www.tebe-trazim.com

Draga Ajtera, u blagoslovljenom si stanju,
Gospodin ti povjerava novu dušu,
sigurna sam da ćeš sve moći i da te Gospodin čvrsto drži za ruku, a kad zatreba nosi te u naručju.
Potraži duboko u svom srcu Gospodina i njegovu nježnu ljubav za tebe,
pa će mir, koji je iznad svakog razuma, obuzeti cijelo tvoje biće.
Budi blagoslovljena sestrice. Molim za tebe.

I dalje te tražim o Bože moj...i dalje me razdire nutrina i sve me boli kao nikada do sada...što si mi to namijenio da se ne mogu snaći...niti naslutiti što mi to spremaš...boli me sljepoća a u njoj djela su mi iskrivljena...sve što učinim pogrešno je ili vrlo daleko od ispravnog...iz mojih djela izbijaju sukobi a namjere nikako da naiđu na plodno tlo...
SMILUJ MU SE BOŽE

Kao u nekoj nepoznatoj, začaranoj zemlji tapkam već mjesecima. Svaki je korak strah da ne upadnem u neku rupu ili se ne spotaknem o neki kamen. I što ja više gledam i pazim rupe se množe a kamenje oštri. Svaki je pad sve bolniji a razmaci među njima sve kraći. Svako je dizanje sve teže i teže.
A trebala bih vjerovati jer sam kršćanin.Trebala bih prihvatiti ... jer kako je prihvatio On sve naše grijehe. Samo bože ja sam tako daleko, tako slaba i tako neznatna. Niti se ne uspoređujem već samo kažem da ne mogu.
A Ti...de vidi i pomozi mi...

Nisi neznatna sestrice....Velika si u njegovom srcu i očima.
Život nas često odvede negdje gdje mislimo da smo sami,i da nema pomoći....da smo ostavljeni...i onda je pravi trenutak za djelovanje onoga drugoga,koji samo čeka da u svojim padovima i sumnjama prigrlimo ono
što nam on nudi.
Sada baš,trebaš staviti osmjeh na lice,ma kako teško bilo,i ne pokleknuti...
Križ koji svi imamo,je naš križ,onaj koji nam je Bog dao,on nas vodi bliže k njemu,i svaki taj tvoj pad,svaki taj kamen koji te dočeka,
samo je dio puta koji moraš proći da bi došla do Njega.
On tako puno daje,a tako malo treba.Našu LJUBAV i VJERU i ništa drugo.
Pomisli na put našeg Isusa,ranjenog,obezvrjeđenog,svi su ga ostavili na cjedilu.On ga je prošao za nas,za naše spasenje.
Nasmij se sestrice,život je lijep,svaki dan zahvaljuj bogu na danu što ti ga je dao,toliko ima tuge u našim životima,velikih žalosti....bolesti i nesreća.
Naše su neznatne prema njihovima.
Budi jaka,predaj svome Bogu sve što imaš,i bit će ti lakše vjeruj.



Bit ćeš u mojim molitvama,
Šaljem ti jednu pjesmu da te malo oraspoloži


[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=gLxYaxLEqsI&feature=PlayList&p=9073B2D829B8903E&index=39[/youtube]

draga Magda...upravo zato što sam svjesna da su moje patnje neznatne naspram onoga što proživljavaju mnogi oko mene, znani i neznani...oni bolesni što trpe...svaki mi je dan u mislima Nina za koju molimo i njene patnje, boli , boli njenih najbližih...poznajem ljude kojima su umrla djeca u najljepšoj mladenačkoj dobi...poznajem one koji su maltretirani psihički i fizički...one koji se bore s karcinomima i da ne nabrajam dalje...upravo zato me sram što sam tako slaba i malovjerna...što ne mogu pogledati oko sebe s pravim istinskim suosjećanjem...što se izgubim i što mi se čini da sam jadna, jadna jadna...najjadnija...a
...najviše me sramota što se zapitkujem čime sam to zavrijedila
...a još više me sram a moram priznati pred Bogom i vama da sam nekoliko puta pomislila kako bi lijepo bilo umrijeti...

Isus te voli, Isus te ljubi sestro. Osvijesti činjenicu da je On umro za tebe na križu, koja je to ljubav, umrijeti za nekoga? ...zamisli se nad tom činjenicom. To što ga ti ne vidiš, ne znači da On nije uz tebe, On je sveprisutan. Zazovi ga često strelovitim molitvama ( to i ja često radim), reci "Dođi Gospodine Isuse", "Isuse, uzdam se u te!", "Smiluj mi se Isuse, meni malovjernoj i slaboj". BTB

...molit ću za tvoju duhovnu jakost...
iz nje se crpi snaga i nosi sa životom!!!
svima nam je potrebna.. al evo za tebe ćemo malo POJAČATI...
a Gospodin će učiniti svoje na tvoju radost!

Tebi je Isus dosao reci: Ne boj se!

Bog u kojeg vjerujes iskusio je sve sto prolazis. Uzeo je na sebe sva tvoja ogranicenja kako bi ti pokazao put ka vjecnom zivotu. Istina, taj nas Bog cinio je cuda, hodao po vodi, lijecio, pretvarao vodu u vino l isti taj Bog dozivljavao je neizvjesnost cekajuci hoce li svjetina viknuti «Barnaba» ili «Isus». Iskusio je tjeskobu iscekujuci Judin poljubac, i napustenost gledajuci svoje najbolje prijatelje kako spavaju u Getsemanijskom vrtu...

Tebi je Isus dosao reci: Ne boj se!

Mnogi nastoje ugoditi Bogu raznim odricanjima i dobrim djelima. Nastoje stvoriti vlastitu pravednost i ugoditi Mu na svoj nacin. Ali Bog poziva na kriz. Kriz koji ce nas slomiti i iscrpsti od svakog ljudskog nastojanja. Jer On ne moze ponijeti nas kriz dok mu ga ne predamo! Dok mu ne priznamo koliko smo slomljeni, iscrpljeni, obeshrabreni. Tek kad ne mozemo vise, mi odlazemo kriz na kojem i nas ponos biva razapet. A Spasitelj ga preuzima, i nosi za nas.

Treba se, dakle, odreci sebe. Mnogi to tumace kao poziv na askezu, post. No rijec je o puno tezoj i dubljoj vrsti odricanja. To odricanje je zapravo moment istine kad odlazemo kriz i padamo te tako priznajemo kako nista ne mozemo vlastitom snagom. Vlastitom snagom ne mozemo pobijediti grijeh. Samonastojanjem ne mozemo pobijediti iskusenja. I nista ne mozemo rijesiti svojim vlastitim razumom.Tad se dogadja ono kljucno. Moment vjere: uvidjas da je Bog dozvolio tvoj pad - ustajes i kreces dalje, radostan. Jer dozvolio je to kako bi te blagoslovio istinom: To je jos uvijek tvoj kriz, onaj isti ko i prije, al (od)sad na Njegovim ramenima.

nastojim dušom, srcem i mozgom učiniti upravo to - predati mu sebe, sve svoje misli zebnje i strahovanja. Ali ne znam da li sam nestrpljiva ili je nešto drugo u pitanju.
Još me nešto muči- da li je molitva u hodu dostojna ili je nedostojna, mislim ako nešto radim po doma, neke poslove koji su automatizam npr kuham ili pospremam ili perem zube a u glavi mi se odvijaju neke molitve. Istina je da ponekad izgubim nit te molitve ali i ne razmišljam o nekim lošim stvarima.Dogodi mi se tako da recimo budem sva u kaosu ljuta i jadna jer kao sve doma ja moram napraviti i onda da se smirim počnem moliti i nešto raditi i kao da nakon nekog vremena skužim da taj kaos i nije bio tako strašan. Ili odem spavati i otpočnem moliti pa zaspim pa se probudim i nastavim pa zaspim i tako do jutra.
Prima li Bog takve molitve ili su one samo moj tok misli