www.tebe-trazim.com

čuli ste za pojavu kad se poslije molitve svećenika nad glavom vjernika, vjernici padaju lagano na pod, i ostaju kraće ili duže vrijeme na podu
ta se pojava zove "počivanje u duhu".
javlja se rjeđe navodno i kod klanjanja pred Presvetim

da li je netko imao osobno iskustvo počivanja u Duhu ili je osobno gledao tu pojavu. Ako da ,može li netko iznjeti šta je osjećao ili doživio pri tom iskustvu?
šta mislite o tome, da li je to uzrokovano "ulaskom Duha svetoga" preko svećenika na tu osobu. šta se tada događa sa osobom na podu? da li ona doživljava nešto jako ugodno, osjeća li toplinu, trnce , kakve su posljedice takvog doživljaja- da li su trajne ili prolazne?

da li se ona liječi, prima neko ozdravljenje ili karizmu
postoji li neka knjiga ili link na webu koja pobliže objašnjava tu pojavu?
da li je ta pojava svojstvena samo za karizmatsku pokret i da li je priznata ili osporavana od teologa ili hijerarhije KC

Imaš knjigu od Roberta DeGrandisa. A što se osporavanja tiče, uvijek ima onih koji se bune za što god. A karizmatski pokret je općenito priznat pa sad...

U novoj Rhemi ima članak o tome... Pročitajte si.

ja nisam...ali mislim da je jako lijepo onima koji jesu
nadam se da je....

vidjela sam njih petero(ili šestero...sad se ne sjećam) na podu..
počivali su u Duhu sa radosnim licima

a dan prije tj...tih dana prije su si grizli jezike,kvrčili prste,derali se i već znate ostatak

bili su oslobođeni zloga i vjerujem nakon onih muka koje su proživjeli,pa doći u milost...da se čovjek ne želi nikad maknuti iz tog stanja

da li čovjek može u tom stanju svojom voljom ustati ili se "probuditi" ne znam...i kako je zanimljivo pitanje...
bilo bi dobro da nam to netko iz prve ruke kaže

ja vjerujem da se ljudi toliko oslobode milostima da padnu
ja plačem intezivno u takvim situacijama, ali ne znam da li su to iste situacije

jedino što mislim da nije nigdje u Bibliji prikazano to stanje....ili sam nešto previdjela???

ne sjećam se niti da sam čitala da su sveci doživljavali takve padove od siline Duha

uglavnom vrlo zanimljivo pitanje i nebi bilo loše da se malo više informiramo

eh...tu bi nam naša riznica znanja u liku našeg dragog joakima dobro došla
(di si nam joakime...ne može te se dobit )

Iz Veritasa od Rufusa:

* Možete li nam pojasniti značenje tzv. "padanja u Duhu"?

Dr. Rufus: To je veliko i kompleksno pitanje. Prokomentirat ću ga ukratko. Kao i kod svega drugoga, postoje dva ekstrema. Među pentekostalcima postoje osobito neki koji kažu: to je normalna aktivnost Duha Svetoga, te kažu da ako ne govorite u jezicima, nemate Duha Svetoga. I ako nemate iskustvo, nemate Duha Svetoga. I to je utjecalo na neke dijelove karizmatske obnove. Tako postoje famozni karizmatski naučitelji u svijetu i jedan od njih kaže da svaka osoba za koju se moli i na koju se polažu ruke mora pasti. I ako nad nekim molite dvadeset puta na dan, dvadeset puta treba pasti na pod. Ja to ne prihvaćam. Postoje, pak, s druge strane, vrlo konzervativni karizmatici katolici, koji kažu da to "počivanje u Duhu" na podu ne smije uopće postojati u Katoličkoj crkvi. To su samo psihološke manifestacije. A ni to ne prihvaćam.

Ispravan stav je uvijek negdje u sredini. To je samo jedan od načina na koji Duh Sveti djeluje. I to nije najvažniji način. U ovoj stvari neka vas vode dva načela, kako biste bili sigurni da se radi o autentičnom iskustvu. Prvo, važan je način na koji je padanje učinjeno; drugo su posljedice. Ako postoji bilo kakva manipulacija, osobito fizička, da npr. čovjek gura ljude na pod, ili psihološke manipulacije, npr. ljudi očekuju da se to dogodi, a onaj koji moli nada se da će se to dogoditi i osoba se moli Bogu: "Bože, daj sruši me dolje!", a nije joj toliko važno hoće li joj se život promijeniti, hoće li ozdraviti, nego je važno samo da se baci na pod... to nije to. Potpuno autentično "odmaranje u Duhu" događa se čak i kad nema nikakvoga fizičkog kontakta, ili vrlo nježan dodir, osobito ako ste daleko. Stvari se događaju i dok propovijedate. A osobito ako se radi o osobama koje su u drugoj zgradi. Vi propovijedate ovdje, a oni popadaju tamo. A u mojoj višegodišnjoj službi to se događalo. Tada je to autentično.

Kad god molim, uvijek kažem: "Bože, molim te da padnu samo oni za koje ti želiš da stvarno padnu. Ako primijetim da osoba sama čini neke namjere da bi pala, onda je zadržim u tom padanju. Jedino kada osjetim da se događa djelo Duha Božjega, koje je u tom smjeru tako snažno, onda kažem neka padne. Ali ja to doista sam po sebi ne želim. U nekim situacijama vam se učini da zbog nekog razloga svi trebaju pasti i ništa se ne dogodi. A u nekoj drugoj situaciji, npr., čini vam se da nitko neće pasti, jer su to sve zreli karizmatici, kao što mi se dogodilo na Filipinima: dok sam molio nad njima, svi su redom padali. Zašto?! Ne znam. Ali crkva je bila puna ljudi po podu. Svi redom. I u Sloveniji, npr., nisam očekivao da će toliki popadati. A program se održavao u hotelu... Svako djelovanje Duha Svetoga treba biti provjereno po plodovima. Ne zanima me što se s ljudima događa, da li oni padaju po podu ili vise sa stropova; zanima me je li njihov život značajno promijenjen. Da ta osoba postane pravi vjernik, pravi Isusov učenik i onaj koji sa sobom nosi svjedočanstvo svoje vjere, to je ono što mene zanima.

Postoje uglavnom tri razloga zašto ljudi "padaju u Duhu". Prvi je najvažniji — osoba koja pada vrlo duboko doživljava unutarnje ozdravljenje. Kad mi ljudi dođu na ispovijed sa svim svojim povredama, već unaprijed znam što će se dogoditi kad se pomolim nad njima. To je kao neka vrsta prečaca koji Bog rabi da bi brzo dobio unutrašnje ozdravljenje. Osobito se to događa kad ja ne znam zašto trebam moliti, a osoba se ne zna precizno izraziti. Drugi razlog je iskustvo oslobođenja. U Evanđelju piše kad je duh napustio neku osobu da je ona ostala ležati kao mrtva. A treći razlog je što Duh Sveti ispunja tu osobu.

Evo nešto što sam ja našla:

Iv.18:4-6 ''Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: Koga tražite? Odgovore mu: Isusa Nazarećanina. Reče im Isus: Ja sam! A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: Ja sam! - oni ustuknuše i popadaše na zemlju''

Dj. 9:3-4 ''Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: Savle, Savle, zašto me progoniš?''

Kod nas je Alan Ames imao seminar,i ja sam bila samo na zavrsnoj sv. Misi..poslje mise ,je jednom rukom stavljao svakom vjerniku na glavu ruku izgovarao molitvu,a u drugoj ruci imao Kriz..ja nisam pala,ni moj muz nije pao,nije pao ni moj prijatelj koji je bio zaduzen za dizanje tih ljudi,on je sa puno njih pricao....i ljudi su razlicitog misljenja,
netko je vise dozivio tko nije pao,nego onaj koji je pao...
Sam Alan A. kaze ,da kod puno ljudi dodje tek kasnije...tek onda kada se izmire s Bogom....
Sta je ustvari cilj ovakvog blagoslova.....

da moglo bi biti
iako mi nekako zvuči da je to više padanje na zemlju iz ...kak bih rekla...poštovanja...siline

a ovo padanje u Duhu mi nekako djeluje kao padanje iz milosti

makar eto ja se pogurnem svugdje...a nemam pojma o tome

Da, sila je to-Božja sila, ali kod Pavla je to bila i te kakva milost kad ga je od takvog grešika preobratila u tolikog sveca.

pa dobro jel se tebi dogodilo?
jel se možeš voljno maknuti iz tog stanja?