www.tebe-trazim.com

.možda ni on nije muškarac..
..pa sve štima..

presretna što se nalazim u finom društvu- s ...naggarromm... možda i ti nisi poeta nego poetesa? s kojeg sredozemnog otoka? prije Krista ili nakon, veliki katolički brate?

Draga Amare Evo da ti i ja konacno kazem svoje misljenje...Ja mislim da ne postoji BRAK u kojem sve stima,jer idealan BRAK je samo SAN...A onaj koji kaze da je sve super,taj laze...Uvijek dodu neki nesporazumi ili zbog djece,ili su financijske krize u pitanju ili u zajednistvu sa svekrvom ili punicom,ma nema idealnog braka...Zene bi trebale postivat svoje muzeve i muzevi takoder svoje zene,ali nije to uvijek lako...To bi mozda bilo jedino izvedivo kada bi svi zivjeli po Bozjim zapovjedima,a takovih nema...Premda danas kad svako namece svoju slobodnu volju,kad i zene rade pretezno sve i kad svi zele imati svoja prava...Ako i jeste jedan dobar vjernik i moli za sve,opet trpi gledajuci tu nepravdu..Da se ima hrabrosti uvijek i snage zlu se oduprijeti,bilo bi sve drugacije,ali zene preumorne od svakodnevnih obaveza cesto puta nemaju volje ispuniti zelje svojim supruzima i vec dolazi do razmirica,a isto po koji puta biva tako i sa muzevima...Ja sam imala velikih problema u braku,nije bio samo muz uvijek kriv,priznajem svoju krivicu,ali ipak sam nastojala uvijek naci pravi put i rjesenje razgovorom...Tesko je priznat svoje mane,ali moras i puno puta sutjeti i trpjeti da bude dobro...35 godina sam u braku i troje djece imamo vec odrasle ,ali da se sada udajem i da sada imam djecu zivjela bi drugacije sigurno...Zajednicka molitva u obitelji daje mir i slogu i kroz molitvu i vjeru se lakse sve podnosi,a bit svega je LJUBAV,samo ljubav i ona pobjeduje sve zamke zloga.Eto samo toliko...

..zgodno..
...poetesa naggar..

..svuda žene oko mene..
..imam tri sestre..
..doma žena ,tri kćeri..
.na poslu...5 ženske...
..na forumu skoro sve ženske..

..tako je poeteska naggar

Ovo je tako lijepo rečeno..Puno njih priča kako je sve super, a kod nekolicine sam doživjela da je iz svega toga što je super svatko krenuo svojim putem..I ono što iz svega zaključujem je to da su to bile veze u kojima nije stanovao Bog, oni ga tu nisu htjeli..Najgore što u takvim vezama ostaju djeca koja nose rane čitav svoj život i ne znaju gdje pripadaju..Višnja, tvoj post tako iskreno i realno zvuči.Nema tu snova, nego puno puno zadataka i rada na svom braku..I svakoga dana iznova..I samo nek je On tu.Sve će biti dobro.Lakše ćemo oprostiti, izmiriti se i biti svjesni svojih mana i grešaka.

Ja bih te zamolio da ponovno postaviš pitanje,i malo razjasniš kakav odgovor želiš,jer ovo se sve oteglo i nemam pojma šta bi napisao,da neću opet krivo pa ću na lomaću.

hm...
a imate li mozda
neki savjet?
vi.
iskusni....
kako se ponasati u vezi,
braku....
treba li uvjek popustiti
ili se koji put izboriti za sebe?
treba li...
bezuvjetno voljeti
ili i traziti malo ljubavi'?

..za dobar brak..
..potrebno je samo jedno..

..bogata punica ..
..a

.a žene ..je tvoja..
.taka kakva je..
.moraš je trpjeti..do kraja
..života..

Najodvratniji muž koji ti se može dogoditi jest muž tvoje pamei.Najodurnija žena koja ti se može dogoditi jest žena tvoje pameti.Priznaj da ne možeš i ne znaš stvoriti čovjeka.Premda ti je dano da ga možeš roditi,ti ne znaš kako pn nastaje i kako mu se duša s tijelom spaja.Pa kad je tako što se napuhujemo kakav nam supružnik treba biti.Odnosno,što znaš ti mužu kakvu ti ženu Bog treba stvoriti?!Najviše što ti je dano je da možeš napraviti robota(boreći se za sebe i izboriti se za malo ljubavi,za to se ne bori,to se daruje jer to je dar,a dar nema cijenu,pogotovo takav).Zar bi te robot u braku zadovoljio.A upravo to postižemo nasiljem nad slobodom duše koja nam se do kraja povjerila i doživotno nam se predala.Ubijamo je dok je ne pretvorimo u robota i mrtvaca.I čim nam to uspije rastajemo se.Svako je rađanje put iz smrti u život,kao u početku iz ništavila u postojanje.Svako je rađanje bolno.No sva ta bol nem je uvijek na dobitak.Nema rađanja bez smrti prethodnoga stanja.!!!I ulazak u brak je nova smrt i novo rađanje.Na toj životnoj prekretnici umire samački život da se rodi potpuno novi-onaj udvoje.Već prvog bračnog dana ne može se više disati na samačke škrge,nego za takav život trebaju bračna pluća.To isprva boli.0Z0a0to0000000000000000 okorijeli sebičnjaci i samotnjaci zacvile i zažale zbog gubitkamomačke ili dijevojačke samovolje pa su spremni na razvod već za mjesec dana.No ,istinski bračni ljudi,koji su strpljivo podnijeli porođajne boli novoga života,svijedoče kako ni za što na svijetu ne bi htijeli biti mladenački sami.Oni vide kako iz mukom posijane bačene pšenice niče polje s mnogo više žita.Tko se ne posije,gladuje u svojoj škrtosti.Nemaš pravo na život jer si ga dobio da ga živiš u Božjoj ljubavi i zajedno se s Njim žrtviješ za drugoga.Stvoriteljev zakon ne poznaje nikakava ljudska prava,već ti nameće obvezeda,kao samoga sebe ljubiš i čuvaš svekoliki Božji dar.KAKVO PRAVO IMAŠ TI KOJI SI NA SMRT OSUĐEN PA TI POSLIJE SVAKOGA BUĐENJA MANJE DANA PREOSTAJE?!uNATOČ NAPORIMA DA BUDEŠ PRAVEDAN I SVET,NI KRIŽ NAD GROBOM TI NE DAJE NIKAKVO PRAVO,NEGO SE I TU POGREBNA POVORKA MOLI ZA BOŽJE MILOSRĐE PREMA TVOJOJ DUŠI.STOGA URAZUMIMO SE DOK JE VRIJEME NA NAS NE ZASKOĆI SUDBINA RASIPNOGA SINA ŠTO SE U EVANĐELJU JEDINI SPOMINJE KAO ONAJ KOJI JE OD OCA TRAŽIO PRAVO.OTIŠO JE OD NJEGA SA SVOJIM PRAVIMA PA SE OPUSTOŠEN DO NAJVEĆE BIJEDE I POSRAMLJEN PRED CIJELIM NEBOM,VRATI OCU NE SMATRAJUČI SE DA MU BUDE VIŠE SIN.Kako piše u evanđelju,tako je i ubraku.Tko u njemu traži svoja prava,taj svijedoći protiv sebe da nema ljubavii da ne mari za sveti savez na koji se zavjetovao pred nebom i zemljom.Nemaš pravo na na se ni na bližnjega jer nismo stvorili ni sebe ni drugoga.Otac laži bračne duše mami u zamke umišljenih prava i poništavajuče ravnopravnosti kako bi njegove parnice,bijesovi i gnjev protiv Boga i čovjeka provalili u zagrljaj bračnih blaženika.Tako se brak razaraIsvaka obotelj tako propada.Premda je svemočna,Božja je ljubav plaha kao golub.Sa avake duše koja se nečistoći predaje u nedohvatne visine uzlijeće.Uljubavi se događaju neprestana čuda.A među svima su najdivnija dva;kad žrtvovanjem sebe dobivaš drugoga,i kad ,žrtvovanjem oboje nastaje jedno.

Bračni križ je Božji dar pod kojim vas dvoje morate u sebi dorasti do savršenstva onog žarkog ognja koji vas je prvi put zagrlio i zbog čijeg ste se blaženstva već prvih dana odrekli svega samo da zauvijek u toj blagosti ostanete.Zato što je brak Božja radionica u kojoj se oboje usavršavate,zato što je brak nebeska kirurgija na kojoj vam Bog čupa srca pa ugrađuje u vas i među vas svoje,zato je bračni križni put,uz boli i trnje,posut cvijetićima s mirisom radosti.Sveprisutna Božja mudrost čini da ni u ćemu ne oskudjevate.Da i u nevoljama ne klonete duhom,ali ni da se u užicima ne razmazite pa zamrete.Premudra je Ljubav htjela čovjeka obična,normalna,trijezna i mudra.Zato se u braku oboje treba tako ponašati.Zato i tvoja ljudska ljubav,da bi bila iskrena i Bogu slična,poput zlata u vatri treba biti prokušana da oganj nevolja spali nadostojne patvorine što su se uz nju nalijepile.Budući da iz žara Božje ljubavi potječe,baš zato svaki brak mora proći kroz oganj nevolja,da bi bio prokušan.Jakost ognja ovisi o količini smeča što ga duša u sebi ima.Vrijeme kušnje ne ovisi o vanjskom vremenu ni tuđoj volji,nego o spremnosti duše da s blagošču prihvati Božju istinu po križu i blagoslovu,da bude postojana u vijernosti i čistoći.Zato crkva sve obrede blagoslovai i posvete vrši pod znakom križa.