www.tebe-trazim.com

osobno mislim kako ne trebamo odlaziti do osoaba koje su nas povrijedile
i govoriti ja ti opraštam, mislim da je dovoljno u srcu oprostiti, u srcu maknuti svu ljutnju i bijes i srđbu.
Kad tako oprostimo često se događa da upravo ta osoba koja nas je povrijedila osjeti naše lahore na otvorenim prozorima naše duše koji ih zovu natrag u naš život i zagrljaj ljubavi kakvu nas uči sam Isus Krist.

Kad uvidim da sam pogriješila, tražim oproštenje. Što prije to bolje, odmah.
Kad izgovorim, oprosti mi, osjećam se preporođeno, divno.

Nema ljepšeg osjećaja nego oprostiti,i reći oprosti.Kada vidim da sam u krivu,ili ako sam nenamjerno nekoga povrijedila,odmah kažem oprosti,i nastojim na licu drugoga izmamiti osmjeh.

Svi ponaked povrjedimo drage nam ljude, ali i oni nas...e sad...zašto je teško oprostiti?? Jel ponos, jel gorčina, jel svi drugi teški osjećaji zavladaju u nama, da je teško i zaboraviti i oprostiti?

Mene je također povrjedila jedna osoba za koju sam mislila da me nikad na taj način neće povrijediti , ali jest!! I trebalo mi godinu dana....da nemam osjećaja gorčine i osvete u sebi i vrlo rado bi se s tom osobom suočila " oči u oči "...., pa da mi je lakše oprostiti..ali ta osoba je nestala sa lica zemlje, pa nemogu...zato ću se jako dobro potruditi da toj osobi OPROSTIM za sve...

kažu da ima 4 stupnja..oprosta.... ;

Četiri stupnja oprosta

1. Odustajanje – pustiti na miru
2. Susprezanje – suzdržati od kažnjavanja
3. Zaborav – odvratiti od sjećanja, ne razmišljati o tome
4. Oprost – otpustiti dug

Ja sam krenula tim putem,mislim da sam na stupnju broj 3. joooš malo...

Nedavno me nakon duuuugo vremena povrijedila jedna draga osoba..Inače sam rijetko kad povrijeđena...

Mislila sam i sama da ne znam hoću li moći baš do kraja oprostiti (tj. hoću li ikad više imati kakvo-takvo pouzdanje u tu osobu i ne je gledati kroz prizmu toga što je učinila, to je za mene pravi oprost..kad gledamo novog čovjeka u onome tko nas je povrijedio) ...sve da me ta osoba i zatraži za oprost..Mislila sam da me neće ni zatražiti oprost..A ako i zatraži, bila sam sigurna da ipak neću moći vidjeti u njoj novog čovjeka...

Nakon 2 tjedna moje tihe patnje i boli, šoka zbog svega...ta je osoba zatražila oprost..taman kad sam ja u 2 tjedna s Isusom sve to sama riješila i proživjela...i oprostila...

Kad je stiglo prekrasno "oprosti" od te osobe i još mnogo drugih riječi i djela, shvatila sam da je ipak tako lako oprostiti.. Da je jedno iskreno "oprosti" , to DOBRO, neizmjerno veće od svih naših osjećaja razočaranja, muke, povrijeđenosti...
Ja sam oprostila iste sekunde do kraja kad sam doživjela iskreno "oprosti"...
I sve je sad u najboljem redu..

..malo lažeš...
..još uvijek osjećaš...
..dim..izdaje...u prisjećanjima..

..makar si oprostila..
..dugo ćeš...osjećati taj miris..
..sve dok...u budućnosti...
..draga ti osoba..ponovo ne zadobije
..tvoje ..poljuljano povjerenje..
..činiće....dobro..
..jako dobro..i puno...dobra..


..da te nije neki prijatelj..htio obljubit...
..ti zločesti..muškići..

E predragi moj Naggare..oprostih potpuno...Jer nisam ja oprostila sama od sebe, nego po Isusu...U Njegovo ime oprostih...

Ne lažem nimalo u ovoj situaciji.
Nema dima, nema ožiljaka, ovo je onaj sretan slučaj kad je oprost potpun. Toliko potpun da mi povjerenja u tu osobu više ni ne treba...ne treba mi baš ništa: pa niti ta osoba...
Ali kako ta osoba ipak želi biti dio mog života - neka bude koliko Bog dopušta...meni je svejedno i ravnodušna sam..Volim tog čovjeka samo zato jer je Božje dijete i jer mu je teško...meni osobno uopće ne treba..i čak bi mi bilo lakše bez njega jer nemam dovoljno vremena..
(nismo ni na koji romantičan način povezani, da se krivo ne shvati)
Ne može me više ništa dotaknuti što ima veze s njim, ali samo zato jer znam zašto ga je Isus poslao na moj put i koja je moja funkcija: biti oruđe u Isusovim rukama, pokazati mu da Bog postoji...

Čvrsto vjerujem da nas nitko ne može povrijediti ako smo duboko uronjeni u Isusa.

Ma kakvi, dragi Naggare, ma nema šanse da me itko pokuša "obljubiti"...

Ja više ne idem ni na kave s pripadnicima muškog roda, a kamoli da se dovedem do nekih sumnjivih situacija...gdje bi njima palo na pamet bilo što..
Zaštićena sam ja četom anđela i nema prilaza do mene!!
HVALA BOGU!!!

.ne bud mu uroka..
..taj tip je meni mutan..
..on te tajno...ljubi..
.al ne smije priznat...

Nasljeduj Krista 2- 2,3)

Ne brini se mnogo tko je protiv tebe ili za tebe, nego se brini i nastoj oko toga da Bog
bude s tobom u svakoj stvari koju činiš.
Imaj čistu savjest i Bog će te valjano braniti.
Koga naime Bog bude htio pomoći, neće mu moći naškoditi ničija zloba.
Ako znadeš šutjeti i trpjeti, zacijelo ćeš vidjeti pomoć Božju. On zna vrijeme i način da te oslobodi i stoga se moraš predati u njegove ruke.
Božja je stvar da pomogne i oslobodi od svake sramote.
Često nam veoma koristi da ostanemo što ponizniji ako drugi znadu za naše slabosti i ako ih kore.
Kad se čovjek ponizuje radi svojih pogrešaka, onda lako ublaži druge i lako zadovolji one koji se na njega srde.
Bog poniznoga štiti i oslobađa; poniznoga ljubi i tješi; k poniznome se sagiblje; poniznome daje veliku milost i proslavljuje ga nakon njegova poniženja.
Poniznome odaje svoje tajne i milo ga privlači i poziva k sebi.
Ponizan čovjek, i kad je osramoćen, ostaje posve miran, jer se upire na Boga, a ne na svijet.

Ne misli da si što napredovao, osim ako ne držiš da si niži od svih.

Nastoj najprije da sam budeš miran, pa ćeš onda moći i druge umiriti.
Više koristi miroljubiv nego učen čovjek.
Strastven čovjek i dobro obraća na zlo i lako povjeruje zlu.
Dobar i miroljubiv čovjek sve obraća na dobro.
Tko je zaista smiren, taj o nikome ne sumnja. Ali tko je nezadovoljan i uzbuđen, toga muče svakojake sumnje; niti sam miruje, niti pušta druge na miru.
Često kaže čega ne bi smjeo reći, a propušta ono što bi za njega bilo bolje da učini.
Ispituje što su drugi dužni učiniti, a ne brine se za ono na što je sam obavezan.
Budi dakle najprije revan oko samoga sebe, a onda ćeš moći s pravom revnovati i oko svoga bližnjega.
Ti umiješ dobro opravdati svoje čine i poljepšavati ih, ali opravdanja drugih nećeš primiti.
Bilo bi ispravnije da sebe optužiš, a brata svoga opravdaš.
Ako hoćeš da tebe drugi podnosi, podnosi i ti drugoga.
Promisli kako si još daleko od prave ljubavi i poniznosti koja se ne zna na nikoga srditi ili ljutiti, osim na samu sebe.
Nije ništa osobito živjeti s dobrim i blagim ljudima; to se već po naravi svima sviđa; i svatko hoće rado imati mira, i više ljubi one koji osjećaju s njim.
Ali moći mirno živjeti sa surovima i opakima ili razuzdanima ili neprijateljski raspoloženima prema nama, to je velika milost i svake hvale vrijedno i muževno djelo.
Ima ljudi koji se sami drže na miru i ujedno podržavaju mir s drugima.
A ima ih koji niti su sami mirni, niti druge puštaju na miru; teški su drugima, a sebi samima još teži.
A ima ih, opet, koji uspijevaju održati sebe na miru i druge nastoje privesti k miru.
Ipak se čitav naš mir u ovome bijednom životu sastoji više u poniznom trpljenju protivština nego u tom da ih ne osjećamo.
Tko umije bolje trpjeti, imat će i više mira. Takav je pobjednik nad samim sobom i gospodar svijeta, prijatelj Kristov i baštinik neba.