www.tebe-trazim.com

Dragi Isuse, dolazim ti danas i trebam tvoju blizinu.
Želim te voljeti kao što ti voliš mene.
Neka me nikada ništa ne razdvoji od tebe.
Mnogi u ovomu trenutku trpe strahote rata.
Prigibam glavu u znak zahvalnosti za vlastitu slobodu
i molim za sve zatvorene i zarobljene.
Kako se danas doživljavam/osjećam?
Kako se ponašam prema Bogu? Prema drugima?
Postoji li nešto za što trebam biti zahvalan? Tada ću reći: hvala.
Postoji li nešto zbog čega bi mi trebalo biti žao? Tada ću reći: oprosti.

Božja riječ po sv. Pismu dolazi k nama.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj um i moje srce kako bih odgovorio na poticaje evanđelja.
Da volim bližnje kao sama sebe.
Da se brinem za svoju braću i sestre u Kristu.

Lk 1,5-25

U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No, nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. No, anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan." Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi." Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude." Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: "Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima."

Što mi želiš reći, Gospodine?
Zaharija je kao svećenik služio u hramu. Jedna od dužnosti svećenika bila je da održava vatru u žeravnjaku koji se nalazio na oltaru za prinos kâda ispred Svetinje nad svetinjama. Napunili bi žeravnjak svježim tamjanom prije jutarnje žrtve i ponovno navečer, prije večernje žrtve. Dogodilo se jednom takvom prigodom da se ukazao Božji glasnik, Gabrijel, i navijestio rođenje Ivana Krstitelja. Kasnije, kada se njegova žena Elizabeta, unatoč svojoj poodmakloj dobi, našla trudna, uskliknula je: "Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima." Neplodnost se smatrala poniženjem i Božjom kaznom.
Dok promatram ovaj prizor pitam se jesam li se ikada divio velikim stvarima koje je Bog učinio u životu za mene?

Gospodine, ime si moje urezao u dlanove svojih ruku.
Čak ako me i drugi zaborave, ti nikada nećeš.
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Posljednji tjedan Došašća vrijeme je iščekivanja, a to ima svojih čari. Iščekivanje na Badnjak je radost, to je bolje negoli puko uživanje u danu. Gost nam dolazi i zato se pripravljamo. Život i ljudska povijest nisu samo slijed događanja, jedan za drugim. Bog je ušao u našu ljudsku povijest prije dvije tisuće godina i od tada ništa više nije isto. Svijet je mlad iako se čini starim. Božić je rođendan. Preživljavamo zbog svijetlih trenutaka kada se događaju posebne stvari: svjetlo na kraju tunela. Došašće je tunel i igra ulogu vremena u kojemu se posti i popravlja oštreći razliku između iščekivanja i događaja Božića.
U kojemu nam smislu Bog dolazi na Božić? Stvarni se dolazak događa dijelom u našim srcima, a dijelom u sv. misi. Istina, to se događa i više nego jednom na godinu. Ali na ovu svetkovinu, kao na rođendanu, slavimo betlehemski događaj koji nam kaže da smo željena djeca Božja i da smo mu važni

Dok sjedim ovdje, otkucaji moga srca, ritam disanja, pokreti uma,
sve su to znakovi da me Bog neprestano stvara.
Zaustavljam se na tren, i postajem svjestan te Božje prisutnosti u meni.

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Lk 1,39-45

Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Elizabetina je izjava zapanjujuća. Pozdravlja Mariju kao "majku Gospodina mojega", naslov koji je rezerviran samo za Boga. Čini se da je Elizabeti bila poznata veličina Marijina stanja i Isusova položaja koji je postao jasan učenicima tek poslije uskrsnuća.
Kada nekoga sretnem prvi put poštujem li tu osobu i odnosim li se prema njoj kao prema djetetu Božjemu?
A što je s ljudima koje svakodnevno susrećem?

Stojim na vratima i kucam", kaže Gospodin.
Koje li divne povlastice da Stvoritelj i Gospodar svih stvorenja želi doći k meni!
Svim srcem prihvaćam njegov dolazak.

Pomozi mi Gospodine da budem još svjesniji tvoje blizine.
Nauči me kako da te prepoznam u drugima.
Ispuni moje srce zahvalnošću za sve one trenutke
kada si mi preko drugih ljudi iskazao svoju brigu.

Božja riječ po sv. Pismu dolazi k nama.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj um i moje srce kako bih odgovorio na poticaje evanđelja.
Da volim bližnje kao sama sebe.
Da se brinem za svoju braću i sestre u Kristu.

Lk 1,39-45

Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Susret dviju jakih žena. Obje su blagoslovljene od Boga na poseban način i obje su spremne izvršiti Božje neočekivane planove.
Kako reagiram kada moj život krene neočekivanim putem?

Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! 15Jahve te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla! 16U onaj dan reći će se Jeruzalemu: "Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! 17Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno 18kao u dan svečani. Odvratio sam od tebe nevolju da na sebi više ne nosiš sramotu.

Ps 33
2Slavite Jahvu na harfi,
na liri od deset žica veličajte njega!
3Pjesmu novu zapjevajte njemu
i glazbala skladna popratite poklicima.


11Naum Jahvin dovijeka ostaje
i misli srca njegova od koljena do koljena.
12Blago narodu kojemu je Jahve Bog,
Narodu koji on odabra sebi za baštinu!


20Naša se duša Jahvi nada,
on je pomoć i zaštita naša.
21Srce nam se u njemu raduje,
u njegovo sveto ime mi se uzdamo.

Isus čeka da uđe u moje srce, u tišini i nevidljiv.
On dolazi s neizmjernom ljubavi i moći.
Neka me obuzme radost što sam u njegovoj blizini.

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Lk 1,46-56

Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka." Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* S nekim malim umetcima Marijin se "Veliča" temelji na Aninoj pjesmi (Samuelova majka) iz 1 Sam 2,1-10. Čuvši da će njezin sin biti sin Davidov i Sin Božji Marija prevodi tu pjesmu u radosnu vijest za malene i gladne svijeta. To je u isto vrijeme i upozorenje za bogate i moćne.
Isus će jasno izreći ovu poruku u svome javnom životu. Marijin radikalni himan demonstrira što će Bog učiniti: raspršiti oholice, silne zbaciti s prijestolja, a bogate otpustiti prazne. Bog uzvisuje malene, hrani gladne i vodi svoj narod. To je točno ono što će Isus navijestiti u blaženstvima.
Nalazim li se na strani malenih ili, a da to javno ne priznajem, na strani oholih?

1 Sam 2
1Nato se Ana pomoli ovako: "Kliče srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoći tvojoj.

4Lomi se luk junacima, nemoćni se snagom opasuju. 5Nekoć siti sad se za kruh muče, nekoć gladni ne gladuju više. Nerotkinja rađa sedam puta, majka brojne djece svježinu izgubi.

6Jahve daje smrt i život, ruši u Šeol i odande diže. 7Jahve čini uboga i bogata, obara čovjeka i uzvisuje.

8Diže slabića iz prašine, iz bunjišta izvlači uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi počasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet.

Zaustavljam se na trenutak i pokušavam si posvijestiti da je Bog prisutan:
u mojoj blizini, u onome što činim, u ljudima koje susrećem,
u svakodnevnim prilikama u kojima se nalazim.
Kako si tu stvarnost još više mogu učiniti živom?

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Lk 1,57-66

Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!" Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Ivanovi su roditelji išli u hram da ga obrežu. Ljudi su očekivali da će se zvati po ocu, Zaharija, no Elizabeta je zahtijevala da se zove Ivan. Nakon vidljive razlike u mišljenjima ljudi su se za potvrdu okrenuli prema nijemome Zahariji. Dok je Zaharija pisao po pločici ono što je njegova žena rekla, u taj tren mu se vratila moć govora pa je stao hvaliti Boga. Susjedi su ostali zadivljeni, a o cijelome se slučaju govorilo po brdovitoj judejskoj zemlji, pitajući se kakva će biti Ivanova budućnost.
Kod rođenja se uvijek pitamo što će biti s novorođenim djetetom. Kada promotrim svoj život od početka do danas što se sa mnom dogodilo, što sam postao?

Ps 25

Pokaži mi, Jahve, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:
U tebe se pouzdajem svagda.


Jahve je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.


Sve su staze Jahvine istina i ljubav
za onog koji čuva Savez njegov i propise.


Prisan je Jahve s onima koji ga se boje
i Savez svoj objavljuje njima.

A sada svoje misli uzdižem k tebi Gospodine.
Ostavljam po strani sve svoje brige i zanimacije
i tražim odmor i okrepu u tvojoj blizini.

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Lk 1,67-79

A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
"Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Zaharija se prisjeća Božjih intervencija u povijesti Izraela. Bog je ponovno intervenirao u našu korist i, kao što Zaharija kaže, Bog je pohodio svoj narod u osobi Isusa Krista. Iznenađujuće, prvo govori o Isusu, a tek onda o svome sinu Ivanu. A o svome sinu kaže: "A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati, jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih."
Kako se pripravljam za Kristov dolazak na današnji Badnji dan? Hoće li Isus naći smještaj u mome srcu ili ću biti zaokupljen darovima, hranom i pićem na stolu i tako promašiti značenje ovoga velikog događaja?

Dar govora je izvanredan dar.
Daj da taj dar mogu ljubazno koristiti.
Neka budem spor na oštre riječi koje ranjavaju,
riječi izgovorene u ljutnji.

Dragi Isuse, dolazim ti danas i trebam tvoju blizinu.
Želim te voljeti kao što ti voliš mene.
Neka me nikada ništa ne razdvoji od tebe.

Pokušat ću bar nakratko zaboraviti sve brige i probleme
koji me možda muče u ovom trenutku.
Sve svoje brige stavljam u Božje ruke - barem nekoliko minuta dok traje ova molitva.


Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Lk 2,1-14

U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem - da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok se bili ondje navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.
A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No, anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama." I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: "Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Luka nam govori o pastirima koji žive na polju i po noći čuvaju svoja stada. Suprotno Mateju koji opisuje mudrace s Istoka koji su se došli pokloniti djetetu Isusu, Luka govori o neuglednim pastirima koje su farizeji i pismoznanci držali nečistima i na rubu društva. Luka ih spominje kako bi ohrabrio sve one koji nisu imali položaj u društvu i kojima je Isus poklanjao posebnu pažnju.
U Lukinu izvještaju Marija i Josip samo su putnici u prolazu, poput beskućnika.
Sjećam li se, danas na Božić, jesam li i ja pomogao nekome od takvih ljudi?

Ponekad se pitam što bih ti rekao, Gospodine, da te osobno susretnem.
Možda bih rekao: "Hvala, Gospodine", što si uvijek uz mene.
Znam, sigurno, da je bilo trenutaka kada si me nosio i brinuo se za mene.
Kada sam tvojom snagom preživio tamne trenutke moga života.