www.tebe-trazim.com

Moli te Isuse opet sa pala do dna, molim te ne mogu sama!
molil te pomozi!!!!!!!!!!!!!

Sagledaj na nas,
svrni Svoj pogled
o Oče!
Pogledaj nas jadne,
sa svojim bijednim malim
križevima,
smiluj se nama slabima
i pomogni nam u ovim
nikakvim križevima.
Kakav si Ti križ imao,
a mi se jadamo,
tužimo.
Svaka nam sitnica smeta,
toliko zla je u nama,
nečisto srce imamo Gospode.
Pomozi nam,
oslobodi nas!
Odveži naše lance Gospodine!
Smiluj nam se!

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=eeP9_4Mla0A&feature=related[/youtube]

Udostoj se Oče


Udostoj se, Oče dobri i sveti,
da mi daruješ razum koji Te shvaća,
osjećaj koji Te prepoznaje,
dušu koja se u Tebi raduje,
marljivost koja te traži,
mudrost koja te nalazi,
duh koji Te poznaje,
srce koje te ljubi,
misao koja je stalno na tebe usmjerena,
djela koja slave Tebe,
uši koje Te čuju,
oči koje Te vide,
jezik koji Te ispovijeda,
riječ koja se tebi sviđa,
strpljenje koje te slijedi,
ustrajnost koja te čeka,
savršeni svršetak i tvoju svetu prisutnost,
uskrsnuće, nagradu i život vječni.
Amen.

Daj mi da te ljubim, Bože moj.
Što imam na nebu,
što na zemlji osim tebe,
ti Bože moga srca
i udjele moj u vječnosti?
Daj mi da uz tebe pristanem.
Budi, ljubljeni Gospodine,
središte mog srca,
očisti ga kako bi te ljubilo.
Daj da mi sreća bude tvoje Blaženstvo,
tvoja Ljepota, tvoja Dobrota i Svetost.
Budi uvijek sa mnom,
i kada sam u napasti da te napustim,
tada, Bože moj, ne napusti ti mene.
Daj mi samo jedno: svoju Ljubav.
Daj da ona u meni raste;
tvoja Ljubav je ono najviše
i ona nikad ne prestaje,
i bez nje nitko sam i ništa.
Daj mi da jednom po ljubavi
budem vječno sjedinjena s tobom.

Psalam 104, 1-4.24-25.27-30

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!

Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator,
na vodama sagradio dvorove svoje.
Od oblaka praviš kola svoja,
na krilima vjetrova putuješ.
Vjetrove uzimaš za glasnike,
a žarki oganj za slugu svojega.

Kako su brojna tvoja djela, o Gospodine!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Eno mora, velika i široka,
u njemu vrve gmazovi bez broja,
životinje male i velike.
I sva ova bića željno čekaju
da ih nahraniš na vrijeme.
Daješ li im, tada sabiru:
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže;
ako dah im oduzmeš, ugibaju
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.

Vječni Oče, prikazujemo ti predragocjenu krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za svoje grijehe, na utjehu dušama u čistilištu i za potrebe svete Crkve.

Naša Majko, ti si utjeha u svim trenucima života.
Prikazujemo ti svoje molitve, a ti ih prikaži svome Sinu Isusu Kristu.
Neka našu molitvu prati tvoj moćni zagovor.

Zdravo Marijo...

Amen.

Molitva svetoj Mariji kad duh oteža tupošću

Marijo sveta, Marijo, nakon Boga
presveta među svecima,
majko čudesnoga djevičanstva,
djevice dražesne plodnosti,
koja si rodila Sina Višnjega,
koja si porodila palom ljudskom rodu Spasitelja,
Gospo, koja sjajiš tolikom svetošću,
koja sve nadvisuješ tolikim dostojanstvom,
posve je sigurno da nisi ništa manja
u moći i časti:
tebi, o, roditeljko života, o majko spasenja,
o, hramu ljupkosti i milosrđa,
tebi se namjerava prikazati moja bijedna duša,
mlohava zbog bolesti poroka,
razdijeljena ranama opačina,
gnjila čirevima gadosti.
Tebi se kani utjecati ova smrtna duša koliko može
da se udostojiš iscijeliti je
svojim moćnim zaslugama i ljupkim
svojim molbama.

Dražesna Gospo, tako je izvan sebe
moja duša zbog neizmjerne udivljenosti
da jedva osjeća svoju pregolemu mlitavost.
Tako je unakažena prljavštinama i smradom
da se boji kako ćeš od nje odvratiti
svoje milosrdno lice.
Tako se zgrčila od očaja pred gledom tvojega pogleda
Da su joj usta zanijemila za molitvu.

Grijesi moje, opačine moje,
ako ste već svojim otrovom
ubili moju dušu:
zašto je svojom gnjusnošću
činite još i zastrašujućom
da je ni samilost ne može više gledati?
Ako svojom težinom već gušite
njezino nadanje da bude uslišana:
a zašto još svojom sramežljivošću
gušite njezin glas molitve?
Ako je svojom ljubavlju
pravite ludom:
zašto je svojom tupošću
činite još i neosjetljivom?
Oh, kakve li sramotnosti prljave opačine
pred blistavom svetošću!
Oh, kakve li uznemirenosti gnjusne savjesti
spram sjajne čistoće!
O, ti blagoslovljena među ženama,
koja svojom čistoćom nadvisuješ anđele,
a svojom ljupkošću nadilaziš svete,
moj smrtni duh dašće
za pogledom tolike dobrostivosti,
ali se crveni pred gledom tolikoga sjaja.

Želim te moliti, Gospo,
da pogledom svoje samilosti
cjelivaš rane i čireve mojih grijeha,
ali se stidim pred tobom
zbog njihova smrada i prljavština.
Gospo, užasno me strah
pojaviti se pred tobom
u svojim prljavštinama i grozama,
nemoj me se preplašiti zbog njih,
jer se ne mogu, jao meni, pojaviti bez njih.

O, kako li je zbrkano i nemirno stanje grješnika!
O, vi moji grijesi,
kako li samo komadajući razvlačite,
razvlačeći glođete,
glodajući mučite me u dubini mojega srca. Gospo, moji grijesi,
također žude da ih ti upoznaš kako bi mogli biti izliječeni,
a bježe pojaviti se pred tobom da ne budu prokleti.
Ne mogu biti zacijeljeni bez ispovijedi,
a opet ih se ne može pokazivati bez uznemirenosti.
Ako su skriveni, ne će biti zacijeljeni.
a opet ako su otkriveni, odvratni su.
Bolju me spaljuju,
strahom me plaše.
golemošću me guše,
težinom me pritišću,
a sramežljivošću me uznemiruju.

O, ti, ljupko moćna i moćno ljupka Marijo,
iz koje je proisteklo vrelo milosrđa,
Molim te, ne suspreži toliko istinsko milosrđe,
tamo gdje spoznaješ toliku istinsku bijedu.
Ako se već ja stidim u besramnosti svojega grijeha pred blistavošću tvoje svetosti:
hoćeš li se i ti zacrvenjeti pred bijednikom zbog čuvstva svoje duboke pobožnosti?
Ako ja ispovijedam svoje opačine:
hoćeš li ti možda uskratiti svoju dobrostivost?
Ako je moja bijeda veća od one što može biti oproštena,
hoće li tvoje milosrđe biti manje od onoga koje ti pripada?
Gospo, koliko li su moji prijestupi pred Bogom i pred tobom prljaviji,
toliko više zahtijevaju Božju njegu i tvoju pomoć.

Preblaga, zacijeli slabost
i izbrisat ćeš ružnoću koja te vrijeđa.
Najdobrostivija, izvadi mlakost
i tada ne ćeš više osjetiti smrad koji ti je odvratan.
Učini, Premila, da nestane boli,
i ne će biti više ni prljavštine pred tvojom čistoćom.
Gospo, učini to, Gospo, usliši me,
iscijeli dušu svojega grešnog sluge
snagom blagoslovljenoga ploda utrobe svoje,
koji sjedi s desne svojega svemogućeg Oca, hvaljen i slavljen dovijeka. Amen.

Molitva svetoj Mariji kad je duh uznemiren strahom

Djevice, tebe časti svijet,
majko, tebe ljubi ljudski rod,
ženo, tebi se dive anđeli,
presveta Marijo,
svojim djevičanstvom posvećuješ čistoću,
svojim slavnim porodom spašavaš plodnost;
Velika Gospo, tebi zahvaljuje
radostan puk pravednika,
tebi se privija
preplašeno mnoštvo grješnika,
Premoćna i milosrdna Gospo,
ja grješnik
uistinu veliki grješnik
Tebi se u svojoj tjeskobi utječem.
Gospo, gledam se pred svemoćnom pravednošću strogoga suca,
Razmišljam o nepodnošljivoj silini njegova gnjeva,
razmatram o golemosti svojih grijeha i
neizmjernosti muka koje zaslužujem.

Preblaga Gospo,
jako sam uznemiren užasom,
i obuzet strahom. Jer,
tko li će se za mene gorljivije zauzimati
ako li ne utroba koja je grijala pomirenje svijeta?
U svojoj potrebi gdje da sigurnije očekujem brzu pomoć
ako li ne od one, za koju znam, da je proizišlo milosrđe?
Tko li će svojim zagovorom lakše zadobiti oprost za okrivljenika,
ako li ne ona koja je dojila pravednoga suca i milosrdnoga dobročinitelja svih i svakoga pojedinačnog?

Preblažena, kao što je nemoguće
da zaboraviš svoje posebne zasluge
koje su nama potrebne,
tako, preblaga,
ne mogu vjerovati
da se ne želiš smilovati
bijednicima koji te zazivaju.
Dobro zna svijet,
a i mi grješnici ovoga svijeta
to ne kanimo nikako skrivati,
jer dobro, dobro znamo, o, Gospo,
tko je onaj „Sin Čovječji"
i zbog kakvog je čovjeka Sin
„došao spasiti izgubljeno."

Ti, Gospo moja,
majko moje nade,
možeš li zaboraviti mržnjom prema meni
ono što je svijetu postalo tako blisko po milosrđu,
ono što se sretno proširilo
i ono što s ljubavlju grlimo?
On, dobri Sin čovječji,
došao je slobodno spasiti izgubljeno,
a kako bi onda Božja majka
mogla ne brinuti za izgubljeno
koje ju zaziva?
Dobri Sin čovječji
došao je „pozvati" grješnike na „pokoru",
a majka da prezre
onoga tko je pokorno moli?
Da, dobri Bog, blagi čovjek,
milosrdni Božji Sin,
milostivi Sin čovječji
došao je tražiti zalutaloga grješnika
a ti, njegova dobra majko,
moćna majko Božja,
ti bi odbila bijednika koji moli?

Gle, djevice i čovjeka
iz koje je rođen Bog čovjek
da bude spašen grješnik čovjek:
gle, pred tvojim dobrim sinom
i pred njegovom dobrom majkom
kaje se i ispovijeda,
uzdiše i moli grješnik čovjek.

Skrušeno vas molim,
Gospodine dobri i Gospo dobra,
preklinjem vas,
blagi sine i blaga majko,
molim Vas u ime istine
koja je jedina nada grješnika:
kao što si ti uistinu njezin sin,
a ti njegova majka
kako bi grješnik bio spašen,
tako sada neka bude odriješen i zbrinut,
izliječen i spašen ovaj grješnik.

Neka u sebi iskusi,
ovaj vaš grješnik neka iskusi
i neka osjeti u sebi
da zaista jeste,
zbog spasenja grješnika,
ti sin, a ti majka.
a on je vaš grješnik, njezin i njegov.
Kad sagriješih protiv sina,
rasrdio sam majku,
ne mogu uvrijediti ni majku
a da ne povrijedim sina.

Što to činiš, grješniče?
Grješniče, od koga to bježiš?
Tko će me pomiriti sa sinom
ako je majka neprijateljica?
Tko će me izmiriti s majkom
ako je sin rasrđen?
Iako ste oboje jednako uvrijeđeni,
zar ne ćete oboje biti blagi?

Stoga, neka se krivac spram pravednoga Boga
skrije kod blage majke milosrdnoga Boga.
Neka se krivac, koji je povrijedio majku,
utekne blagomu sinu dobrostive majke.
Grješnik protiv jednoga i drugoga neka se smjesti između jednoga i drugoga.
Neka se baci između blagoga sina i blage majke.
Gospodine mili, oprosti sluzi svoje majke.
Gospo mila, oprosti sluzi svojega sina.

Dobri sine, izmiri svoju majku sa slugom svojim.
Dobra majko, pomiri slugu svojega sa svojim sinom.
Zavlačim se među te dvije neizmjerne blagosti
da ne bih upao između tih dviju strogosti.
Sine dobri, majko dobra,
neka mi ne bude uzaludno
to što ispovijedam istinu o vama,
neka se ne zastidim
zbog nade u blagost koja je u vama.

Jer, ljubim istinu koju ispovijedam o vama
i vapim za vašom blagošću u koju se nadam da je u vama.
Sudče svijeta, reci onda komu uopće praštaš,
pomiriteljice svijeta, reci koga uopće izmiruješ,
ako ti, Gospodine, osuđuješ
i ti, Gospo, odbacuješ
čovječuljka
koji s ljubavlju ispovijeda vašu dobrotu,
a s bolom svoju zloću?

Jedini Spasitelju, ma reci koga ćeš uopće spasiti,
majko spasa, reci za kog ćeš moliti,
ako ti, Gospodine, naređuješ
a ti, Gospo, pristaješ
da užasne patnje tište grješnika
koji proklinje sebe, a vas preklinje.
Hoće li pakao progutati krivca
koji sebe optužuje, a vas zaziva.
Hoće li bezdan proždrijeti siromaška
koji u sebi očajava, a u vama se nada?

Bože, koji si postao sinom žene
zbog milosrđa,
ženo, koja si postala Božjom majkom
zbog milosrđa:
smilujte se meni bijednomu,
ti praštanjem, a ti zagovorom.
Ili barem uputite na one milosrdnije
kojima bih se sigurnije utjecao,
ili pokažite one moćnije u koje bih se čvršće ufao.

Ako je, a zasigurno jest,
tako velika moja zloća
i malena moja vjera,
tako mlaka moja ljubav,
bedasta moja molitva
i nesavršena moja zadovoljština,
da i ne zaslužujem oprost svojih zlodjela
i milost spasenja:
ipak, smjerno molim samo za ovo:
kad vidite da mi moje zasluge nisu dovoljne,
nemojte mi uskratiti svoje milosrđe.

Molim vas, molim da me uslišite,
i to zbog vas, a ne zbog mene,
po svojoj blagosti koja se izlijeva iz vas,
po moći kojom obilujete,
kako bih mogao umaći onim bolima osuđenih koje sam zaslužio
te ući u radost blaženih,
gdje ću hvaliti tebe, Bože,
koji si blagoslovljen, hvaljen i slavljen dovijeka. Amen.

Slavni sv. Antune, ti si vršio božansku moć da se nađe ono što je izgubljeno. Pomozi mi da opet nađem Božju milost, i daj da postanem revan u služenju Bogu i u krjeposnom življenju. Daj mi da nađem što sam izgubio, tako da mi pokažeš prisutnost tvoje dobrote.

Svet Ekspedit-veliki cudotvorac i zastitnik u teskim bracnim svadama,bracnim razmiricama,sudskim procesima i krivim optuzbama.