Lipi pozdrav.
Ima tu sad dosta toga lol,najbolje krenuti redom.
Virujen da bi se ova tema mogla riješiti jednim jedinim citatom iz svetog pisma.Bez puno mudrovanja.
Rim 8,31-35-39 Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.
Tinka napisao:
A Job..? Job je meni uvijek bio jedno veliko pitanje... Da Bog dopušta patnju ponekad iz samo njemu znanog, nama posve nedokučivog i neobjašnjivog razloga.. Onima koje posebno ljubi..
Job se tuži na svoje patnje;
Job 30,15-21 Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje. Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili. Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu. Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće. U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo. K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš. Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš. Bog mu progovara;
Job 38,1-7 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče: "Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči. Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo? Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? Time nam pokazuje da je patnja nekad i to često puta neshvatljiva.
Tinka napisao:
Bog dopušta patnju ponekad iz samo njemu znanog, nama posve nedokučivog i neobjašnjivog razloga.. Onima koje posebno ljubi.. Kao svom Sinu.. Je li to onda suotkupiteljska patnja..? To je već posve druga kategorija, malo izvan okvira ove teme, čini mi se.. Ili možda i nije. Ne postaje li svaka patnja koja se podnosi s voljom i željom da se Bogu služi suotkupiteljska..?
Pavao govori;
Kol 1,24 Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. I na drugom mistu Pavao kaže;
1 Kor 3,9 "Jer Božji smo suradnici"Očito onda mi svojom patnjom,koju strpljivo i iz ljubavi podnosimo,nešto pridonosimo tome da se mi sami a i drugi mjenjaju.
Ti si sjeme za neka buduća vremena. A želiš odmah vidjeti plodove svojih ruku. Moji učenici često umiru u beznađu i sramoti, a drugi beru plodove na njihovim grobovima. Drugi beru radost i život. Tebe sam postavio da siješ za novi svijet. To je tvoj križ. Dajem ti vjeru, jer za života ćeš jedva vidjeti uspjeha. Tek će te poslije smrti slaviti. Tek tada će te skinuti s križa. Vječnost ćeš živjeti bez križa jer si imao hrabrosti biti na njemu za života. Raditi i ne uživati plodove svojih ruku, to je trinaesti križ. Hrabrost je to - sijati da bi drugi želi. Ali to sam ja koji ti idem ususret. Tomislav Ivančić "Križni put-pođi za mnom"1 Pt 4,1-2.13 Dakle, budući da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboružajte istim mišljenjem - jer tko trpi u tijelu okanio se grijeha - da vrijeme što vam u tijelu još preostaje proživite ne više po ljudskim požudama nego po Božjoj volji. Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Rim 8,16-17 Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. Shvatimo da je Bog liječnik a patnja lijek i put spasenja,a ne kazne.Sv.Augustin
Bog dopušta zlo samo kako bi iz njega postigao dobro.Sv.AugustinTo je pitanje više za Božo Lujića a ne za mene.Tak da si se obratila na krivu adresu.
Ili postavi pitanje na SKAC,tamo je divan i pametan čovik (taj ti je sestro vrlo učen čovik). p.Zdravko Knežević
http://www.skac.hr/dopisivanja.phpEvo šta piše o patnji i žrtvi B.Lujić
Zlo,po Isusu,može jedino učinkovito nestati samo u patnji vlastite ljubavi.Isus upravu takvu ljubav konkretno živi i pokazuje je drugima,što je posve očito i vidljivo iz njegove nepravedne smrti na križu.
U Isusovu djelovanju Božja ljubav postaje konkretnom i djelotvornom.To je osobito vidljivo u njegovim djelima ozdravljenja i njegovom susretu s grešnicima,gdje se Božja ljubav pokazuje kao dobrota i praštanje,koja tako pomaže čovjeku da izađe iz začaranog kruga zla.Božja ljubav u Isusu osobito dolazi do izražaja na križu kao radikolnoj ljubavi koja se odriče upotrebe sile,odbacuje put nasilja i uzvrata kao puta smisla i sreće.To je ljubav koja dopušta da bude ubijena,ali ostaje i dalje svjedočiti da svoj smisao vidi u pomoći drugome.U takvoj ljubavi krije se paradoks Božjeg odnosa prema svijetu i čovjeku.Isusov križ koji se sastoji iz horizontale i vertikale,daje odgovor na ova pitanja.Bog je,i u tom je sav paradoks Božje ljubavi,zapravo na križu.U dubini patnje i poniženja odgovora tko je on,ali istodobno i tko je čovjek.Bog ujedno s križa daje odgovor gdje je čovjekov brat;on je u nevolji i treba mu pomoći,bez obzira što mislili o njemu.Takav čovjek je bližnji,jer je i samome Bogu bližnji.Na križu Bog je postao bližnji svima i svi su postali bližnji njemu,osobito oni koji su u nevolji i koji trebaju njegovu pomoć. Božo Lujić "Isusova otvorena antropologija"Ann-mary napisao:
Ali, ako ja sveto pismo nisam iskustveno spoznala onda to ostaje mrtvo slovo na papiru. Npr., ako ja čitam prekrasne psalme o Božjoj ljubavi i intelektualno ih sasvim lijepo shvaćam i prihvaćam, ali nemam osjećajno iskustvo Božje ljubavi onda moje srce ostaje prazno i hladno i Bog mi ostaje dalek jer nemam iskustvo Boga!Slažem se da treba krenuti od Božje riječi, ali ako ostajem samo na racionalnom shvaćanju Božje riječi neću ući u dubine svoga bića i u osobni odnos s Bogom!
Što želim reći?Za mene je osjećajna spoznaja jedne jedine Božje riječi puno vrijednija nego poznavanje svetog pisma napamet od korice do korice!!!
Mene ponajprije zanima nečije iskustvo Boga, konkretno djelovanje Boga u nečijem životu!
Pa naravno sestro,šta ti znaći mlatit praznu slamu ako ne upoznaš Boga.
Onaj doživljaj Božje prisutnosti u vlastitom srcu,tko to može zamjeniti
Kako psalmista kaže;
Ps 4,8 Više si u srce moje ulio radosti,nego kad obilno rode pšenica i vino.Taj osjećaj ne može zamjeniti ni jedna stvar ili osoba.
Ann-mary napisao:
E, sada Fran možda ti nemaš iskustvo da grijesi predaka ili nekakvi uroci utječu na tvoj život, ali to ne znači da drugi ljudi nemaju takvih problema.I zašto bi patili i stenjali po križem koji nije Isusov? Ipak nije svaki križ Isusov i to treba jako dobro razlučiti da bismo živjeli puninu ljubavi i radosti koju nam je Bog namjenio!
Istina nemam.
Imam iskustvo da moje bezakonje utječe na moj osobni život.
Neznam kakvi su mi bili preci i njihovo tajno zlo koje su počinili,ali jedno je sigurno,ja san bio teško moralno zlo donedavno.
Ps 38,4-6
"na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog,
od grijeha mojih mira mi nema kostima.
Zloće moje glavu su mi nadišle,
kao preteško breme tište me.
Rane moje zaudaraju i gnjiju
zbog bezumnosti moje."Tako da mogu samo govoriti o iskustvu vlastite zloće.
Bilo bi zavaravanje samoga sebe kad bi pripisivao krivicu pokojnoj pra strini koja je umrla 1879 god.

Ann-mary napisao:
A što se tiče autoriteta, htjela sam reći da mi ničije mišljenje na forumu o nekoj temi nije autoritet, uvijek tragam za Isusovim autoritetom.
S tim da je dobro podijeliti različita mišljenja i stajališta!
Božji blagoslov!
Naravno sestro,pa ovo je forum,pišemo,laprdamo i tak.Izmjena mišljenja.
Ovo je jedna sasvim solidna rasprava,pišem dakle mislim ili kako ono ide
Pišem dakle laprdam.

Tinka napisao:
Nikad nisam posebno molila za neko oslobođenje od prokletstva, možda je to utjecaj Linića, kod kojeg sam se obratila i krenula prve teturave korake u vjeri, a koji na uroke i prokletstva ne obraća neku veliku pažnju.
Pa naravno da ne pridaje tome neku veliku pažnju jer zna da pored Boga kakve nas god nevolje snađu,ništa nas nemože odvojit od Njega.
Rim 8,35 Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?