www.tebe-trazim.com

Oralni sex je OK, analni mi je totalna perverzija.... inače, zašto ljudi, kada im se kaže da trebaju dati sebe partneru odmah idu s nekim komentarima o seksualnim preverzijama... ja uvijek seks gledam kao nešto prirodno i normalno i kada pišem i/ili razgovaram o toj temi uvijek ga gledam s pozitivne strane, na kraju krajeva spolnost je BOŽJI DAR - Bog je čovjeka stvorio i kao spolno biće - Bog je stvorio seksualnost da se i na taj način čovjek i žena nadopunjavaju i rastu...
jedino što se uvijek pitam - zašto ljudi kada se ta tema počne raspravljati u kršćanskim krugovima odmah otvaraju neka pitanja perverznosti i slično. Zašto? Nije mi jasno? Zašto bi uživanje bilo perverzno, ako je u okvirima normalnog? Mislim da nije problem u seksu, nego u ljudskim glavama... ako netko seks doživljava kao nešto prljavo, taj čovjek mora to raščistiti sam sa sobom.... ponavljam spolnost je BOŽJI DAR i Bog ga je dao mužu i ženi da i kroz tu dimenziju rastu i komuniciraju u LJUBAVI!

e da, seksualnost....uvijek vješto izbjegavana tema,pa tako i na zaručničkom vjeronauku,i sad se sjetim neugode svcećenika koji je nekako šifrirano htio govoriti o spolnosti u braku....
hm slažem se sa AM,o analnom seksu,a i o oralnom,ali eto šteta što tu nemamo sad nekog tko bi baš onako po crkvenom prozborio o tome....

Evo ti po crkvenom iz Glasa Koncila:

...........................................................................................................

Je li spolna predigra u braku grijeh?

Imam jedan problem koji ne znam sama riješiti a neugodno me pitati svećenika. U Bibliji relativno malo piše o »škakljivim« temama kao što su spolnost i čistoća u braku. Molim vas za savjet gdje bih mogla pročitati više, odnosno radije bih da mi odgovorite konkretno na dva pitanja: Je li oralni seks, ako se koristi samo kao predigra, grijeh? Je li i ženi grijeh ako muž koristi kao zaštitu od trudnoće prezervativ, iako mu je ona rekla da se to ne slaže s njenim moralnim uvjerenjem? Već me dugo to opterećuje, zato vas molim da mi pomognete.

Vaša čitateljica Helena


Ljudska spolnost, posebno u braku, osnovni je način ljudskoga »biti u odnosu« s drugim, sa sobom i s Bogom. To je dakle modalitet koji doseže svoju punu istinu onda kad je integrirana u cjelokupnoj istini života. To osobito vrijedi za seksualni »govor« između muža i žene. Njegova oslobađajuća istina zavisi od toga koliko su osobe otvorene za dar što im ga drugi u svom altruizmu pruža, od toga kako su pažljivi prema poruci što je predaju i prema poruci što je primaju. Ljudski govor doseže vrhunac kad u savezu ljubavi jedna osoba izražava sebe drugoj. Ljudska seksualnost, ukoliko je upravo ljudska, traži riječ koja odgovara njezinu smislu. To se u punoj mjeri događa jedino ako se osobe međusobno priopćuju svom svojom stvarnošću, ako nedvosmisleno potvrđuju da jedno drugom pripadaju ili jedno za drugo žive. Pristojno i obzirno spolno općenje između muža i žene jača unutarnju integraciju i utvrđuje istinu da »senzualnost i nježnost - dok se postupno uče i izražavaju (a njihovo učenje i izražavanje utječe jedno na drugo) - dobivaju sve veći sklad upravo u intimnom priopćavanju svoga Ja partneru. To je ono što znači čistoća« (A. Guindon). Bračna spolnost je, stoga, u svim životnim okolnostima zdrava ako počiva na snazi ljubavi; ali se bračno stanje kao zajedništvo ljubavi sastoji iznad svega u uzajamnom darivanju sebe koje je, zbog svoje specifične naravi, plodno (dakle, otvoreno životu). Kršćani tu plodnost smatraju sudjelovanjem u stvaralačkoj Božjoj ljubavi. Drugi vatikanski sabor (Gaudium et spes, 49) nije govorio o bračnoj ljubavi kao »primarnom cilju« ili »prvotnoj svrsi« braka, a tako ni o rađanju i odgajanju kao njegovu »drugotnom cilju«. Prava bračna ljubav uključuje i to da svaka seksualna i erotska energija biva obuhvaćena prijateljstvom koje je obilježeno otkupiteljskom ljubavi. Supružnicima nije dopušteno pustiti da erotska energija oslabi ili da se moć spolnosti obezvrijedi. Zdrava spolnost je također igra i svečanost, ali poglaviti izvor te svečanosti i zabave je plodna i vjerna ljubav. To znači da bi, ako su motivi koji se navode za isključivanje prenošenja života sebični ili pokvareni, onda sama metoda, bila to periodična ili potpuna uzdržljivost, ili nešto drugo (prezervativ), ne može spasiti njihovu moralnost. Činjenica uzajamnog iskorištavanja stalno će prijetiti onima koji, umjesto da poštuju spolni govor ljubavi, traže jedino užitak i tehničke metode, koje ipak u bračnom životu ne mogu biti nemoralne ukoliko je u svakom trenutku sačuvano dostojanstvo oba partnera. O svemu tome daleko više i daleko bolje nego što smo mi ovdje mogli napisati govore, među ostalim, i dokumenti »Evanđelje života« i »Ljudska spolnost: istina i značenje«, pa Vam preporučujemo da ih pročitate.

...........................................................................................................

Ono što se ponekada zna dogoditi kod crkvenih odgovora je što te ponekada ostave zbunjenijim nego što si bio!

uh,svašta ovaj napisa....ali doista ima dosta nejasnoća u svezi kršćanski prihvatljive seksualnosti....
na jednom forumu se došlo do zaključka da je seksualnost dozvoljena samo u svrhu začeća...hm...to bi značilo da nakon začeća slijedećih 9-10 mjeseci nema tjelesnog kontakta...

Primarna svrha sekualnosti NIJE ZAČEĆE DJETETA! Primarna svrha je JEDINSTVO MUŠKARCA I ŽENE, STAPANJE dvije osobe na duhovnoj, psihičkoji i tjelesnoj razini. Djeca su PLOD LJUBAVI!

joj da djeca su plod ljubavi i ja imam dva takva ploda...savršena,kako samo Božja djeca mogu biti savršena

Djeca jesu plod ljubavi.

i to svakog braka

mislim da ćemo se tu svi složiti,ali da ne zachatamo temu do kraja,vratimo se bračnoj čistoći.......
mislite li je li važno da se mladi bračni parovi pripreme i na tom području...mislim uz zaručnički vjeronauk,koji sam usput rečeno prošla,ali još mi nije jasna svrha takvog kakav je bio dok sam ja išla...
treba li netko upućen,otvoreno govoriti sa mladim bračnim parovima,jer moje mišljenje je da je važno da se muž i žena ostvare i na tom području

Jesu, jer su djelo Božje ljubavi, ali u ovom tekstu ja govorim o bračnoj ljubavi... a, ukoliko su začeti u kršćanskom braku, u istinskoj supružničkoj ljubavi, oni će u sebi nositi daleko više blagoslova nego djeca koja su rođena u obiteljima koji nisu vjernici.... ne zato što su ovi manje vrijedni, nego zato što će kršćanski roditelji od samog njihovog rođenja u njima gledati Božji dar, Božju genijalnost stvaranja i Božju ljubav i, jer su sami očišćeni i nesebični, takvi će biti i prema svojoj djeci... omogućit će im da ZAISTA odrastaju u slobodi i ljubavi djece Božje...

Drugo, mislim da uopće nije potrebno isticati da djeca jesu plod ljubavi jer su izraz same Božje stvaralačke moći... to se podrazumijeva...

uhhh što me ovo ljutiiiiiiii