www.tebe-trazim.com

Pobožnost ... što je to?

Kako govoriti o lažnoj, ako ne znamo što je prava?
Je li pobožnost (po-Božnost) ...vjerovanje u Boga ili ... činjenje po Bogu, tj.onako kako On to od nas traži?
Ili oboje?
Odgovor imamo u deset zapovijedi koje nam je dao, a koje se mogu sažeti u samo dvije:
1. Vjeruj - što znači da trebaš vjerovati da Bog jest, budući je jasno rekao: "Ja sam Gospodin Bog tvoj...."
2. Ljubi - što znači da trebaš poništiti u sebi oholost, da bi mogla rasti njena suprotnost, poniznost.
Poniznost je služenje u ljubavi. Bog je ljubav. Dakle, poniznost je zapravo služenje u Bogu.
Ako služiš u Bogu znači da... činiš u ljubavi,...činiš po Božjem, dakle po-božan si.
Tko ljubi taj je u poniznosti prema onom koga ljubi, bilo Boga ili bližnjega.
Stoga, lažno je sve što nije učinjeno u ljubavi, što god to bilo.
Činiš li u ljubavi, poštivat ćeš na taj način i sve ostale Božje zapovijedi, pa ćeš iz ljubavi prema Bogu ići nedjeljom na misu,
a ne jer moraš ili iz navike, iz ljubavi prema bližnjemu, ćeš toga bližnjega poštivati, nećeš ga ubiti, pokrasti, krivo optužiti,
poželjeti njegovog bračnog druga, niti ikakvu njegovu stvar...
Dapače ako ga ljubiš istinski još ćeš mu i nadodati, ako ne možeš materijalno, možeš moralno,
pa ćeš mu pokloniti svoju pažnju i svoje vrijeme te ga saslušati, u njegovim nevoljama pomoći,
ohrabriti,pokazati da ti je stalo do njega kao do sebe samoga, pokazati da ga v o l i š.
A to je najteže. Zato, jer bližnjega ne volimo istinski, nego samo na jeziku, deklarativno, pa nismo vjerodostojni i time smo zapravo lažno pobožni. Pitanje je da li i Boga istinski volimo ako ne držimo Njegove zapovijedi, pa ogovaramo, osuđujemo, okrivljujemo, zamjeramo bližnjemu...
Bog nam nije samo rekao da nas voli, nego je to i dokazao, podnijevši muku i užas okrutnog razapinjanja zbog nas...
A mi samo govorimo o ljubavi ali je ne dokazujemo djelima kako to On od nas traži.
Oni koji sebe uspiju u tome izgraditi postaju sveci.
Svi ostali su zapravo lažno pobožni u većoj ili manjoj mjeri, ma koliko sebi laskali da jesu pobožni.

slazem se.. ovo je lijepo receno...

Ovo je jako ljepa tema ali i jako je tesko dat pravi odgovor.
Eto polazim od sebe.Svaki sam dan na svetoj Misi i primam Isusa,
ali kad mislim da sam tako jaka da mogu i brda premjestit tada padam.
Lako je bit pobozan i jak kad sve ide ljepo svojim tokom.Kada ti se sve cini
super dobrim.Ali kada ti pocnu lade tonuti,kada te izdaju oni kojima
si vjerovao,kada dolazis u sukob sa najdrazima,tada se sve te jakosti
lome i iako vjerujes i molis,nemas snage za onu"Ljubi bliznjega svoga kao
sama sebe".Sve je lako kad si zdrav i kad si sretan,ali kad je bolest tu
i kad su teske kusnje tu,tada treba biti jak,a tada smo tako krhki,barem ja.
Onaj koji nosi svoj teret kriza bez padova i trpi i ljubi svim srcem svojim,
onaj je na pravom putu.Ako ima takovih Bogu hvala.Mogli smo samo na TTu
ovih proteklih dana vidjet nase Poboznosti.Zapuhali su zli Duhovi i sve se
rasprsilo.Ja jos nemam snage da se vratim iskreno receno ,jer slaba sam.
Sve sam oprostila,ali kako opet poceti i misliti,ah hoce li sada ovo bit dobro?
Hoce li opet nekome smetati Copy/paste?Hoce li opet netko pomislit da
pisem puno molitvi samo radi skupljanja bodova?Eto,to je isto lazna
poboznost.Nemogu sada reci svejedno mi je pa neka misli tko sta hoce,
kad znam da nije tako.
Svi smo samo ljudi krhki i lomljivi,slabi i gresni..Samo kazemo moramo.
Moramo ljubiti,moramo prastati ali kako?
To je mogao samo jedan covjek i to je nas Isus.
Zelim bit njegova i ic za njim,zelim prastati i ljubiti svakoga,zelim,zelim,
zelim,ali to su samo zelje koje nemogu bit uvijek ispunjene.

TEMA JE SUPER I RECITE SVI SVOJA VJERSJKA ISKUSTVA.BvB.

što reći ..
osim da se otkrivaju sva lica ovdje na tt-u.. polako..ali sigurno..
i usput.. gdje nestaše zadnja dva posta..
neki ljudi imaju stvarno ozbiljnih problema.. ali ih ne vide.. neka im je Bog u pomoći i ništa drugo..

[ Mislim da je upravo ovo mjesto
gdje padaju sve maske...
Moram priznati da sam upravo ovih dana ulovio samog sebe u
lažnoj pobožnosti.


Ostajem pri svom mišljenju i svemu što sam na postu napisala. Htjela sam naglasiti da sam kroz svoju kolegicu ateistkinju shvatila koliko smo lažno pobožni mi nazovi vjernici, pa tu spadam i ja.

Nekim ljudima nije dovoljna ni bibilija, ni seminari, ni krunica, ni molitva, ni crkva da budu bolji ljudi prema drugima. I ja sam lažno pobožna, ali sam naglasila da kada sam se pokajala za određeni grijeh, (bio je to teži grijeh), više ga nikada nisam ponovila. Nikada više. Jednom moraš i sam shvatiti što činiš.

Pa bit ću gruba, nisam vidjela pijanca koji se odvikao od alkohola, dok sam nije shvatio da treba prestati piti i sam svojevoljno potpisao pristupnicu za liječenje u bolnici. Može ga hitno koliko god hoćete voziti, privoditi policija, dok on sam ne shvati, sam mora shvatiti da mu je dosta toga života.

Bog će ti uvijek pomoći, ali uz tvoj doprinos.

To je moje iskustvo i tako gledam na to sve, jer previše je oko nas lažne pobožnosti i previše, te zbog toga ne gledam drugačije na one koji ne vjeruju u Boga. Bog će njima suduti zbog toga što ne vjeruju u njega, a ne ja. Svjesna sam ja toga da ljudi koji ne vjeruju u Boga trpe određene posljedice, ali u njihovom ponašanju u odnosu prema meni ne primjećujem ništa drugačije u odnosu na ponašanje osobe koja ide u crkvu i koja se deklarira kao vjernik. Možda kada upoznam ateistu koji je drugačiji, zločestiji opet neću mijenjati mišljenje.

Još uvijek ću upitnikom gledati na one koji se ne trude promijeniti, ispraviti, nego uporno do smrti živjeti po svome, pa neka eto sudit će im Bog zbog toga što su protratili čitav život. Sudit će Bog i one koji lemaju svoje žene i nakon toga mrtvo hladno kao da ništa nije bilo idu u crkvu i ližu podove. Vjerojatno traže nadu. Traže Boga, da mu pomogne da više ne diže ruku na ženu, ali koliko on daje doprinos.

Toliko od mene o ovoj temi.

Mumka, meščini da ti ne osuđuješ ateiste, al malčice osuđuješ farizeje.....pa i to su ljudi i ti kojima nije dovoljna ni Biblija, ni seminari, ni krunica da se promjenu.

Svi smo mi narod tvrde šije, svi mi redom od prvoga do zadnjega smo licemjeri bili vjernici ili ne.

Svi mi isto kao i apostoli toliko smo slabi da za sebe ne možemo garantirati ništa, pa isto kako su apostoli pitali Isusa, svaki po na osob: "Hoću li te ja izdati Učitelju?", jer su znali svoju slabost, tako i mi ne možemo garantirati niti da Ga nećemo izdati, niti da nećemo i sami biti farizeji, a posebno da nećemo sagriješiti i protiv Bog ai protiv braće.......
svi mi stalno osuđujemo jedni druge, poneki osuđuju i sami sebe.......Bog od nas želi samo jednostavno priznavanje svoje slabosti, jer kako reče David....."....srce raskajano, ponizno, Bože nećeš prezreti".
On je Milosrđe.

Svi smo mi narod tvrde šije, svi mi redom od prvoga do zadnjega smo licemjeri bili vjernici ili ne.

Ej Zozy u pravu si o tome se radi samo što si ti to dobro sročio, upravo tako bili mi to vjernici ili ne.

Ne želim se nimalo uzdisati od nevjernika, nimalo, jer sam svjesna svoje grešnosti, ali ću se truditi bar teške grijehe ne griješiti. Kužiš, pa ne znam što da napravi moja sestra ne znam što bi se desilo da ja s njom ne pričam 40 godina. Ne znam. Zapravo nisam takva. Kako da ne pričam s njom i idem u crkvu, ajd ti meni to reci i da ona stane u crkvi pored mene i da bude mir s tobom pružanje ruku, kako, jad ti meni reci

Evo jos jedan moj skromni prilog ovoj temi.
Gotovo sve sam rekao u ovoj pjesmi, a vas bih zamolio da ne osudjujete ma kako vam ta lazna poboznost bila odvratna i mrska jer i ona je kao i ostali nasi grijesi i nase nemoci prikovana na ovaj kriz i utkana u ove suze koje vidite na ovom doista dobro uradjenom filmu.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=jg07VnP6mOI&translated=1[/youtube]

Prvo......ja sam žensko

A sad ovo drugo......da ni je to ne mogu zamisliti da s nekim ne pričam 40 godina, no i takvih ljudi ima i nije na meni da sudim zašto je tako, ikao istinu govoreći redovito ih osudim što se tako ponašaju.

Mislim da bi ispravno bilo u ljubavi upozoriti brata/sestru za kojeg znam da čini loše i to na način kako je to rečeno u Novom zavjetu.....nema se tu šta mudrovat.

Iako i meni je lakše osuditi i reći:"Kako može tako, a liže oltare?"

No valja se pokušati izdići od tog da sam ispravnija od drugih.....jer inače moj drvored u oku nikako se očistiti pa ne samo da mi trun smeta, nego vidim i čega nema.

Bog je milostiv i milosrdan, te i meni i svima oprašta što sudimo......opet dođo do onog da je najvažnije raskajano srce

E čuj Zozy sory, valjda kako sam brzo čitala postove nisam htjela pogriješiti spol. Oprosti.

A drugo, nema veze već me zamara tema, upozorena su draga braća o svome ponašanju u pitanju su ljudi iz moje najbliže sredine. Upozoreni-opominjani su i od svećenika, obitelji, koga god hoćeš, obitelj u ispovijedima upozorava o problemima, ali tako je kako je neka žive po svome, tako nam je dragi Bog dao slobodnu volju.