www.tebe-trazim.com

Nekad i jesmo mi najgori koji često idemo u Crkvu. Povućemo li paralelu sa farizejima vidimo istu stvar ;idu u sinagogu, mole,poste, daju destinu i ne znam šta sve ne. A Isus im veli:" Uostalom opažam da nemate ljubavi Božje među sobom".

I to je čini se to. Jer kakva je korist biti na misi svaki dan. Zar je to nekakvo herojsko djelo??? Zar je to nekakva zasluga otići na misu???
Išli su i farizeji u sinagogu, čitali su Toru, molili pa šta su imali od toga???

Jednom sam bio u Crkvi sa starcima i dođe jedna susjeda do moje stare i veli "A to je vaš sin, dobar je on, često ide u Crkvu." Ali kao da je to mjera nečega ,koliko tko ide u Crkvu.

Sorry ali tako je ispalo,na kraju tako ispada,zvučalo je kao da genelariziraš,ali ti si vjirojatno mislila na nekakvu osobu iz svog privatnog života,koja nezaslužuje epitet "veliki vijernik",već vijernik po nekim svojim nadahnućima i mislima!

Na ovo sam napisao paar postova prije,što o tome misli sv.Franjo Saleški.Što je izvrsno napisao.Pa se malo vrati i vidijet ćeš da tu nema ni mrvica pobožnosti,ali opet nebih smijeli jer nepoznamo nićiju nutrinu,iako nas na neki naćin mogu povrijediti!!
,
Na ovo neznam odgovoriti jer doista nerazumijem,ja sam otac i neznam kako bih regirao da mi se kći želi udati za ateist,nebih mi bilo svejedno,jer bih ipak volio da mi potomci odrastaju u vijerskom ozračju kakvog ga pružam dijeci,ali nebih osuđivao osobu niti nasilu sprijećavao,ali da je svejedno ,nije!!


Ovdije mogu biti i nekakve rane,jer dijeca koja odrastaju bez roditelja sigurno i budu ranjena,pogotovo ako su živi pa ga ostave,možda su roditelji bili kršteni i "vjernici" pa mu je to preraslo u nekakav revolt.Uglavnom kao što kažeš da traži sreću je dokaz da je u ateizmu nije našao,a ako je Krist tvoja sreća,pokaži ju možda i njemu preko sebe navijestiš Krista koji je potpuna svrha i sreća,i ako je dobar koliko prićaš,može biti još bolji s Kristom,uKristu i po Kristu.Samo ne nasilu,da nebi došlo do licemjerja,budi sol ove zemlje,kako ateistima tako i onima koji "ližu"a krivo shvaćaju bit krščanastva i pobožnosti!!


Znam da nije dovoljan,ali mislio sam da misliš opčenito na sve koji su češće praktični vijernici,pa sam pomislio iz tvog pisanja ,vidi ovog ne zanima Krist i dobar je ,a ove zanima i katastrofa su,što dovodi do mnogih pitanja,pogotovo za nas koji idemo u crkvu.Mislim da se nisi dobro izražavala,pa sam zato krivo shvatio.
Ja se prvi gubim u kaosu i problemima,a da mi vijere "kakve -takve" nema neznam kako bi završio.Još dok sam bio mlađi,nisam imao žene i dijece,već samo posao bilo je jako jako lako jer me ništa nije pritiskalo i imao sam mozak na paši i svima sam bio super,ali danas uz petero klinaca
bez Boga nebih funkcionirao na zdravoj razini,kad se za druge brineš više nego za svoj život i kad stalno bdiješ,pada svaka maska prividne dobrote,svaka maska lažne skromnosto,otkrivaš sam sebe u toj vatri u kojoj imaš iz dana u dan nove kušnje,odjednom se moraš za sve brinuti,ostati smiren u bolestima,svakakvim situacijama,i svemu što obitelj nosi sa sobm.


Dobro rečeno!!!!

Naravno da znam i takve ljude,svaki dan su namisi a posvađaju se zbog reda moljenja krunice prije mise,ali nisu samo takvi tamo.Onda bi trebalo ukinuti mise da se takvi neokupljaju tamo,jer što če misa samo za takve kad se prave poštenjačine nalaze kod kuće,i nedaj Bože da se pomaknu jednom tijedno više na Misu,jer što će njima to.Mislim da je glupo generalizirati.

Nemoj se ljutiti,ali ovako bi đavo govori svima koji se spremaju otići na misu,da ih obeshrabri i neda da idu.
Misa je neprocijenjiva,nema vrijednosti,a kamoli da dovodimo u pitanje njezini značenje,svakakvih ljudi ima tamo,i kao što kaže jedna mističarka"da najćešče Isus sam sijedi u Crkvi"tako je mislim i danas,upravo zbog toga što većina nerazumije Misu u pravom smislu.Ali pustimo ljude neka idu,bar se potrude da dođu ondije,možda i njima Bog jednom u srcu progovori.
Sveti Petar je bio i gori od farizeja,bio je stalno s Isusom,slušao ga je svaki dan,molio s Njim,jeo je s njim,a zanijekao ga je iste većeri kad su ga uhvatili,ajd priznajmo sad da neznamo kako je Petar stijena završio,a znamo kakav je licemjeran bi što bi mi danas ovdije o njemu pisali,o njemu koji je sve slušao iz prve ruke,koji je bio prisutan mnogim čudima,riječima,dijelima.
A kako mi da budemo bolji,koji nismo od toga ništa okusili kao Petar,koji ovsimo o Božjem milosrđu da nas dotakne jer drukćije nemožemo.Idite u Crkvu svaki dan,koliko tko može,bit če te i licemjeri i svakakvi ali neznate kako će te završiti i neznate koliko to dijeluje na vas.
Ja osobno dok sam bio malo mlađi,progonila me je bludnost nisam imao mira i misli su same dolazile,čak i usnove,tad sam negdije pročitao da je dobro iči svaki dan u crkvu ako se može,ja sam išao 45 dana svaki dan,iako nisam misu shvačao kako treba,ali niti jedan dan ja nisam imao niti najmanjih problema.U to sam se sam uvijerio,i mislim da nije bila slučajnost.
I zanam da je i sam Krist znao kavi čemo dolaziti u crkvu,i znam da je znao da če ga Petar zanijekati.ali mi neznamo koliko kome misa dobrog donosi i kako će tko završiti!Imislim da bi tu trebali prestati sa osudom onih koji idu češće a nisu savršeni kao niti mi!!!

Dragi moji.,drago mi je da je ova tema privukla brojna razmišljanja.,svatko ima neko svoje iskustvo u vezi "lažne pobožnosti"..taj svećenik,o kojem sam govorila je zaista osebujan i poseban u svakom smislu tako da me nije iznenadilo kad mi je tako šta rekao u ispovjedi..jednom mi je rekao čak da su za svo zlo koje nam se događa(mislio je na mlade)krivi katolički svećenici,jer nam nisu pružili adekvatan obrazac ponašanja...a i nastavio je.,često i oni,svećenici,svojim primjerom i životom ne svjedoče ono što propovjedaju...možda zvuči preradikalno.,to kako govori ali ne začuđuje jer kažem poseban je(mislim u dobrom,pozitivnom smislu)
Mislim da se svatko od nas susreo sa lažnom pobožnošću i u sebi.,ako ćemo iskreni biti..pogotovo kad se vratiš sa duhovnih obnova.,poslje prve sam mislila da hodam jedan metar iznad zemlje sve se čini prekrasno.,a ljudi ti govore da zračiš nečim posebnim...i misliš,da sad mi je sve jasno kad ono,zov stvarnosti.,jedna životna situacija dovoljna je da te dobro prizemlji...i da shvatiš da je sve to proces...obraćenja..svaki je dan dizanje i padanje...i poziv na poniznost...da se nikad ne uzoholimo misleći da sve znamo i drugima sudimo prema svojim mjerilima...jer samo je jedan Onaj koji sve zna i ima pravo suditi...a mi smo tek neznatni učenici u Njegovoj školi koja traje cijeli naš život...

Nije to osuda nekog tko ide u Crkvu nego kažem da nije svrha duhvnosti samo ići u Crkvu. Niti smatram da je nekakvo junačko djelo ići u Crkvu. To sam rekao zato što se zna često ćuti on ne ide u Crkvu, pa šta, neki ionako broje zjake u Crkvi. Sjećam se da sam čuo kako je vlč. Sudac rekao otprilike ovako:" Sad ću vam reći nešto. Ako vi mislite da možete bez Boga i nemate potrebu da dođete na misu, ma ne morate mi dolaziti više nikad."

slažem se..
dođite pred Isusa, i ako nekad ne razumijemo mi dođiamo pred Njega,a ostalo On čini..
to je nekad kao da se sunčate-jednostavno izložite se suncu-znali ili ne što ono radi-dobiti ćete boju..On djeluje i kad mi to ne znamo ili nismo svjesni..
nije mi jasno što se želi dobiti ovom temom..
ovako se može do unedogled..a samo Bog proniče naša srca i zna naše razloge bolje od nas samih..nemojmo biti kao onaj brat koji je cijelo vrijeme bio uz Oca a nije znao to uživati..stoga se nije bio sposoban veseliti kada se brat vratio..idimo,radimo na sebi,opominjimo na grijeh ali ne sudimo-a za one za koje mislite da nisu kako treba po vašim mjerilima..postoji zagovornička molitva pa lijepo uronite u nju i sve ih predajite na Oltar..sve se može izmoliti..

pa baš je Ok tema

Koliko vidim većina (ili svi ) smo se posuli pepelom priznajući da
smo i sami nerijetko lažno pobožni...
A što se tiče molitve: moram, sa žalošću, priznati da još uvijek ne
znam pravo moliti. Ispada da jedino iskreno molim kad sam u nekoj
gadnoj nevolji. Koliko mi se samo puta dogodilo da molim krunicu a
misli su mi na najprizemnijim stverima

uglavnom mislim da bi trebali govoriti o sebi,jer o drugima stvarno neznamo što im je u nutrini,niti u srcu,to prepustimo Bogu!!

Naravno da nije svrha duhovnosti ići samo u Crkvu,ali vjerojatno svatko ide iz sebi nekog poznatog razloga,a mi nebi trebali raspravljati jer neznamo nićiju nutrinu.
Nije junačko djelo ići u Crkvu,ali meni nekad je,jer toliko mi se nekad neide da je to čudo jedno,a kad se natjeram obično mi tad bude najljepše.A i mojoj braći je junačlo dijelo otići,jer neznaju niti gdije se više nalazi Crkva.
Ovo je Sudac dibro rekao i pametno,tko neće nek neide,a tko hoće nek ide ma kakav ide,moramo biti strpljivi s ljudima kao što je Gospodin sa nama!!