|
Moje životno i vjersko obraćenje!
Evo dragi ljudi s užitkom iznosim svoje istinko životno i vjersko obraćenje kao zahvalu Bogu što me je uvjek čuvao na mome večinom krivom putu kojeg sam ja sebi nametnuo. Srića naša pa nas naš Nebeski Otac toliko voli i stalo Mu je do svakoga od nas pa nas uvjek vraća na ispravavan put kroz razne kušnje, padove i učenja a jedino što traži od nas je da se istinski samovoljno predamo Njemu u ruke (prvo tražite kraljestvo Nebesko a sve ostalo će vam biti nadodano). Pošto bi svaki od nas mogao napisati knjigu o sreći i tuzi u svom životu pokušaću šta kraće navesti svoj neuredan život i Božjom zaslugom promjenu na njemu!.......Zbog nedovoljno izražene roditeljske ljubavi, nemojte me krivo shvatit imao sam ja pažnje ali većinom se ta pažnja odnosila na materijalnom smislu (mnoštvo igraćaka, hrane, odjeće) ali nisam izgleda dobivao ono što je meni bilo potrebno (ljubavi, igre s roditeljima, otvorene komunikacije i povjerenja) jer su moji roditelji bili skoro preko cijelog dana zauzeti svojim poslom upravo kako bi meni i bratu mogli priuštiti ta materijalna dobra (i ja sam im zahvalan na tome i niti malo ih ne krivim) a u obitelji nije bilo nakakve vrijednosti duhovnog života (osim u moje bake) jer su mi u majćinoj obitelji svi bili u partiji a otac ni sam nije nešto težio duhovnom životu nego se više uzdao u svoj rad. Tražeći tako pažnju i ljubav već kao dvanaestogodišnjak sam skrenuo s pravog puta pa sam cijelo vrijeme provodio na ulici. I sami znate šta sve ulica može napraviti od čovjeka (tada još djeteta) pa sam tako već od tih godina poćeo s konstantnom konzumacijom cigareta, alkohola, marihuane, raznih tableta u biti sve do onoga ćemu sam mogao pristupiti u to vrijeme jer sam (tako omamljen) bio uvjeren da je tako baš ljepo i da me svi i da ja sve oko sebe volim (baš divno, puno ljubavi oko tebe)! Iako sam sa svojih petnaest godina imao i svoje prve alkoholne krize tada sam i konzumirao u par navrata i heroin, ali ni sam neznam kako sam ga tada odbio od sebe te se vratio svojim starim navikama. Tako (bauljajući) po ulicama sam se ispisao iz srednje škole i obilazio gradove tada još Jugoslaviju... prateći N.K. Hajduk te privremeno radio preko student servisa! Dolazi svima nam poznato ratno vrijeme. Iako osamnaestogodišnjak odlazim u rat kao dragovoljac HOS-a, kasnije i 4.GBR te bez izostanka prolazim sva ratišta koje su te brigade u to vrijeme prolazile! Lagao bi kad bi rekao da na terenu ali samo u vrijeme trenutnog zatišja nije bilo opijanja ali akcije i stanje pripravnosti je ipak bilo suzdržavanje jer se sad već radi ne samo o tvojoj glavi nego i glavi suboraca pa smo svi puno pazilo na to! Nakon nekog vremena proživljenog pakla na terenu poćela je napredovat moja unutarnja agresija, te došavši na odmor opijajući se i gledajući kako neki uživaju dok mi svakodnevno doživljajemo traume gledajući smrt oko sebe, ta agresija se povećavala i (blago) rečeno posto sam totalno agresivno lud! Iako kome može bit smiješno ali za tu svoju ludost pronašao sam trenutni lijek (heroin) kojega sam koristio samo protiv svoje agresije kada bi došao kući na odmor.
Tako obilazeći terene i prolazeći ratne godine jednu za drugom, bivajući sve i sve agresivniji toliko da se više nisam mogao suzdržavati a da ne planem i zbog najmanje sitnice. Na terenu je bilo dobro, bez takvih agresija među suborcima jer je tu još vladao sklad a kako i nebi kad smo jedan drugome čuvali glavu, i tvoji suborci su ti tada bili sav tvoj svijet za koje si bio bezuvjetno spreman predati svoj život! Problem bi nastao kada se dođe kući na odmor. Srića u nesrići pa bi ti odmori trajali samo po nekoliko dana a i to si već jedva čekao kad ćeš nazad na teren, jer te ljudi koji tada nisu bili u ratu razumili šta se tebi događa i zašto si ti uopće tako agresivan i ljut na sve oko sebe pa bi se samo tukao na sami njihov (i to ne mrki, a da tek ne spominjen mrki pogled) upućen prema tebi. Toliko sam postao agresivan da sam čak i na svoju curu (koju sam tada volio više od ićeg na svijetu) pucao samo zato šta mi je rekla glupane! Hvala dragom Bogu što je iz tog hitca nisam pogodio jer vjerujem da bi isti sekund sebi oduzeo život! Da sad ne nabrajam sva svoja agresivna stanja a bilo ih je jako mnogo! Tako da me konzumacija heroina oslobodila od te sulude i neizdržive agresije! Ali kako je agresije bivalo sve više tako se i povećavala konzumacija heroina. Dolazi kraj rata ali mojoj ludosti i agrasivnosti tek nastupa (ratni period) jer se nisam imao gdje više prazniti kao na terenu. Kako su tereni stali i rat završio, počela je borba između nas suboraca za činove. Ja sam cijelo ratno vrijeme bio zapovjednik desetine i s užitkom i čašću vodio tu svoju desetinu na koju sam bio jako ponosan. Kada su počela ta prepucavanja oko činova to me je psihički dotuklo. Do prije koji mjesec dajemo život jedan za drugoga a sad se prepucajemo za činove. Tako da sam jedva čekao kad će mi isteć ugovor pa da mogu napustiti ovo mjesto i ove ljude koji su mi se sad već počeli gaditi. U svemu tome sam se (debelo) navukao na heroin bez kojeg je sad bilo nezamislivo uopće ustati iz kreveta a kamoli izać na ulicu među ljude, kako bi ja u šali znao reć ali nažalost i u goloj istini (tribalo mi je pola grama heroina da bi uspija zavezat špigete na patikama). Godine prolaze ja već odavno totalni ovisnik kojemu je sad već potrebno dva grama herina da bi uopće ikako normalno funkcionirao (mislim na hranu, spavanje, komunikaciju). Uglavnom eto mene opet na staro pa opet cjelodnevno bivanje po ulici u potrazi za (šemom) kako doći do heroina. Pošto su se već sve odavno solucije ispucale i svi ljudi saznali da si ovisnik i ono malo povjerenja šta je ostalo išćezlo a tebi je svakodnevno sad već potrebno do 2000 kn na dan, tada je ostalo jedino rješenje (umjesto skidanja), ja sam počeo dilati taj prokleti heroin. I u tome dilanju opet prolazi godina za godinom pa se već navukle tri debele godine! U tome periodu svakakve droge i alkohola koliko hoćeš u izobilju (više ni sam neznam na koju drogu nisam bio navućen) u biti na sve do kojih sam mogao doći a barem to nije nikakav problem ako živiš u gradu Splitu...
Tako konzumirajući sve i svašta, kako bi preko (kemije) mogao naći nekakav svoj unutarnji mir i pobjeći u svoj osobni mali svijet. Ali kako okrenija da okrenija šta konzumira da konzumira nikad do toga svoga unutarnjeg mira, nego samo još veće propadanje u samoga sebe i svoj nemir. Toliko sam zaglibija u sve to da više nisam s nikim ni komunicira, niti sam izlazija vanka (osim nabave heroina), ćak sam prodavao iz stana jer me nije više bilo briga ni za policiju ni za suside, ma jednostavno tolika životna otupljenost kao da to uistinu nisam više ja nego skroz neka druga osoba u meni. Poćeo sam se istinski gadit sebi i svojim djelima i nešto se poćelo trzat u meni da moram nešto promjeniti jer na ovakav naćin nemam više snage nego zaglibljujem sve dalje od samoga sebe i sveg ovoga svijeta oko mene i ako tako dalje nastavim nema mi više povratka u normalu. Odlućujem se za skidanje, ali pokušaja da ja to sam mogu, pa odlazim na Brač u svoju vikendicu. Skidanje pokušavam odraditi bez heptanona, s marihuanom, ali i pijući alkohol u ogromnim kolićinama te uzimajući razne tablete za smirenje. Tako izdržavam mjesec dana (te ostajem bez novaca) pa se vraćam u Split te ubrzo nastavljan s konzumacijom heroina i vraćam se na svoju prijašnju redovitu dozu. Za mjesec ipo dana se opet odlućujem za skidanje odlazim na Brač te radim isti postupak kao i prije i naravno opet nakon nekih mjesec dana (novci) dolazim u Split te opet po starome! Gledajte sada narkomansku logiku, ja koji nikada ni bija blizu crkve a kamoli u njoj, svo to vrijeme molim Oćenaš, Zdravo Mariju i Slava Ocu (iz jednog molitvenika) ali to molim ne da mi pomognu kako bi se uspio skinit s ovisnosti, nego kako da me ne uhvati policija pa da ne završim u zatvor jer se istinski želim skinuti (jer ako bi otišao u zatvor, poslije toga bi se opet vratio istom poslu,... to vam tako ide). Tako da se odlućujem opet na pokušaj i na «Veliku Gospu» 15.08.2001 zadnji put uzimam heroin, ja koji nisam nikad imao vjere, istinski vapaj iz srca, predajem dragoj Gospi u ruke, evo mene draga Gospe molim te pomozi mi da ovo bude zadnji put da ja u životu uzimam ovaj prokleti heroin jer ako ovi put ne uspijem biću cijeli život u tome proklestvu! Ja vam nemogu opisat otkada sam to tako predao, koliko sam ja mira i sigurnosti imao odlazeći na Brač! Tamo opet ono moje isto skidanje ko i prije (alkohol, marihuana, tablete) ali se sada više ne želim vraćati u Split kada nestane novaca. Dva miseca traje moja patnja u krizama, i odlućujem da moram prestati konzumirat alkohol ili ću se opet vratit na staro (heroin) jer ne mogu više trpiti ove krize i bolove. Odlućujem i ostavljam se alkohola te nakon kratkog vremena poćmem fizićki dolaziti sebi (poćimam spavati, jesti, komunicirati s drugima) Upoznajem prijatelja koji je jedno vrijeme đržao komunu i on je imao 5 pasa sa sobom. Ovo je sada čisto pomoć od Svetog Neba, jer sam jedino preko tih krasnih životinja tada mogao primiti pomoć.....
Kako je prijatelj ubrzo otišao u Sloveniju ja sam ostao ćuvati njegov gliser i tih pet pasa. On bi tu i tamo navratija koji vikend, ali sam pretežno ja bija sam sa psima! Povjerenje od prijatelja, igranje sa psima učenje i briga o njima, su me upravo povratila u život jer sam se poćeo osjećati da još ima nade za mene i da ja još uvjek mogu nekome pomoći, da mi netko vjeruje, i na kraju naj bitnije uzvraća ljubav. Kada je prijatelj vidio da sam se izborio sa ovisnošću te kako sam dobro naučio pse poslušnosti, vodi me sa sobom u Sloveniju gdje pomažemo ovisnicima a i drugim ljudima sa raznim bolestima. Lječenja su bila čisto prirodnog oblika. Iskreno komunicirajući i istinskom željom za pomoći vodeći ljude po prirodi (planinama, morem, livadama), šta prirodnija hrana te igra sa životinjama, ljudi su se takoreć sami liječili od svojih ovisnosti ili bolesti. Pošto sam uvjek imao dobru intuiciju i energetski sam osjećao ljude i životinje, tako sam se poćeo više zanimati za ta energetska saznanja i kako prirodna energija lijeći ljude. Tako sam krenio sa raznim tehnikama upoznavanja tijela i transcendentalnim meditacijama. Preko tih meditacija sam vidio i doživio razna stanja svijesti: tako da sam vidio svoju auru, vidio meridiane kroz svoje tijelo, ležao na podu i u mislima se digao iz tijela osjećajući svaki svoj pokret i prošetao po sobi i kad sam se okrenija, vidija svoje tijelo na podu, zatim pronašao na sebi energetske blokade (akupresura)..(za koje sam tek posli saznao u literaturi koju sam čitao), vidio rad svojih čakri....itd...(da sada sve ne nabrajam)......(znam da mnogi koji ne poznaju ovu tematiku, neče shvatiti o čemu pričam) .. Sve više upoznavajući ovu tematiku sa raznim svojim viđenjima i iskustvima i želeći na ovaj energetski naćin ljudima šta više pomoći pri prirodnom liječenju, pa ljudima oko sebe već radim (naravno bez naplate, jer mi je i bio cilj pomagati ljudima, iz zahvale Bogu šta mi je pomogao) tretmane akupresure gdje se poslije upoznajem sa shiacu masažom te nakraju i s reikiem pa se iniciran u prvi stupanj reiki-a. Poćimljem komunikacijom i reiki tretmanom pomagati drugim ljudima u njihovim boljkama tako radeći otprilike godinu dana. Sve ovo vrijeme učeći i radeći sve ove (meditacije, tretmane akupresure i reikia, te shiacu masaže) sam bio u ushićenom i sretnom stanju te bi se moglo reći odlićnog raspoloženja, ljubavi i pozitivne enegrije za svakoga (bližnjega), ali opet nekakav unutrašnji glas mi govori kao da još nešto treba i fali za moje cijelo duhovno ispunjenje. Moram naglasiti da sam cijelo to vrijeme (naravno ne dok sam radio tretmane i meditacije) konzumirao marihuanu i cigarete (kemiju nisam koristio: tablete, alkohol...itd..) samo ovo tobože prirodni lijek kojeg je Bog dao za smirenje (ma jeste vidili mene bisera)! Moram još nešto naglasit, cijelo to vrijeme znaći poslije skidanja, to jest vraćanja iz Slovenije ja sam prodavao (sada) marihuanu kako bi imao za svoje potrebe, te za cigarete i popit kavu (skromno ali ipak nezakonito i glupo)! Iako nisam više bio ovisnik o kemiji a ni travi premda sam je konzumirao ali bi pazio da mi ne postane opcesija jer bi svaku malo stajao s pušenjem.Ali moram priznati da sam se teško namjeravao ostaviti marihuane kao i cigareta, jer sam smatrao da ću cijeli život pušiti!
Tako (nazovimo pomažući ljudima), upoznajem jednu prijateljicu koja je nedavno prije našeg upoznavanja operirala (rak maternice). Moli me za pomoć, ali pod uvjetom da se ostavim prodaje i konzumacije marihuane. Premda mi je to bio nekakav jedini (prihodić) ja sam isto trenutno odlućio da ću prestat s time samo kako bi njoj možda ikako uspio pomoći a taman je tada i počimala korizma. Ona je bila «katolička vjernica» ali se isto zbog pustih fizičkih, psihičkih i emocionalnih problema odlućuje da joj ja pomognem na ovaj energetski naćin preko reiki-a, ali počimljemo učestalo i s «katoličkim molitvama» (jer sam ja u to vrijeme smatrao da je to sve isto, jer me u to vrijeme ne može nitko ubjediti da nije istinito, ono što sam vidio i doživio prilikom meditacija i tretmana). Cijelo to vrijeme (dva mjeseca) sam živio kod nje u stanu (razvedena, živi sa dvije prekrasne kćerkice i majkom), i poćeli su se svi osjećati nabolje jer je sad sve teklo u nekakvom smirujućem i zadovoljvajućem tonu (šta ga prije nije bilo). Kako se stvorilo povjerenje između nas tako se ona otvara i poćima otvoreno prićati o svojim noćnim morama i kako smatra da joj jedan stari susid nešto negativno radi (znate one priće o zlim ćinima). Ja, da vam pravo kažem nisam nikad imao tako noćne more (osim bliceva iz rata) ali nikad ovaj osjećaj da te netko doslovno u snu guši te ne možeš taj trenutak ništa, ma ni disati, ni pomaknuti se, a ni zazvati pomoć! Da budem iskren nisam je ćudno gledao dok mi je opisivala svoja razna iskustva ali je nisam nešto puno ni ozbiljno prihvaćao (jer nisam ništa znao o tome). Sve dok se jedne večeri u snu nije to meni dogodilo. Sanjam jednoga staroga čovika koji me lovi i puca puškom po meni (da sad ne pričam cili san) i poslije toga odjedanput osjećam kao da je netko na meni te me guši, namogu disati, oći otvoriti, ni pomaknuti se ni glasa ispustiti, to traje neko određeno vrijeme i jedva uspjevam otvriti oći te to sve tada nestaje! Poslije toga jedva od straha uspjevam zaspati! Kada smo se ustali ja njoj opisivam šta mi se dogodilo i da sam vidio (opisujem toga starca)... (ona mi ga prije nije nikad opisala da bi ja znao kako izgleda) i tada mi daje do znanja da je to ta osoba i da se to njoj već godinama događa, toliko da je masu puta htjela otići iz tog stana ali su svi ostali ukućani pa i tada prije njen muž mislili da je u njoj problem pa da sve to umišlja! Nakon dva dana od toga događaja izlazim iz njenog stana i silazim skalinama te ugladam toga potpuno istog starca kojega sam sanjao i prolazeći pored njega osjetim onu istu jezu kao pri snu. Poslje joj govorim da sam ga sreo i vidio u koji je stan ušao te od nje dobio potvrdu da je to uistinu ta osoba o kojoj mi ona cijelo vrijema prića.....(malo sam raširija priću ali morao sam ovaj događaj isprićati jer me kasnije ćeka velika borba na ovakav naćin, a to je borba sa zlim u prići ću ga nazivat (neprijatelj) jer mu ono drugo ime laska, a ma o tome ćemo kasnije, premda će i ova cijela prića biti nekome neobična)...... Sada smo krenili još više u molitvu jer se to poćelo ućestalo i meni događati, te odlazimo po pomoć kod svećenika koji nas savjetuje da stavimo blagoslovljenu sol, vodu i nakapamo blagoslovljenom šterikom kantune kreveta i ako se slućajno opet pojavi da zazivamo Krv Kristovu,...» Krvi Kristova pobjednice zlih duhova spasi nas»!!! ....
Pošto se to prestalo događati a njeno stanje se sa zdravljem odlićno popravilo, ja se vraćam kući te još neko vrijeme se bavim tretmanima reikiem i nekakvim životnim savjetima pomažem drugima, jer su sad ljudi poćeli debelo vjerovati meni i mojoj istinskoj želji za pomoć onima koje srečem kroz svoj život. Odjedanput dolazi vrijeme kada jednostavo više ne želim raditi s reikiem (ni sam neznam kako mi je to dolazilo ali se u par mjeseci izgasila ta želja za reikiem) iako sam bio sretan i smatrao da ljudima pomažem, nešto mi je u svemu tome smetalo ili možda falilo neznam ni sam kako bi to opisao. Premda sam ja i dalje savjetima i druženjem s ljudima u njihovim poteškoćama i ovisnostima (krizama) pomagao. Prolazi skoro godina dana ja se više ne bavim reikiem ali se i dalje osjećam odlićno i korisno u društvu. Neki unutarnji glas mi poćme govoriti da bi trebao krenuti sa molitvom. I to tako duboko poćme zvućati u meni da sam nakon par dana poćeo moliti (sad već naućio), a molio sam svakodnevno «Križni put» i «Krunicu Blažene Djevice Marije»! Tako prolaze dani u molitvi a ja poćimljem svaku molitvu sve više i sve dublje doživljavati te nakon nekog vramena poćele i suze lagano kapati (jer se ne sjećam kad sam zadnji put zaplakao, možda kao dijete) već tada mi polako unutarnji glas pokušaje govoriti na moju gluhoću da je ovo pravi put! Prolazi mjesec ipo dana ja već svoje molitve proširio na dva do tri sata svakodnevne molitve, možda koji put i više jer sam pri svakoj molitvi poćeo doživljavati sve dublje, veće, iskrenije predanje, zahvalu, sigurnost i ogromnu Božju ljubav!!! Sasvim slućajno saznajem da u crkvi na Kmanu (kvartu u Splitu) gostuje fra. Zvjezdan Linić te da održaje seminar. Taj zadnji dan kada sam saznao, odlazim na seminar jer će navodno bit polaganje ruku. Ja sam bio na polaganje ruku i na klanjanju par puta sa onom maloprije prijateljicom koju sam spominjao. Te nisam tako nešto veliko doživio (jer sam tada bio duhovno zablokiran a i nekako nisam shvaćao kako može biti (živi Isus u hostiji?!) toliko o mome svjetovnom razmišljanju iako sam svašta doživijo prilikom meditacija). Tada na Kmanu pri tom seminaru nije bilo polaganja ruku ali sam doživio nešto, šta radi toga i navodim svo ovo moje svjedoćenje iz zahvale Bogu kako me je upećatljivo privukao svojom snagom Sebi, toliko da nikada više neću skrenuti s Njegovog puta! Ogromno «Hvala» dragome Nebeskom Ocu, Hvala dragom Isusu, Hvala Majci Mariji, Hvala svim Arkanđelima i Anđelima, Hvala svima Svetima, i Hvala svim Nebeskim ratnicima štovateljima Kristove Krvi!!!.......... Kada je fra. Zvjezdan Linić nosio pokaznicu s Presvetim Oltarskim Sakramentom te se u jednom trenutku okrenuo prema meni, ljudi dragi, braćo u Kristu, ja sam tada vidio «Isusa Krista»!!!!!!!!!!!!!!!!! Nije to bila ni mašta ni halucinacija, bio je to uistinu sam «Isus Krist» , jer kad se to dogodilo ja sam osjetio toliku radost, snagu, sigurnost, ogromnu toplinu i samu istinsku ljubav!!! (pa nemože se to opisati). Ipak to je bio samo djelićić sekunde jer sam to išao popratiti sa sviješću pa je slika nestala, te mi je u tom trenutku došlo ogromno htijenje za plakanjem koje sam ja iz sve snage pokušavao zaustavit, iako su suze i same izlazile (jer di ću ja u crkvi plakat, šta će ljudi reć). Kada je seminar završio, susrećem starog prijatelja koji za jednu dvadesetak dana organizira odlazak na seminar kod fra. Zvjezdana Linića u Samobor (Tabor) te me pita hoću li ići s njime u Tabor, ali pošto zna da nemam novaca, automatski govori da će on platit za mene! (je se dragi Bog odma za sve pobrine)!!!... Tako pod tim dojmom idem kući znajući da sam ipak našao i upotpunio ono mjesto i traženje koje mi je uvjek za jedan mali dio falilo da se duhovno cijeli ispunim! Kada sam došao kući opet odem moliti «Križni put» te «Krunicu Blažene Djevice Marije» Te ovaj put u molitvi (doživljavam) kao da sam i ja skupa s Njime na tome Križnim putu ali ga svojim krivim postupcima i ja šibam te mu otežavam Njegovo nošenje križa! (nemoguće za opisati). Poslije takve molitve sam se osjećao jadno ali u dubini sebe jako sretan i zahvalan. Odlazim na spavanje i palim CD duhovne glazbe, nakon samo prvih rijeći pjesme: «Dođi Isuse, pogledaj me, ćuj moju molitvu, usliši me»!!!, ja vam nemogu opisat kakav je to plać u meni bio. Ja sam plakao na sav glas (toliko da je cijela zgrada ozvanjala) Isuse moj ljubljeni izvini za ovo, izvini za ono, izvini za sve šta sam krivo u životu radio, za sve nemile udarce koje sam tebi nanio...itd... ja sam doslovno tri sata tako jecao i izvinavao se na sav glas dragom Isusu. Tako oplačući svoje grijehe, zaspao sam tolikim mirom, srećom, sigurnošću i cijeli prožet Božjom ljubavlju jedva ćekajući kada će sutra svaniti dan da mu se opet približim preko molitve, a da nekažem kada će doći taj dan odlaska na Tabor!!!
Poslije tako divne večeri i saznanja da sam uistinu našao svoje duhovno ispunjenje, silnu nesavladivu sigurnost i ljubav, počimam još čvršće i iskrenije moliti, te svaku svoju molitvu doživljavati kao da sam i ja prisutan (kako pratim Gospodina) na svakoj postaji „Križnog puta“ i u svakom Otajstvu „Krunice“ . Ali kako sam oplakao svoje grijehe, sada više ne doživljavam kako i ja radim dodatne teškoće Kristu pri nošenju križa, ni ne gledam ga sa žaljenjem nego sa divljenjem i pri tom shvačajući koliko smo mi ljudi slabi, oholi, sebični i kako ne shvačamo pravu vrijednost kojom se Krist za nas predao, te tada uočavam i dolazim do istinske spoznaje (koju prije nisam razumio) kako se Isus Krist predao na križ da otkupi sve naše živote i grijehe koje ovaj suludi svijet čini!...Hvala ti dragi Isuse Kriste za svu ljubav i predanje koju pružaš nama gršnicima!...
Napokon dolazi moj iščekivani put u Tabor....Več jedno vrijeme prije Tabora sam u dubini sebe osječao da če se tu dogoditi jedan veliki preokret na mom duhovnom planu, iako se več učestalo događalo duhovno sazrijevanje! U autobusu na putu prema Samoboru se dosta molilo i več tu sam se počeo otvarati i plakati! To plakanje sam doživljavao kao jedno duboko iskreno čišćenje te sam doživljavao jedno čudno iskustvo a to ja kao da sam siguran, kao da je osječam, da je na našem putovanju bila cijelo vrijeme prisutna naša Draga Majka Blažena Djevica Marija, te da nas svih prati i privodi svome sinu našem Gospodinu Isusu Kristu!....(možda nekom ne pojmljivo, ali takav je uistinu bio moj osječaj)... Na Taboru osječam jednu veliku bliskost sa svim ljudima koji su tamo bili iako ih nisam poznavao, osječaj bliskosti je bio kao da sam cijeli život s tim ljudima. Prvi dan je bio jedan mali dio seminara (predavanja) pa na kraju misa i klanjanje. Več tada misu doživljavam kao nikada do sada, a na klanjanju kao da je uistinu Živi Isus sa nama i tu noć od radosti nisam mogao ni spavati prisječajući se događaja koje sam tada proživljavao! Sutradan nakon cjelodnevnog predavanja i učestalog mojeg plakanja dolazi vrijeme polaganja ruku!.... Evo jedan mali primjer kako je onaj drugi (neprijatelj) lukav i kako nas zna odvući na nevažne stvari! Uistinu nisam znao što bi ja tražio na otklonu pri polaganju ruku....(jer sam već do tada riješio moj ogroman životni teret...OVISNOST)...pa sam tako napisao na papirić neke skoro nevažne stvari, ne prisječajući se onog što bi uistinu trebao odmaknit od sebe!....Ali zato kada počme djelovati Sveti Duh tada vam je sve kristalno čisto i jasno! Kada je fra. Zvjezdan Linić na prvu osobu položio ruke odma mi je došla misao (prije kao da mi je netko šapnija u uho, ali ovakvim rijećima) pa šta to tražiš baci taj papirić i zatraži otklon inicijacije reikia! Tako sam i napravio te odlučno otišao na polaganje ruku!..Poslije polaganja ruku, srušija sam se na pod kao svića, odnosno poslužitelj me je spustija! Kada sam bio na podu dugo vremena sam se izvijao kao zmija i osječao sam olakšanje jer je pred mojim očima odlazilo crnilo a dolazila sve čistija bijela svjetlost a pri tom sam osječao veliku sigurnost i osječaj ljubavi da me uistinu Gospodin oslobađa od negativnih stvari!...Iako sam tada doživio takvo upečatljivo čišćenje još sam tu veće i cijeli sutra dan smatrao da je reiki i Sveti duh sve isto samo malo drugačiji nauk... (kako je samo lukav taj neprijatelj)...
Sutra dan opet uz predavanje, cjelodnevno moje plakanje i čišćenje. Zatim bolesničko pomazanje, na kojem nisam osjetio tako neku silinu kao prethodnog dana. Ali tada dolazi saziv Svetoga Duha....e to je ono što je učinilo krajnji preokret u mom razmišljanju i mom vjerovanju, tko je uistinu i jedini pravi Gospodin Bog naš!...Kada je ispred Presvetog Oltarskog Sakramenta bila molitva i saziv Svetoga Duha, počeo sam plakati i osječao sam kao da me je to pogodilo u sam centar mog srca u stvari centar mog cijelog bića, ali opet kao da mi nešto fali za totalno ispunjenje!...u meni je bila želja za istinskim predanjem, i odjedanput su počele riječi same od sebe na glas izlaziti iz mojih usta...“Gospodine Isuse, predajem cijelo svoje biće u tvoje ruke!“...kada sam to izustio tada sam dobio osječaj toliko jak...(malo ču to laički opisat....kao da vas je netko prolio punim sičom vode)... u biti to je bila silina Duha Svetog i tek tada istinski shvačam koja je razlika Svetoga Duha i ovih ostalih energija kojima sam se bavio i smatrao da je to jedno te isto!.....Nikako nije i ne može biti jedno te isto, jer sam tada osjetio neuništivu, nesalomljivu snagu, sigurnost, osječaj pripadanja Bogu i jedinstvo s ovim svijetom i ljudima, te neizmjernu, neopisivo nesebičnu ljubav i predanje koje može samo Dragi Bog pružiti!!!...Dolazi odlazak s Tabora, u srcu mi tuga što napuštam ovo mjesto na kojem je istinski krenulo moje obračenje ali s druge strane neopisiva radost što sada znam gdje i koji je jedini moj životni put!.... Ja sam Istina, Put i Život te riječi od tada toliko ozvanjaju u mom srcu da ih nitko, ništa i nikada ne može promijeniti niti zamijeniti u mom životu!.... Kada dolazim kući, istog trena ulazim u sobu i uzimam sve knjige koje sam čitao i proučavao o energijama, meditacijama i reikia, te ih sve kidam s tolikom radošču i ushičenjem da sam tada opet osjetio jakost i ogromnu zahvalu što me je Dragi Bog vodio tim putem i pokazao mi razne načine kako bi ipak shvatio da je On jedini kojemu se treba utjecati i da svu istinsku snagu i ljubav jedini On pruža, a naše je samo da u to vjerujemo i istinski se Njemu predamo!!!...Tada čvrsto odlučujem da je vrijeme za moje krštenje (jer još tada nisam ni bio kršten) te da je od sada moj životni cilj pomagati ljudima u potrebi (ma kako god na koji način budem mogao) te im naviještati Božju rijeć i Privoditi ih našem jedinom Gospodinu Isusu Kristu!!!.......
Svima vama s vašim obiteljima i svima onima koje nosite u svojim srcim (nadam se sve ljude svijeta) neka prati Božji blagoslov!!!
Hvaljen Isus i Marija!!!
|
Login
FAQ
Chat
Traži
volim imena koja imaju lijepa znacenja, pa sam eto i sebi odabrala jedno meni drago hehe 
