www.tebe-trazim.com

Novo treba mjesta.
Staro i istrošeno mora ustupiti mjesto.
Ostavljam ono što je prošlo
i gledam s pouzdanjem i radošću u budućnost.
Moja snaga dolazi iz nade.
Vjerujem u novo.
Ono u meni već započinje rasti.
Moj novi svijet izrasta iz novoga duha.
On ne dolazi od sloma, nego iz probijanja prema boljemu.
Novi duh je nova kvaliteta, iznenadna.
Dosadašnje predrasude nemaju više snage.
Otvara se novi put prema kreativnosti i samoostvarenju.
Na djelu je novi duh koji mijenja i mene i moju okolinu.
Polazište ove promjene nalazi se u meni.
Kvaliteta mojih misli gradi jedan novi svijet.

Neki trube svoje trpljenje u trubu toliko glasno da ih pola svijeta čuje, žali ih i prisjeća ih se.



Svaki izlazak ima i svoj povratak.
Samo nas dobri ciljevi čine sretnima.
Zajedno sve ide bolje.

Mnogo je onih koji mole cvijećem i ovim molitvama uokviruju dan.



Udružimo se: sjedinimo se u pouzdanju u Boga,
u zajedničkoj hvali i zahvaljlivanju,
u pouzdanju u Božju pomoć i radosti života.
Toliki molitelji su duhovna snaga koja privlači Božju ljubav.
Iz nas zrači ono što je nama darovano.
I mi možemo u tu snagu zračenja našega srca
svjesno uključiti one koji se osjećaju osamljeni,
sami, bolesni ili siromašni, koji su odbačeni,
povrijeđeni, u dubini duše ranjeni.
Posebno oni s kojima zajedno živimo.
Mi smo kao velika cvijetna gredica:
svatko cvate doduše sam za sebe,
ali svi zajedno smo kao velika slika
kojoj se Bog- i mi- možemo silno radovati.

Ništa neka ne ostane ležati zato što se ja osjećam slab.
Započet ću s onim što je vrijedno i dobro.
Sve mogu u onome koji me jača.
Potražit ću Njegovu pomoć.

Živim sada.
Jesam- u ovom sadašnjem trenutku.
Ne mogu zaustaviti vrijeme,
ne mogu ubrzati ritam života.
Jedino mogu živjeti ovaj sadašnji trenutak...
Pazit ću na ljiljane u polju i na ptice nebeske
koje ne žale za onim što je prošlo
niti strahuju nad budućnošću,
nego uživaju u tihoj radosti što se Gospodar života za njih brine.....

....Darovatelj daje blago, primatelj dobiva blago: ja sam oba puta dionik.

Dvije zvijezde


Dvije zvijezde. Ona i on.
Svaka na svom djeliću neba,
na svojoj životnoj stazi živjele su mirno ne znajućii jedna za drugu.
Sjale su svaka svojim sjajem vjere, ljubavi, nade, dobrote i praštanja. Svaka svojim sjajem u mnoštvu ostalih,
stvarale su nebeski hram mira i svijetlosti

Jednog dana nad nebeski hram mira, svjetla,
nadvilo se zlo tame koje je gušilo njihovo svjetlo
ostavljajući za sobom beskrajno ledeni hladni mrak i pustoš.

U hladnoći i pustoši našla se ona, izvan svoje životne staze.

Vlastita svjetlost više nije bila dovoljna za sigurnost i spas.
Bez sjaja svjetla drugih
ostajala je u nemilosti ledenoga zla, nesretna i napuštena.

Njen vapaj nije dopirao do mase.

Tonula je sve više u hladnoću tame.
Imala je jednu jedinu slabasnu zraku svjetlosti.
Ispustila ju je kao poslednji vapaj,
ostavši bez mrve snage, misleći na kraj.

Ali, gotovo nevjerujući ugledala je jednu ispruženu zraku
koja ju je dodirnula, potom još jednu, dvije..

činile su siguran, topao životom nadahnut zvjezdani ležaj.

Osjetila je ponovo dah života u sebi.

Zračila je beskrajnom zahvalnošću za razumijevanje, požrtvovanje.

Bezbroj puta rece hvala, u znak zahvalnosti.

Kako se još više, jače zahvaliti?

- Gledati i slušati – rekao je ON
- i najtoplije i najjasnije zvijezde bez svoje volje
mogu biti zarobljene mrakom,
kad vidiš da koja gubi sjaj
ispruži prema njoj zraku topline i svjetlosti.
Ne čekaj!

- Kako je prepoznati , kako znati?

- Znat ćes! Osjetit ćeš!

Sada nosiš u sebi zraku mene

Tko se usredotoči na radost,
u njega radost postaje većom.

Tko se usredotoči na cvijeće,
više se raduje cvijeću.




Tko se usredotoči na dobra, draga čovjeka,
više se raduje tomu čovjeku.



Tko se usredotoči na jednu određenu zadaću,
ima više snage za obavljanje toga posla.

Tko se usredotoči na Boga,
više se za Njega zanima i više mu se raduje.