www.tebe-trazim.com

.daj ne pilji bezveze
..sad bi se ti malo depresirala..

..tu si fazu prošla..

..bu ti to prešlo u naviku ..
.pa buš navjek ..
..kukala..

..mir i dobro..

eh naggar ne kukam iz navike. evo, problemi i dalje.
Ispalio je čovjek na živce, jučer napravio scenu usred grada.
Umislio čovjek da mu se moram javiti kad se on sjeti (a zna dobro da u to vrijeme dijete nije sa mnom).
Iz njega izbija bijes, čak je išao tako daleko da je rekao da sam mu UZELA najboljih 10 godina života.

Smireno sam mu rekla da nema pravo na mene vikati i da ako ne prestane da postoji institucija koja se može pobrinuti za njega.

Puca po šavovima i svoj gnjev i ljutnju izbacuje na mene. Poslije se smirio ali je rekao da sam mu zagorčala život. Da ga ucjenjujem, da šta će mi davati novce da trošim za sebe (to je klasična priča s alimentacijom naravno).

Meni je njega žao, on stvarno niti zna šta govori a kamoli šta radi.

Taman kad sam pomislila da ćemo civilizirano "odraditi" taj kraj.
Bila sam smirena da sam iznenadila samu sebe, jednostavno ne dopuštam povišen ton i bilo kakve uvrede. Kasnije sam mu objasnila da obzirom na sve što se dogodilo da sam fer i da mi je u interesu samo dijete koje i je najbitnije.

Otišao je nervozan kakav je bio ali ipak više nije vikao jer je kasnije bilo prisutno i dijete.
To je taj najgori dio kroz koji moramo proći samo izgleda da ću ja to lakše prebroditi.
Nije on ničega svjestan.

..što misliš koliko čovjek mora biti..
...pod djelovanjem zlih sila..
..da možeš napustiti svoju ženu i dijete...

..u njemu ..još uvijek prebiva..taj duh..

..zato ..budi oprezna..

..ne kači se s njim..

..ali i praštaj..
..dok se ne preobrati..
..uskoro
..za 10 g..
..nije važno..

Imam osjećaj da ga je još više iritirala moja mirnoća.

U jednom trenu mi nije bilo svejedno jer je krenuo naglo prema meni, ne bi bilo nikome svejedno, ali sve ostalo sam smireno govorila i gledala tako da ima imalo razuma morao bi se osjećati ko bedak.

Ti se dereš, urlaš a druga strana smireno gleda, da ne spominjem neke slučajne prolaznike.

Ma ništa mu ne zamjeram jer mu nije lako.
Možda se nikad niti ne obrati, tužno i žalosno ali to je njegov život koji si mora sam urediti.

Moj život isto nije sređen ali sve su mi "kockice" poslagane i imam ono najvrednije (uz dijete naravno) svoj MIR.

Prije bi moja reakcija bila takva da bi plakala i pitala se zašto je tako moralo biti, zašto me optužuje, pa bi krivila sebe, preispitivala...e toga više nema...

Nisam ničija žrtva niti napadač. Ne želim nikome zlo ali hoću da me pusti na miru.
Ja više nisam njegova svojina i nema me pravo ni prozivati a kamoli vređati.
Razumijem ga s jedne strane ali izbaciva svoju ljutnju na pogrešnoj osobi u pogrešno vrijeme.

Nek mu Bog pomogne.

znam draga da to izgleda sada tragično besmisleno beizlazno. Ali ne znam zašto pada mi na um misao ko zna zašto je to dobro, svako zlo za neko dobro. Možda ima neke tjeskobe, možda neku kušnju, predaj sve Isusu i vjeruj mu vidjet ćeš da će izaći na dobro. Samo se čuvaj nemoj si štetiti zbog bebe, svi ćemo moliti i ne boj se

Gledam naslov ove teme i ona bi se sad morala odnositi na mog muža.

Njemu treba pomoć,on gubi dodir s realnošću i svim onim što vrijedi u životu.
Djeluje histerično, napeto, izgubljeno.

Molim za njega jer njemu je potrebna pomoć. Ako ovako nastavi ne bude dobro.

..da molite za svoje "neprijatelje "

Draga "tugo", drago mi je da si dobro.
Onda ćemo sad moliti za tvog muža, za njegovo obraćenje, da mu Gospodin otvori oči i da se odvrati od svoga krivog puta. (A naravno, i za tebe i dalje, da te Gospodin prati svojim blagoslovom i pomaže i dalje svojom milošću.)

Nevjerojatno kako sad ja ispadam kriva zato što se dijete ponaša ravnodušno prema ocu.
Nema vremena za dijete, nije ga uzeo 3 tjedna, sad ide četvrti, naiđe svakih par dana po pola sata i misli kako je to kvalitetno provedeno vrijeme s djetetom.
Trebao ga je uzeti u petak ali je rekao da ima neke obaveze (navečer naravno).
I naravno, sad okrivljuje mene da se dijete čudno ponaša prema njemu kao da si nisu ništa.
Smireno sam mu pokušala objasniti da bi trebao više biti s njim, jer koliko djetetu "daš" dobiješ duplo. Ako ništa ne daš ne možeš ni očekivati čuda.
Možda je to i neki dječji revolt, razgovarala sam s malenim ali dijete je isto kakvo je i bilo. S razlikom da sad puno vremena provodi s ujakom kojeg je obožavao i prije i kao da je s njim "nadomjestio" tatu.