www.tebe-trazim.com

Sada čitam odlomak sv. Pisma koji je predviđen za danas.
Čitam polako
i zapažam rečenicu ili izraz koji mi nešto govori.

Iv 7,40-53

Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: "Ovo je uistinu Prorok." Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?" Tako je u narodu nastala podvojenost zbog Isusa. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke. Dođoše, dakle, stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše: "Zašto ga ne dovedoste?" Stražari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio." Nato će im farizeji: "Zar ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!" Kaže im Nikodem - onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: "Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?" Odgovoriše mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok." I otiđoše svaki svojoj kući.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Neki ljudi koji su slušali Isusa nisu mogli vjerovati da Bog može snažno djelovati u svakodnevnim poznatim okolnostima. Molit ću da mogu ponovno pogledati na svoju životnu situaciju shvaćajući da je Bog na djelu čak i kada molim za jačanje u Božjoj milosti.
* Stražari koje su poslali glavari svećenički i farizeji sami su došli do zaključka i prepoznali istinu Isusove poruke. Glavari su svećenički i farizeji bili zaslijepljeni prijezirom koji su imali prema narodu.
Molit ću za poniznost koja mi je potrebna kako bih čuo i prepoznao glas Božji.
* Molit ću za javnu vlast i one koji je predstavljaju da ne upadnu u napast da slijepo slijede naredbe ili da izgube iz vida dostojanstvo onih kojima služe.

Ps 7

O Jahve, Bože moj, tebi se utječem,
od svih progonitelja spasi me, oslobodi,
da mi dušu ne zgrabe kao lav
što razdire, a nema tko da izbavi.


O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj
i po nevinosti koja je u meni.
Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna podigni,
pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege.


Meni je štit Bog
koji spasava čestita srca.
Bog je pravedan sudac,
on povazdan prijeti

Ja te ne osuđujem



Isuse, ova žena iz evanđelja imala je tu nesreću daje uhvaćena u preljubu, Možda joj to nije bio prvi prekršaj i grijeh, ali ovaj puta je uhvaćena i privedena pred sudište. Dovedena je pred tebe kao da je neko čudovište, ne prepoznaje se u njoj osoba; to je neka, ona, neodređeno biće kojem treba suditi.
Ja vjerujem, Isuse, da je ova žena zapravo imala sreću! Sreću što je uhvaćena u preljubu i zbog toga privedena k tebi. Imala je sreću da tebe susretne. Svi su njezini tužitelji odstupili, posramljeni su se povukli, a ostao si samo ti: "ja te ne osuđujem!"
Dao si joj mogućnost novoga života. Pružaš joj ruku, daješ joj život. Ona je bila osuđena na smrt kamenovanjem, Ti si je oslobodio optužnice i ona je mogla od tebe otići u miru. Nisi odobrio njezin grijeh, ali si spasio ženu, osobu, biće koje je slabo i treba snage i praštanja.
Hvala ti, Isuse, za ovaj susret.
Mi griješimo, Isuse, ali najčešće nemamo nesreću da budemo uhvaćeni u grijehu. Cesto naši grijesi ostaju skriveni od javnosti, nitko o tome ništa ne zna. Ni sami često nismo toga svjesni. A ipak, ti sve znaš. Znaš da su oni koji su ženu optužili isto tako grešnici. Samo što nisu imali sreću da budu razotkriveni pred tobom. Jer tada bi se čisti vratili od tebe. Ovako, njihov grijeh ostaje!
Teško nam je, Isuse, kad nas drugi okrivljuju, optužuju, ogovaraju ili kleveću. To nas boli. Želimo sačuvati svoj dobar glas, želimo pred javnošću biti kako treba. I tada nemamo sreće da se susretnemo s tobom!

Ti sve znaš, sve vidiš. Ti svakoga od nas gotovo svakodnevno možeš zateći u raznovrsnim preljubima našeg grešnog i prevrtljivog života.
Danas te, Isuse, molim za sreću: da osjetimo da smo zatečeni u grijehu! Zatečeni činjenicom dati sve vidiš i da sve znaš, da tražiš izgubljenu ovcu dok je ne nađeš, Daj nam sreću, Gospodine, ako i ne bude ljudskih tužitelja za naše grijehe, da možemo sami sebe optužiti i doći ktebi da bismo u ispovijedi čuli tvoju presudu: 'ja te ne osuđujem! ja te odrješujem od tvojih grijeha! Idi u miru!"

Fra Zvjezdan Linić

Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan:

Ovoga tjedna nastupa proljetna ravnodnevica: noć će biti duga isto kao i dan, a poslije toga dnevna će svjetlost biti sve dulja.
Gdje se nalazim u ovome trenutku svoga života?
Jesam li još uvijek u nekoj tami ili polutami ili sam spreman izići na dnevno svjetlo i ostati u njemu približavajući se tako sve više uskrsnomu svjetlu koje traje vječno?
Gospodine, ne mogu te naći u prošlosti ili u budućnosti, jedino u ovome - sadašnjem trenutku. Nauči me da ga iskoristim u punini.
Nema svrhe gledati unatrag ili unaprijed i govoriti o nečemu što je prošlo ili čega još nema. "Sada" je ono što imam. To je znak i sakrament nevidljive milosti. Jedino se u njemu mogu približiti tebi.

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Iv 8,1-11

A Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha neka prvi na nju baci kamen." I ponovno se sagnuvši nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" Ona reče: "Nitko Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Isus je znao da postoje trenutci kada se može izgovoriti puno riječi i trenutci kada svijet neće pomoći.
Molit ću za mudrost da znam kada trebam izgovoriti malo riječi i za Božje nadahnuće da mogu izabrati prave riječi u pravom trenutku.
* Ljudi su postavili pitanje na koje su htjeli čuti samo jedan odgovor. Isus se nije upustio u dijalog s njima.
Kada se spremam na molitvu uvijek ću dozvati u svijest da trebam slušati Isusov glas koji mi govori i neću očekivati da će mi reći ono što ja želim čuti.

Božja riječ po sv. Pismu dolazi k nama.
Neka Duh Sveti prosvijetli moj um i moje srce kako bih odgovorio na poticaje evanđelja.
Da volim bližnje kao sama sebe.
Da se brinem za svoju braću i sestre u Kristu.

Iv 8,12-20

Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!" Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedočim sam za sebe svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim, ni kamo idem. Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; no ako i sudim sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac. Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito. Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac." Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete, niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene i Oca biste moga poznavali." Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Kako su ljudi razmišljali o svome životu i shvatili da im je potrebno oproštenje, okrenuli su se i otišli.
Dok razmišljam o svome životu i vlastitoj potrebi za oproštenjem shvaćam da moram biti bliže Isusu koji me ljubi.
* Slušam Isusa kako mi govori - ne osuđuje me, nego mi daje novo poslanje i obnovljenu sliku o meni samome.

Ps 102


Jahve, usliši molitvu moju,
i vapaj moj k tebi da dođe!
Nemoj sakrivati lice od mene
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje:
kad te prizovem, brzo me usliši!


Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega
i svi kraljevi zemlje slave tvoje
kad Jahve opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.


Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Jahvu.
Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda
2a čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane,

Iv 8

Reče im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći." Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?" A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim." Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus: "Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu." Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo." Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.

Dn 3

Izbavi nas, kao nekoć, čudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode!

Neka se postide oni koji zlo čine slugama tvojim: neka se postide svoga nasilja i neka im sila skršena bude!

Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!" Anđeo Gospodnji u užarenoj peći

Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peć neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, kučinama i vinjagom,

tako te plamen lizaše četrdeset i devet lakata iznad peći.


Iv 8


Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi." Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'" Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek.Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca." Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog." Reče im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.

Dragi Isuse, danas te posebno trebam.
Uglavnom od tebe tražim neku uslugu.
Danas samo želim biti s tobom.
Neka moje srce odgovori na tvoju ljubav.

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Iv 8,31-42

Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi." Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'" Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas, dakle, Sin oslobodi zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca." Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog." Reče im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Isusovi su slušatelji bili zarobljeni u samima sebi, u oholosti koju su prihvatili.
Možda i ja trebam priznati da sam se katkada penjao po krivim uzvisinama i zabunom čestitao samome sebi.
Molit ću da mogu pokazati svoju pravu vrijednost na način da živim i pozivam druge na dublje i bogatije doživljavanje samih sebe.

Lk 1


U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!" Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.

Ps 18

Ljubim te, Jahve, kreposti moja!
Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!


Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.


Valovi smrti okružiše mene,
prestraviše me bujice pogubne.
Užad Podzemlja sputiše me,
smrtonosne zamke padoše na me:


u nevolji zazvah Jahvu
i Bogu svome zavapih.
Iz svog Hrama zov mi začu,
i vapaj moj mu do ušiju doprije.

Iv 10

Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?" Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš." Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti - kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!' Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu." Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome."