www.tebe-trazim.com

Moja duša čezne za tvojom prisutnošću, Gospodine.
Kada usmjerim misli prema tebi,
pronalazim mir i spokoj.

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Mt 10,17-22

Isus im reče: "Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima. Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!" "Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Stjepan je usred muke svoje pouzdanje stavio u Boga. Vjerojatno su mu u ušima odjekivale Isusove riječi: "Kad vas predaju, ne budite zabrinuti kako ili što će te govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti."
Mudrost je, kažu, pomiriti se s nepromjenjivim.
Mirim li se sa svakom patnjom koja dolazi na moj životni put?

Gospodine, ime si moje urezao u dlanove svojih ruku.
Čak ako me i drugi zaborave, ti nikada nećeš.

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Gospodine, 2009. godina je bila teška širom zemaljske kugle. I dok godina izmiče, u ove kratke zimske dane razmišljam i molim nad onim što si od prošloga siječnja učinio za mene i za svijet u kojemu živim. Kako sam se osjećao zbog recesije koja je milijune ljudi ostavila bez posla? Jesam li postao više osjetljiv ili više sebičan stvarajući oko sebe obrambeni zid? Godina je posijala probleme i padove na svim razinama i čovjek bi zbog pogrješaka lako mogao upasti u depresiju.
Uspjeh je ono što učinimo sa svojim pogrješkama.
Gospodine, negdje u toj bijedi imaš pouku za sve nas. Ne možemo naučiti ništa ako ponavljamo stare stvari i branimo se onakvima kakvi smo oduvijek bili. Vidjeli smo posljedice neobuzdane pohlepe. Dok jedni drugima želimo sretnu novu godinu razmislimo dvaput hoćemo li dodati i "uspješnu i bogatu". Svjetlucava težnja za uspjehom i bogatstvom nije donijela sreću svima.
Gospodine, pouči me!

Dok sjedim za svojim računalom, Bog je ovdje.
Oko mene, u mojim doživljajima, mislima i duboko u meni.
Zastat ću na tren i posvijestiti si
Božju životvornu prisutnost.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Lk 2,41-52

Isusovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Ponekad toliko idealiziramo svetu obitelj da zaboravljamo da su se Marija i Josip morali nositi s problemima s kojima se suočava svaka obitelj, posebno ona sa sinovima tinejdžerima. Isus je iskusio normalan razvoj kao svaka mlada osoba, no nakon dvije tisuće godina to je njegovo iskustvo (i što mu je značilo) potpuno skriveno od nas. Nema sumnje da su Marija i Josip imali pozitivan utjecaj u njegovu ljudskome rastu i razvoju.
Danas zahvaljujem Bogu za Mariju i Josipa i molim za sve roditelje posebno one s djecom koja su im veliki izazov.

Dragi Isuse, danas te posebno trebam.
Uglavnom od tebe tražim neku uslugu.
Danas samo želim biti s tobom.
Neka moje srce odgovori na tvoju ljubav.

Gospodine, dao si mi život i dar slobode.
Ja postojim u ovome svijetu zahvaljujući tvojoj ljubavi.
Pomozi mi da uvijek znam cijeniti taj dar života
te da uvijek poštujem pravo na život drugih ljudi.

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Mt 2,13-18

A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: "Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi. On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja - da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga. Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže - prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Matej u svome Evanđelju često koristi starozavjetne događaje kao usporedbe s novozavjetnim. Josip u Starome zavjetu tumači snove, a tako i Josip, muž Marijin. Faraon je pokušao pobiti svu malenuu židovsku djecu, ali mu je jedno izmaklo - Mojsije - koji je postao izbavitelj svoga naroda. Tiranin Herod također nije htio nikakve suparnike. Naredio je da se u Betlehemu i okolici pobiju sva muška djeca od dvije godine starosti naniže. Ali Isus je pobjegao i postao spasitelj svoga naroda.
Moje je srce ovoga Božića i sa svima koji su izgubili djecu. Takva bol srca ne može se izreći. Danas ih se sjećam u svojoj molitvi.

Iv 1

A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama.
Iv 2

Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta.

Pomozi mi Gospodine da budem još svjesniji tvoje blizine.
Nauči me kako da te prepoznam u drugima.
Ispuni moje srce zahvalnošću za sve one trenutke
kada si mi preko drugih ljudi iskazao svoju brigu.

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Lk 2,22-35

Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: "Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Moderni umovi" teško mogu razumjeti pojam "čišćenja". U shvaćanju Izraelaca određene stvari (bilo svjetovne, bilo duhovne), uključujući i rođenje djeteta, posjeduju tajnovite kvalitete koje postaju jasne svakome tko stupi u dodir s njima i takve ljude odvajaju od ostalih. Takvi se ljudi trebaju "očistiti" kako bi se vratili svakodnevnim aktivnostima. Možda će takav postupak nekome izgledati primitivan, no zakoni koji okružuju čišćenje razlikuju izraelski narod od drugih, dajući im veći osjećaj vlastitoga identiteta.
Dok meditiram nad izvještajem o prikazanju u hramu dopuštam Gospodinu da mi govori, posebno po riječima starca Šimuna.

Ps 96

Pjevajte Jahvi pjesmu novu!
Pjevaj Jahvi, sva zemljo!
Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,


Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.


Ništavni su svi bozi naroda.
Jahve stvori nebesa!
Slava je i veličanstvo pred njim,
sila i sjaj u Svetištu njegovu.

Divno je biti uvijek zajedno s prijateljima, u njihovoj blizini.
Kada sam s tobom, Gospodine, znam da sam u prisutnosti moga Stvoritelja.
Stvorio si me iz ljubavi.
Čak su mi i sve vlasi na glavi izbrojene.
Tvoja je prisutnost, Gospodine, najveće od svega.

Tvoja me je smrt na križu oslobodila.
Mogu živjeti slobodno i radosno, bez straha od smrti.
Tvoje milosrđe ne poznaje granica.

Gospodine, dao si mi noć za odmor i san.
Neka u mojim budnim trenucima nikada ne zaboravim tvoju dobrotu.
Pouči me da tvoj blagoslov dijelim s drugima.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Lk 2,36-40

A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Marija, Josip i dijete Isus vratili su se u Nazaret, a Luka kaže da je "dijete raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti". Kako bi bio uzor svojim učenicima, Isus je morao biti i pravi čovjek. Sv. Pavao kaže da se Sin u Utjelovljenju "oplijenio" slobodno predajući svoju božansku moć. Mogli bismo reći, kao nespretna usporedba, da je potpuno zaboravio tko je te da je morao imati udjela u našemu zbrkanu traganju za vlastitim identitetom i poslanju koje mu je Bog namijenio. Isus je kao i svaki čovjek morao malo-pomalo učiti kako se obuvaju sandale, kakav je osjećaj kada padneš i izraniš nogu ili ruku i što znači biti Isus iz Nazareta, Sin Božji.
Što mi sve to govori? Kakva je moja slika o Isusu?

1 Iv 2


Pišem vama, dječice, jer su vam grijesi oprošteni po njegovu imenu. Pišem vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka. Pišem vama, mladići, jer ste pobijedili Zloga. Napisah vama, djeco, jer upoznaste Oca. Napisah vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka. Napisah vama, mladići, jer ste jaki i riječ Božja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga. Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što je god svjetovno - požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka.


Ps 96

Dajte Jahvi, narodna plemena,
dajte Jahvi slavu i silu!
Dajte Jahvi slavu imena njegova!
Prinosite žrtvu i uđite u dvorove njegove,


Dajte Jahvi slavu imena njegova!
Prinosite žrtvu i uđite u dvorove njegove,
9poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove.
Strepi pred njim, zemljo sva!


Nek' se govori među poganima: "Jahve kraljuje!"
Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Iv 1,1-18

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
Što mi želiš reći, Gospodine?

vanovo evanđelje počinje s Proslovom, himnom u kojemu je sažeto prikazano Ivanovo viđenje Isusa. Ivan iznosi, suprotno vođama sinagoge, da Isus ima božansko podrijetlo. Pokušavajući objasniti što je mislio koristi starozavjetne izraze koji govore o Božjoj Riječi ili Božjoj Mudrosti koja je bila kod Boga i prije negoli je svijet stvoren. Božja je Mudrost "oblikovala sve stvari" (Mudr 7,22). S Ivanove točke gledišta Isus je bio Božja Riječ izgovorena izraelskome narodu.
U trenutku rođenja Isus je bio pravi Bog i pravi čovjek. Kao što je svatko od nas rođen muško ili žensko - treba vremena da shvati što to znači i upozna sebe. Tako je i Isus tijekom odrastanja sve više upoznavao sebe i svoje poslanje.

Komunikacija podrazumijeva razgovor i slušanje.
Dok razgovaram s Isusom, trebam biti spreman i čuti sve što mi on želi reći.
Zamislit ću nježnost i dobrotu u Isusovim očima i smješak pun ljubavi dok me on promatra.
Mogu biti potpuno iskren s Isusom dok mu povjeravam svoje brige i radosti.
Otvaram mu svoje srce dok mu govorim o svojim strahovima i sumnjama.
Zamolit ću ga da mi pomogne da se u potpunosti mogu povjeriti njegovoj brizi,
svjestan da on uvijek zna što je najbolje za mene.

Iv 2


Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji čas. Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas. A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate. 21Ne pisah vam zato što ne biste znali istine, nego jer je znate i jer znate da nikakva laž nije od istine.

Ps 96


Pjevajte Jahvi pjesmu novu!
Pjevaj Jahvi, sva zemljo!
Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,


Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek' se raduje polje i što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće
pred Jahvom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu u pravdi
i narodima u istini svojoj.