www.tebe-trazim.com

..dražene..ti si divan i dobar..mlad dečko..
..s tak malo godine..biti tako svjestan..
,..svaka ti čast..
..mnogi od nas na ovom forumu..u tvojim godinama..
...žvijeli su tako..i nisu ni pomišljali da se treba mjenjati..
..već je to došlo s godinama..
.malo ćeš se izluftati..
..ali tu si ti ..na putu..dobrom..makar ti se čini da si daleko..
...tu si..jer čim znaš gdje je put...i kuda treba ići..
..to je Velika stvar...jer mnogi ne znaju da je samo jedan
...put put prema ISUSU..

E hvala puno svima na lijepim komentarima. Znate da ste mi uljepsali dan kad sam ih citao...

Nista, onda sutra navecer prasim za Siget. BVB

eee,tako treba...
nemoj da ti nešto poremeti planove

Čitam tvoj post, i nažalost na neki svoj način se nalazim u njemu.
Kako da ti solim pamet, kad sam nedostojna toga... Lijenost je prepreka koja može sve "opravdati", jedan je po mom mišljenju gorih grijeha.
Osjećam se poput ptice koja se vine snažno u zrak, poleti, ali joj krila nisu dovoljno snažna da se održi. I tako u nedogled. Želim zavapiti iz sveg srca Isuse moj, spasitelju, povedi me jer nemam snage... želim ti doći, a nemogu hodati, koraci su mi olovni... Isuse ako me čuješ, a znam da čuješ, pomozi mi.

Tvoja IVT

"Treba se boriti, kaže sv. Terezija, ona koja ima
volju, koja je energična i 'neukrotiva', boriti se do
kraja, makar i bez nade da ćemo pobijediti, makar i s
potpunim porazom, do kraja!"
"Borimo se bez popuštanja, makar bez nade da ćemo
dobiti bitku! Nije važan uspjeh! Samo naprijed, bili
ne znam kako umorni od bitke! Nemojmo reći:"Kod
te duše neću ništa postići. Ona ne razumije. Treba je
pustiti." To bi bio kukavičluk. "Treba izvršiti svoju
dužnost do kraja!"
Jednoj novakinji, koja je bila malodušna zbog svojih
nesavršenosti, kaže: "Vi podsjećate na posve malo
dijete... koje još ne zna hodati. Htijući pošto - poto
da se popne na vrh stuba... podiže ono svoju malu
nožicu da se popne na prvu stepenicu... Uzalud! Ono
uvijek padne natrag... Pa dobro, i budite takvo
djetešce. Vježbajući se u svim krepostima dižite
vazda svoju malu nogu, da se uspnete na stube
svetosti i ne umišljajte sebi da ćete se sami uspeti
makar na prvu stepenicu. Ne! Ali dobri Bog ne traži
od vas ništa do dobre volje."
Put nećete prevaliti vi, nego on.
"S vrha tih stuba gleda vas on s ljubavlju. Pobijeđen
vašim uzaludnim naprezanjem brzo će sam sići,
uzeti vas u naručaj i ponijeti vas... Ali ako prestanete
s dizanjem nožice, ostavit će vas dugo na zemlji."
Prema tome, ono što vrijedi nije pobjeda, nego
srčanost kojom smo se borili.

...i što smo svi mi nego to malo djetešce koje diže nogicu??

daj se smiri...pa imaš snage..
.ali ti je lijepo ovako životarit..ko i svima nama..

Bog Dražane druže stari.U sridu sam u metropoli pa popodne nazovi da popijemo kapučino zajedno i da te zagrlim nisam te odavno vidio a ekipa stara bijaše neki dan skupa.BTB samir

draga sestro, poznat mi je taj osjećaj...i slažem se da je pregrozan...da je stanje očajno i mračno...imaš dojam da će zauvijek biti tako...i da nema kraja tvojoj gluposti...i žao ti je, a opet...isto je..mračno...

no, evo sam skolna mišljenju da je i to jedna ogromna i podmuklma zamka vražija...
to beskrajno vrludanje na jednom metru kvadratnom....
s jedne strane znaš da postoji izlaz, možda ga i vidiš...
a opet..s druge strane ne izlaziš, ne ideš, ne možeš...
sve je nešto kratkog vijeka...

kažem, sklona sam mišljenju da takvo stanje duha treba jednostavno ostaviti, zaboraviti, zbaciti sa sebe, predati Kristu i ne misliti više na to...nego, misli i radi što ti je svakodnevno u životu...daj si neki hobi, pronađi se u zajednicama....
okruži se s nečim što će ti zaokupiti stanje mozga...npr, čitaj neki roman...kad ga pročitaš, uzmi neki drugi i sl.
odi u obilazak grada...
želim reći, ne ostavljaj si vremena o tome razmišljati
jednostavno se prisili, zapovijedi si, svome tijelu da se migne, da se pokrene...

eto, jesam se raspisala...
to je nekako moj vidik..
jer, dugo sam bila u toj nekoj apatiji...bezvoljnosti...instant vjerskim osjećajima...

svako dobro

evo, ako želite, pročitajte pismo:
http://www.tebe-trazim.com/forum/viewtopic.php?t=4502
mislim da odgovara stanju duha



još nešto
možemo takva svoja stanja prikazivati Gospodinu i Gospi kao zadovoljštinu
za, recimo, obraćenje grješnika

tako od naše muke bit će puno koristi