www.tebe-trazim.com

Sveti Andrija, apostol († 60)

Andrija, kao i brat mu Šimun Petar, bijaše ribar na Genezaretskom jezeru u Kafarnaumu, kamo obojica dođoše iz rodne Betsaide. U apostolskom zboru ribari bijahu u većini, iako su bili prisutni i zemljoradnici kao sv. Jakov Mlađi i brat mu Juda Tadej, te trgovac i bankar, carinik Matej. Prvi koji je od dvanaestorice pošao za Isusom bijaše baš Andrija, zato je on i nazvan »prvopozvani«. Uz njega je bio i sveti Ivan Evanđelist.

Oni su bili najprije učenici Ivana Krstitelja koji je propovijedao skori dolazak Mesije. Kad je na Jordanu upro prstom na njega, Andrija i Ivan, kao pravi idealisti, približiše se k Isusu u jednostavnosti srca, onako spontano, a on ih je tako i prihvatio. Bili su to iskreni i pošteni ljudi koji su željeli živjeti za nešto više i zato već nekako skloni da prihvate i slijede Isusa. Andrija je k Isusu brzo doveo i svoga brata Šimuna, zato ga evanđelisti Matej i Luka u apostolskom zboru stavljaju odmah iza Šimuna Petra. Novi zavjet još u nekoliko zgoda spominje Andriju: tako kod umnažanja hljebova i kad su stranci u Jeruzalemu željeli vidjeti Isusa.

Nakon Isusova uzašašća i silaska Duha Svetoga Sveto pismo Andriju više ne spominje. No zato o njemu pišu obilno mnogi apokrifni spisi koji, dakako, nisu vjerodostojni. Jedino ima neku vjerojatnost podatak da je Andrija propovijedao Evanđelje među Skitima, u današnjoj južnoj Rusiji, o čemu govori otac crkvene povijesti Euzebije. Za Andrijinu mučeničku smrt na takozvanom Andrijinu križu u obliku slova X znamo jedino iz jednog spisa, zvana Passio, u kojem je opisano apostolovo mučeništvo.

Predaja veli da je bio raspet u Ahaji u gradu Patrasu, odakle su mu relikvije prenesene u Carigrad, a zatim u Amalfi u Italiju. Svečeva glava bila je god. 1462. prenesena u Rim, a vratio ju je natrag grčkim pravoslavnim vjernicima papa Pavao VI. Spominjemo kao naročito pouzdan povijesni podatak da se blagdan sv. Andrije slavio 30. studenoga već u doba sv. Grgura Nazianskoga, dakle, u drugoj polovici IV. stoljeća.

U čast sv. Andrije podignute su posvuda brojne crkve. U Rimu su najpoznatije dvije: Sant’ Andrea della Valle i Sant’ Andrea al Quirinale. Bazilika Sant’ Andrea della Valle je veoma svijetla, visoko osvođena crkva s pokrajnim kapelama. Na svodu apside slikar Domenichino naslikao je prizore iz života sv. Andrije. Samo svečevo mučeništvo naslikao je slikar Preti. U planu je ta crkva veoma slična isusovačkoj crkvi Il Gesù, no njezina je kupola ipak poslije kupole Sv. Petra i Pantheona najveća u Rimu.

Na Via del Quirinale genijalni je Bernini projektirao čudesno lijepu crkvu Sant’ Andrea al Quirinale. Crkva je građena u obliku elipse, a nadsvođena je kupolom. Ona je na rimskom tlu najčistiji i najljepši primjer baroknog crkvenoga graditeljstva. Podiže se na ostacima Kvirinova hrama. U crkvi se nalazi grob sv. Stanislava Kostke, jer se uz nju nalazio isusovački novicijat gdje je taj mladi poljski svetac živio i umro. Soba u kojoj je prebivao i umro pretvorena je u kapelu.

Prema svetom Andriji, apostolu, u srednjem vijeku naročito su gajili veliku pobožnost Francuzi. Tako je za vrijeme prve križarske vojne ratni poklik njezina vojskovođe Godfrida Bujonskog bio: »Sveti Andrija iz Patrasa!« I francuska burbonska kraljevska kuća stavila se pod zaštitu toga sveca. A glasoviti je viteški red Toison d’or imao kao svoje zaštitnike Blaženu Djevicu, sv. Mauricija i sv. Andriju. Mnoga vojnička i viteška odlikovanja bila su načinjena u obliku Andrijina križa.

Iz svega se toga vidi, s jedne strane, popularnost toga sveca, a s druge, opet, koliko su u prijašnjim vremenima kršćani bili živo povezani sa svecima. Oni su za njih bili velika stvarnost, s kojom su računali, kojoj su se utjecali. I možemo reći da je u povijesti kršćanstva štovanje svetaca, doista, značajan fenomen s kojim je povezano toliko duhovnoga iskustva. Uz razna povijesna zbivanja u Crkvi i u svijetu nalazimo često svece, bilo one koji su još živjeli na zemlji, bilo one već u slavi, s kojima su gradovi, pokrajine i narodi kao sa svojim zaštitnicima i zagovornicima bili najuže povezani.

Mnogi su sveti Oci svojim govorima i spisima proslavili sv. Andriju. Od njih spominjem samo sv. Ivana Zlatoustoga, a navodim dijelove iz pohvalnog govora sv. Andriji što ga je izrekao veliki sv. Atanazije (295–373), aleksandrijski biskup, koji je sav svoj život posvetio borbi protiv arijanske hereze koja je nijekala božanstvo Božje Riječi, druge osobe Presvetoga Trojstva:

»Andrija bijaše prvi učenik koji je Gospodina priznao svojim učiteljem. On je prvina apostolskoga zbora. Njegov prodorni pogled zamijetio je Gospodinov dolazak. On je Ivanove pouke zamijenio za Kristove; a na taj je način udario pečat Krstiteljevim riječima. On bijaše veoma cijenjeni Ivanov učenik: u svjetlucanju svjetiljke tražio je istinu svjetla; i u njezinu nestalnom sjaju navikao se na puninu Kristova sjaja.

Dotada je Ivan, nalazeći se na obalama Jordana, krštavao židovske mase, pripremajući u vodi lijek obraćenja Mojsijevu zakonu… No kad je došao Gospodin, po naumu Mudrosti sakriven, prikrivajući u odjeći smrtnika sjaj svoje slave, Ivan ga je prepoznao. Od učitelja koji bijaše, postaje sluga i odvažni glasnik Krista prisutna pred njim. ’Evo, govori on, Jaganjca Božjeg koji oduzima grijeh svijeta’ (Iv 1,29). Evo onoga koji oslobađa od smrti, evo onoga koji ruši grijeh. Ja sam poslan ne kao zaručnik, nego kao onaj koji ga prati. Ja sam došao kao sluga, a ne kao učitelj.

Pogođen tim riječima Andrija ostavlja ondje svog učitelja i hrli k onome koga je navijestio. On je shvatio značenje tog govora i njegov jezik, glasniji od Krstiteljeva. On se primiče Gospodinu, iz njegova koraka nazire se njegova želja, a u zajedničkom hodu on sa sobom vodi Ivana Evanđelista. Obojica ostavljaju svjetiljku te hrle prema suncu. Andrija je prva biljka apostolskoga vrta. On je onaj koji je Kristovom nauku otvorio vrata. On je bio prvi koji je brao plodove s polja što su ga obrađivali proroci. Pretičući nadu svih drugih, on je bio prvi koji je zagrlio onoga koga su svi očekivali. On je prvi pokazao kako su zapovijedi Zakona bile ograničene na određeno razdoblje. On je prvi stavio točku na Mojsijev jezik i nakon Kristova dolaska više se ne može trpjeti njegova upotreba; doduše, ne zato što bi on prezirao učitelja židovskoga naroda, već zato što je više od glasnika poštivao onoga koji ga je poslao. Štoviše, on se pojavio kao prvi koji će odati počast Mojsiju, budući da je prvi prepoznao onoga koga je on navijestio, rekavši: ’Gospodin, Bog vaš, podignut će vam proroka kao što sam ja, to je onaj koga ćete slušati’ (Pnz 18,15). On se oprostio od Zakona, ali zato da bi mu bio poslušan.

Andrija je čuo gore spomenutu Mojsijevu riječ. Sada sluša Ivana Krstitelja koji viče: ’Evo Jaganjca Božjeg!’ (Iv 1,29). Čim ga je vidio, odmah spontano odlazi k njemu. On je prepoznao po proroštvu naviještenog Proroka i k onome koga je našao vodi za ruku svoga brata. Pokazuje Petru blago što ga taj nije poznavao: ’Našli smo Mesiju’ (Iv 1,41), onoga koga smo željeli. Čekali smo njegov dolazak, a sada ga promatramo. Našli smo onoga koga nam je veliki glas proroka nalagao očekivati. Ovo je vrijeme dovelo do onoga koga je milost naviještala, onoga kome se ljubav nadala da će ga vidjeti.

Andrija je, dakle, pošao potražiti svoga brata Šimuna te je s njim podijelio blago svoga viđenja. On dovodi Petra Gospodinu. Neobično čudo! Andrija više nije učenik, on je već postao voditelj ljudi. Poučavajući, počinje učiti i tako postiže dostojanstvo apostola. Našli smo Mesiju. Nakon toliko noći provedenih bez sna na obali Jordana, sada smo našli svrhu svojih želja. Petar je bio spreman slijediti taj zov. On je bio Andrijin brat i svim se žarom založio za ono što je čuo.

Uzevši Petra sa sobom, Andrija dovodi Gospodinu svoga brata po naravi i krvi da ga učini dionikom njegova naučavanja. To je prvi Andrijin podvig. On je učinio da je porastao broj učenika, on je predstavio Petra, u kome je Krist pronašao glavu svojih učenika. To je tako istinito da, kad se Petar kasnije bude čudesno ponašao, onda će to dugovati onome što je Andrija posijao. No pohvala upravljena jednomu, odražava se jednako i na drugoga. Jer dobra jednoga pripadaju drugome i slave se dobrima drugoga.

Kakvu je radost Petar pribavio svima kad je odmah odgovorio na Gospodinovo pitanje, prekinuvši zbunjenu šutnju učenika! ’Što govore ljudi, kaže Isus, tko je Sin čovječji?’ (Mt 16,13). I tada, kao da bi bio jezik onih koji su bili pitani i kao da bi svi odgovorili u njemu, on sam u ime svih govori: ’Ti si Krist, Sin Boga živoga!’ (Mt 16,6) U jednoj izreci on navijesti Učitelja i njegov spasiteljski naum. Čudesan sklad riječi! Onih kojima se služio Andrija da bi doveo Petra, Otac ih je potpisao odozgora, kad je iste nadahnuo Petru. Andrija bijaše rekao: ’Našli smo Mesiju.’ Otac diktira Petru: ’Ti si Krist, Sin Boga živoga!’«

Iz govora Ivana Pavla II. o svetom Andriji

Taj je govor izrekao Sveti Otac na proslavi Svetoga Andrije u grčko-pravoslavnoj katedrali Sv. Jurja u Carigradu, na svečev blagdan 1979., a u prisutnosti ekumenkog patrijarha Dimitrosa I.

»Presveti i veoma ljubljeni brate! ’Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti!’« – Te je riječi Papa izrekao na grčkom, a ostalo na francuskom jeziku.

»Te riječi Psalmista – rekao je Papa – naviru mi iz srca na ovaj dan kad sam s vama. Da, kako je dobro i milo kad su braća zajedno! Sakupili smo se na proslavu sv. Andrije, apostola, prvog pozvanog od apostolâ, brata Petrova – prvaka apostolâ. Ta okolnost naglašava crkveno značenje našega današnjeg susreta. Andrija bijaše apostol; jedan od onih ljudi što ih je Krist izabrao da bi ih onda njegov Duh preoblikovao i takve poslao u svijet, kao što je i on sam bio poslan od svoga Oca. Oni su bili poslani da naviještaju radosnu vijest pomirenja što nam je dano u Kristu, da pozivaju ljude na ulazak po Kristu u zajedništvo s Ocem i Duhom Svetim te da tako ljude, koji postadoše Božja djeca, saberu u jedan veliki narod braće. Sve ujediniti u Kristu na hvalu i slavu Božju, to je misija apostolâ, to je misija onih koji nakon njih bijahu izabrani i poslani, to je zvanje Crkve.

Mi danas slavimo apostola koji je od apostolâ bio prvi pozvan, i taj nam blagdan doziva u svijest taj temeljni zahtjev našega poziva, poziva Crkve.

Taj apostol, odlični zaštitnik carigradske Crkve, brat je Petrov. Istina, svi su apostoli međusobno povezani novim bratstvom koje ujedinjuje one kojih je srce obnovljeno po Duhu Sina te kojima je povjerena služba pomirenja. No, to ne poništava, daleko od toga, one posebne veze, stvorene rođenjem i odgojem u jednoj te istoj obitelji; Andrija je Petrov brat. Andrija i Petar bijahu braća pa ih je i u krilu apostolskog zbora morala povezivati veća intimnost, morala u apostolskoj zadaći ujedinjavati uža suradnja.

I nas danas ovdašnje slavlje poziva da između rimske i carigradske Crkve moraju postojati naročite veze bratstva i intimnosti, pa naravno i uža suradnja između dviju Crkava.

Petar, Andrijin brat, prvak je apostolâ. On je prvi, zahvaljujući Očevu nadahnuću, u Isusu potpuno prepoznao Krista, Sina Boga živoga. Poradi te vjere dobio je ime Petar da bi se Crkva oslanjala na stijenu. On je bio zadužen da osigurava sklad apostolskog propovijedanja. Brat među braćom, dobio je misiju da ih utvrđuje u vjeri; on prvi ima odgovornost da bdije nad jedinstvom sviju, da osigurava sklad svetih Božjih Crkava u vjernosti ’prema vjeri, koja je jedanput zauvijek predana svetima’ (Jd 3).

U tom duhu, pa prožet tim osjećajima Petrov nasljednik je želio na današnji dan posjetiti Crkvu, kojoj je zaštitnik sveti Andrija, i njezina časnog pastira i svu njegovu hijerarhiju i sve njegove vjernike. Htio je ovamo doći da sudjeluje u njezinoj molitvi. Taj posjet prvoj stolici Pravoslavne crkve jasno pokazuje volju cijele Katoličke crkve da kroči naprijed u hodu prema jedinstvu sviju, i njezino uvjerenje da je potpuno uspostavljanje jedinstva s Pravoslavnom crkvom bitna etapa odlučnog napretka cijelog ekumenskog pokreta. Naša podijeljenost nije mogla biti bez utjecaja i na druge diobe koje su uslijedile…«

Spominjući razvoj ekumenskog pokreta od Ivana XXIII. pa preko Pavla VI. i patrijarha Atenagore, Ivan Pavao II. je rekao: »Usuđujem se nadati da ćemo se Njegova Svetost patrijarh Dimitrios I. i ja ponovno naći u molitvi zajedno i to taj put na grobu sv. Petra. Takvi koraci izriču pred Bogom i pred cijelom Božjim narodom našu čežnju za jedinstvom…«

Dalje je Ivan Pavao II. spomenuo kako su dvije sestrinske Crkve rasle jedna uz drugu kao dvije velike i životvorne tradicije iste Crkve, koje su jedna drugu nadopunjavale, čuvajući ne samo mirne i plodne veze, već i brigu za neophodnim zajedništvom u vjeri, molitvi i ljubavi. Drugo tisućljeće je stvorilo diobe i rane koje još nisu zacijelile. No, Gospodin može tu ranu zacijeliti, a od nas traži da činimo sve što nam je moguće.

Crkvena godina svetaca u Rimskom misalu započinje blagdanom Svetoga Andrije, apostola, koji se slavi 30. studenoga. To neki dovode u vezu s papom Simplicijem (468–483), koji je u Rimu uveo svetkovanje Adventa kao priprave za božićni blagdan, a ujedno i posvetio veliku baziliku sagrađenu u čast svetoga Andrije. Advent još i danas označuje početak crkvene godine, a prva je adventska nedjelja ona koja je najbliža blagdanu Svetog Andrije. Tako, eto, taj apostol, koji je u starini nosio častan naslov »prvopozvani«, jer ga je Isus prvoga pozvao za svoga učenika, stoji na početku crkvene godine svetaca.

Glavne podatke o životu svetog Andrije crpimo iz Svetoga pisma. Odatle znamo da je bio rodom iz mjesta Betsaide na Genezaretskom jezeru te da je bio brat Šimuna Petra, apostolskoga prvaka. Sveti Ivan, naime, piše: »Filip je bio iz Betsaide, iz Petrova i Andrijina grada« (1,44). Isti evanđelist dirljivo opisuje prvi Andrijin susret s Isusom. Evo toga lijepoga teksta:

»Sutradan je Ivan opet stajao tu s dvojicom svojih učenika; kada vidje Isusa da prolazi, reče: Evo Jaganjca Božjeg! Kad njegovi učenici čuše gdje tako govori, pođoše za Isusom. Isus se okrenu pa ih upita, kad vidje da idu za njim: Što vi tražite? A oni mu odgovoriše: Rabbi (to znači: Učitelju), gdje boraviš? Dođite i vidite, odvrati im. Odoše, dakle, da vide te ostadoše kod njega onaj dan. To je bilo oko desetog sata. Jedan od dvojice koji su, čuvši Ivanove riječi, pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On rano ujutro susrete svoga brata Šimuna i reče mu: Našli smo Mesiju, to jest Pomazanika. I dovede ga k Isusu. Isus ga pogleda te mu reče: Ti si Šimun, sin Jonin; ti ćeš se zvati Kefa, to jest Stijena…« (Iv 1,35–42).

Susrevši se s Kristom, Andrija osjeća potrebu da k njemu dovede i svog brata Šimuna, koji će u Božjem kraljevstvu imati odlično mjesto: bit će stijena na kojoj će Krist sagraditi Crkvu i prvak apostolskog zbora. Tako je sveti apostol Andrija na neki način sudjelovao kod izbora prvog pape.

I sveti evanđelist Matej spominje Andriju u svom tekstu: »Kad je Isus prolazio pokraj Galilejskog mora, opazi dvojicu braće, Šimuna, zvanog Petra, i brata mu Andriju, kako bacaju mrežu u more – bili su, naime, ribari – pa im reče: Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi! Oni istoga časa ostave mreže i pođu za njim« (4,18–20).

Sveti Ivan još dva puta spominje Andriju u svome evanđelju. Prvi put kod umnažanja kruha: »Tada mu reče jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: Ima ovdje jedan dječak sa pet ječmenih kruhova i sa dvije ribe. Ali što je to za tolike?« (6,8–9). Drugi put, kad pogani žele vidjeti Isusa: »Među hodočasnicima što su došli da se klanjaju na blagdan bijaše i nekih Grka. Oni pristupiše k Filipu, koji bijaše iz Betsaide u Galileji, te mu rekoše: Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa. Filip ode da to kaže Andriji. Andrija i Filip odoše da kažu Isusu…« (12,20–22).

Među apostolima Matej i Luka spominju Andriju odmah poslije Petra, a u Djelima apostolskim pretječu ga Ivan i Jakov. U Rimskom kanonu ili Prvoj euharistijskoj molitvi dolazi odmah poslije Petra i Pavla, a do obnovljenog obreda spominjao se je i u molitvi nakon Očenaša.

Poslije Duhova pošao je sveti Andrija propovijedati evanđelje, kako nam spominju pisci Origen i Euzebije, u Skitiju, to je današnja Ukrajina. Odatle se vratio u Grčku gdje je, prema nekima, poginuo mučeničkom smrću u gradu Patrasu god. 60. Jedno pismo svećenika i đakona Ahaje spominje kako je Andrija pozdravio križ na kom je imao biti raspet: »Oj zdravo križu, koji si posvećen Kristovim tijelom, na kome Njegovi udovi blistaju poput dragulja! Dolazim k tebi, primi me u radosti i trijumfu! O križu blagoslovljeni, tako žarko ljubljeni, tako dugo željeni!«

Relikvije svetog Andrije čuvale su se dugo godina u Carigradu, a zatim su prenesene u talijanski grad Amalfi. Apostolova glava nalazila se god. 1462. pohranjena kao veoma dragocjena relikvija u Rimu. Tu je relikviju poklonio papa Pavao VI. gradu Patrasu, a odnio ju je svečano u jesen god. 1964. ekumenski kardinal Augustin Bea. Tako apostol, koga Carigrad slavi kao svoga zaštitnika, ima danas ulogu zbližavanja istočne i zapadne Crkve.

U hrvatskoj literaturi opjevao je svetog Andriju u desetercu pjesnik Milan Pavelić. Za one koji vole narodnu pjesmu evo tih stihova:


Sunce motri sa nebeskih vrata
Andrijaša i Petra mu brata,
Gdjeno ribu na jezeru love,
Ribu love, a Isus ih zove:
»S poslom stajte, ribu ostavljajte
Mjesto ribe ljude lovit hajte!«
Još par časa i njih eto kraju,
Sa mrežama lađu ostavljaju
Pa će s Kristom ubogi i smjerni,
Da mu budu apostoli vjerni.

Kada Isus iza svih gorčina
Uskrsnuo, pošo put visina,
I poslao Duha rajskih dvora,
U sva srca apostolskog zbora,
Apostoli svud se rasijali,
Svijet za Boga predobivat stali,
Tad Andriju Božji tjero plamen
Da na sjever nosi križa znamen
I da zemljom Magoga i Goga
Čini znake i čudesa mnoga.
Kad već ondje duše nebrojene
Za Isusa bile osvojene,
Andrija će k pitomijoj strani,
Gdjeno Grk se ponositi brani,
Tu u Patri pokraj mora prista,
Gdje već mnogi znali su za Krista.

Građana je i više od pola
Pozdravljalo kličuć Apostola,
A on žarko revnovati stao,
Sve na ljubav Božju poticao.
Uto tamo najedanput niče
Ljut Egeja, rimski namjesniče,
Iz Atene doleti do Patre,
Da kršćanstvo nemilice zatre.
Al Andrija kano oganji živi
Silniku su smjesta usprotivi.
Za nj Egeja kratku riječ tek ima:
»Bre, ne luduj, žrtvuj bogovima!«
No Apostol smiono mu zbori:
»Svako jutro, kada zora zori,
Ja žrtvujem, ikako li mogu,
Čisto Janje istinitom Bogu.
Tim Janjetom, jelom odabranim,
Vazda vjerne Isusove hranim,
I kad mnoštvo kršćansko ga jelo,
To je Janje živo još i cijelo.«
Silnik viče: »Što zahtijevam, čini,
Il na križu ko tvoj Isus gini!«

Kad Egeja križ mu napomenu,
Andriji se cijela duša prenu,
Ko da po noj u tilome času
Anđeosko pjevanje se rasu,
Pa mu riječi pune milja zvuče:
»O da znadeš tajnu Križa, suče!
S drva zloduh ljude prevario,
S drva otrov u srce im lio,
S drva križa Isus đavla sruši,
S križa pruži lijek čovječjoj duši.
Križem sada svakom od nas valja
Na poklenskog udariti kralja.
Od grjeha se križem očistiti–-
Samo križem bit ćeš spašen i ti.«
Silnik bjesni: »Pograbite njega,
Križ mu lijek je, križem liječite ga!«

Kad Andrija križ svoj ugledao,
Od radosti plačuć klicat stao:
»Zdravo, Križu, Kristom posvećeni,
Njim ko dragim kamom urešeni!
Svijet sa strahom gledo negda u te,
A sad mnoge usne cjeluju te;
Nadaleko zemni znaju kraji,
Kakvo zlato u tebi se taji.
Stoga k tebi pun veselja hrlim,
I rukama i srcem te grlim,
Učenika primi ubogoga,
Ko što primi Učitelja moga!
Križu dobri, željo moja živa,
O kom duša odavna mi sniva,
Koji tražim mnogo veće ljeto,
Napokon si pripravljen mi eto:
Izmed ljudi uzmi, uzmi ti me,
K Spasitelju mojem uzdigni me,
Da po tebi On ne primi mio,
Koji me je tobom izbavio!«

Kad Andriju na križ razapeli,
Kršćani su bunu dići htjeli,
Ali smjerni Andrija to neće,
Krotka riječ mu s krotkih usta lijeće:
»Ne mutite, braćo, mog veselja,
Dajte mrijet mi poput Učitelja!
Što su kratke ovog križa muke
Spram radosti vječne rajske luke?«
S križa dva ih naučavo dana,
Tad put vječnih vinuo se strana.
Oj Andrijo, apostole sveti,
Radi Krista na križ razapeti,
Isusova divna lozo rodna,
Štono prodrije tajni Križa do dna:
U zle dane moli za nas amo,
Da tu tajnu i mi progledamo,
Da križ čvrsto grudma privinemo,
Da na pako njime nasrnemo,
Da se ovim drvom posvetimo
I na njemu u raj odletimo!

Apostol Andrija, uzor u nasljedovanju Krista

Draga braćo i sestre!

Prošle smo srijede dovršili naša promišljanja o velikom liku Šimuna Petra, kojega je Isus nazvao "stijenom", postavljajući ga za temelj svojoj Crkvi. Danas upravljamo svoju pozornost na njegova brata, Andriju, koji je također bio jedan od Dvanaestorice. Prva značajka koja nas iznenađuje kod Andrije njegovo je ime: ono nije hebrejsko nego grčko, što je jasan znak određene kulturalne otvorenosti njegove obitelji. U popisima Dvanaestorice, Andrija zauzima drugo mjesto, kao što je to slučaj kod Mateja (10,1-4) i Luke (6,13-16), ili četvrto mjesto, kod Marka (3,13-18) i u Djelima apostolskim (1,13-14). U svakom je slučaju uživao posebno poštovanje u prvim kršćanskim zajednicama.



drugo mjesto, kao što je to slučaj kod Mateja (10,1-4) i Luke (6,13-16), ili četvrto mjesto, kod Marka (3,13-18) i u Djelima apostolskim (1,13-14). U svakom je slučaju uživao posebno poštovanje u prvim kršćanskim zajednicama.

Krvna veza Petra i Andrije, kao i zajednički poziv što im ga je Isus uputio, posebno su vidljivi u Evanđeljima. U njima čitamo: "Prolazeći uz Galilejsko more, Isus ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mreže; bijahu ribari. I kaže im: Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi" (Mt 4,18-19; Mk 1,16-17). U Četvrtom evanđelju nalazimo još jednu pojedinost: Andrija je najprije bio učenik Ivana Krstitelja. Jednoga ga je dana čuo kako Isusa proglašava "jaganjcem Božjim" (Iv 1,36). Tada je krenuo te je, zajedno s još jednim neimenovanim učenikom, počeo slijediti mladoga Učitelja. Evanđelist Ivan kaže: "Vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan" (Iv 1,37-39). Andrija je, tako, uživao u dragocjenim trenucima Isusove blizine. Izvještaj se nastavlja znakovitom opaskom: "Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: Našli smo Mesiju! - što znači Krist - Pomazanik. Dovede ga Isusu" (Iv 1,40-43), pokazujući neuobičajeni apostolski duh. Andrija je, dakle, bio prvi među apostolima pozvan da slijedi Isusa. Upravo ga na temelju toga liturgija bizantske Crkve časti pod naslovom Protoklitos, što znači "prvozvani." I sigurno je da se i zbog bratskoga odnosa između Petra i Andrije rimska i carigradska Crkva na osobiti način drže sestrinskima. Kako bi istaknuo taj odnos, moj prethodnik papa Pavao VI. vratio je 1964. relikvije sv. Andrije, dotad čuvane u vatikanskoj bazilici, pravoslavnom episkopu metropolitu grada Patrasa u Grčkoj, gdje je taj apostol prema tradiciji bio razapet.

Evanđeoska tradicija posebno spominje Andrijino ime u tri prigode. Prva je ona za umnažanja kruhova u Galileji. Tom je prilikom upravo Andrija dojavio Isusu da je ondje prisutan dječak koji je kod sebe imao pet ječmenih kruhova i dvije ribe: premalo - smatrao je Andrija - za svo mnoštvo koje se okupilo na onom mjestu (usp. Iv 6,8-9). Valja ovdje istaknuti Andrijin realizam: on je primijetio toga dječaka, no uočio je i nedostatnost onoga što je on imao. Isus je ipak znao kako da to učini dostatnim za mnoštvo osoba koje su ga došle slušati. Druga je prilika bila u Jeruzalemu. Izlazeći iz grada, jedan od učenika upozorio je Isusa na sjaj silnih zidova koji su podržavali Hram. Učiteljev je odgovor bio iznenađujući: rekao je da od tih zidina neće ostati ni kamen na kamenu. Andrija ga tada, zajedno s Petrom, Jakovom i Ivanom, upita: "Reci nam kada će to biti i na koji se znak sve to ima svršiti?" (Mk 13,1-4). Kako bi odgovorio na ovo pitanje Isus je izgovorio važnu besjedu o uništenju Jeruzalema na kraju vijeka, pozivajući svoje učenike da pozorno čitaju znakove vremena te da uvijek bdiju. Iz toga događaja možemo zaključiti da se ne trebamo bojati postavljati pitanja Isusu, no i da u isto vrijeme moramo biti spremni prihvatiti nauk što nam ga On nudi. U Evanđeljima je konačno zapisana i treća Andrijina inicijativa. Prizorište je opet Jeruzalem, malo prije Muke. O blagdanu Pashe, pripovijeda Ivan, pristigli su u sveti grad i neki Grci, vjerojatno simpatizeri židovstva i bogobojazni ljudi, kako bi tim blagdanom štovali Boga Izraelova. Andrija i Filip, dva apostola s grčkim imenima, poslužili su pred Isusom kao tumači i posrednici ovoj malenoj skupini Grka. Gospodinov je odgovor na njihovo pitanje, kako to često biva u Ivanovu evanđelju, bio zagonetan, no upravo tako postaje bogat značenjem. Isus kaže dvojici učenika, a po njima i grčkome svijetu: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod" (Iv 12,23-24). Što li znače ove riječi u svome kontekstu? Isus želi reći: Da, moj će se susret s Grcima dogoditi, ali ne kao jednostavan razgovor između mene i nekih osoba, potaknutih ponajprije znatiželjom. Mojom smrću, koja se može usporediti s padanjem pšeničnoga zrna na zemlju, doći će čas moje proslave. Iz moje će smrti na križu nastati velika plodnost: "mrtvo pšenično zrno" - znak moje smrti - postat će u uskrsnuću kruhom života za svijet; postat će svjetlom naroda i kultura. Da, susret s grčkom dušom, s grčkim svijetom, ostvarit će se u onoj dubini na koju ukazuje priča o pšeničnom zrnu koje k sebi privlači snage zemlje i neba te postaje kruhom. Drugim riječima, Isus proriče Crkvu sastavljenu od pogana kao plod svoje Pashe.

Vrlo stara predaja vidi Andriju ne samo kao tumača Grcima u susretu s Isusom što smo upravo spomenuli, nego ga drži i apostolom Grka u godinama koje su slijedile nakon Duhova. Prema tim predajama on je bio Isusov navjestitelj u grčkom svijetu. Petar je iz Jeruzalema, preko Antiohije, stigao do Rima kako bi ondje vršio svoje sveopće poslanje; Andrija je, pak, bio apostol grčkoga svijeta. Na taj su način njih dvojica predstavljeni u životu i smrti kao prava braća. To je bratstvo koje je simbolički izraženo posebnim odnosima među Crkvama Rima i Carigrada, doista sestrinskim Crkvama. Kasnija predaja, kako smo već spomenuli, izvještava o Andrijinoj smrti u Patrasu, gdje je i on podnio muku razapinjanja.



U tom uzvišenom trenutku on je, slično svome bratu Petru, tražio da bude obješen na križ drukčiji od onog Isusova. U njegovu je slučaju to bio poprečni križ, sastavljen od dvije koso nagnute grede, koji se po njemu i naziva "Andrijinim križem". Evo što je apostol prema jednoj staroj predaji nazvanoj Muka Andrijina (početak VI. st.) tada rekao: "Zdravo, Križu, okrunjeni tijelom Kristovim i urešeni njegovim udovima kao dragocjenim biserima. Prije nego što je Gospodin uzašao na tebe, ti si nanosio zemaljsku bol. Sada, opskrbljena nebeskom ljubavlju, prihvaća te se kao dar. Vjernici znaju, o tebi, koliku radost posjeduješ, kolike darove čuvaš. Stamen dakle i pun radosti pristupam k tebi, kako bi me i ti kličući primio kao učenika onoga koji je na tebi visio... O križu blagoslovljeni, koji si primio veličanstvo i ljepotu udova Gospodinovih!... Uzmi me i nosi me daleko od ljudi te me predaj mome Učitelju, da me po tebi primi onaj koji me po tebi otkupio. Zdravo, križu. Da, doista: Zdravo!" Kao što se vidi, ovdje je prisutna duboka kršćanska duhovnost, koja u križu vidi ne toliko sredstvo mučenja, koliko neprocjenjivo sredstvo punog združivanja s Otkupiteljem. Moramo iz toga naučiti vrlo važnu pouku: naši križevi dobili su na vrijednosti ako se o njima misli i ako ih se prihvati kao dio Kristova križa, ako ih dostigne sjaj njegova svjetla. Samo s toga križa i naše patnje postaju plemenite i dobivaju svoj pravi smisao.

Apostol Andrija poučava nas, dakle, da spremno slijedimo Isusa (usp. Mt 4,20; Mk 1,18), da poletno govorimo o Njemu onima koje susrećemo, te da ponajprije s Njime gradimo odnos istinske blizine, svjesni da samo u Njemu možemo naći krajnji smisao svoga života i svoje smrti.

Pozdrav hrvatskim hodočasnicima na hrvatskom:

Upućujem srdačan pozdrav svim hodočasnicima iz Hrvatske! Predragi, svjedočite svoju vjeru čestim pohodom Gospodinu Isusu, otajstveno prisutnom u Svetohraništima crkava, kako bi ispunjeni mirom i ljubavlju napredovali u svetosti. Hvaljen Isus i Marija!

Crkvena godina svetaca u Rimskom misalu započinje blagdanom Svetoga Andrije, apostola, koji se slavi 30. studenoga. To neki dovode u vezu s papom Simplicijem (468–483), koji je u Rimu uveo svetkovanje Adventa kao priprave za božićni blagdan, a ujedno i posvetio veliku baziliku sagrađenu u čast svetoga Andrije. Advent još i danas označuje početak crkvene godine, a prva je adventska nedjelja ona koja je najbliža blagdanu Svetog Andrije. Tako, eto, taj apostol, koji je u starini nosio častan naslov »prvopozvani«, jer ga je Isus prvoga pozvao za svoga učenika, stoji na početku crkvene godine svetaca.

Sveti Andrija
[ 30.11.2009 ]

'Prvopozvani', prvi je krenuo za Isusom, doveo i svoga brata Petra.

Prvi apostol koji je pošao za Isusom bio je sveti Andrija, zbog čega je i nazvan 'Prvopozvani'. Rođen je u Betsaidi, bio je ribar na Genezaretskom jezeru, a potom i učenik Ivana Krstitelja. Zajedno je s Krstiteljem pošao je za Isusom, a kasnije je doveo i svog brata Petra. Novi zavjet ga spominje na više mjesta: kod umnažanja kruhova, Uzašašća i Duhova…

Nakon Isusova uzašašća Sveto pismo više ne spominje Andriju, ali ga zato spominju apokrifni spisi, koji nisu vjerodostojni. Otac crkvene povijesti, Euzebije, navodi podatak da je Andrija propovijedao evanđelje među Skitima u današnjoj južnoj Rusiji. Spominju se i druga mjesta Andrijinog djelovanja; Bitinija u Maloj Aziji, Ukrajina, Bugarska, Albanija i Grčka u kojoj je podnio mučeništvo za vrijeme cara Nerona. Prema predaji, bio je raspet na kosom, takozvanom 'Andrijinom križu'. Njegove relikvije prenesene su 356. godine u Carigrad a 1208. godine prenesene su u Amalfi, južno od Napulja. Glava sv. Andrije 1462. godine donesena je u Rim. Papa Pavao VI. tu je dragocjenu relikviju vratio u Grčku 1964. godine.

Ikonografi sv. Andriju redovito prikazuju s karakterističnim križem nalik slovu 'X' što je, prema grčkom pismu, kratica za Krista. U pučkoj pobožnosti zaštitnik je ribara, trgovaca ribom, rudara, užara i mesara. Kako se njegov spomendan slavi neposredno prije početka Došašća, uz njega se po Europi vežu različiti običaji.

30. studenog)
MOLITVA SVETOM ANDRIJI
Brate Šimuna Petra, čuo si Ivana Krstitelja: „ Evo Jaganjca Božjega“ i odlučio si slijediti
Isusa.
Napuštajući svoju mrežu, postao si ribarem duša.
Ljubitelju raspetog Krista, i ti si bio raspet kao On.
Uči nas živjeti i trpjeti za Njega i zadobiti mnoge duše za Krista.

MOLITVA SVETOM
ANDRIJI





O slavni sveti
Andrija, ti si bio prvi koji je prepoznao i slijedio Jaganjca Božjega.


Sa svojim
prijateljem, svetim Ivanom ostao si s Isusom tog prvog dana, svoj čitav život i
za svu vječnost.


Kao što si vodio
svoga brata sv. Petra, Kristu, i još
mnoge druge poslije njega, vodi nas k Njemu.


Uči nas da vodimo
druge Kristu isključivo iz ljubavi prema njima i predanosti njegovoj službi.


Pomozi nam
naučiti lekciju križa, i da nosimo naše svakodnevne križeve bez prigovora tako
da nas oni odvedu do Isusa.


Amen.

Litanije sv. Andriji, apostolu



Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!


Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!

Sine, otkupitelja svijeta, Bože, smiluj nam se!

Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!

Sveto Trojstvo jedan, Bože, smiluj nam se!


Sveta Marijo, moli za nas!



Andrija, rođen u Bethsaidi u Galileji, moli za nas!
Andrija, sine Jone, ribara, moli za nas!
Andrija, brate Šimuna Petra, moli za nas!
Andrija, od Isusa “prvoprozvani”, moli za nas!
Andrija, kršten u Jordanu, moli za nas!
Andrija, učeniče sv. Ivana Krstitelja, moli za nas!
Andrija, sljedbeniče Isusov, moli za nas!
Andrija, ribaru ljudi, moli za nas!
Andrija, koji si pomogao nahraniti 5 000 ljudi, moli za nas!

Apostole Andrija, nježni sveče, posreduj za nas!
Apostole Andrija, darežljivi sveče,
Apostole Andrija, djevičanski I dobri sveče,
Apostole Andrija, prijatelju djece I starijih osoba,
Apostole Andrija, koji liječiš ljude od bolesti,
Apostole Andrija, propovjedniče ljubavi Božje,
Apostole Andrija, zarobljeniče ljubavi Jaganjca Božjega,
Apostole Andrija, okrunjen mučeništvom,
Apostole Andrija, strpljiv u patnji,
Apostole Andrija, ljubitelju križa,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine!


Pomolimo se:

Bože pozvao si Andriju, ribara, da bude navjestitelj Radosne vijesti. Pomozi nam da poput sv. Andrije apostola naviještamo I širimo Kristovo evanđelje, I privodimo druge ljude Tebi po Kristu Gospodinu našemu. Amen
http://stvorenizanebo.forumotion.com/t5 ... sv-andriji