www.tebe-trazim.com

Do osmog razreda isla sam u crkvu kad sam stigla, ne precesto, ali nekako sam isla, u osmom razredu po skoli se proculo da su neke cure prizivale duhove i da se svašta vidjelo. Na treningu su mi cure to ispricale i ja kako nisam vjeoravala da takvo sto postoji isla sam ih zezat i dok smo trcale prizivala sam sve sta mi je na pamet palo. Nakon cijelog "obreda" rekla sam da iduci tj sve sto kazem da ce biti da ce se desiti. I tako da im dokazem da nije istina rekla sam sad kad budemo iza ugla izletit ce dva boksaca sa treninga i mi cemo im vristat u facu skupa samnom makar vas zezam, naravno tako je i bilo, druge događaje necu pisat jer nije potrebno, bitno je da sve sto sam taj tj rekla da ce bit, tako je i bilo, a od tada SVE ide nizbrdo: škola, ljubav, a zdravlje je totalno čudno.

Doma u stanu vidim neku sjenu u obliku covjeka, i prvo sam mislila da mi se cini dok pas nije gledao ravno u tu sjenu i kako se ona micala i pas je micao glavu. Kad god bi usla u sobu u kojoj sam osjecala da je ta sjena nes cudno bi se desilo... jednom mi se ucinilo da marama leti... i jos sad nisam sigurna jesam zazujala ili je stvarno letila... dok sam bila u kupaoni, gledala sam na vrata te sobe u kojoj je ta sjena i kvaka se pocela micat gore dolje sama od sebe, u kući nije bilo nikoga... prepala sam se i pogledala psa i pas je opet gledao u tu kvaku... ali kad god se to desi... uvijek pogledam psa i pas je uvijek smiren sto se tice toga, ne boji se... i ne znam dal bi se ja trebala bojati..

Sto se tice zdravlja od 8 raz (sada sam 4. katolicke gimnazije) stalno neki bolovi, boli ovo boli ono i to strašno, prvo leđa tako da se nisam mogla ustat, pa je poceo trbuh, pa u duetu, a sad je više trbuh. Napravila sam SVE pretrage koje postoje jer mi je mama doktorica pa nije bio problem sve obavit, ali SVI nalazi su nevjerojatno dobri usprkos tome sto imam i nasljeđenu bolest sferocitozu. Mama se cak cudila kako mogu biti tako dobri nalazi, a mene i dalje boli... toliko da jedva hodam kada pocne.
Prvo je bilo samo ujutro, sada ujutro popodne i tokom noci me probudi i to uvijek u isto vrijeme.

Ali i usprkos tom prizivanju duhova od malena ja osjecam i vidim cudne stvari koje drugi ne vide... kao mala sam vidjela bijelu svijetlost na prozoru sa ustima i očima koja mi se pokusala obratiti ali ju nisam razumjela iako nigdje izvora svijetlosti nije bilo, a seka koju sam probudila nije nista vidjela.
Sanjala sam neka mjesta koja sam dosta kasnije na kraju i posjetila, kao na primjer sada gdje živim... sanjala sam ovo mjesto sa 4 il 5 god, sa 9 god sam sanjala prostoriju u kojoj sam prosle 2009 bila na audijenciji s papom.. i to su samo neke stvari koje su se obistinile...
Kao maloj sa 3 god... umro mi je ujak kojeg sam neopisivo voljela, nesto kasnije umrla mi je i teta koju sam također neizmjerno voljela... od tada kad god me strah samo kažem ujo, teta, anđeli... čuvajte me... i do nedavno kad god bi to rekla osjetila bi neciju ruku na ramenu, prvih par puta sam se okrenula jer sam mislila da je netko iza mene, ali nikad nije bio.

Onaj duh, sjena ili sto god bilo, me toliko preplašila u 8 razredu da sam skoro pala razred, jer nisam htjela doma ic, bojala sam se biti doma, bilo da sam sama bilo da sam bila s roditeljima, na kraju sam ispricala to mami, smijala mi se prvo... ali kad je vidjela da sam ozbiljna utjesila me i nije me pustala iz vida, i pomogla pri ucenju pa sam eto uspjela nekako sredit skolu, ali i dalje sve ide nizbrdo i nikada mi ne izlaze iz glave svi ti događaji i tako zvane bolesti kojih nema. Od 8 raz stalno sam bolesna, neke prehlade i vise ne znam sta da radim... sve skupa ovo je precudno... evo baka mi umire, mama je na rubu snaga izgleda ko da je iz afrike dosla, tatu i mene pere neka kao alergija ali nije... opet je dokazano da nije.. i nitko ne zna sta nam je... seka isto ima problema... svi koji su oko mene sve im ide nizbrdo sto su vise samnom...

Ima jos puno stvari koje mogu ispricat koje su precudne, ali niti imam snage a sumnjam i da ce se kome i ovo dati previse citat...
Ne idem u crkvu vise... naravno.. od 8 razreda, osim kad moram, a želim, tako želim, ali svaki put nesto mi stane na put....

Izbezumljena sam i molim nekog da mi pomogne... kako god... samo da napokon uđe sreća u moju obitelj... jer najgore je gledati kako bližniji pate... a sada i seka ima djecu... i stariji sin ima kao i ja gadne nesanice, ružne snove i stalno je bolestan iako je kao i ja čistunac i pazi na sve da se ne razboli... ne želim da ima život ko ja... zato molim vas pomozite... :'(

Prije svega lijep ti pozdrav. Napisala si da ima još čudnih stvari koje bi mogla napisati, pa ako želiš napiši.
Drugo jel možeš malo detaljnije opisati kako je to zazivanje duhova izgledalo?
Kažeš da kad želiš ići u Crkvu da ti se nešto ispriječi pa ne možeš. Šta te to točno sprečava?

Probaj sa ovom molitvom:

Molitva svetom Mihaelu

Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju ; protiv pakosti i zasjedama đavolskim budi nam zaklon! Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo, Ti Vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne koji svijetom obilaze na propast duša, Božjom jakošću u pakao protjeraj! Amen.

Kad me muči neko pitanje ili bezveze kad postavim neko pitanje na koje odgovor moze biti samo sa da ili ne... u prvo na sta pogledam nakon sto postavim pitanje uvijek pise da ili ne i ako je da... stvarno je tako, ako je ne opet stvarno je tako.
Druga stvar kad sam bila prd kraj prosle god bili smo sa skolom u obilasku jedne crkve i bilo je nekakvo predavanje... ja od predavanja nisam cula jedne rijeci... jer cim sam usla prvo sam primjetila kip Djevice jer jako volim Djevicu... ali u pocetku se cinilo sve u redu... Kip Djevice, ozbiljna lica, drži Isusa... nista posebno...i zatim sam razmisljala o svojim problemima, a onda osjetim nesto ne štima i pogledam kip a Djevici se usta miču i najedamput smješak... nisam htjela nikog nista pitat jer bi mi se sigurno smijali... i kako mi nije bilo jasno... jer vidim.. miču joj se usta... gledam... ne mičem pogled... i u sebi sam rekla Djevice ako mi se to Ti stvarno smiješiš... i ako to znaci da ce sve biti u redu... molim Te neka mi se šake zagriju, neka se cijela zagrijem, neka mi bude vruće sada najednom... i tako bi... u sekundi sam se preznojavala, a do tad sam se tresla jer mi je bilo hladno među tim hladnim zidovima crkve.

Ima i stvar dok sam imala 8 il 9 god... bio je Badnjak... cijela obitelj se okuplja uvijek kod bake i dede pa tako i tad i ja sam gledala televiziju sa dedom i tetom... bor je stajao kraj televizije i vrata sobe su bila zatvorena.. inace nikad nisu... a strašno škripe čim se kvaka dotakne i to je jedini ulaz u sobu. Pokloni su trebali doci tek nakon vecere, ali kako sam bila mala nisam znala da ih roditelji i rodbina kupuju nego kako su me ucili, anđeli donose poklone... i tako sam ja staaalno gledala pod bor dal ce ih donijeti i hocu li vidjeti anđeliće jer sam ja htjela oduvijek biti anđeo i pomagati i čuvati. i u jednom trenu po sobi letale kao neke žute pahuljaste kuglice, al sam ja mislila da mi se to čini od toga kako svijetlo pada, nakon toga ja sama sebi rekla evo 3 sek necu gledat pod bor, gledat cu u televiziju, jedva sam izdržala, i pogledam... a ono pokloni... ja normalno, sretna mala derem se pokloni pokloni, a teta i deda mi kazu daj smiri se kakvi pokloni, oni su tek nakon večere... a ja njima pa pogledajte pod bor jer su se udubili u televizor. oni pogledaju i fakat pokloni... nikad necu zaboraviti njihovo lice, jer su se nekako iznenađeno namrštili tako da je i meni nesto bilo cudno... neki osjecaj da nesto nije kako bi trebalo inace... i na tu dernjavu uleti mama da me smiri i kaze istu stvar, nakon vecere, a zabrinuti deda i teta kazu mami... snježana de pogledaj pod bor... kad je mama vidjela brzo je pozvala ujaka da ga pita jel on stavio... ali nije... i nije mogo, bili smo u sobi deda, teta i ja... kasnije nakon vecere, poklona je bilo jos vise... onih koje su kupili roditelji... ovu stvar... nikad necu zaboravit... niti jedan detalj... i te svijetleće "loptice" pojavile su se jos jednom... prije 2 god... ili 3... ali ne na Badnjak... i oba puta obuzela me takva toplina kao da gorim... isto kao i događaj s Djevicom...

zazivanje... nije bilo onako kako su svi govorili svijeće, neki papir... nego sam zvala dođite.. uđite u mene... vodite me... nes onako... tek tolko da prepadnem cure... ali od tad... sve katastrofa...

A sta se tice odlaska u Crkvu... ili mi mama nešto kaže moraš ovo... ili je bio trening na koji me trener zvao da ne smijem propustit ili moram ic u Zagorje a u tom mjestu popodnevne mise nema, a doma se vratimo kasno... pa mobitel crkne i ne ukljuci se alarm... ili par puta sam iskljucila u snu valjda alarm... sve neke gluposti pa krivim sebe, ma ne trudim se dovoljno... al vise stvarno... nije da ne zelim ic... i vise je od zelje, voljela bi otic molit sa zajednicom, sa prijateljima... a uvijek nesto...

ima nekih svijetlih trenutaka od osmog razreda... ali tako rijetko... a i to na kraju sve propadne tako da sam jos tuznija i jadnija i imam osjecaj da sam zapravo samo jos dublje pala..

Najprije lijep pozdrav i Bozji blagoslov.Dobro nam dosla.
Ja bi ti savjetovala da se pod hitno obratis jednom dobrom
sveceniku i sve mu ispricas i potom da odes na jednu duhovnu
obnovu.Sve ovo sto ti opisujes nije u redu i trebas pod hitno
molitve otklinjanja.Dobru zivotnu ispovjed i pocet hodat na svete
mise.Bog ce te od svega osloboditi samo mu se predaj.Nemoj
dugo cekati jer sa odugovlacenjem neces stici dalje.Grijehi su
ti koji sve ovo izazivaju i poslje dobre ispovjedi ikrenuti ce sve
na bolje.Bog te blagoslovio i u mojim si molitvama.

Da te pitam: Šta je s molitvom? Jel moliš?

joj... zbunjola... nisam niti pozdravila... ugl... pozdrav svima i hvala svima na pomoći i onima koji će svoje savijete tek dati.
Razmisljala sam i sama otići svećeniku i ispovijediti se, ali nisu ni svi svećenici isti i nisam sigurna kome bi otisla... jer neki ne vjeruju u mogucnost postojanja zlih duhova... jednostavno se na to smiju i kazu da ne brinem za to....

molim, prije spavanja Oče naš, a i svaki dan u školi započinjemo s molitvom.

A ništa, ovo šta ti je Višnja savjetovala zvuči dobro. Što se ispovijedi tiče najjednostavnije ti je otić u svoju župu. Probaj malo dublje uć u molitvu, ne samo 5 minuta.

U redu... hvala puno...