www.tebe-trazim.com

Pozdrav svima,
Iako sam s vama oko godinu dana kao redovita posjetiteljica i iako sam registrirana još u siječnju, slabo se javljam i sudjelujem na forumu. Malo sa sramežljiviji tip osobe, a skupljala sam hrabrost za svjedočenje jer mislim da ću se tako najbolje predstaviti.
Rodila sam se prije 37 godina u obitelji intelektualaca koji su zaboravili svoje kršćanske korijene i započeli život daleko od izvornih obitelji. U takvom okruženju rodio se najprije moj brat, a poslije 6 godina i ja. Roditelji su se uglavnom bavili sami sobom i svojim karijerama, a mi smo bili prepušteni sami sebi. Nisu nas krstili, ni danas mi nije jasno zašto, danas mi majka stalno ponavlja da je bilo takvo vrijeme i okruženje. Nije mi jasno zato što nije bilo animoziteta prema katoličkoj crkvi, ali eto, oni su to tako snažno potisnuli. Okruženje je zaista bilo takvo, u mom razredu je bilo svega nekoliko djece kršteno. Ja osobno nisam imala nikakav stav prema crkvi, bila mi je nepoznanica. Jedina osoba preko koje sam imala dodir s Bogom je bila moja baka koja me čuvala. Ona je molila, ja sam slušala, vodila me u crkvu, ali je poštivala volju mojih roditelja i nije se miješala, pretpostavljam da se za mene molila, više je nema da je to pitam. Poslije sam saznala kroz duhovne vježbe da je upravo ona zaslužna za moje obraćenje. Kad sam imala 15 godina doživjeli smo veliku tragediju. Stradao mi je brat, bio je sportaš i pri treningu je udario u moru u glavu, ostao dugo bez zraka i završio u komi. To je bilo strašno, jako sam bila vezana za njega jer smo uvijek bili upućeni jedno na drugo, kako roditelja nikad nije bilo. U komi je bio mjesec dana, svaki dan nadali smo se poboljšanju, ali ga nije bilo. Tada su moji roditelji pozvali svećenika i mog brata su tada krstili. Nekoliko dana nakon toga je umro. Ja nakon toga više nisam bila ista. Interesantno, mojim roditeljima nije palo na pamet da se i ja krstim nakon toga, a ni meni to nije palo na pamet, imala sam 15 god.

Nastavak svjedočenja.
Kroz srednju školu prošla sam u košmaru, bez volje za životom, u depresijama, sa stalnim mislima o samoubojstvu. Nisam vidjela smisla životu, pokušala sam ga naći u knjigama o životu poslije života, o jogi, nigdje nisam našla ono što sam tražila. Otišla sam na studij u Zagreb i počela sam ići tu tamo na misu. Ništa nisam razumjela. Naučila sam Očenaš i Zdravo Marijo, da mogu bar malo sudjelovati, kroz cijelu srednju školu i poslije na faksu imala sam jaku želju da se krstim, ali me bilo sram priznati da nisam krštena i što bi mi svećenik rekao da dođem i pitam kako bi se željela krstiti. Osjećala sam snažnu pripadnost kršćanskom krugu preko predaka i izjašnjavala sam se kao kršćanka iako nisam bila krštena. Jedini kome sam priznala da nisam krštena je bio moj budući suprug, koji je sve poduzeo da se krstim i tako sam se krstila sa 27 godina. I dalje nisam ništa razumjela, mislila sam da se u crkvu ide kad nešto želiš pa da se tamo za to moliš. Moje depresije su se nastavile, rodila sam kćer i bilo je sve gore i gore. Nastavak slijedi

Suprug je zbog posla bio odsutan, a meni je bilo loše. Jedva sam se brinula za kćer. Nisam mogla nigdje otići bez velikih priprema. Odlazak do trgovine ili banka bio mi je nemoguća misija. Prekinula sam kontakt sa svima, nisam se željela javljati na telefon, bilo me strah svega. Hodam tako ulicom i čujem da me netko zove, a ja pomislim gdje ću se sada sakriti. To je bila poznanica s faksa koju nisam vidjela 10 god, pita me kako sam i tako. Ja joj dajem broj tel. i kažem joj da bih voljela da me nazove I tako, nije me nazvala. Ja govorim mami kako sam ju srela i kako bih voljela da me nazove , ja koja sam prekinula kontakt sa svima želim da me nazove cura koju jedva poznajem. Tužno kažem kako me sigurno neće nazvati, uuostalom, kojim povodom, jedva se i znamo. I tako, nije me nazvala. Prođe nekih mjesec dana, izlazim iz tramvaja i sudarim se snjom. Čujem sebe kako govorim: Zašto me nisi nazvala? Molim te, nazovi me. Ona me začuđeno gledala i što joj je drugo preostalo, nazvala me da se nađemo na kavi. Nastavak slijedi

Na kavi me poznanica pita kako sam (što će me i pitati, ne poznamo se dobro), ja, ni pet ni šest, nije mi dobro i kažem joj sve. Nikad nisam o tome drugima govorila, a evo njoj sve govorim. Ona mi počme priču kako se i ona slabo druži sa našim zajedničkim poznanicima, već uglavnom sa ljudima iz crkve i iz Vježbi. Kakvih sad vježbi, mogu li ja u te vježbe, pitam je. Pa možeš, nazovi Baricu, pa čekaj, možda te prime ako ima mjesta. Nisam mogla nazvati, ali je ona nazvala i ušla sam u Duhovne vježbe po sv. Ignaciju, koje su mi te 2004. promijenile život. Prošla sam cijeli vjeronauk u tim vježbama, postavljala sam pitanja, a Isus mi je odgovarao, napominjem da sam bila u skoro potpunom neznanju. Poslije sam odgovore provjeravala u Katekizmu, svi su bili točni. Kojeg sam učitelja vjeronauka imala, s čime sam tu milost zaslužila. Nakon velike ispovjedi, u sklopu vježbi, nestale su najprije noćne more, a onda sve jedno za drugim, prisilne misli, strahovi i još danas doživljavam jedno za drugim oslobođenje za oslobođenjem.

Sve je išlo kod mene tako brzo, tako spektakularno, tako neočekivano. Meni je svakim danom bilo sve bolje i bolje, počela sam opet raditi, svemu se veseliti. Moj dragi suprug, koji je bio tradicionalan vjernik ali je živio u grijehu, a da ni sam nije za to znao, skroz se promijenio, a da se nisam za njega ni molila, bavila sam se sobom. Počeo je ići sa mnom redovito na misu i ispovjed, tako sam od sebe, čak mene potiče da idemo. Moja majka koja je potisnula svoju vjeru moli svaki dan molitve sv. Brigite već 3 godine. Hvala Ti moj dragi Isuse na tolikim blagoslovima i hvala Ti što si mi dao hrabrost da svjedočim u tvoju slavu. Hvala svim TTovcima što mi svaki dan dajete snagu.

draga srecice, istinski hvala za svjedocanstvo predivno je.

draga srećice predivno!!!
obožavam čuti tako divno svjedočanstvo..životno..
jer naš Isus je živ,i vidim da te je cijelo vrijeme pripremao za susret sa sobom..On zna da si ga iskreno srcem tražila i jedva je čekao da te oslobodi,da te zagrli...i svi koji tražimo sreću,ljubav,ispunjenje..svjesno ili nesvjesno tražimo Isusa..BTB

Mila Srećice, blagoslovio te i čuvao gospodin naš Isus Krist u sve vijeke.
Iskazao tebi i tvojima svu svoju brigu, nježnost i ljubav, a u posljedni dan vas spasio i odveo u svoje Kraljevstvo.

Htjela sam ući u Uredi, a ne u Citiraj, ali vidim da Uredi nema, a ne znam zašto.