www.tebe-trazim.com

Isus čeka da uđe u moje srce, u tišini i nevidljiv.
On dolazi s neizmjernom ljubavi i moći.
Neka me obuzme radost što sam u njegovoj blizini.

Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Mk 1,29-39

I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe Isus s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: "Svi te traže." Kaže im: "Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao." I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Dnevna molitva u rano jutro bila je dio židovske pobožnosti. Isus ustaje rano i odlazi na samotno mjesto da moli, da razgovara sa svojim Ocem. Naravno, nije mogao dugo ostati sam jer su ga Šimun Petar i drugi učenici pošli tražiti. Rekli su: "Svi te traže." Njihova je potraga za Isusom vjerojatno izvirala iz uvjerenja da Isus propušta veliku priliku da učini još čudesa u Kafarnaumu.
Pitam se: provodim li previše vremena u iščekivanju da Isus učini neko čudo i za mene?

Započinjem razgovor s Isusom o tekstu sv. Pisma kojeg sam upravo pročitao.
Što me je najviše potaklo na razmišljanje?
Možda kroz taj redak teksta na površinu moje svijesti
polako iz sjećanja proizlaze riječi prijatelja, ili neka priča koju sam nedavno čuo.
Ako je tako, osvjetljava li priča ono što mi tekst sv. Pisma pokušava reći?

Sam 3

Mladi je Samuel služio Jahvi pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme Jahve je izrijetka govorio ljudima, a viđenja nisu bila česta. No jednoga je dana Eli ležao u svojoj sobi - oči su njegove počele slabiti te više nije mogao vidjeti - svijećnjak Božji još ne bijaše ugašen i Samuel je spavao u svetištu Jahvinu, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. I Jahve zovnu: "Samuele! Samuele!" A on odgovori: "Evo me!" I otrča k Eliju i reče: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli reče: "Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!" I on ode i leže. I Jahve opet zovnu: "Samuele! Samuele!" Samuel usta, ode k Eliju i reče: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli odgovori: "Ja te nisam zvao, sine! Vrati se i spavaj!" Samuel još nije poznavao Jahve i još mu nikada ne bijaše objavljena riječ Jahvina. I Jahve zovnu Samuela po treći put. On usta, ode k Eliju i reče: "Evo me! Ti si me zvao!" Sada Eli razumje da je Jahve zvao dječaka. Zato reče Samuelu: "Idi i lezi; a ako te zovne, ti reci: 'Govori, sluga tvoj sluša.'" I Samuel ode i leže na svoje mjesto. 10I dođe Jahve i stade i zovnu kao prije: "Samuele! Samuele!" A Samuel odgovori: "Govori, sluga tvoj sluša."

Samuel je rastao, a Jahve je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju. Sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, spozna da je Samuel postavljen za proroka Jahvina.


Ps 40

Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim,
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
Izvuče me iz jame propasti,
iz blata kalnoga;
noge mi stavi na hridinu,
korake moje ukrijepi.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti:
uzdanje će svoje staviti u Jahvu.
Blago čovjeku koji se u Jahvu uzda,
koji ne ide za štovateljima lažnih bogova,
za onima koji se predaju prijevari.


Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi,
nego si mi uši otvorio:
paljenice ni okajnice ne tražiš.
Tada rekoh: "Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:


Tada rekoh: "Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim."


Tvoju ću pravdu naviještat' u velikom zboru,
i usta svojih zatvoriti neću,
o Jahve, sve ti je znano.

Sam 4

U ono vrijeme skupiše Filistejci vojsku protiv Izraela. Izraelci iziđoše pred njih da se pobiju i utaboriše se kod Eben Haezera, dok su Filistejci udarili tabor kod Afeka. Filistejci se svrstaše u bojni red protiv Izraela i nasta žestoka bitka. Izrael podleže Filistejcima: oko četiri tisuće ljudi pogibe na bojištu, na otvorenu polju.Kad se narod vratio u tabor, rekoše starješine Izraelove: "Zašto je Jahve dopustio da nas Filistejci danas pobijede? Pođimo u Šilo po Kovčeg saveza Jahvina neka dođe u našu sredinu i spasi nas iz ruku naših neprijatelja." Narod posla ljude u Šilo i donesoše odande Kovčeg saveza Jahve nad vojskama, koji stoluje nad kerubinima; oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, dođoše kao pratioci Kovčega. Kad je Kovčeg Jahvin stigao u tabor, sav Izrael podiže gromki poklik, od kojega odjeknu zemlja. Filistejci čuše taj gromki poklik i zapitaše: "Što znači taj gromki poklik u taboru Hebreja?" I shvatiše da je Kovčeg Jahvin stigao u njihov tabor. Tada Filistejce obuze strah jer su govorili: "Bog je došao u tabor!" I povikaše: "Jao nama! Tako nije bilo dosad. Jao nama! Tko će nas izbaviti iz ruke toga silnog Boga? To je onaj koji je udario Egipat svakojakim nevoljama. Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi Hebrejima kao što su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!" Tada Filistejci zametnuše bitku, Izraelci biše potučeni i pobjegoše svaki u svoj šator. Poraz je bio silan, jer je trideset tisuća pješaka poginulo na izraelskoj strani. I Kovčeg Božji bi otet, i oba sina Elijeva poginuše, Hofni i Pinhas.

Ps 44

A sad si nas odbacio i posramio nas
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo,
i opljačkaše nas mrzitelji naši.


Učinio si nas ruglom susjedima našim,
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima,
narodi kimaju glavom nad nama.


Zašto lice svoje sakrivaš,
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Jer duša nam se u prah raspala,
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.

Mk 1

I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!" I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo."

"Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti."
Evo me, Gospodine.
Došao sam tražiti tvoju blizinu.
Čeznem za tvojom moći koja liječi.

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Mk 1,40-45

I dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!" I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." Ali čim iziđe stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Gubavost je u Novome zavjetu mogla značiti, osim prave gube, i razne vrste kožnih bolesti. Ozdravljajući pojedince Isus im kaže "da ne govore nikome". On ne želi da ljudi misle da je došao donijeti političku promjenu. Isus nije revolucionar u tome smislu.
Postoje razni vidovi moga života koje treba "očistiti". Sve to donosim pred Isusa da ozdravi.

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Mk 2,13-17

Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim učenicima: "Zašto jede s carinicima i grešnicima?" Čuvši to Isus im reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grješnike."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Carinici su bili prezreni birokrati koji su skupljali porez za rimske okupatore. Držalo ih se za izdajice. Tako, kada su pismoznanci vidjeli Isusa kako blaguje s takvim ljudima ostali su šokirani.
Pismoznanci i farizeji su smatrali sebe pravednima jer su pažljivo obdržavali razne običaje koji su bili pridodani Mojsijevu zakonu, tzv. "običaje starih". Kada je Isus rekao da nije došao zvati pravednike nego grješnike to se ironično odnosilo na pismoznance i farizeje koji poslušnost prema običaju drže nadređenijim od ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Duhovne vježbe sv. Ignacija Loyolskoga oblikovane su u prvome redu kao sredstvo pomoću kojega se dolazi do pravilna izbora. Prvo što bih rekao o pravilnome izboru jest da moramo učiti iz iskustva i ne ponavljati iste pogrješke. Drugo, trebamo reflektirati o svome iskustvu i vidjeti njegove elemente, analizirati što se dogodilo: zašto je nešto bilo dobro, a zašto ne itd.
Možda će biti potrebno učiniti dodatan napor kako bismo razlučili gdje je prst Božji bio na djelu. Božja se milost probija u naš život u nenadano vrijeme i iznenađujući način. Krize se javljaju u najnezgodnije vrijeme.
Jednom se skupina apostolskih radnika nakon godina napora u službi okupila zajedno za razlučivanje koje je potrajalo nekoliko tjedana; rješenje su tražili moleći se, razgovarajući i istražujući kako bi najbolje napredovali. Svaki bi put došli do zapanjujućih rezultata s dugoročnim posljedicama za njihovo uključenje u nove strategije i projekte.

Dragi Gospodine, pomozi mi da ti se u potpunosti otvorim
jer sada ostavljam po strani sve svoje brige.
Ispuni moje misli svojim mirom, svojom ljubavlju.


Božja Riječ nam dolazi po Sv. pismu.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj razum i srce da odgovorim na poruku evanđelja:
da volim svoje bližnje kao samog sebe i da se brinem za braću i sestre u Kristu.

Iv 2,1-12

Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina Isusu će njegova majka: "Vina nemaju." Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!" Nato će njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!" A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha. Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada." Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Ivanovo evanđelje govori o Isusovim čudesima kao "znakovima" jer uvijek upućuju na nešto dublje negoli samo čudo. Oni nas informiraju tko je Isus i koja je svrha njegova poslanja. Tako je npr. u Kani vodu koja je bila u velikim kamenim posudama, namijenjena za čišćenje, pretvorio u vino (to bi bilo oko 453,6 litara vina). Prema židovskome Pismu, kada dođe Mesija, bit će vina u izobilju; to je, također, simbol Božje obilate dobrote prema svome narodu. Pretvaranje toliko vode u najbolje vino "znak" je da je Isus dugo iščekivani Mesija.

Iv2 1-12

Isus se predstavlja svojim učenicima na svadbi u Kani Galilejskoj. Oni su tada već povjerovali u njega. Bila je to doduše početna vjera koja će morati proći kroz mnoga iskušenja, ali ipak izgleda da je odatle sve počelo. Svojim značenjem i sadržajem ovo iskustvo otkriva apostolima (gledano iz iskustva Kristova uskrsnuća) više od početnog oduševljenja. Ono postaje istinskim znakom i nama danas.
Mnogo je toga znakovito. Smijemo se upustiti u odgonetavanje znakova. Tim više što je općenito poznato da je sveti Ivan svoje evanđelje temeljio na teologiji o sakramentima i o Crkvi. Smijemo u tom smislu tumačiti i ovu zgodu kad je Isus, zajedno sa svojim učenicima, pozvan na svadbu u Kanu Galilejsku. Bila je tu i njegova majka.
U Bibliji se važne stvari događaju kod stola, na gozbi. To je mjesto susreta. Ljudi se međusobno povezuju; sklapaju se ugovori i savezi; učvršćuju se prijateljstva i ozakonjuju brakovi. Gozba je svečani trenutak i ima izuzetno važno mjesto u ritmu ljudskog života. To je također i mjesto susreta s Bogom. Najpoznatija je u Starom zavjetu ona gozba kod hrasta Mamre (Post 18). Abraham prima tajanstvene posjetitelje i priređuje im gozbu. To je mjesto susreta s Bogom. Abraham je dobio konkretan odgovor na obećanja Saveza.
U Novom zavjetu Isus često govori o gozbi, o vječnoj gozbi, ili je sam prisutan na gozbi. Međutim, svaki puta je to znak. Svaki puta Isus upućuje na drugu gozbu. Mi danas prepoznajemo u tome najprije euharistijsku gozbu, a u njoj i po njoj i onu gozbu u kraljevstvu Božjem.
Smijemo to otkriti i na ovoj gozbi u Kani. Ona je slika euharistije. Za euharistiju je bitna pretvorba. Po vjeri Crkve i u skladu s Isusovim riječima na Posljednjoj večeri mi vjerujemo da se kruh pretvara u pravo i istinito Tijelo Kristovo, a vino u pravu i istinitu Krv Kristovu. Tada to postaje darom Isusova života. To je tajna njegove ljubavi prema nama na svadbi u Kani događa se pretvorba. Međutim, ovo je tek prvi znak. Voda postaje vinom. To je preobrazba koja želi upozoriti na sve ono što i euharistija želi. Po pretvorbi sakramentalnog znaka euharistija želi zahvatiti u naš život, preobraziti naše ponašanje, promijeniti naše navike. Euharistija nas želi uskrisiti na život djece Božje. Po njoj Isus želi ovaj naš razvodnjeni život, ovaj život bez oduševljenja i iskrenosti, pretvoriti u život u istinij Svadba u Kani je zato slika euharistijske gozbe koja se neprestano ponavlja. Nekoliko kapi vode našeg ljudskog životarenja sjedinjuje se s čistim vinom božanskog života. Tako nam se to objavljuje u Kani Galilejskoj. Poruka je očita: vino je bolje od ikojeg prije i ima ga na pretek svima koji sudjeluju u gozbi.
Svadba je slika Crkve. Konačna misao upućuje na Krista Zaručnika. Na njega Crkva neprestano gleda i njega iščekuje. To je vizija punine. Sve će dobiti svoj vječni smisao onda kad Crkva kao zaručnica dočeka svoga Zaručnika. Bit će to novo nebo i nova zemlja. Od svadbe u Kani sveti Ivan nam nudi poruku Isusa Krista kao istinskog Zaručnika koji je u Kani objavio svoju slavu. Svaka misa, posebno nedjeljna, označena je ovim evanđeoskim prizorom. Za stolom za koji nas Krist kao Zaručnik poziva nikada neće ponestati vina. To je stol obilja, gozba Kristove ljubavi. Sada smo mi sustolnici koji smiju kušati ono najbolje vino, tj. puninu ljubavi Božje koja nam je objavljena u Isusu Kristu.

Fra Zvjezdan Linić

Božjom milošću mi je darovan život u slobodi.
Slobodno uživam u blagodatima koje je On stvorio za mene.
Ljubljeni Gospodine, daj da mogu živjeti onako kako si ti zamislio,
s potpunim povjerenjem u tvoju nježnu brigu za mene.

Božja riječ po sv. Pismu dolazi k nama.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj um i moje srce kako bih odgovorio na poticaje evanđelja.
Da volim bližnje kao sama sebe.
Da se brinem za svoju braću i sestre u Kristu.

Mk 2,18-22

Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu Isusu: "Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?" Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan! Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa. I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego - novo vino u nove mješine!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Isus je zaručnik. Kada govori o zaručniku koji će biti ugrabljen, daje naslutiti svoju smrt. Kada govori o staroj i novoj odjeći, starome i novome vinu, Isus govori o starim i novim oblicima religijske prakse: stari načini kojim su se bavili farizeji i pismoznanci s mnogim "tradicijama", koje su nalijepili na Mojsijev zakon i koje je Isus jasno osudio, te novo "vino" Isusova nauka koje izlijeva na svoje učenike.
Ponekad se radije znam zalijepiti za staru tradiciju negoli se suočiti s izazovima koje donosi Isus.

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Mk 2,23-28

Jedne je subote Isus prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: "Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?" Isus im odgovori: "Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?" I govoraše im: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!"
Što mi želiš reći, Gospodine?

Farizeji prigovaraju što Isusovi učenici rade subotom. Isus im odgovara s iznimno radikalnom izjavom: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote." Isusov govor nije protiv židovskoga učenja nego podsjetnik na izvornu Božju svrhu koja prepoznaje čovjekove potrebe koje ponekad zahtijevaju stavljanje po strani pravila subote.
Tvrdeći da je "Gospodar subote" Isus potvrđuje svoju božansku vlast.

Božja riječ po sv. Pismu dolazi k nama.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj um i moje srce kako bih odgovorio na poticaje evanđelja.
Da volim bližnje kao sama sebe.
Da se brinem za svoju braću i sestre u Kristu.

Mk 3,1-6

Uđe Isus ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!" A njima će: "Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?" No, oni su šutjeli. A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: "Ispruži ruku!" On ispruži - i ruka mu zdrava! Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Čini se da dobri ljudi često izazivaju ljubomoru i neprijateljstvo kod drugih. Dok se polako uživljavam u današnji izvještaj iz Evanđelja postajem svjestan kakvu je samo opoziciju i neprijateljstvo Isus izazvao.
Mogu li povući kakve usporedbe sa svojim životom?

Kako sam doživio Božju riječ? Je li me ostavila hladnom?
Je li me utješila ili potaknula da djelujem drugačije?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi kraj mene,
obraćam mu se i iznosim sve što osjećam.