www.tebe-trazim.com

ajoooooj...super tema...
auuuuu....mogli bi i romane pisati....
ljubav....brak...djeca...aaaaaaa...
nista sada o tome....

Nije brak partnerstvo,ni ravnopravnost,ni kompromis,nego živi organizam.U njemu nema autonomije organa,nego,čim noge potrče uzbrdo,srce brže lupa i šalje više krvi,pluća brže dišu pa organima više kisika dostavljaju.Organi ne žive autonomno već im organizam pruža život;dok služe-žive!Tako je i u braku!!!

Ima i u tome necega. a treba se udati i za onoga kojemu si jedini i glavni hobi ti pa nema problema. hehehe . Treba dobro otvoriti oci.



Ja sam zahvalna na tom daru jer vidim kako je tesko kad oba partnera nisu obracenici. Jako je tesko od osobe koja ti treba biti oslonac dozivljavati nerazumijevanje. Samo treba moliti i povjeriti taj problem Isusu i sve ce biti dobro.

Već sam to mnogo puta spominjala u mojim postovima...ja sam sa svojim suprugom od malih nogu bila...dakle...recimo da smo odrastali skupa...ali zanimljivo u našem braku je bilo što sam svih 23 godine braka mom suprugu
bila ona djevojka u koju se zaljubio...bilo je trzavica naravno ali je ljubav pobijedi sve...ja sam uvijek radila...on je radio takav posao da je večinu dana bio doma sa djecom...bavio se ribarstvom...a to vam je čas ima...čas nema...i to je bila jedina stvar oko koje bi bilo trzavica...jer ja sam htjela da ima normalan posao...da donese mjesečnu plaću doma...jer kad bi zimi puhnula bura po 15 dana ...tada je bilo gadno...onda smo isključivo bili vezani uz moju plaću....međutim s godinama sam ga počela shvaćati...svojim prekovremenim radom sam kupila brod o kojem je sanjao i evo svoje zadnje godine života bio neizmjerno sretan zbog toga jer sanjao je godinama taj drveni brod koji me sad tužno gleda kad pogledam kroz prozor...on je bio čovjek kod kojeg problemi prestaju kad uđe kroz vrata, izljubi djecu i mene...a ja sam znala unositi nervozu jer kako Magda kaže...željela sam biti više doma s djecom nego na poslu...ali želje su jedno a mogućnosti drugo...
nikad mi nije bilo jasno da moje kolegice ne znaju gdje im je muž...čak koliko zarađuje...ne smije suprugu reći da je kupila ovo ili ono...otišla s prijateljicom na kavu...meni je to bilo neshvatljivo...kod nas nije bilo tajni ...mi smo bili jedno...
Danas...nije mi žao ni jedne žrtve za njega...dapaće da mogu pružila bi mu i više...možda sam se glupo izrazila ...to nije žrtva...to je bila ljubav... jer znam da je usnuo sretan... noseći djecu i mene sa sobom... znam...jedan dio mene je ostao u njemu kao i dio njega u meni kojeg nosim uvijek sa sobom...jer ljubav nas ući, ljubav nas mijenja...
Puno toga mi je u životu dao...znam da je i sad s nama....

Kadulje i smilje, moje

..dok šećem.. uz obalu..
..mojega mora
..mirise me love..
..i vraćaju ..tiho..tiho....u ljeta..stara..
..kad mlada sam bila..ko ...
..i dragi moj..
.što upoznah ga na plaži..
.dok je vikao ..
.."šugamano", ..."šugamano"....ha,ha..
.uh.što mi to bilo smišno
..i lipo...a najviše.
..sam ..on....dragi moj..
..malo sam riječi znala..
.ali govorile su dovoljne i..
.naše oči...dok smo kradom..
.šetali..ispod neba plava
.blještavih zvijezda..
.mirisa mora...i mirisa ..bilja..
..a od mnoštva bilja..
.najdraži mi miris..
.smilja..
..jer u njemu oćutih
.prvi poljubac ...nevin..
.al uvijek se sjetim..
.prvih riječi ljubavni..
.što ih u kadulji u zanosu
.izgovarah...ljubljenom..
."A more, mio"..a more mio..

."oo kaduljo, i smiljo
.sram vas bilo...znale ste ..
.a niste mi htjele reći.
..da će mladost..
.tako brzo proći..
.i da ću ..na kraju ostat
.sama..".al eto ne plačem..
.i ne žalim...jer znam
.da me on ... tamo čeka..
.tamo u pravom bilju
.blještećim kaduljama..
.i da nije sam..da nije sam..
.već je tamo i .
.mnoštvo drugih..
.što iste snove, snivamo
.i iz njih snagu ..crpimo..
.dok se na kraju..
.NJEMU Svemoćnom
.u potpunosti .ne predamo..
.s ljubavlju

ovo je tema o kojoj bi se dalo pisati danima...
no probat ću kratko.....
kad smo stupili u brak bilo je trzavica za izvoz....
ja sama sebe nisam mogla prepoznati, plačljiva, razdražljiva......Joj Bože dragi ne daj nikom.... To je valjda ono kako kažu: premjeste te s jednog mjesta (gdje si cijeli život bio) i onda te stave na drugo mjesto - u kojem bi se trebao uklopiti bez problema.... No kod mene to nije bio slučaj..... Trebalo mi je dugo, dugo..... Sad kad pogledam mogu zaključiti samo jedno: Najvažnije u mom braku je Isus. Po Njemu dobijem Mir, strpljenje, LJubav za djecu i muža..... Ne mogu funkcionirati bez toga.... Iz iskustva kažem da sam mirnija, staloženija.....On je moja snaga.... E sad, to što sam lijena i premalo posvećujem vremena molitivi i Isusu - to je drugi problem.
On mi daje snage da kad muž ide na utakmicu - shvatim i razumijem kako je muž doslvono rečeno lud za utakmicama, a u zadnje vrijeme i ribolovom... Isus mi pomogne da shvatim da i muž ima svoje potrebe (koje prije nisam razumjela i prihvaćala). U puno stvari Isus mi je otvorio oči.... U molitvi uvijek preporučim muža
....da i njega i mene Duh Sveti prosvjetli, da progledamo još bolje, da vidimo što je najvažnije u životu.... Molim se da Isus mi pokaže kako odgojiti svoju dječicu u vjeri, kako im pokazati Put kojim u životu trebaju ići....
Kažem vam da u početku braka nisam mogla ništa razumjeti ni prihvatiti. Zbog toga sam bila JAKO JAKO nesretna... Dok nisam snagu našla u molitvi, i na ovom forumu - na kojeg me je samo Bog doveo....
zato preporučam svima kao najveću i jedinu pomoć - molitva....

E moj Naggarinjo, znaš da si me vratio daleko...i evo dok čitam tvoje stihove, vrate se oni nevini osjećaji kad sam bila djevojčica i sramežljivo
očima tražila mog Josipa...onog davnog ljeta...sjećam se toplih zraka sunca i pjeva cvrčka, mirisa bora, da , i kadulje, mirisa i šuma mora, i našeg prvog nevinog "filmskog " poljupca, njegovog osmijeha...Bože kako je to davno bilo, a opet jučer, skriveno duboko u meni, i dio mene...i cijeli život s njim... Hvala ti, Naggar

Hvala ti Bože na mom Josipu...Hvala ti za život s njim!

"oo kaduljo, i smiljo
.sram vas bilo...znale ste ..
.a niste mi htjele reći.
..da će mladost..
.tako brzo proći.


..zato cijeni Danas..

Leopolda, hvala Ti na iskenosti. No zar je na ovom forumu tako mlo muškraca? Htjela bih više čuti njih...

srame se.. hehehehe