www.tebe-trazim.com

Draga Tinka prelijepo svjedočanstvo ,BTB

Jezik u kojem osoba moli ne mora biti aramejski.. zašto bi.. svaka osoba koja moli u Daru jezika moli drugačije..barem sam ja tako čula.. postoje tri oblika.. mislim da je o tome pisao vlč. Sudac.. a ne bih znala baš ponoviti te oblike..
Tinka..čega te je strah... dobiti taj Dar..

HM...da. Kad sam bio na duhovnoj obnovi žena do mene je govorila isti jezik kao i ja. Kažemo u isto vrijeme istu riječ,i onda se raziđemo...svako govori svoje...pa onda drugi put druga riječ...i tako stalno...dakle...ovo što je rekla naša marija-nada...ako imamo dar jezika...i ako govori isti jezik kao vi...svako govori svoje!!! naše su duše različite,svatko drukčije vapi i doživljava Boga. Duh Sveti prvenstveno sluša našu dušu što govori,a onda nas pokušava uzdići što više ka Bogu...prekrasnim darom jezika.Meni se poslije jako plače,toliko budem sretan...ma neopisivo.Isus je jako sretan kad Ga slavimo u jezicima.Vidim Ga u Presvetom i znam to...jer kad otvorim oči(tjekom molitve oči su mi zatvorene jer uvijek upadnem u neki trans-padnem u Duhu) bude nasmješen... Jako volim taj dar...prekrasan je...stalno zahvaljujem Bogu na njemu...sve vas ljubim u Kristu!!!

ŠAMALA ŠALOM.
HALARAMA ŠADIDIJALA RAMANA.
AHALA LARAMA MAHALA TE!
ŠADIDIJALA DER KJARANDO MIŠJE.
TE KIJORISIMO ŠIDALA.
LARAMA HALARAMA HALARAMAKALA.
AMEN

Ma mislila sam da je možda aramejski jer je Abba iz tog jezika kojim se, kako sam shvatila, služio Isus u svom zemaljskom životu, A ta žena koja je molila obraćala se Ocu upravo s Abba; naravno druge riječi su mi skroz nepoznate. A to uopće ni nije važno. A ona je poslije rekla da upoće ne zna niti da moli ni što moli, toliko je jako obuzme Duh Sveti, kao neka vrsta transa ili ekstaze. Nego zna kad joj okolina poslije kaže. a imal sam prilku jednom slušati poslužitelje na Taboru kako pjevaju u jezicima, U kapelici poslije seminara. Predivno. Tako su se nadopunjavali, tako su im se glasovi slagali, bilo je kao da slušamo anđele.
A zašto se bojim - možda sam i ja preoprezna, kao Leo, ali znam da se zli lako može ušuljati baš u molitvu i bacati nam klipove pod noge. A ja vjerojatno imam još puno toga što ne valja, ranjenosti, zabluda, predrasuda, možda nepraštanja kojeg nisam ni svjesna.. ko zna, što zli može iskoristiti.
Moja molitva je često više meditativna nego usmena, nekad mi se čini opterećenje izgovarati riječi krunice, radije sjednem i usmjerim svoje misli Bogu, ali onda - opa! - ode ja začas na kupus i meso. Čitala sam nešto od Terezije Avilske, jer sam htjela znati što je to kontemplativna molitva, i ona kaže - otprilike - da je prvi stupanj za osobu koja želi ući u kont. molitvu faza samospoznaje, kad osoba čisti puno toga iz svog srca što ne valja, a tek poslije se duša okreće posve k Bogu. E meni se čini da sam ja (još uvijek) na toj prvoj fazi, jer sam još uvijek jako okupirana svakodnevnicom, samom sobom, ljudima koji me okružuju, svojim potrebama i željama. Teško mi je jednostavno misliti na Boga i hvaliti ga i slaviti jednostavno zato što On jest. A nije da to ne želim. Želim.
Zato jako volim pričest, klanjanje, sve te stvari u kojima nam Bog dolazi na tako jednostavan i lako dostupan način, bez ičeg izvanrednog. Mada je izvanredno i to što znam i osjećam posve sigurno da je Isus prisutan u Presvetom. Ti kažeš Sele da ga vidiš. Ja ga ne vidim ali osjećam njegovu prisutnost, i svaki put kad je pretvorba klanjam mu se cijelim svojim bićem. I znam da mi je to dar. Hvala ti Bože! Zato možda dar jezika i nije za mene. Mada mi se čini da je to jedan prečac, odnosno velika pomoć za rast u svetosti, i predivan način za reći Bogu koliko ga voliš.

Da to dođe spontano...i ja kada sam dobio dar jezika...samo sam govorio ALLELUJA ABBA pa nešto pričam,a sad gotovo da to i ne spomenem 1-2 puta. Kada su mi tumačili rekli su mi da mješam jezike i da najčešće koristim aramejski,hebrejski,španjolski,talijanski i neke setimske jezike. Dar da vidim Isusa dobio sam preko tog dara. Tijekom molitve u jezicima čuo sam glas " otvori oči"...nisam se obazirao...i tako nekoliko puta. Kada sam se probudio iz stanja transa u Duhu...vidjeo sam Isusa u Presvetom. Prvo sam pomislio da sam poludio,a onda da sam prenjeo sliku sa Milosrđa...pa kada sam vidjeo da nema velikih sličnosti...skužio sam da imam dar da Ga vidim...vidim Ga i za vrijeme podizanja Hostije(pretvorba)...i na pričesti,u Presvetom...prekrasno...mislim da mi je jednom na klanjanju ili na sv. misi rekao nešto na aramejskom a ja sam Ga razumjeo " Dođi,plovi mojim barkama"...puno pričam s Njim i otkrio mi je nekoliko tajni koje ne smijem pričati. Isus je doista velik i zaslužuje veliku našu slavu.

HAMALA,HAMALARAMA
ŠALOM ABBA
TIKJORANDO ME.
LAHARAMA TEKA LERINA.
HALA DARA MA.
LAHARA ŠA LEHA.
O MARIJA MEDRE LARAMA ŠE HJERE ZE.
LARAMA DIDIJALA.
AMEN

Draga Tinka kažeš da znaš da je to dar,pa onda dalje možda i nije za mene...
Dar koji dolazi od Boga uvijek je savršen.A dar govora u jezicima je najmanji od darova koje Duh Sveti dariva-i želja je Gospodnja da svi pričaju drugim jezicima.(to je molitva koja je savršena jer ide direktno iz našeg srca u Isusovo ----i jedina je molitva koju kad je moliš sotona ne razumije što ti moliš Boga ili Bogu govoriš)zato taj dar jest za tebe, ali i sve druge samo neki za njega moraju moliti duže, a neki ga dobiju nakon samo jedne molitve za izljevanje.
I moli draga Tinka što češće jer Bog ti može i uzeti dar koji ne koristiš zato, jer si dobila savršen poklon znaći da je Bog želio da ga imaš.
A o načinu molitve tj. kako vrijeme prolazi osoba prelazi iz etape u etapu .zato nakon dužeg moljenja ne ponavljamo samo dvije tri riječi kao na početku več se moljenjem naša molitva tj. govor razvija i postaje zreliji
SLAVA DUHU SVETOMU!!!

Ma mislila sam na to kako osjećam sa sigurnošću Isusovu prisutnost u Presvetom, svaki put, na taj dar. Jer znam ljude koji jako vjeruju ali ih muči jer ne osjećaju Isusovu prisutnost u posvećenoj hostiji.
A dar jezika nemam. Povremeno me uhvati želja za tim darom. Ali ne molim za to. I nemamo kod nas nikakve karizmatske zajednice. A kad god sam išla kod svećenika kad je bilo polaganje ruku, a to imam češće prilike, hvala dragom Bogu i našem župniku koji to organizira, najčešće je moja molba bila da mi Bog dade ono što mi on želi dati i što zna da mi najviše treba. Pa ako mi hoće dati i dar jezika, jednom će mi ga i dati. A ako ne, neka mi pomogne da mu što bolje služim u onim darovima koje mi dade.

Draga Tinka ovo si baš lipo napisala.

...nisam nikakva svetica...cak stovise da se predstavim u Medjugorju sam bila samo dva puta za svojih 41 godinu zivota....u crkvu na misu odem sramotno rijetko....grijesnica sam dokazana i pokazana cijelim svojim zivotom i djelovanjem....nepismena u duhovnoj literaturi...no,molitva mi je uvijek na usnama......cesto progovaram o Bogu,Isusu...DuhuSvetom....kao osoba izvana ljudskim okom i mjerilima vidljivo rekla bih jako ziva..nemirnog duha...upakovana k tomu u dobar fizicki paket i totalno samim time zvucim u neskladu i nevjerovatno nelogicno kada progovorim iz svoje najdublje unutrasnjosti...moga ja u Bogu i Duhu svetom..tom nepresusnomizvoru....u svom zivotu sam imala priliku nositi svoj kriz te pomoci nositi krizeve mojih roditelja (rekla bih danas cijelog narastaja prije mene) sto znaci da sam koracala kroz guste neprobojne sume,zalutala ,bez staze ili puta,mrakom,iskusala mnogo razlicitih lukavih igara ega ,kusnji vlastite svijesti,griznje savjesti,neoprosta i privida...kada se okrenem sada....zlo u mom zivotu zaista je izmodiralo prepun garderobni ormar presvlaceci se u nebrojeno razlicitih kosulja donoseci mi obilje nesigurnosti,straha,samoca,padova ,raznih kosuljica privida .....ne ,nisam ni dobra ni losa ....nisam ni napacena ni uzvisena....izvana sam kakva jesam a i iznutra sam takva...ovako dok ovo pisem rekla bih da mi je taj dar govora iz duboke unutrasnjosti donio i materijalnim rijecnikom receno i odredjeno prokletstvo...kusnju...koju nosis vidno a i ne zelis ju skrivati.....naime nedavno jos sam stala i branila se sutnjom...prepustila Kristu da me vodi...dotaknula usudjujem se reci vjecni mir......dotakla hladnu osudu i siromastvo tisine gdje pocivaju izgubljene duse ili buku bolje receno...ni to nije bilo dovoljno...dotaknula sam cupanje iz golog zivota,brutalnost,sve nistavilo i bezumlje i beskraj ljudske oholosti......i tu sam ...ziva vise nego ikada prije i zdrava...u Bogu se trudim ostati...padam i dizem se ...crpim snagu u Duhu Svetom...i dalje vjerujem da je potrebno govoriti o spoznajama iz svojih iskustava...i dalje dozivljavam da me Bog jako voli kada mi je pruzio ovoliku priliku iz mog zivota i tolike kolicine ljudske nesvjesti ,zalutalosti,zavisti,sebeljublja i kao krunu svega oholosti...voli me zato sto imam priliku za ovog zivota plivati protiv struje koja vuce prema dole...i cesto tonem,ronim i ponovo mi daje udisaj kroz Duha Svetoga ....te toliko velike energije odozgo.....iako ni danas ne idem redovito na mise jako cesto molim...molim najvise za duse dragih pokojnika...duse u cistilistu.....te duse su meni jako vazne pa usudila bih se reci i najvaznija molitva i jedina stabilna koliko god vrludala ili padala.....
...za mene je progovarati kroz Duha Svetoga uistinu ga zivjeti....cesto zagaziti i ne bojati se ostati presudjen i sam i s etiketama ovog naseg materijalnog svijeta(otkacena je...cudna...luda...smijesna...svasta s tobom...de dobro je..a jesi ti nelogicna) ...da dodam hvala Bogu pa postojis i u obitelji,djeci i partneru ,eh da i ovom forumu.....i kada bacim pogled unatrag h, koliko je Bog uistinu velik i svemocan...neizmjerno....rijecima neopisivo zapravo blag koliko god se nama cinilo drugacije....zapravo uvijek sveprisutan u svojoj beskrajnoj ljubavi.....uvijek tu ...uvijek nas obasipa pregrstom svoje ljubavi i milosrdja...sipa na nas neiscrpno i bez prestanka snagu Duha Svetoga ma kako god to nama iz materijalnog svijeta izgledalo...Bog jeste ljubav i istina...nama se prividja sve drugo...i stahovi ...i boli i patnja...i tuga bez radosti i prilike....i nas veliki i mali ego ne-covjeka nad covjekom....i u ovom kaosu suvremenog drustva ,zivota,dogadjanja i mjerila jasno je vidljiva ljubav i neizmjerna istina samog Duha Svetog...velicanstvena smemogucnost Boga...i cini mi se iz svog vlastitog zivotnog iskustva da u ovom svom sve vecem kaosu gdje je covjek sebi mjerilo bas svega ,vjerujem da bas stoga i upravo sada najjasnije mozemo gledati lice Boga...
eto to je za mene govor duha Svetoga ili mozda fulam temu?....bilo kako bilo svima koji ce ovo citati sretno ....hihi....i svima pozdrav...

..i bas necu prepraviti ni obrisati nista od ovog napisano...osim gramatike.....