www.tebe-trazim.com

Mt 20,1-16

U ono vrijeme reče Isus: "Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: 'Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.' I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?' Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reče im: 'Idite i vi u vinograd.' Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.' Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: 'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.' Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?' Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."

Što mi želiš reći, Gospodine?

Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar – pita Gospodin.
Tko smo mi da prigovaramo tvorcu svega stvorenog.
Gospodin je pravedan, nikoga nije oštetio.
Sve što radi, radi iz svoje beskrajne dobrote.

"Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću?
Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji."

U Tebi se naći, to je najveća sreća jednog čovjeka.
Za čovjeka nije važna zabava u kojoj se sve zaboravlja,
nije važan ni ugled jer on u momentu nestaje,
nije važno za čovjeka bogatstvo, jer ono propada.
Samo Ti ostaješ i Tvoja utjeha je melem čovjekovoj duši.
Tvoj zakon je mnei sigurna uputa, susret s Tobom je
meni nova snaga i izvor. Kada se privinem k Tebi,
onda se potpuno promijeni moj život.

Mt 22,1-14

Isus im ponovno prozbori u prispodobama: "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!' Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!' Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."

Što mi želiš reći, Gospodine?

Gospodin nas zove na svadbu, zove nas u radost u izobilje u veselje.
Da li smo se odazvali ili imamo neka preća posla?
Vodimo računa u šta je obućena naša duša.
Ima li ljage od grijeha i mrlja od nepraštanja na haljini naše duše?
Operimo braćo tu haljinu dok još imamo vremena, u kraljevstvo nebesko ulaze očišćene duše.

Tada kralj reče poslužiteljima:
"Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu,
gdje će biti plač i škrgut zubi. Doista, mnogo je
zvanih, malo izabranih."

Gospodine, prosvijetli moje srce,
da se ne izgubim u vrevi ovog života.
Daj da čisto vidim svoj cilj i zadatak
i da ga dosljedno slijedim ali uvijek
pouzdavajući se u Tebe.
Od Tebe očekujemo snagu i pomoć
kada prolazimo kroz grješnost i zlobe
ovoga svijeta; samo po Tvojoj snazi
možemo neozlijeđeni stići do svoga cilja,
do Tebe, koji si naša jedina nada u
svim borbama života.

Mt 22,34-40

A kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?" A Isus mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."

Što mi želiš reći, Gospodine?

Isusova vjerska pouka naglašava ljubav prema bližnjemu. On je sam u tome najdalje otišao - ljubav do smrti. Isusov život i smrt jesu vlastito žrtvovanje u ljubavi. Molitva je naš trenutak otvorenosti bezuvjetnoj Isusovoj ljubavi za sve ljude. Bez prihvaćanja te ljubavi ne možemo razumjeti našu vjeru.
www.sacredspace.ie

O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.

Gospodine, oduševi nas za Tvoju riječ,
za Tvoju istinu i Tvoje zapovijedi koje nam
Crkva iznosi. Samo po Tvojoj istini se može
ispravno živjeti, tako da jednom bez straha
možemo stajati pred Tobom.
Ne dopusti Gospodine, da nas obuzima pohlepa
ovoga svijeta pa da za Tvoju istinu više ne marimo.
Oduševi nas za Tvoju istinu i probudi u nama
čežnju za Tvojim riječima i Tvojim zapovijedima.

Mt 23,1-12

Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: "Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen."

Što mi želiš reći, Gospodine?

Mnogo je danas onih koji se ponašaju poput farizeja, ali i onih koji su zapostavili svoju vjeru držeći je pukom tradicijom ili samo vanjskim folklorom. Isus se suprotstavlja farizejima što su odnos prema Bogu pretvorili u teret, a sebe postavili kao mjerilo.
Gospodine, budi moja radost, ugodnost i oslobođenje.
www.sacredspace.ie

Iv 6,60-69

Mnogi od Isusovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju reče im: "Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca." Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji."

Što mi želiš reći, Gospodine?

Daleko bilo od nas da ostavimo Gospodina i služimo drugim bogovima. Pogledajmo braćo u sebe, ima li drugih bogova u našem životu?

Nek’ se Gospodinom duša moja hvali
nek’ čuju ponizni i nek’ se raduju!

"Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?"

Mnogi, veoma uvredljivo, misle da smo mi kršćani nerealna bića
zagledana u Nebo, slijepa za zemaljsko. Takvi ne razumiju da
biti kršćanin može samo onaj tko čvrsto stoji na zemlji i tko je
svjestan kakva je zemlja na kojoj stoji.
Kršćanstvo nije apstraktna kategorija, nego konkretno činjenje
konkretnih dobrih djela konkretnom čovjeku u konkretnom
prostoru i vremenu.
Za razliku od mnogih koji se vole bahatiti svojim navodno
slobodnim duhom, kršćani imaju duh nadahnut Duhom, dovoljno
slobodan, unatoč činjenici da vječnost zaslužujemo živeći na
zemlji, da se uzdigne iznad nestalnosti zemaljskoga života i da
onamo smjera naše srce gdje su prave radosti.
Lijepo je biti kršćanin!

Iv 1,45-51

Filip nađe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta." Reče mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Kaže mu Filip: "Dođi i vidi." Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva dok si bio pod smokvom." Nato će mu Natanael: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!" Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!" I nadoda: "Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega."

Što mi želiš reći, Gospodine?

Učenici su znali koga traže, a Isus je to prihvatio. Nije im bio stran jer su čitali Pisma i odlazili u sinagogu. Bili su otvoreni za "više" - za Isusa koji je daleko "više" u samome sebi i "više" zahtijeva. Molitva nas otvara Isusovu duhu tako da ga možemo prepoznati u ljudima i u lomljenju kruha.
www.sacredspace.ie