Božjoj istini treba služiti samo najbolje ljudsko znanje i mi dovodimo u opasnost prihvaćanje božanske istine kad poučavamo nešto o čemu nas naša najveća znanstvena postignuća uče da je lažno. Prije ili poslije, oni koji čuju da propovjednik o Joni govori kao o povijesnom liku ili prva poglavlja Knjige postanka proglašava znanošću, shvatit će lažnost tog izlaganja što može imati za posljedicu odbacivanje nadahnute božanske istine koju ta poglavlja sadrže. U tumačenju bilo kojeg poglavlja Svetoga pisma nije potrebno isticati probleme koje čitatelji ne mogu razumjeti, ali diskretna šutnja o izuzetno složenim temama nije isto što i poučavanje ili propovijedanje nečega što se smatra lažnim. Kad se propovijeda o Isusovu djetinjstvu ne treba ulaziti u složenost povijesnih istina o događajima. Ali isto tako ne treba tvrditi ni da su svi događaji iz izvještaja povijesna istina te da im se mora vjerovati. Kad bi netko učenicima osnovne škole pričao o zvijezdi koja se pojavila na istoku i kretala se prema Jeruzalemu te stigla i zaustavila se iznad Betlehema, pitam se ne bi li već tako mala djeca zapitala je li se to sve doista dogodilo ili je to "samo priča". Hod po crti između toga da potvrdi kako se sve to doista dogodilo i nagovještaja da je riječ samo o priči izazov je za sve nas, i učitelje i katehete i nas običnih vjernika.. To je pripovijest u kojoj nam se objavljuje Božja nadahnuta istina.Leo hoćemo li nastaviti ? Vikice moja draga, predivna su tvoja razmišljanja,i nemoj s e libiti kada te nešto nadahne staviti to da svi čitamo

joakime poštovani i dragi, puno ti hvala na ovom zadnjem postu, uspio si uobličiti u riječi mnoge moje misli, što meni nikako nije polazilo za rukom (mozgom, jezkom, perom...). zahvaljujem dragom Bogu na tvojoj taktičnosti i sjajnom osjećaju za mjeru!
Bog te blagoslobio i hvala ti što svoje znanje i svoje misli dijeliš s nama.

Draga moja lucija,hvala Bogu da jedan drugome pomažemo, i na taj način rastemo u našoj vjeri,kako bi u njoj sačuvali i ojačali našu postojanost i kroz prokušanost iste, bili što bolji vjernici i ljudi!Hvala ti na sudjelovanju na ovom forumu!Neka bude Božji blagoslov nad tobom i svim tvojima!

Vjerujem da ste se i vi kao i ja,a i mnogo puta smo čuli od drugih pitanje-kako daleko treba ići u tome da biblijske izvještaje ne shvaćamo doslovno?Je su li Adam i Eva stvarni likovi i da li moramo vjerovati da su to bili stvarni likovi?Pokušajmo malo o tome.Sjećam se kako nam je jedan stariji svećenik pričao kako su njega dok je bio u sjemeništu,učili da u svezi pristupa postojanja Adama i Eve treba isključivo pristupati doslovno.Kazao je da je u to vrijeme vrlo važnu ulogu imala i izjava rimske Papinske komisije s početkom prošlog stoljeća(au al smo stariii ) kojom se tražilo da neke dijelove izvještaja iz Knjige postanka treba uzeti doslovno, uključujući i pojavu đavla u obliku zmije.I to smo veli, morali prihvatit zdravo za gotovo,kao i tumačiti dalje da je prva žena oblikovana od prvoga čovjeka te da postoji jedinstvo ljudske rase u smislu da su sva ljudska bića potomci tih prvih roditelja.No, 1955g. tajnik rimske Papinske biblijske komisije objavio je kako s obzirom na dotadanje učenje te komisije sada katolici imaju "punu slobodu" osim kad je riječ o vjeri i moralu. To je značilo veću slobodu u razumijevanju izvještaja iz Knjige postanka.Što se pak tiče Adama i Eve, enciklika pape Pije XII. Humani generis situaciju je učinila još složenijom. On je spomenuo teoriju poligenizma, to jest da je bilo više od jednog para roditelja odgovornih za ljudska bića koja sada postoje na zemlji i rekao: "da nikako nije jasno kako se takvo mišljenje može pomiriti" s učenjem o prvobitnom grijehu. Neki su to tumačili kao osudu poligenizma, ali on to nije rekao. Mnogi su teolozi smatrali kako se više roditelja može pomiriti s prvobitnim grijehom pa čak i s Pavlovim opisom grijeha koji na svijet dolazi preko jednog čovjeka u Poslanici Rimljanima 5. (ne bi bilo dobro da sada ulazim u egzegetske razloge koji stoje iza takvog razmišljanja,jer nisam dovoljno kompententan za to,ali moglo bi se). Ali, znanstvena se situacija promijenila. Dok su 1950-ih mnogi znanstvenici govorili u korist poligenizma, nakon najnovijih genetskih otkrića čini se da su skloniji pretpostavki o ljudskim bićima kao potomcima jednog para roditelja.Možda bismo mogli reći to ovako. Pitanje o tome koliko je bilo roditelja djelomice spada u domenu znanosti. Kad o tome govorimo sa stajališta religije, moramo paziti da se previše ne priklonimo nijednoj strani jer nijedno znanstveno stajalište nije dokazano. Bez obzira na to koliko je bilo roditelja, izvještaj o Adamu i Evi kazuje da ih je sve stvorio Bog u smislu da je Bog u njih udahnuo živu dušu. I više, stvoreni su dobri, a ne zli, kao što smo mi stvoreni dobri, a ne zli. Usprkos tome, u ljudskim bićima postoji temeljna sklonost grijehu koja nadilazi osobni grijeh što ga možemo počiniti. I ta sklonost zlu dio je izopačenosti koju su ljudska bića donijela na svijet, to nije dar od Boga. Također možemo priznati kako je dobro ukomponirana biblijska pripovijest o Adamu i Evi prenijela ideju o grijehu i njegovu podrijetlu. Teško bismo našli bolju suvremenu zamjenu za tu pripovijest.Sada bi mogli kazati ovako,između onoga što smo davno prije slušali,a čujemo i dan danas, gdje se tvrdi da je postojanje Adama i Eve povijesna činjenica,kao i onih netočnih tvrdnji i destruktivnosti kako "Adam i Eva nisu postojali",postoji dragi moji isrednji put!.Jest, na tom putu opet će se naći i ima protivnih razmišljanja i negiranja,raznoraznih pitanja i potpitanja,između ostaloga i bez obzira da li doslovno ili ne prihvaćamo izvještaj o Adamu i Evi,a tu je feminizam glavni,da je taj izvještaj vrlo štetan,jer u konačnici ponižava žene?No da li je to baš tako,ako želite možemo nastaviti

Joakime, molim te nastavi, neka te Duh sveti vodi..

Mislim da izvještaj iz Knjige postanka nije ponižavajući za žene iako ćemo biti iskreni priznajmo da neki dijelovi Biblije to mogu biti jer izražavaju neke od predrasuda vremena u kojem su napisani.Veliki "umnici",stvaranje žene od čovjekova rebra opisano u Post 2,21 nije imalo za cilj prikazati ženu kao drugorazredno biće koja je nastalo od muškarca ili koje je manje vrijedno od njega. Doista, nakon što je ugledao ženu u Post 2,23, Adam je rekao: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!", drugim riječima govori o nekome tko je jednak njemu – ne o životinji ili nekom nižem stvorenju. Ta je pripovijest dokaz protiv teze da je žena tek pokretna imovina muškarca. Izvještaj iz Knjige postanka (1,27) da je, stvarajući ljudski rod, Bog stvorio muško i žensko na sliku Božju potvrda je jednakosti obaju spolova pred Bogom. Oni doživljavaju Boga na komplementaran način.Ovdje je dobro primjetiti a i ponešto znati, o nižem položaju žena, u tadašnjem Izraelu, da bi se razumjelo kako autor Knjige postanka zapravo ispravlja nejednakost i teologiju o manjoj vrijednosti žene u tom i svakom drugom vremenu. Stoga izvještaj iz Knjige postanka nudi dobru priliku da pouči o nekim osnovnim vrijednostima o dostojanstvu oba spola.Samo nažalost to nekome ne paše,pa stoga je bolje imputirati,manipulirati i izvrdavati cijelinu i vaditi iz konteksta stvari koje njima u tom trenutku»odgovaraju»,ali kako se kasnije vidi samo za kratko.Zato i kada im podastrijemo naš "srednji put"ne zadovoljavaju se njime,pa će nas i dalje bombardirati,da li su postojali Abraham,Mojsije"doslovnosti"povijesti Biblije,može nam izgledati d a smo pali u jamu punu zmija otrovnica.Jasno nam je svima da je doslovan pristup daleko jednostavniji, ali u životu se svi susrećemo sa raznim jamama,pa tako i kojiputa odgovori nama samima nisu dostatni.Da ne bude predugačko,nastaviti ću u drugom upisu…….