www.tebe-trazim.com

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Lk 6,27-38

Isus će: "Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju." "Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj." "I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima." "Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati." "Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima." "Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan." "Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti."
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Isus ponovno izgovara tvrde riječi: govori o onima koje ne volimo ili onima koji su nas na bilo koji način povrijedili. Poziva nas da se distanciramo od povrjede i gorčine. Na mnogim mjestima Isus govori o rastu i razvoju. Malo-pomalo naše se srce može okrenuti prema lijepim mislima i riječima razumijevanja, čak i osjećajima prema našim neprijateljima. Korak prema oslobođenju od gorčine jest molitva za ljude koji su nas povrijedili, svjesno ili nesvjesno.

Čitam Božju riječ polako i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori:

Lk 6, 39-42

U ono vrijeme kaza im Isus usporedbu: "Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen bit će samo kao i njegov učitelj. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu."

Što mi želiš reći Gospodine?

Komunikacija podrazumijeva razgovor i slušanje.
Dok razgovaram s Isusom, trebam biti spreman i čuti sve što mi On želi reći. Zamislit ću nježnost i dobrotu u Isusovim očima i smiješak pu ljubavi dok me On promatra. Mogu biti potpuno iskren s Isusom dok mu povjeravam svoje brige i radosti. Otvaram mu svoje srce dok mu govorim o svojim strahovima i sumnjama. Zamolit ću ga da mi pomogne da se u potpunosti mogu povjeriti njegovoj brizi, svjestan da On uvijek zna što je najbolje za mene.

* Možda je Isus promatrao nekoga tko je pokušavao izvaditi nekome trun iz oka ili je vidio kako slijepac pokušava voditi slijepca. Svakodnevni su ga primjeri podsjećali na životne prilike, na načine kako je naviještao svoju poruku. Govorio je o svakodnevnim događanjima i gledajući oko sebe tražio sve što ga je podsjećalo na Boga. Pazi danas na Božju ljubav i poziv u jednostavnim događajima i promjenama.

..ISUSU je bilo teško.jer nije mogao dati link..

http://www.tebe-trazim.com/forum/viewtopic.php?t=3796

..već je morao govoriti u prispodobama..da bi svi razumjeli.
..i pastiri ..i domaćice..i poglavari..

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Lk 6,43-49

Isus stade naučavati: "Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga." "Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore." "Što me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne činite što zapovijedam? Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Za današnju molitvu i razmišljanje evo nekoliko vrlo jednostavnih i realističnih primjera iz Isusova govora na gori. On naglašava da u nutrini čovjeka leži izvor koji je uzrok svemu djelovanju, dobrom ili lošem. Molitva - čak i boravak u šutnji pred Gospodinom - jedan je od načina kako možemo unijeti svjetla i iskrenosti u našu životnu motivaciju. Nitko ne može iskreno biti u Božjoj prisutnosti - tiho ili riječima - a ne promijeniti se nabolje!

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Za kršćanski život Isus upotrebljava kontrastne usporedbe i primjenjuje ih u različita vremena na živote pojedinaca i život Crkve. Ponekad se nađemo u središtu pozornosti i dobijemo svojih 15 minuta slave: ukratko, mi smo svjetlo svijeta; i kada se nađemo u takvu središtu molimo da mognemo biti dostojni kršćanskoga poziva. Uglavnom smo poput soli ili kvasca, (Mt 5,13-16), čineći dobro - čak i ako ostanemo neprimijećeni. Sol je manje privlačna slika od svjetla. Zaboravit ću sve što "stručnjaci" za dijetu kažu o soli i sjetiti se zašto je sol uvijek hvaljena: daje okus onome što je bljutavo.
Novorođeno dijete okuplja obitelj, posjet staroga prijatelja razbija moju dosadu i obnavlja mi volju za životom; vođa daje smisao i svrhu čitavoj zajednici. Ipak, može se dogoditi da izgubim svoju slanost udovoljavajući vlastitim prohtjevima ili griješeći i usredotočujući se tako na sama sebe. Gospodine, daj da uvijek uza se imam ljude s kojima mogu komunicirati.

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Mk 8,27-35

I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: "Što govore ljudi tko sam ja?" Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka." On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!" I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje nego što je ljudsko!" Tada dozva narod i učenike pa im reče: "Hoće li tko za mnom neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja spasit će ga.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Ljudi su se pitali tko je Isus. Nakon njegova govora ili liječenja bolesnika mogli su ga usporediti s Ivanom Krstiteljem ili jednim od proroka pitajući se jesu li možda isti ponovno oživjeli. Znali su da u njemu postoji nešto više od vidljivoga, u njegovim riječima više od onoga što su čuli. Isus nas uvijek može iznenaditi: svaki put kada čitamo odlomak iz evanđelja možemo naučiti nešto novo o njemu i o nama.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Iv 3,13-17

Reče Isus: "Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Križ je za ljude u Isusovo vrijeme bio znak potpuna poniženja; tisuće su završile svoj život umirući na križu. Tisuće je Isusovih sunarodnjaka bilo raspeto. Bilo je to mučenje i poniženje. Zbog Isusove ljubavi i uskrsnuća križ je za nas znak vječnoga života i ljubavi.

Svima nam je potrebno da se malo odmorimo od svakodnevnih događanja.
I znamo da je našemu tijelu potreban odmor.
Kada se približimo tebi, Gospodine, naše srce i um nalaze osvježenje,
naš duh je ponovno uzdignut.

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Lk 7,11-17

Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!" I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.
Što mi želiš reći, Gospodine?


Uskrišenje nekoga bio je vrlo neobičan događaj u Isusovu životu. U ovome slučaju, kao i u Lazarovu, bio je to izravan odgovor pun sućuti na situaciju obitelji koja je izgubila voljenoga člana. Uskrsnuće od mrtvih Isusovo je obećanje svima - naša je smrt ustajanje na novi život.

Božja riječ po sv. Pismu dolazi k nama.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj um i moje srce kako bih odgovorio na poticaje evanđelja.
Da volim bližnje kao sama sebe.
Da se brinem za svoju braću i sestre u Kristu.

Lk 7,31-35

Isus im reče: "S kime dakle da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik? Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!' Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Đavla ima!' Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom."
Što mi želiš reći, Gospodine?


* U pozadini ovih kratkih izreka leži Isusova frustracija njegovim slušateljima. Nikada nije mogao udovoljiti svakome. Znao je da će ga neki u vjeri prihvatiti i da će njegov način života imati smisla za vjerne sljedbenike. U molitvi se često pitamo o smislu i značenju njegovih priča i izreka. Isusove nas riječi uvode u tajnu Božje komunikacije s nama.

Na nekoliko trenutaka razmišljam o Božjoj skrivenoj prisutnosti u stvarima:
u elementima dajući im da jesu;
u biljkama dajući im život; u životinjama dajući im da osjećaju;
i konačno u meni, jer mi daje sve to i još više,
čini me hramom, prebivalištem Duha.

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Lk 7,36-50

Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad, eto, neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: "Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti otpusti obojici. Koji će ga, dakle, od njih više ljubiti?" Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"
Što mi želiš reći, Gospodine?


* Posudica pomasti bila je vro skupa i naglašava velikodušnost neimenovane žene grješnice. No, Isusova blagost i opraštanje toliko su je dirnuli da mu je na ovaj način iskazala ljubav. U molitvi možemo razmišljati o Božjoj brizi, zaštiti i oproštenju i biti zahvalni - bilo riječima ili u šutnji.